Oduvek volim knjige.
Ukoliko bih morala da tačno “markiram” trenutak u kome me ta ljubav zarobila,
zaista ne bih mogla da odgovorim na taj izazov. Otkad se javila svest o svetu,
bile su oko mene. Postoje sklonosti koje stvara i oblikuje okruženje, zatim one
koje sami - ne bez presudnog uticaja iskustava i sredine - vremenom razvijamo,
a tu su i takoreći urođene, koje su na neki način bile deo nas još od malena, a
vaspitanjem i obrazovanjem dodatno prionule uz formirano biće i njegov karakter.
Kod mene, to je okrenutost pisanoj reči i svemu što sa sobom nosi bitisanje u
njenom svetu: mašti, slobodi, kritičkoj misli, svestranom promatranju svega.
Detinjstvo je, u čemu
se uglavnom svi eksperti slažu, presudan period za stvaranje temelja buduće
ličnosti. Opažanja koja tada upijemo, iskustva koja do nas dopru, značajno
utiču na sve što ćemo kasnije postati, makar na neprimetnom, podsvesnom nivou.
Veoma je važno šta dete sluša, gleda, čemu prisustvuje, jer sećanja na ovaj
osetljivi i nevini period prate nas do kraja života. Sara je ovih dana sa nama,
u zabavnom tagu, podelila uspomene na svoje detinjstvo, istovremeno
nagovestivši koliko se nije promenila u odnosu na svoje “mini-ja”. Takođe, pre
nekoliko meseci je blogosferom kružio “izazov od 30 dana”, gde je jedna od tema
bila i “Knjiga iz detinjstva”. Tada objavljeni postovi, poput ovog sa sjajnog
bloga Bitchydust, podstakli su me da rado podelim uspomene i odgovorim na ovu, uvek
dragu i zabavnu temu. Kao što je Tolstoj svom romanu dao gradacijski naslov “Detinjstvo.
Dečaštvo. Mladost”, opredelila sam se za sličnu podelu na tri presudne faze
kroz koje je moje čitalačko iskustvo prošlo od prvih dana, do kraja osnovne
škole i prelaska na “odraslo” štivo. Mogli bismo te etape nazvati: “Maštarije.
Pustolovine. Život.”
1990
- 1995. Maštarije
Kada sam nedavno, u
okviru “Čitalačkog upitnika”, odgovarala na pitanje o najmanjoj knjizi koju
posedujem, napravila sam jednu nenamernu grešku. “Mali princ” Antoana de Sent-Egziperija
ipak NIJE mikro-šampion među knjižicama iz moje kućne biblioteke. Nažalost,
kao što se književnost za decu inače posmatra dosta potcenjivački i pored svog
nesumnjivog umetničkog i pedagoškog značaja, tako i slikovnice (ako smo ih
uopšte sačuvali) uglavnom previđamo kao deo lične kolekcije. Ipak, pored
raznoraznih džepnih izdanja (“Mali princ”, Sveto pismo, “Čujte, Srbi” dr
Arčibalda Rajsa, slikari, itd.), pobedu odnose ove četiri knjige veličine špila
karata, a one su verovatno i prve koje sam ikada dobila:
Bilo je to vreme
bujanja kulture, pa i izdavaštva. Kultura čitanja i poštovanja knjige ima dugu
tradiciju u mojoj porodici, još od kada je pokojni deda svojim devojčicama
(mami i tetki) sredinom šezdesetih nabavio čuveni komplet “Lastavica” u 100
knjiga. On je, donekle okrnjen, još uvek na spratu babine kuće i o njemu
govorimo narednom prilikom. Vreme nabavke kompleta preko firme pogodovalo je,
doduše, besmislenom “slaganju korica uz boju regala”, ali i značajnoj promociji
kvalitetne pisane reči. Šund se mogao naći, ali, na trafikama i u vrlo slabom
povezu, dok je danas situacija obrnuta - da ne zalazimo u tu tužnu priču.
