Čudni
su putevi savremenih boraca za različite slobode. Sve više se određena prava pokušavaju naglasiti i izvojevati kroz potpuno pogrešne i izvankontekstualne primere. Recimo, LGBT
populacija je odavno prigrlila šund-festival „Eurosong“ za provlačenje svojih
parola solidarnosti (pa će našoj ovogodišnjoj predstavnici Bojani Stamenov, na
stranu odličan glas, bodove najpre doneti dvosmisleni i veoma podilazeći tekst, kao i podrška Končite Vurst), ženska
ravnopravnost se pokušava izboksovati na polju pijanstva i korišćenja muškog
klozeta u iritantnim reklamama, a feministkinje posebno vole da s vremena na
vreme podignu buku povodom tretmana žena u fikciji sa tematikom iz nekih davnih
vremena. Ovaj poslednji vrišteći anahronizam
je rezultovao, između ostalog, veoma popularnim „gender studies“ zasnovanim
na sve češćim učitavanjima i tumačenjima iz sasvim pogrešnog ugla, a o
nedopustivosti posmatranja datih primera iz perspektive modernog doba bolje da
ovom prilikom ne trošim reči. Moram naglasiti da niti sam feministkinja, niti
mizoginistkinja, držim se koliko mogu „zlatne sredine“ i pokušavam da izvagam
što objektivniji sud, a umetničkim uobličavanjem ženskih likova (u književnosti
pre svega) se i stručno bavim već izvesno vreme, tako da unapred ističem kako
ne patim od bilo kakvih predubeđenja ili predrasuda - ali, i te kako sam
„alergična“ na izvrtanja i izvlačenje bilo čega iz društveno-istorijskog ili
umetničko-fiktivnog konteksta. Najnoviji primer ovakve bure u čaši
Internet-vode predstavlja začuđujuće dramatična reakcija na najskoriju epizodu
standardno kontroverzne HBO-ove serije „Game of Thrones (Igra prestola)“.
субота, 23. мај 2015.
петак, 15. мај 2015.
Priče o pesmama : Dva spomenika odbegloj nevesti
piše: Isidora Đolović
Zbog ljubavi, posebno nesrećne, čovek je često spreman na sve. Omaž jednoj takvoj bilo je pravo arhitektonsko čudo, krajem veka čak i opevano u numeri koju svi znamo. Evo šta ju je inspirisalo….barem zvanično.
понедељак, 4. мај 2015.
Krik za pravednošću
Isidora Đolović
U rubrici "Dogodilo se na današnji dan" koja bi pokrivala ove prostore, pronaći ćete, između ostalog, dve stavke. Svaka je na svoj način obeležila poslednju jugoslovensku dekadu, najavila sunovrat i krvavi raspad ove protivrečne, za nekoga frankeštajnovske, nekome pak najboljeg primera panslovenske, zajednice. Međusobno su povezane istim datumom, snažnim odjekom među "bratskim narodima i narodnostima", kao i skidanjem koprene sa dve (verovatno najveće) zablude. Doživotni predsednik, od milošte zvani drug, Josip Broz Tito preminuo je 4. maja 1980. godine. Maršal čija je sahrana okupila najveći broj svetskih državnika u istoriji, time je izigrao svoje Jugoslovene, pokazavši im da IPAK nije besmrtan i da je sada na njima da održe šestočlanu republiku u životu. Pet godina kasnije, do javnosti je stigla vest o mučenju koje je pretrpeo seljanin sa Kosova, Đorđe Martinović, a koje je zaprepastilo narod, do tada od strane vlasti vešto čuvan u neznanju, konačno pokazavši da se sa situacijom u južnoj pokrajini više nipošto ne može šaliti. Svi koji danas održavaju (baš kao i ondašnji političari) privid da KiM nisu odavno preuzeti zahvaljujući sličnom ignorisanju, mogli bi da se podsete ove jezive priče.
Пријавите се на:
Постови (Atom)