Baš kao što se sa dočekom Nove godine povezuju odluke i obećanja novih
početaka, tako uz dolazak proleća podrazumevamo generalna čišćenja svojih ormara, stanova, života u najširem
smislu. Čim priroda krene da se budi i otresa sa sebe teške „jorgane“ zimske dokolice,
svi osećamo pojačani elan za pokretom, preduzimanjem možda dugo odlaganih
poduhvata, aktiviranjem na svakom planu. Ne znam za druge, ali moja aprilska
tradicija je obavezna „generalka“ sprovedena u garderoberu, ako ništa drugo,
barem iz krajnje praktičnih razloga. Pošto
mi pripadaju dve police, od kojih samo jedna u visini glave, dok već za
dosezanje druge moram da se poslužim stolicom, na početku svake sezone
„rotiram“ njihov sadržaj. Moram priznati da mi, razumljivo, uvek lakne nakon
što džemperi, šalovi i kape budu preseljeni u gornju pregradu. Ostatak
sezonskog čišćenja podrazumeva provetravanje prostorija, brisanje prašine, usisavanje
i sve prateće poslove koji opuštaju i rasterećuju, ujedno simbolizujući upliv
nove energije za nastavak godine. Da, volim proleće i baš ništa mi tada ne pada
teško, pa ni brisanje prašine sa polica lične biblioteke, uključujući glancanje
svake pojedinačne ukrasne figurice.
субота, 27. април 2019.
среда, 24. април 2019.
Priče o pesmama: “Golgotha“
piše:
Isidora Đolović
Uskršnja
je sedmica i pravoslavni vernici se uveliko pripremaju da obeleže jedan od
svoja dva najveća praznika, u najširem smislu suštinska za samu ideju
hrišćanstva. Veliki petak, kao dan tugovanja zbog stradanja Isusa Hrista, a
Uskrs kao veliko podsećanje na trijumf duha nad svekolikom prolaznošću,
smrtnošću i patnjom, impresivni su za čoveka uopšte, nevezano uz to kojoj i da
li se ijednoj religiji priklanja. Sama ideja opšteg iskupljena od strane
Bogočoveka, preuzimanja na sebe grehova ljudskog roda i omogućavanja spasa
slobodnim izborom, plemenita je i velika. Nisam teolog, ni filozof ili
mislilac, nemam nameru da ikoga „preobraćam“ ili „vrbujem“, ali želela bih da
predstojeći praznik najavim jednom, čak i potpuno odvojeno od konteksta
fascinantnom pesmom. Kao i uvek, na početku rubrike predlažem da otvorite srce,
zatvorite oči i poslušate numeru. Unapred naglašavam, žmarci su verovatna nuspojava.
недеља, 21. април 2019.
Upitnik “Game of Thrones”
odgovara:
Isidora Đolović
Pretpostavljam
da ni u svojim najoptimističnijim nagađanjima, poduhvativši se prenošenja
jedinstvenog i zahtevnog književnog dela Džordža R.R.Martina, autori serije
„Igra prestola“ nisu mogli da zamisle kakav će globalni fenomen stvoriti.
Igrano ostvarenje HBO mreže obeležilo
je, sada to slobodno možemo reći, čitavu deceniju, ali i mnogo više od toga.
Pored svih uspona i padova, doba vernosti i definitivnog razilaženja sa svojom
pisanom osnovom, negodovanja i hvalospeva, čitavog kulta koji se oko nje
formirao, serija je ostala primer sa kojim se ništa ne može uporediti. Mnogima
je iskorenila predrasude po pitanju žanra epske fantastike, jer „Pesma Leda i
Vatre“, zaista, nije samo to, mada ujedno odlično reprezentuje pravac.
Političke i dvorske intrige, mistično i legendarno, istorijske paralele sa
stvarnošću, simboli i alegorije, upečatljivi protagonisti i njihovi suparnici,
mnogo više od crno-belog sveta,
učinili su da milioni gledalaca širom planete godinama „mozgaju“ nad
podzapletima, mogućim ishodima, „kriziraju“ u pauzama između dve sezone,
svesrdno navijaju za svoje favorite i razvijaju maštovite teorije. „Igra
prestola“ je postavila niz standarda i u produkcijskom, glumačkom, vizuelnom,
muzičkom pogledu. Kada se uskoro bude zatvorilo poslednje poglavlje, sigurno će
biti nezadovoljnih, jer su nam očekivanja iz godine u godinu „podgrevana“ na
različite načine. Ali, jedno je sigurno – ostaviće trag i uticaj, čije ćemo dimenzije
moći proceniti tek u godinama koje dolaze.
субота, 20. април 2019.
Subota sa knjigom: Ekranizacije - “Romeo and Juliet” (1968)
piše: Isidora Đolović
Mnogo
je književnih dela napisano, a malo takvih za koja se može reći da probude
jedno od suprotstavljenih osećanja ili raspoloženja. Još je manje onih čiji su
junaci, obično naslovni likovi, postali sinonim za određenu pojavu, pa se danas
uzimaju kao pojam po sebi, dovoljno rečit i bez dodatnog obrazlaganja osobina
koje reprezentuju. Iz tih ili nekih drugih (više umetničkih) razloga, danas su
takve knjige deo školske lektire – što, opet, na svoj način opredeljuje
naraštaje čitalaca ka jednom od spomenutih osećanja-krajnosti. Tako Evgenija
Onjegina volimo ili preziremo, treće mogućnosti uglavnom nema. Kada čujemo
“preljubnica-samoubica”, odmah pomislimo na Anu Karenjinu. Mada se istim rečima
podjednako verno može opisati Floberova madam Bovari, nesuđenu doživotnu
saputnicu Vronskog smo pre skloni da osudimo ili uzmemo u odbranu, baš kao što
se rado stavljamo u ulogu porote kod nerešenog pitanja „zašto je i koliko
(ne)opravdano Rodion Raskoljnikov ubio staru zelenašicu?“ A postoji li, čast
svim drugim nesrećnim parovima, neki koji je svoju vezu uspešnije pretvorio u
večiti simbol od „ljubavnika iz Verone“?
