piše: Isidora
Đolović
...kako
romansijerka da dobije iskupljenje kad je, u svojoj neprikosnovenoj moći da
odlučuje o ishodima, ona u isti mah i Bog? Ne postoji niko, nikakvo biće niti
viši oblik svesti kome bi se obratila, s kojim bi se izmirila, ili koji bi joj
mogao oprostiti. Nema ničega izvan nje. U svojoj mašti, ona je postavila i
granice i uslove. Nema iskupljenja za Boga, pa ni za romansijere, makar oni
bili i ateisti. (str. 304)
Roman
"Iskupljenje" Ijana Makjuana me apsolutno ODUŠEVIO. I da nisam
morala da prekidam zbog obaveza, mislim da bih ga "slistila" u jednom dahu,
mada nipošto nije bio lak "za svariti"- već više poput teške, sparne
atmosfere koja prati prvi deo knjige - i uzbudljiv i mučan. Zahvalila bih
se Ivani na preporuci za čitanje i njenom odličnom prikazu iste knjige.
Devojčica Brajoni Talis
čini prve spisateljske pokušaje, težeći ka revolucionarnosti i inovativnosti
izraza, crpeći inspiraciju iz najbližeg okruženja, posmatrajući svet oko sebe
očima izrazito osetljive i maštanju, a naročito NAMEŠTANJU sudbina svojih
junaka, sklone pubertetlijke. Istog popodneva i večeri kada njena starija
sestra Sesilija i sluškinjin sin Robi, prijatelji iz detinjstva, otkrivaju
buđenje nove emocije i najpre nevešto, pa impulsivno, daju oduška svojoj
rastućoj privlačnosti; kada u dom Talisovih stižu rođaci iz upravo rasturenog
braka njihove tetke, kao i najstariji brat Leon sa prijateljem; kada Engleska
bruji o predstojećim promenama koje mogu dovesti do rata; a sama Brajoni shvata
da njeni dramaturški iskoraci postaju najobičniji fijasko....jedan slučajno
viđen i pogrešno protumačen događaj, promeniće živote svih aktera.
Dopala mi se, pre
svega, NARACIJA. Očigledno je da autor namerno koketira sa najboljom
tradicijom prvih romana toka svesti, pre svega delima Virdžinije Vulf i Vilijema Foknera, na koga me najizrazitije podsetio. Stil je fantastičan,
vešt, prebacivanje iz jedne tačke gledišta u drugu tokom prvog dela romana bilo
je zadivljujuće izvedeno.
Drugi deo mi se takođe mnogo svideo, možda i više nego prvi, mada su u osnovi neuporedivi - početna celina sadrži predočavanje čitavih svetova kroz jedva 24 časa, izrazitu čulnost, buđenje ljubavi i želje u dvoje mladih ljudi, sve tako suptilno, postepeno, a izražajno. U drugoj, upečatljive su slike rata, beznađa, rastrojstva i raspadanja sveta u i oko junaka.
![]() |
ekranizacija iz 2007. |
Treći mi je najmanje
“legao”, mada takođe odlično koncipiran i izveden. Londonski epilog vrlo je
efektan, jer pokazuje kako zapravo funkcioniše um jednog stvaraoca i demaskira
Brajonin postupak, bacajući nas u dilemu šta je zapravo istina, koliko je (ne)pouzdan
pisac i da li je svako književno delo zapravo pokušaj svojevrsnog
"iskupljenja" i sticanja LIČNE katarze?
Takođe, dopada mi se što je roman vrlo ŽIVOTAN. U svakodnevnici često nema hepienda, oproštaja, ni kraja kakav bismo želeli - kakav bi možda bio najlogičniji. Sve je, na neki način, po krajnjem ishodu REALNO, dosledno. Jer, Brajonino "igranje Boga" i prelazak granice koja deli fikciju i stvarnost, pisanje i život, kada se jednom dotakla drugih, nije moglo proći bez posledica....a život je neulepšan, mnoge stvari se ipak NE MOGU ispraviti, nema nategnutog, nameštenog srećnog završetka.
****
Brajoni Talis je, na
svoj način, pokušavala da pomeri granicu stvaralaštva i stvarnosti. Njene duhovne posestrime, “pisice” - kako je moja genijalna koleginica i eks-cimerka Ivana
Peško sročila naziv i nadam se da mi neće zameriti ovu “pozajmicu” - još uvek
to čine, svakodnevno, uprkos, a pretežno U PRKOS svetu kakav jeste.
