piše: Isidora Đolović
Ako je tačno da iza svakog uspešnog muškarca stoji (uspešna)
žena, moglo bi se zaključiti kako, onda, iza uspešnog – ali duboko
uznemirenog i nestalnog umetnika, uglavnom stoji još komplikovanija, suštinski
vrlo nesrećna saputnica. Postaju li supružnici-saradnici, s vremenom, ogledalo
jedno drugome, ili su to od početka bili, prepoznajući se i upravo povezujući
putem (kobne) sličnosti? Frensis Skot i
Zelda Ficdžerald, svojevrsni simboli „doba džeza“ i američke boemske
emigracije u međuratnom Parizu, baš tako nam se obično javljaju u svesti: u
„paketu“, neodvojivi, savršeni predstavnici tzv. „izgubljene generacije“. Pisac
kultnog romana „Veliki Getsbi“ svoju slavu u velikoj meri, naročito danas,
duguje i ličnosti supruge, njenoj ne baš tihoj p(r)atnji i čudnovatoj auri. Ko
je bila žena nepomirena sa bitisanjem u senci, pitanje je koje intrigira mnoge
savremene autore. Biografsko delo Tereze
En Fauler (čije su ime, da ne bude zabune, naši preveli doslovno, kao Teris – što bi moglo navesti na pogrešan
zaključak kako je autor muškarac!), „Z –
Roman o Zeldi Ficdžerald“ (Laguna,
2015; original: Z: A novel of Zelda
Fitzgerald), predstavlja jedan od uspelijih pokušaja da se na njega što
potpunije i (za roman kao delo fikcije, koliko god oslonjene na
stvarnost, posebno važno) zanimljivije odgovori.