уторак, 16. април 2019.
Odjek zvona Notr Dama
komentariše: Isidora Đolović
Početkom juna 1988, iz francuske prestonice stigla nam je razglednica sa jednim od simbola tog grada i zemlje. Na poleđini su joj pozdravi od novopečene tetke, upućeni bratu, njegovoj ženi i devojčici koja će godinama kasnije postati neizlečivi frankofil. Čuvam je među najvažnijim predmetima.
недеља, 14. април 2019.
Odbrojavanje: Ka osmoj sezoni „Game of Trones“ (4)
komentariše:
Isidora Đolović
Epizoda
7 (finale): The Dragon and the Wolf
Poslednjih
desetak minuta epizode me toliko naježilo
da uopšte nisam objektivna i ako je bilo slabijih momenata, u ovom trenutku su mi
nekako neznatni i ne toliko važni naspram celokupnog utiska. A on je prilično
dobar, u šta nisam mnogo ni sumnjala, videvši na samom početku da režiju potpisuje provereni Jeremy Podeswa. Njegove epizode su mi do
sada uvek bile među omiljenima.
среда, 10. април 2019.
“Lino”, nekad i sad: Medvedić mog detinjstva
piše:
Isidora Đolović
Pre
izvesnog vremena sam, preslažući stvari, nabasala na već zaboravljene, u kutiju
sa starim bedževima i parčićima slagalice zaturene „relikvije“ iz prošlosti.
Verujem da svi imamo bar neki predmet od čisto nostalgične, sentimentalne
vrednosti, koji nam je redovno žao da bacimo prilikom raščišćavanja pokućstva.
Jedna po jedna, već u zavisnosti od toga koliko ste setni, gomilaju se realno
nepotrebne sitnice i na kraju dana shvatite kako ste manje odvojili za
kontejner nego za vraćanje u kutiju! Moj profesor Radivoje Mikić to zove kulturom skladištenja, u kojoj smo se
ponekad toliko zaglibili da, slično krticama, samo gomilamo i „lagerujemo“
predmete....dok nas doslovce ne potisnu, zatvore u klaustrofobični „lični“
prostor. Toga se setim svaki put kada pokušavam da uguram komad odeće na
pretrpanu policu ormara ili smišljajući način da po sistemu „tetrisa“ pronađem
mesto za novu knjigu u kućnoj biblioteci. Tada se u sebi zaričem da ću prvom narednom
prilikom izbaciti sve što mi (više) nije neophodno – i uvek se isto završi.
Izluđuje me robovanje predmetima, ali istovremeno znam da je većina sačuvanih
svojevrsna vremeplovna karta, komad iščezlog doba, raritet, podsetnik...Zato ih
se, valjda, tako teško (ili nikako) odričemo.
Iz privatne arhive, kao i ostatak fotografija uz tekst |
недеља, 7. април 2019.
Odbrojavanje: Ka osmoj sezoni „Game of Trones“ (3)
komentariše:
Isidora Đolović
Epizoda
5: Eastwatch
Svidela
mi se manje od prethodne četiri. Ne znam zašto, ali imam osećaj da će naredne biti
sve gore i gore. Sezona je, zbog kraćeg trajanja i manjka raspoloživog vremena,
suviše zbrzana i pretrpana svim i svačim, a nedostatak Martinovog vođstva se
sve više ispoljava u scenariju. Počinje ozbiljno da mi nedostaje knjiga, sa bogatom,
kompleksnom i, što je najvažnije, LOGIČKI UTEMELJENOM radnjom. Ovde malo-malo
pa se desi nešto što veze s mozgom nema, niti je bitno, uzimajući u obzir
ubrzano bliženje epiloga.
субота, 6. април 2019.
Subota sa knjigom: „Kasperijada“
piše:
Isidora Đolović
Kladim
se da bi, zamoljeni da se prisete nekih od najsmešnijih, najzanimljivijih
trenutaka iz vremena odrastanja svoje dece, naši roditelji imali spreman čitav
repertoar priča. Mada bi mnoge od njih, iskreno, današnjim nama predstavljale izvor „neopisive blamaže“, bez sumnje su
značajna svedočanstva ne samo postepene izgradnje buduće ličnosti, već i
porodičnog zajedništva, privatne istorije u nastajanju. Dobro i duhovito
sročeni, ovakvi „biseri“ čine srž knjige „Kasperijada“
(Odiseja, 2018; orig. „Kacperiada.
Opowiadania dla lobuzow i nie tylko“, 2001) poljskog pisca Gžegoža Kazdepkea, koja je momentalno osvojila srca čitalaca svih
uzrasta u matičnoj zemlji. Sada je u pohodu na našu pažnju i želju za smehom,
koja prevazilazi inicijalno postavljenu starosnu granicu (u vidu naznake „5-7
godina“).
Пријавите се на:
Постови (Atom)