(Nadam se da ne) Znate ono kada radite na
određeno, skoro dva meseca, a Nacionalna služba ne nađe za shodno da vam uplati
ni prvu zaradu. Pa vas “zavlače” sa raznim izgovorima, a svaki rok je već
premašen za sedam dana, potom i za dve sedmice...Da se razumemo, nemam ništa
protiv volontiranja, pogotovo kada radim posao koji mi je zanimljiv i koji
volim, ali ako postoji ugovor i nazovi-pravna država, lako se čovek prevari!
Pa, ko bi rekao da je tako teško nazvati stvari pravim imenom? Stvorena je
atmosfera u kojoj se radi za
crkavicu i još moramo da ćutimo i budemo zahvalni što i to uopšte postoji, što
radimo bilo gde! Ako volontiramo, nek tako i kažu. U suprotnom,
ružno je i ponižavajuće. Ispada da smo mi (sa javnih radova) za NSZ
"boranija", na stranu to što nezavisno od stručne spreme i učinka na
poslu, svi dobijaju istu svotu...eh, da, ako se udostoje da nam je uopšte
isplate!
Sve to još nekako može i mora da se podnese, uzevši u obzir kako tek prolaze radnici "na crno", koji idu u
nadnicu bez osnovnih prava na zdravstveno i socijalno osiguranje, apsolutno
zaviseći od gazda i ne smejući da pisnu, jer je to jedini posao koji im se
pruža ko zna do kada.
Naravno da sam svesna
činjenice da se nemamo kome požaliti i, kao pojedinci, ne možemo ništa bitno
izmeniti. Ali, NEĆU da ćutim i da se pravim da je normalno, da je fer. Neću da
se tešim time kako je “mnogima gore” i “imam sreće što bilo gde radim”. Neću da
prihvatim da visokoobrazovani, vredni i posvećeni ljudi zahvalno, kao pas kosku, čekaju 18.000 dinara mesečno i strepe od isteka privremenog ugovora, jer im s jeseni
opet sledi kamčenje džeparca od roditelja pred penzijom. To NIJE
prihvatljivo, ni normalno. A nereagovanje je prvi korak ka mirenju sa
situacijom, što mi nije ni na kraj pameti. Zato “lajem”.
I kada, s takvom
obeshrabrenošću, isfrustrirana zbog sabotiranja težnji da se radi na sebi i
napreduje, urušavanja svake institucije i bacanja kulture u ćošak kao
nepotrebnog otpada, a istovremeno i prašine u oči većine, nekakvim bajkama o
prosperitetu, naiđem na neočekivane lepe vesti, eto dnevne doze iskupljenja za
loš(e) dan(e). Prvo, na naslovnoj najnovijeg “NIN”-a, 42 pisca potpisuju
peticiju protiv savamalskih i ostalih zavrzlama Velikog Vođe, protiv više nego
vidljive cenzure i represije. Na listi, dva poznata imena, koleginice sa
studijske grupe - Čarna Popović i Anja Marković, mlade pesnikinje. BRAVO,
generacijo!
Drugo, vratila se “Pastirica
Iva”, britkijeg pera i lucidnijeg uma nego ikad. Ukoliko već niste, potražite
njene kolumne, pisala je svuda i o svemu bitnijem, Ivana Peško, koju imam čast
da poznajem i zovem prijateljem. BRAVO, BRAVO!
Treće i najprijatnije
iznenađenje, usledilo je dok sam nešto pretraživala u vezi sa svojim odnedavnim
saradnicima, kolegama iz banjalučkog časopisa “Filolog”. Ispostavilo se da
komšije iz Republike Srpske posvećuju više pažnje mladim nadama angažovanim u oblasti
kulture, ili se barem periodično trude da tako izgleda. Uglavnom, što bi rekao
Balašević, priznajem javno da se genijalno durim - ali i da sam neizmerno
ponosna na ovo malo “Francušče”! Zapamtite ime Vladana Perlić, jer je reč o
talentovanoj pesnikinji i odnedavno prevodiocu, koja rečenicom vlada, a rime
niže kao bisere (ipak, “nomen est omen”). BRAVO, BRAVO, BRAVO!
Nekom Skadar na Bojani, odnosno, kako se to danas zove - Beograd na vodi, nama kula od slonovače. Pa nek je i u
vazduhu.
"Искупљење" ми је на списку већ дуже време, након овог приказа ми се још више чита.
ОдговориИзбришиНе знам шта да ти кажем за овај други део. Ја сам завршила библиотекарство на Филолошком и кад сам, после неког времена, због мужа дошла овде у Црну Гору безуспешно сам тражила посао, чак ми нису дали ни да волонтирам у библиотеци. Стање је ужасно и човек буде срећан кад уопште има посао, па га израбљују.
