piše:
Isidora Đolović
Reklo bi se da je u
ljudskoj prirodi stvaranje tabora i podela, čak i kada se radi o hobiju ili,
recimo, čitalačkoj naklonosti. Pitanja: Zvezda
ili Partizan?, Bitlsi ili Stounsi?, Dostojevski ili Tostoj?, verovatno
nikada neće zastareti - mada se nipošto ne isključuje da odgovor bude: Oboje (dobro, u sportu malo teže!).
Nešto slično se, primećujem, ponavlja u slučaju dela Džejn Ostin i sestara
Bronte, koja se, mada ne preterano bliska tematikom, stilom, pa čak ni periodom
nastanka, uglavnom stavljaju u isti kontekst. Bronteove i Ostinova se,
razumljivo, uzimaju za sinonim devetnaestovekovne engleske književnosti i
početke priznavanja statusa i vrednosti tzv. „ženskog pera“. Mnoštvo
ekranizacija, referenci u modernoj kulturi, kao i razbijanje kontroverzi kroz
bavljenje do tada prećutkivanim ili ignorisanim pitanjima, garantuju da im se
ovaj status nikada ne može osporiti, ni poremetiti.
 |
Nije "fensi" i korice su blago rečeno, smešne - ali moje je i prevod je odličan, pa volim ovo staro izdanje |
Ako bih morala da se
svrstam u grupu ostinovaca ili bronteovaca, ja bih, ipak, bez mnogo
premišljanja, izabrala drugu. Ne samo što je njihova literarna usmerenost
znatno više počivala na tradiciji meni omiljenog romantizma i bavila se onim
ponornim u ljudskom biću, uz često koketiranje sa atmosferom gotskog romana i
znatnim osećajem za misteriozno i pomalo jezivo, njihov stil mi je uvek više
prijao nego, iako neosporno zabavna i inteligentno kritički nastrojena, proza
Džejn Ostin. Između tri sestre - Šarlot, En i Emili, moram priznati da prednost
uvek dajem trećoj, čiji je najmanji opus posedovao najviše temperamenta,
iznenađujuće intenzivnog izraza još burnijih i paradoksalnijih osećanja. Ipak,
najveće iznenađenje za mene bila je upravo En, najmanje poznata i, rekla bih,
prilično potcenjena u odnosu na svoje znatno popularnije, proučavanije sestre.
Današnji tekst baviće se njenim romanom „Stanarka
napuštenog zamka“, inovacijama i iznenađenjima koja je doneo (meni, kao
čitaocu, ali i književnosti uopšte), te zbog čega joj dugujemo više pažnje i
vrednovanja nego što ih je do sada dobijala.