![]() |
deo sadržaja mog prvog paketa knjiga. Hvala ti, mama! |
Uglavnom, rođena sam u
okruženju koje je već imalo čitalačku tradiciju i veliki broj “odraslih” knjiga
koje su stajale (visoko!) na policama i čekale da ih, možda, neko iz budućeg
naraštaja zavoli kako zaslužuju. Jedan “izrod” se, srećom, za to i postarao,
što pokazuje da ipak ne vredi nešto nametati deci, ukoliko jednostavno nemaju
želju da kasnije krenu istim stazama.
Za moj prvi rođendan,
mama je naručila slikovnice iz Zagreba. Sačuvali smo čak i belu torbu u kojoj
su stigle - platnena je, kao ceger, na njoj naslikan dečak koji čita, uz natpis
"Svijet lijepih knjiga". Čuvam sve svoje knjige iz detinjstva i mnogo
ih volim. Naravno, danas nije baš svaka u najboljem stanju, jer ih je mlađi
brat često “kupusao”, ali sam ih restaurirala koliko je bilo moguće i čuvam kao
oči u glavi. Svedoče o vremenu davno nestalom. Neke koje nisam imala, a
obožavala sam ih i čežnjivo gledala, listala, pozajmljivala sto puta (u
biblioteci i predškolskom), kasnije sam pronalazila i još uvek pronalazim po
antikvarnicama ili na Limundu/Kupindu. Pravo sam dete.
Moj prvi bukvar nije
bio onaj klasičan, školski. Imao je razigrane ilustracije i sjajne stihove
poznatih pesnika:
Prvi susret sa svetom
mašte obeležili su, naravno, crtani filmovi. Uporedo sam ih ČITALA i gledala,
budući da je većina mojih knjiga bila ilustrovana poznatim scenama iz
Diznijevih ili nekih drugih crtaća. Tako sam, volim da se našalim danas, veoma rano naučila da uporedo
pratim ekranizaciju/adaptaciju i pisani predložak.
Kao i kod većine dece, BAJKE su odigrale najznačajniju ulogu u mojim prvim
samostalnim koracima kao čitača. Do tada su bile različite slikovnice, sa
prizorima životinja, razlika između sela i grada, osnovnih saznanja o svetu oko
mene. Naučila sam da čitam gotovo samoinicijativno - toliko sam bila dosadna, a
moji ipak prezaposleni, da su odlučili kako je najbolje samu me uputiti u
carstvo slova. Moje interesovanje je bilo više nego veliko, pa sam sa nepune
tri godine uporedo čitala i pisala ćirilicu i latinicu. Kada se danas povedu
rasprave o tome koje je pismo “srpskije” i “potrebnije”, momentalno padam u
vatru. Ponosim se što oba mogu zvati svojim, što naš jezik ima tu božanstvenu
PRIVILEGIJU! Sem toga, kratak period života u velikoj Jugi, omogućio mi je da
najpre počnem sa čitanjem srpskohrvatskog, po ijekavici i leksici, tako da sam hrvatski
usvojila već od najranijih dana i mnoge izraze prirodno, bez ikakve svesti o
razlikama, koristim još uvek.
![]() |
imala sam identičnu tablu - verovatno je još uvek negde u podrumu |
Naravno, najpre su tu
bili stripovi. "Mikijev zabavnik" su mi kupovali od druge godine -
gledala sam slike, prateći radnju prepričavala, pa čitala. On i bratski mu "Mikijev Almanah" još uvek su mi najdraži listovi iz ranog
detinjstva, kao i "Alf" - obožavala sam seriju i igračke/lutke u
obliku glavnog lika. Za vreme sankcija, kao zamena je izlazio “Mali zabavnik”,
sa dosta ozbiljnijim, grubljim crtežima i za nešto stariji uzrast. Donosili su
uglavnom narodne bajke ili klasične dečje romane. Prvi broj je bila
strip-verzija priče “Zlatna guska” i sećam se svog razočaranja što nema Mikija,
Paje, Šilje...pa sam se žalila tati, tek mnogo kasnije uvidevši umetničku lepotu
ovih stripova. Jedan od najdražih brojeva mi je “Hajdi”, a u sličnom su stilu
bile i tvrdo koričene Puškinove bajke - sa crtežima legendarnog Đorđa Lobačeva,
sve to u izdanju "Dečjih novina" iz Gornjeg Milanovca.
