уторак, 2. јун 2015.

Profesorska etika i kolektivni nemar

piše: Isidora Đolović

(uvodna napomena) Ukoliko nekome od "dobronamernih" komentatora nije jasno, reč je o blogu. Iznosim lične stavove, pod svojim imenom i prezimenom, za razliku od hrabrih pljuvača i psihoanalitičara. Ne mislim da sam originalna i talentovana, niti koristim blog za ličnu promociju, ali, očekujem barem toliko KIČME od svojih vrlih kritičara da se potpišu i stanu iza svog stava, baš kao što i ja u svakom trenutku stojim iza svog. Hvala! 


Pre nešto manje od dve godine, prof. dr Rajna Dragićević održala je podsticajan govor na apsolventskoj večeri studenata beogradskog Filološkog fakulteta, u želji da ih ohrabri pred upuštanjem u krajnje neizvesnu sutrašnjicu. Njene entuzijastične i po predavačko poslanstvo afirmativne, a u pogledu društvenih pojava koje se mnogi još uvek prave da ne primećuju, krajnje oštre reči, uzburkale su javnost. Mnogi su je podržali, ali, nije bio mali broj ni onih koji su optuživali profesorku za „društveni elitizam“ i „kultur-snobizam“ (šta god to podrazumevalo), zlonamerno tumačeći njen pokušaj da ukaže na alarmantno stanje i podigne samosvest budućih prosvetnih radnika, naučnika, istraživača…Nakon pesimističnog epiloga ovogodišnjeg maratonskog štrajka prosvetara, gotovo refrenski poklič pomenuto (kako biva) skoro zaboravljenog govora: „Vi ste profesori!“, zvuči ironično, pa i tužno. Hajde da zamislimo kako bi, uzevši sve u obzir, glasilo neko novo obraćanje današnjim apsolventima!