Obavezno potraži, baš je kvalitetna i dobro napisana knjiga. :) Makjuan mi je novo otkriće. Uz Išiguroa, Kaningema i Ondatjea, verovatno najzanimljiviji savremeni autor sa anglosaksonskog govornog područja - a i stilovi su im slični. Povezuju ih i odlične ekranizacije takvih romana ("Iskupljenje" - "Ostaci dana" - "Sati" - "Engleski pacijent").
ОдговориИзбришиNažalost, toga postanemo svesni već na fakultetu. :( Nije mi bila namera da "kukam", samo da skrenem pažnju na to da, čak i ako ne možemo ništa da promenimo, barem je važno biti SVESTAN nezavidne situacije u kojoj si. Ono tradicionalno "ćuti i trpi" u velikoj je meri doprinelo stanju kakvo jeste.
Treba, uprkos svemu, voleti svoj poziv i biti istrajan. :)
Joj draga Isidora potpuno te razumem vezano za posao, ja kada bih opisala svoju situaciju, verovatno bih pronašla neki kanap da prekratim muke. :D
ОдговориИзбришиZavršen državni fakultet, volontiranje, bez ikakvog ugovora dve godine, svi prezadovoljni samnom, oduševljeni, svi me hvale, a niko da ponudi posao, primljeni ljudi sa fakulteta, koji kao postoji u bivšoj fabrici sijalica u mom gradu i to čak na kojem su imali loš prosek, da i to je moguće. Inače taj čuveni konkurs je oboren, o tome se čak i u Vladi raspravljalo, a pisale su i novine i od tada ništa. Bila sam na par razgovora, nude mi da im se obavežem da opet prolazim pripravnički za 14.000 dinara i to neograničeno radno vreme, preko deset sati, pa ko preživi pričaće. Ispisah ja roman, podstaknuta svojom tužnom socijalnom pričom haha. :D
Elem, jeeeej recenzija, moram sada da napišem post, koji odlažem i onda lepo, sa uživanje da čitam, pa komentarišem.
Razumemo se, nažalost, to je ta muka. Jedino preostaje okrenuti na (crni) humor, u suprotnom bi poludeli.
ИзбришиJa više nemam živaca ni za pohvale i "divljenja" mom proseku, postignuću na studijama, svemu što radim, a uz snishodljivi osmeh:"Znaš, nažalost ne možemo ništa da uradimo za tebe....ali, super si!" To sam počela da doživljavam kao ironiju i izrugivanje.
Imam još jednu koleginicu, iz Kraljeva je, mislim da se - bez lažne skromnosti - malo studenata zalaže koliko nas dve i sa radovima i sa putovanjem na predavanja i uopšte posvećenošću - a najgori su se najpre zaposlili, dok najvredniji i najbolji nikome nisu potrebni.
Još veća tuga je kad shvatiš kako i odabir asistenata na fakultetu ide preko veze i svega sem zasluga, čast izuzecima...samo obećanja i pohvale, koje mogu da znače nešto dok si mlađi, ali već kad se bližiš tridesetoj, a zavisiš od roditelja, vrlo je teško sačuvati samopoštovanje i ne zapitati se "čemu sve ovo?"
Čitam i sve vreme vičem da, da, da. :D
ОдговориИзбришиHvala puno na preporukama, one su dovoljne da bilo koga, a naročito nekoga sa kim se družiš, odmah stavim na listu obavezno za pročitati, jer uglavnom imamo isto mišljenje o pojavama u dragoj nam zemlji.
Tvoji tekstovi dušu hrane. :D
Mnogo ti hvala, znaš da mislim isto.:)
ИзбришиEvo, da ponovim i ovde, a pisaću verovatno i prikaz kad pročitam drugi i treći deo, obavezno nađi "Laži Loka Lamore" i nastavke, genijalan serijal.
Draga Isiodra evo mene :)
ОдговориИзбришиŠto se tiče knjiške rencenzije odlična je, nisam čitala ali film je kažu verodostojan u jednom momentu sam čak i štedela za nju ali sada nešto ne osećam da je trenutak za čitanje,
elem što se tiče poslendjeg dela posta, ne mogu nikako da ti pomognem šta god rekla ali treba da ih je sramota , pa iz poštovanja bar da su ti nešto uplatili. Nije fer, kao što u ovoj zemlji ništa i nije fer i iskrneo sam zgrožena.
Ne znam koji savet da ti dam ali ti šaljem svoju podršku da istraješ i isteraš pravdu :)
Super je knjiga, a film jeste zaista veran, tako da se oboje odlično poklopilo - što je retkost. :)
ИзбришиMnogo ti hvala na čitanju i još više na rečima podrške. :)
Šta da se radi, samo nek je nama enttuzijazma i volje, da ostanemo normalni i istrajemo - sve će biti, nadam se, OK. Bitno je da postoji krug ljudi koji razumeju i koji su razumni. Hvla na tome. :)))
Evo i mene, napokon.😊
ОдговориИзбришиPročitavši recenziju ne znam šta bih pre "skinula" film ili krenula da vijam knjigu.