![]() |
malo piskaralo - 1991. |
Istinski sam se
zaprepastila, u prijatnom smislu, kada sam naišla na blog čija se autorka raspituje
za jednu knjigu iz detinjstva, za koju danas malo ko uopšte zna, a meni je još
uvek u kolekciji i jedna od najdražih - “Tapatapatavko!
Iz tih dana najviše
pamtim i volim, najbrižljivije čuvam, izdanja "Mladinske knjige" sa
ilustracijama iz Diznijevih crtaća, "Čudesne svetove Volta Diznija" u
četiri toma, “Bisere klasične dečje književnosti” u tri knjige, “Najlepše bajke sveta”
sa plavim koricama i naslikanim zamkom, ogromnog formata; “Walt Disney
predstavlja” - još jednu prelepu knjigu sa zlatastim koricama, kao i još
mnoge...uglavnom su ih moji naručivali iz Zagreba i Ljubljane, do izbijanja rata.
Volela sam Peroa, braću Grim, ali, najviše Andersena. "Snežna
kraljica" mi je i danas omiljena bajka. U osnovnoj školi sam otkrila bajke
Oskara Vajlda - bile su potpuno drugačije, nesvakidašnje. Sećam se i jedne
knjige iz biblioteke sa narodnom bajkom “Zlatna jabuka i devet paunica” na
početku, uz apsolutno sjajne crteže. Nigde je posle nisam više videla. Volela
sam i ruske bajke, posebno "Vasilisa prekrasna" i "Konjić grbonjić",
a od Andersenovih mi je "Divlji labudovi" bila među omiljenima. Kasnije
sam na fakultetu pisala o grotesknom u njegovim i Vajldovim bajkama, upravo
inspirisana utiscima iz detinjstva. A tek one na kasetama! Zijah Sokolović je
bio narator, uz njih su išle i male knjižice.
![]() |
komplet iz ukupno osam knjiga, ovo je bila prva edicija. "My precious"! |
Sačuvala sam i tri video kasete, koje sam toliko gledala da se traka
izlizala...."Čudesna šuma"- moj najomiljeniji crtani, onda "Laku
noć deco" RTS-a i snimani crtaći “Duško Dugouško” i “Mede medenjaci”.
Pomenuta "Čudesna
šuma" je prelep crtani - "svetski, a naš" (sada hrvatski). Otkrila
sam ga jedne zime, kada sam bila nešto bolesna. Deda je želeo da me oraspoloži
i kupio mi video-kasetu, a već
sam imala i knjigu Sunčane Škrinjarić, prema kojoj je snimljen. Pored nje
i "Čudesnih svetova Volta Diznija", najlepše su mi i najvoljenije ove
tri:
...u kojima je
"Snežna kraljica", a nju sam obožavala. Ana, devojka koja me povremeno čuvala
kada sam bila mala, imala je u svojoj kući ove tri knjige. Stalno sam ih
listala i čitala, tako da sam kasnije pronašla sve tri, najpre, u jednobojnom,
crvenom povezu, pa nešto kasnije i trobojno izdanje, te ispunih sebi želju iz
detinjstva. Kolekcionarsko blago.
