komentariše: Isidora Đolović

U čemu se krije privlačnost
gusarskog načina života, romantizovane slike kojoj su vekovima doprinosili
različiti vidovi umetničkog izraza? Stvarajući, danas već sasvim određen, katalog karakteristika, oblikovali su našu predstavu o
ljudima opisivanim kao „strah i trepet na talasima“. Počev od Salgarijevih,
Vernovih i Stivensonovih romana; preko stripova o Korto Maltezeu i crtanog
filma „Petar Pan“; stila/imidža muzičkih grupa „Adam and the Ants“ i „Running
wild“; pa sve do franšize „Pirati sa Kariba“ ili Martinovih Grejdžoja, gusarska
ikonografija sa podjednakom snagom pleni, intrigira i inspiriše kroz decenije.
Verovatno se odgovor na uvodno pitanje krije u kombinaciji slobode,
neustrašivosti, neobuzdanosti i egzotike, kakvu zamišljamo da je gusarenje
podrazumevalo. Poput svih mitova prošlosti, faktografija i fikcija su se
vremenom do neraskidivosti ukrstile, te je danas kažnjeničko hodanje po dasci,
vratolomno veranje uz katarku, povez za nedostajuće oko ili zastava sa
ukrštenim kostima, nerazdvojivo od npr. papagaja na ramenu, uživanja u rumu i
konzumiranja usoljenog mesa. Pirati kao junaci literarnih ili filmskih
ostvarenja uvek će imati svoju interesnu grupu, a čini se da ih je poslednjih
godina pomalo zafalilo, u poplavi raznih superheroja i futurističkih akcionih
vizija. Možda je za sve “kriv” kapetan
Džek Sperou, tek, kao neka vrsta reakcije, pojavila se serija koja
vraća, mnogima možda i tek otkriva, fenomen čija intrigantnost ne zastareva.