Samu ekranizaciju sam davno gledala, ali mi se mnogo dopala.
Uz tvoju i Ivaninu recenziju, uz opis autorovog stila pisanja, ostaje mi samo da čitam.
Hvala! 💋
E struka, nauka i poslovna muka.
Još uvek nisam zaposlena, mada unapred znam šta me čeka, pribojavam se tog dana.
Drugarica koja je završila moj smer volontira u biblioteci već tri godine bez pomaka, nade, na bolje.
Teši me jedino činjenica što mi jednu stvar oduzeti ne mogu - ljubav ka struci i samoj knjizi.
Držim fige da se što pre razreši situacija. 😊
P.S. Nemam pojma kako me zbuniše "pisice" sve lepo piše..😁
Verujem da je do čitanja u sitne sate.
Hvala, obavezno potraži knjigu, mislim da bi ti se svidela barem približno koliko film. :)
ИзбришиMuke oko struke (ovo zvuči k'o naslov sitkoma!) bi trebalo da budu odštampane u brošuri i preventivno podeljene neposredno uoči polaganja prijemnog, tek da znamo u šta se upuštamo. :) A opet, bojim se da bi opet sve isto - uvek je srce ispred hladnog kalkulisanja. Ako ću već čamiti na Birou, nek mi barem u knjižici stoji zanimanje koje volim. Uvek je srećniji onaj ko se bavi poslom koji mu odgovara, koji je svesno odabrao. :)
Film sam probala odgeldati i nisam mogla, (tako da ni knjigu se ne usudjujem uzet u ruke) odlican jeste ali previse mi bio tezak, mrzim nepravde i zavrzlame
ОдговориИзбришиsto se tice posla... nisam uspjela da ga najdjem 3god, ali sam zato otisla na godinu dana u drugu zemlju preko EVS-a da probam nesot novo, pa cu vidjeti sta ce se iz toga izroditi, u svakom slucaju ne trebamo odustajati od sebe ako ne moze tu gdje smo, trazimo gdje moze (barem ja tako radim i za sad nisa mpogrjesila)
Ne daj se <3
Hvala. :)
ИзбришиEvo, još mesec ipo sam u biblioteci, pa to ističe i nadam se da ću što pre da se prešaltam bilo gde, hvata me nervoza pri pomisli na novi period dokolice i sedenja kod kuće. :( Nema druge, mora se boriti, u svakom slučaju imam neke kombinacije za inostranstvo od proleća, pa šta bude...
Da, i meni je ta nepravda bila najteži deo knjige/filma. :(
Hvala Isidora za prikaz ove knjige! Dugo već razmišljam da li da je čitam. S obzirom da me je Betonski vrt oduševio (preporuka za nju), planirala sam da čitam još nešto od Mekjuana.
ОдговориИзбришиU gradskoj sam zatekla ovu knjigu, međutim, kada sam okrenula da vidim šta o istoj piše, ostavila sam je. Iz napisanog se zaključuje da je cijela knjiga smještena u ratni period, što ja nikako ne volim, i da je posredi jedna tajna, što je privlačno, ali nije bilo presudno.
Međutim, čitajući tvoj prikaz dopalooo mi se :)) Ide na spisak, hvala!
p.s. ako budeš čitala Betonski vrt, voljela bih da i onjemu pišeš :)
Hvala, Aleksandra!:) Knjiga je odlična i bilo bi zaista šteta da je propustiš, a kako mi je "Betonski vrt" odavno na listi, svakako će jednom doći na red i zahvaljujem ovim putem na preporuci.:) Što se pisanja o njoj tiče, videćemo, nije isključeno.:)
ИзбришиMoja draga Gaga mi je jednom donela "Iskupljenje", ali mi knjiga nešto nije prijala. I meni je bilo čudno, jer je prvi (vizualni) utisak bio više nego prijatan. Kad sam joj rekla da nisam pročitala, ostala je u šoku! "Kako? Stvarno!? Tebi da se ovo ne dopada, ne mogu da verujem! Ne, ne, sigurno će ti se dopasti, čitaćeš ti to drugi put. E, ovo stvarno nisam očekivala!" I tako ... i ja verujem da ćemo se još sresti, ali "drugi put" još nije stigao! Pozdravljam te!
ОдговориИзбришиJavi kada stigne, a do tada, film je dobra alternativa!:)
Избриши