Grčka mitologija me
takođe osvojila negde u tom uzrastu. Brat i ja smo je kao mali obožavali, bila
nam je prava opsesija i već tada sam je dobro upoznala, što mi je višestruko
koristilo na fakultetu, posebno kada smo radili antičku književnost. Kao mlađi
osnovci, dobijali smo list "Tik Tak", u kome su postojali konkursi za
smišljanje alternativnih nastavaka grčkih mitova, što je bio veoma zabavan
način da se deca upoznaju sa ovim zaista neophodnim delom opšte kulture. A
pominjući rano obrazovanje, ne smem izostaviti "Dečje sveznanje". Tetka
je kupila mojoj braći, pa sam često listala kada odem kod njih - sjajan
komplet, uz "1000 zašto, 1000 zato" neprevaziđeno enciklopedijsko
štivo. Mnogo smo naučili iz tih knjiga. I bile su prelepo dizajnirane.
![]() |
i gledala i čitala - "Cipelići"! |
Sa izbijanjem rata,
primat preuzimaju domaći izdavači, pa u moj svet sa polaskom u vrtić i
učlanjenjem u biblioteku ulaze "366...i još više priča o prirodi",
"Priče za laku noć", tri knjige "Bajke naroda Jugoslavije"
i još tri "Bajke naroda sveta" (sa slikama Milića od Mačve). Poslednja
dva kompleta sam često viđala kod uličnih prodavaca oko Filološkog fakulteta.
Volela bih da ih jednoga dana nabavim, predivni su.
Što se tiče učlanjenja na
dečje odeljenje gradske biblioteke “Vladislav Petković DIS”, začudo pamtim i
taj dan i prvu pozajmljenu knjigu. Imala sam pet godina, tata me odveo i bila
sam naprečac osvojena svetom koji se krio na drvenim policama, a ta fascinacija
ne jenjava ni danas. Prva knjiga koju sam odnela kući bila je jedna
od onih legendarnih slikovnica “Hajdi”, čini mi se baš “...u gradu”, sa
devojčicom u plavoj haljini koja kroz prozor posmatra bele krovove.
I slikovnice
"Maja" sam pozajmljivala u biblioteci, slično je urađena kao legendarna
"Hajdi", bila je i "Karolina"....tako lepe priče i
ilustracije, pune duha. Pamtim i divne "Bajke u slici", ilustratorka se
zvala Marija Paskval, bilo je 12 malih knjiga, kao i većih (ruske priče,
Šekspirove, nemačke, istočnjačke....). Moje druženje sa bibliotekom tada tek
počinje i označava ulazak u drugu ranočitalačku etapu.
Dolazimo do prve najdraže
knjige iz naslova. Slikovnice me, zapravo, nisu više toliko zanimale, jer sam
kod kuće već “izgustirala” mnogo lepše, bogatije i maštovitije (naše “Dizni”
knjige iz Zagreba i Ljubljane još uvek su prava kolekcionarska retkost!),
uzimala sam ih ponajviše kako bih se divila lepim ilustracijama. Početne pouke o
životu davale su druge, možda vizuelno skromnije, ali nezaboravne knjige. Tako
je jedna od prvih pozajmljenih u biblioteci, koju nikako da prežalim i volela
bih da je imam, "Najbogatiji vrabac na svetu". Ilustrator je Zdenjek
Miler, čijom su zaslugom takođe nastali “Krtić” i “Žuća”, ako se sećate tih
slikovnica.
Tata mi je doneo i pamtim,
začudo vrlo dobro, crteže i radnju. Snežna noć, vrabac ulazi u neki vagon pun
žita, pa posle pronađenu hranu deli sa ostalim gradskim vrapcima....ima sigurno
preko 20 godina otkad je nisam videla, ali još uvek pamtim atmosferu priče.
Ukoliko bilo ko ima predstavu o tome gde mogu doći do nje, unapred zahvalna,
kupujem odmah!
I tako je krenulo..
Otvorila si nam vrata svog detinjstva s ovim, uvodnim, tekstom.
ОдговориИзбришиHvala ti mnogo 💋
Kroz čitanja i gledanja divnih slika, na kojima si se poput pčelice orno bacila na posao, podsetila si me na moje početke.
U četvrtak sam baš otišla kod tetke i uzela tu prvu knjigu u ruke.
