недеља, 22. новембар 2015.

Ljudine, smradine i zastave

Bauk terorizma kruži Evropom. Prati ga, još strašnija, neman neznanja. Njen okot su - mržnja, predrasude i nasilje. 

piše: Isidora Đolović



Više ništa nije čudno, kada čak ni najbezazleniji među nama nisu imuni na njihove sporadične nalete. Dokle god dopuštamo da nas zaslepi ignorantsko, malograđansko, ograničeno u nama i oko nas, dok ne shvatimo da se svaka bol čovečanstva tiče i dotiče i nas samih, svet će biti nepregledna dolina sukoba, suza i kobne ostrašćenosti. 

недеља, 15. новембар 2015.

Gde nestaju naše knjižare?

Da bez kulturne osnove nema ni uspešnog društva, stara je istina koje kao da nikako ne postajemo zaista svesni, pa radije „kljukamo“ mladež brzom hranom i snovima o još bržoj, lakoj zaradi - umesto knjigom i poukama neophodnim za formiranje ispravnog životnog stava. 

piše: Isidora Đolović


Sudbina legendarne knjižare „Geca Kon“ u Knez Mihailovoj ulici, već odavno podseća na priču o „malenoj kućici“ iz kratkometražnog Diznijevog crtanog filma. Na sličan način kao što su industrijalizacija i širenje gradova progutali pastoralnu, pitomu okolinu seoske kuće, poslednji „Prosvetin“ objekat istrajavao je dosta dugo i dostojanstveno usred bleštavila izloga skupih modnih brendova. A onda su ovaj živi anahronizam konačno potisnuli profitabilniji i agresivniji susedi, pa se sada i zvanično najverovatnije seli u istoriju, pretvaranjem u muzejski prostor. Ako je takva situacija u srcu prestonice, kakve li šanse imaju male, lokalne knjižare?

недеља, 8. новембар 2015.

Stradija uzbunama (ne) veruje

Po već oprobanom receptu, čim se nešto sumnjivo „iza brega valja“, u prvi plan izbiju izvikane, paničarski intonirane objave. Taman dovoljno da zaokupe svet, dok se ozbiljni problemi provuku i uminu bez reagovanja.

piše: Isidora Đolović

Koga je još nedavno saopštenje Svetske zdravstvene organizacije o štetnosti crvenog mesa, tačnije, njegovom kancerogenom dejstvu, podsetilo na situaciju od pre dve godine?  I tada su prvo istraumirali, isparanoisali (što i nije bilo teško, tome smo skloni) i naposletku iziritirali narod vestima o "aferi decenije, opasnosti godine"- prisustvu afla (ili će ipak biti alfa?)-toksina u mleku. Ima-nema? Piti ili ne piti? 

Ovoga puta, efikasnost je bila zagantovana, s obzirom da je udareno na srpsku, možda i najveću strast, pored one za rakijom - mesoždersku. Jer, kao nepisano pravilo važi da „nema bolje 'tice od prasice“ i ništa ne potresa široku dušu balkansku jače od kombinacije: domaća ljuta, masno pečenje ili megalomanski roštilj, zvuci narodnog melosa i pravoslavni krst o junačkom (zadriglom) vratu. Ko se ne uklapa u ovaj „tradicionalni“ profil, mora da je izrod ili domaći izdajnik.