Dvorac
Majerling u Donjoj Austriji,
jugozapadno od Beča, na današnji dan 1889. godine postao je pozornica jedne od
najzagonetnijih stvarnosnih drama u istoriji. Prestolonaslednik Austrougarske i baronesa Marija Večera pronađeni su mrtvi. Javnosti je sve
objašnjeno kao zločin u kome je Rudolf,
sin cara Franca Jozefa, usled nervnog rastrojstva ubio svoju maloletnu
ljubavnicu, a zatim izvršio samoubistvo. Istina je da slučaj nikada nije do
kraja rasvetljen, pa i dan-danas predstavlja veliku tajnu, ali i inspiraciju za
mnoštvo romantizovanih legendi. Obdukcija izvršena 1992. na posmrtnim ostacima
Marije (koju je, prema službenom izveštaju, Rudolf usmrtio hicem iz pištolja),
dokazala je namerno zataškane neistine i previde prvobitnih rezultata istrage. U
maniru najboljih zapleta krimi-romana Agate Kristi, počelo se odmotavati klupko
neobičnih tragedija koje su kulminirale izbijanjem Velikog rata…
среда, 30. јануар 2019.
недеља, 27. јануар 2019.
„The Ilussionist“ (2006)
komentariše:
Isidora Đolović
Život i smrt. Prostor i
vreme. Sudbina i slučaj.
To su sile koje vladaju
svetom.
Ovim
rečima, konferansije najavljuje čoveka koji je „uspeo da prodre iza granica“
svih navedenih fenomena. Osmislivši film “Iluzionista”,
prema motivima kratke priče Stivena
Milhauzera („Ajzenhajm iluzionista“), scenarista i režiser Nil Berger stvorio je čistu magiju. S
obzirom da se pred publikom pojavio iste godine kao „Prestiž“ (ekranizacija
romana Kristofera Prista), uglavnom se komentariše i analizira u paketu sa tim, tematski i estetski
sličnim filmom, često bivajući nepravedno otpisan kao „slabiji“. Ne dozvolite
da vas zavara suvišno i neravnopravno kontrastiranje dva odlična ostvarenja,
jer jedini koji istinski zaslužuju pravo hipnotisanja
jesu njihovi protagonisti! Priča kojom se danas bavimo, odvešće vas čitav
vek u prošlost, istovremeno romantičnu i otrovnu, setnu i smrtonosnu. Ponovo
oživljene, tada izuzetno popularne teme onostranog i (varljivosti) smrti,
dobile su pažnje vrednu funkciju u drami moći, (straho)vladavine i, naravno,
ljubavi.
субота, 26. јануар 2019.
Subota sa knjigom: „Svet u plamenu“
piše:
Isidora Đolović
Drugi
svetski rat se rasplamsava. Odmičući, 1940. godina u nepovrat povlači mnogo
štošta iz starog sveta. Među tim relikvijama prošlosti, čuveni Orijent ekspres kreće na svoje poslednje
putovanje, okupljajući u vagonima krajnje neobičnu grupu ljudi i jednu metu od
neprocenjivog značaja za naciste. Romanom „Svet
u plamenu“ (Laguna, 2016; orig. „Welt
in Flammen“, 2014), nemački istoričar Benjamin
Monferat (književnički pseudonim Štefana M. Rotera) sledi tradiciju
najboljih kriminalističkih dela. Istovremeno obuhvativši važan trenutak epohe,
ispituje zanimljiv fenomen koji se, usled vulgarizacije savremenim
rialiti-programima, odavno nezasluženo posmatra sa pogrešne tačke gledište. Reč
je o posledicama smeštanja, na sve načine različitih osoba sa pojedinačnim
namerama, mislima i željama, u prostorno i vremenski ograničene okolnosti – dok
svuda oko njih počinje da besni nezapamćeni međunarodni sukob.
субота, 19. јануар 2019.
Subota sa knjigom: Ekranizacije – „Vanity fair“ (2004)
piše:
Isidora Đolović
Današnjica
nas je navikla na prihvatanje oportunizma kao uobičajene, čak prilično poželjne
pojave, a ljudi kojima ništa nije sveto
na putu ostvarenja ličnih životnih ciljeva, obično su okarakterisani kao
„snalažljivi“, „sposobni“ i „uspešni“. Tema ambicioznih arivista (iliti „laktaroša“) odavno je prisutna u brojnim
književnim i naučnim delima, apsolutnu ekspanziju doživevši tokom XIX veka. Tada
se, usled jačanja individualizma (pod uticajem romantičarskog pokreta) sa
jedne, a opšte fasciniranosti Napoleonom Bonapartom kao primerom uzdizanja
„niotkuda do zvezda“ sa druge strane, zapitanost pred uklapanjem ovakvih
ličnosti u društveni poredak epohe neštedimice koristila kao podsticaj za romane
(prevashodno) evropskog realizma. Njihove različite, a u osnovi i polazištem
ipak nerazdvojne prozne obrade, rezultovale su značajnim brojem nezaboravnih
literarnih klasika i njihovih protagonista, danas pravih simbola određenog
psihološkog sklopa i socijalnog „miljea“. Besmrtnim su ih učinili Balzak, Stendal,
Dostojevski, Flober i mnogi drugi velikani umetnosti stvarane perom. Uglavnom
su kao „reprezentativni uzorak“ uzimani
muškarci, ali Vilijam Tekeri,
britanski romanopisac i briljantni analitičar svog vremena, grandioznim delom „Vašar taštine“ u istoriju je uveo
jednu zanimljivu pripadnicu lepšeg pola. Nemilosrdno se ustremivši na
svagdašnje mane ljudskog roda, kumovao je jednom od najpopularnijih časopisa
današnjice, kao i velikom broju igranih adaptacija.
субота, 12. јануар 2019.
Subota sa knjigom: „Ema i Tesla“ (1-2)
piše:
Isidora Đolović
Pre
nekoliko dana, obeležena je godišnjica smrti velikog Nikole Tesle, čoveka čiji
je neprocenjivo vredan poklon civilizaciji suvišno predstavljati i kojim se
posebno naš narod, s pravom, diči. Ipak, genije iz Smiljana odavno je postao
mnogo više od „najvećeg srpskog brenda“ (zapravo, pitanje je koliko uopšte
radimo na tome da nas širom sveta prepoznaju prevashodno po njemu, a ne,
recimo, nekim drugim stvarima...). Danas je gotovo nemoguće nabrojati sva ostvarenja
iz popularne kulture u kojima nije na određeni način prisutan (uticajem,
inspirativnošću) njegov prepoznatljivi lik, o delu već da ne govorimo. Uz
Alberta Ajnštajna verovatno najpopularniji naučnik svih vremena, Nikola Tesla
se, upravo zahvaljujući reputaciji čarobnjaka
ekscentrika, kojom je okićen još za života, veoma lako pretvara u junaka
fikcije – bilo za odrasle i upućenije, bilo za decu koja tek uče. Uostalom,
postoji li bolji način da ih upoznamo sa značajnim ličnostima i njihovim radom?
Ištvan Lakatoš, mađarski pisac i
ilustrator, veruje da je odgovor negativan, zbog čega je i započeo izuzetno
zabavan, ilustrovani serijal „Ema i
Tesla“. Za sada broji dva naslova, kod nas prevedena i objavljena od
izdavačke kuće Odiseja, čiji je gost
talentovani autor bio na poslednjem beogradskom Sajmu knjiga.
Пријавите се на:
Постови (Atom)