Odletela sam odmah potom na Kupindo da je tražim.😊
Prosto kad sam je uzela u ruke bilo je kao da je neko premotao film.
U biblioteku sam se učlanila s nekih osam godina i uzela knjigu s crvenim koricama, Pera Detlić.
Broj mi je bio 404(šta sve upamtih)
Pokušavam da se setim šta je posle toga sem časopisa Junior bilo na tapetu, ali do "Orlova" mi je sve prazno, rupa u sećanju.
Za nju se tačno sećam i gde sam sedela dok sam je čitala. 😊
Devojčica sa šibicama definitivno ostaje najdramatičniji deo detinjstva.
Prvog ulaska i mirisa biblioteke se sećam kao ulaska u raj.
Videću da li moj prodavac ima "Vrapca", ima par kutija sa starim, uglavnom dečjim, knjigama koje vape da ih pretresem..
Ukoliko nađem ili vidim s njim da li može da nabavi.
Javljam ishod u svakom slučaju.
Hvala ti na divnom tekstu draga.❤
Setila sam se još jedne koju sam kao dete stalno čitala - "Baš Čelik", videh je kod mog prodavca, moram uzeti. 😊
ИзбришиHvala, drago mi je što ti se tekst dopao. :)))
ИзбришиZnam na koju knjigu misliš, tu sa crvenim koricama!:)
"Orlove" su, mislim, sva deca volela, a meni je prvi susret sa Ćopićem bila "Ježeva kućica" i Zijahov glas sa kasete. U sledećem tekstu biće priče o tim, osnovačkim knjigama koje su me uvele u svet dečjih družina i raznih pustolovina.
Sve imaju i dalje isti miris i prebace me u detinjstvo poput vremeplova.
"Kupindo" je zaista riznica starih, dobrih "relikvija" koje su nas upoznavale sa svetom. Bukvalno mi sad padaju na pamet one koje sam izostavila, ne vredi, bez sistematično složene biblioteke, ne mogu sve da zapamtim - a knjige su mi zaista kao u skladištu, kutije, gomile, kredenci i svega tri sređene police. :(
"Devojčica sa šibicama" je i meni bila trauma.:(
Hvala unapred za "Vrapca"!:))) Bio je na "Kupindu" ranije primerak, ali bez ilustracija, a ja ganjam baš ovakav sa slike.
"Baš Čelik" i ostale narodne priče & pesme, bile su u Vukovoj zbirci, koju sam takođe već tada imala. Pomalo jezive, moram priznati!
Kako divan, divan post.❤
ОдговориИзбришиOvih 12 knjižica bajki još uvek imam, kao i čuvenu Riznicu, pamtim da sam obožavala takođe većinu ovih knjiga i slikovnica, koje si navela. Mama nam je redovno čitala i Diznijeve bajke i Grimove.
Čidesna šuma ne omiljeni crtani mog brata iz detinjstva.
Ove tri knjige bajki su prelepe, ja nameravam da kupim neke bajke u tvrdom povezu, ilustrovane, za budući naraštaj.❤
Hvala :))), pretpostavila sam da ćemo odmah prepoznati iste knjige iz detinjstva, jer smo ta generacija. I slažem se, treba nabaviti i sačuvati za buduće generacije, jer se ovako kvalitetna izdanja, sadržinski i vizuelno, više ne objavljuju, nažalost.
ИзбришиPrva čitalačka iskustva svakako usmere kasnija interesovanja. Nije isključeno da neko naknadno razvije ljubav prema knjizi, ali, mislim da zaista sve kreće od kućnog vaspitanja.
koliko divan post i'm in love ❤
ОдговориИзбришиJa imam dosta knjiga iz detinjstva i kod mene su kao i kod većine dece provladavae bajke samo što sam ih ja više volela nego što obično dete imal sam veliku crvenu knjigu braće Grim sećam se i dan danas koliko sam volela zlatokosu, tri musketara...Imala sam i Hansa Kristijana Andersona :)
Jako kakava si slatka bila nikada nisam mogla da te zamislim kao svetlokosu :)
I ove plave knjigice imam i dan danas :)
Ja sam mnogo volela pesme, jer sma mnogo volela da recitujem pa su Zmaj, Antić, Dis.. tekli kao reka kod mene :)
Kada sam bila malo veća počela je Hari Poter era, praktično sam sa jendih bajki prešla na druge volela sam i basne jer sam volela životinje i atlase jer sam volela svet :)
Ovo je tako divan post tera me da se setim svog odrastanja i knjiga koje su kroz moj život prošle Bravo stvarno bravo <3
Hvala na čitanju, drago mi je što ti se teskt svideo.:) Eto, samo sam malo htela da podelim neko svoje iskustvo i zaluđenost knjigama, koja je još tada počela.
ИзбришиBajke su me rano omađijale, što je mnogo odredilo moj današnji nepopravljivo idealistički stav prema životu - uprkos svemu, ne mogu da prestanem da maštam i u svemu tražim nešto neobično.
Moram da te ispravim, AndersEna, mada mislim da je greška u kucanju.:)
Hvala, ali, to se samo čini zbog vrlo mutnih slika i odsjaja - luster, tatina loša kamera na telefonu, ispale su nejasne. Zpravo, ja sam bukvalno od rođenja bila crnkica, baš nikad svetlokosa :), izuzev u jednom periodu kad je išla na braon (možda baš tu, ne mogu da procenim) - istina je da, pošto se nikad u životu nisam farbala, oduvek imam istu boju kose koja s godinama postaje čak i tamnija. :)
O poeziji i romanima biće reči u naredna dva nastavka teksta - vidim da smo svi imali manje-više slično odrastanje.:)
Ja sam relativno kasno počela da čitam, možda tek posle petog šestog razreda. Tako da na moju veliku žalost moje detinjstvo nisu obeležile ovako divne slikovnice. Prve knjige koje pamtim da sam pročitala van školske lektire su Dečaci Pavlove ulice ( u moje vreme je bila izbačena iz redovne lektire), Srce, Ana Frank...
ОдговориИзбришиHvala ti mnogo na čitanju :), u narednim tekstovima biće reči o "školskom" periodu i baš tim knjigama koje pominješ, tako da se nadam da će ti biti zanimljivo!:)
ИзбришиMeni lično srećnu okolnost predstavlja to što su moji rano prepoznali sklonost prema knjigama, koja se jedino kod mene ispoljila - moja braća knjigu ne uzimaju u ruke :(. Da nije bilo svega toga, ko zna da li bi se danas bavila ovim što radim.
Divan tekst! Nekako si me vratila u dane najranijeg detinjstva.
ОдговориИзбришиMene je baba naučila da čitam oba pisma negde oko četvrte godine, tako da moji nisu morali previše vremena da troše na mene.
Sećam se mog prvog Bukvara, dobila sam ga od brata, kada je on završio prvi, imala sam oko 3 godine. Mislim da mi je to jedan od najlepših trenutaka, gledala sam ga kao neko blago, moje lično blago. Priče sa kraja bukvara i danas znam napamet.
Mama je inače imala svoje komplete lektira od prvog do osmog razreda (narandžaste i crne knjige mislim da je “Zavod” izdavač), naravno da sam ih sve unapred pročitala.
“Mikijev zabavnik” sam obožavala, ali ga nisam redovno dobijala tako da mi je imao još veću vrednost.
“Zlatna jabuka i devet paunica” mi je bila omiljena bajka kada sam bila mala, sećam se da sam sa babom “diskutovala” o njoj često. Uvek sam volela da nađem pouku na kraju priče, nekako mi je bilo besmisleno bez toga.
Moja tetka je takođe imala “1000 zašto, 1000 zato” i isto sam listala kad god odem kod nje. :)
“Laku noć deco”, “Cipelići” (i ostale emisije/crtaće koje si navela)… Sećam se samo koliko smo uživali u tome, kao i u dečijim časopisima, bajkama…Sećam se da sam dobila zbirku “Najlepših Baltičkih bajki” i da mi je bilo jako čudno što one ne lice na bajke na koje sam navikla, to baš pamtim kao neko drugačije iskustvo.
Grčku mitologiju sam takođe obožavala, crtaće, knjige…Imam i danas “Ilijadu”, “Odiseju”, kao i neku zbirku “Mitova iz Stare Grčke”, iako više nisu nisu u zavidnom stanju i dalje su mi drage.
Verovatno nam se poklapaju nekadašnja interesovanja jer smo odrasli u tom nekom vremenu, kada se nekako drugačije gledalo na knjigu, obrazovanje pa I umetnost…Nažalost, stekla sam utisak da kod današnje dece nije tako, niko ne priča o knjigama, slikovnicama, bojankama…Pa i šta će im kada već za prvi rođendan dobiju tablet.
Baš mi se dopao tekst, pomalo me i rastužio, nostalgična sam valjda…Sve u svemu opet ću reći, jako lep tekst!
Umalo da zaboravim...Slike su posebno divne! Preslatka si bila, želim takvu devojčicu da se igram sad sa njom.
:D
Mnogo, MNOGO ti hvala na čitanju i predivnom komentaru, stvarno sam srećna što ti se tekst dopao i što si se pronašla u njemu - trudila sam se da se obratim svima koji su približno moja generacija, da malo evociramo to što je u našem detinjstvu i vremenu bilo dobro, a sada ga nema, a što nas je verovatno u velikoj meri spasilo, psihički, intelektualno.
ИзбришиSmatram da ove stvari ne smemo prepustiti zaboravu i da budućim naraštajima, uprkos tabletima i tehnologiji, treba otkrivati sve to, jer dete je u suštini srećno i sa običnom kartonskom kutijom, ne sme mu se zauzdavati mašta. :)
Naši roditelji, tetke, babe i dede, iako su bili zauzeti, nalazili su vremena da ga kvalitetno provedu sa decom. Sada je najlakše pustiti mu TV ili uključiti komp, pa nek se samo animira.
"Bukvar" je i meni ostao u sećanju, sa svim onim tekstovima i slikama, kao da ih sad gledam:)
Biće priče o svemu tome i u nastavcima.
Mnogo hvala!:))))
Jao kako si samo mala i slatka i ozbiljna na ovim fotkama. Baš me ovaj tekst podsetio na onu knjigu Matilda od Rolanda Dala i ona je tako naičila da čita sa 4. Mada i moja mama je tako rano naučila da čita i zato sada čita brže od mene što uopšte nije fer. Ja sam u tom periodu odbijala da naučim da čitam , pa bih vrištala kada bi neko pokušao da me uči osim toga sam volela da uništavam slikovnice tako što sam ih cepkala i kuvala kao ručak.( da znam užas ja ne znam kako su me moji roditelji trpeli) :'D Mada mi je bilo lepo da mi neko drugi čita i tad se nisam bunila. :) Stvarno ne znam kako se sećaš svih tih slikovnica , ja se mojih uglavnom ne sećam.(verovatno iz gore navedenih razloga) I od svih ovih jedino mi je poznata Hajdi sećam se da sam ih i ja čitala( al kasnije) i da je bilo to isto izdanje. :) Sećam se i Cipelića , ali crtanog filma koji sam obozavala. :) Slažem se da je šteta što ljudi ne daju na značaju slikovnicama , jer ima zaista nekih divnih slikovnica koje imaju divne ilustracije pa su prava mala umetnost za sebe. Sećam se da sam neke takve čitala kada sam bila starija izdavao ih je Beli Put i čitala sam ih samo zbog ilustracija. Što se tiče Grčke mitologije i bajki to sam jako volela i to su mi čitali. Samo ne znam šta je našim roditeljima bilo pa su nam davali Grčku mitologiju u tom uzarastu tu baš ima i stvari koje nisu za decu?
ОдговориИзбришиHvala na divnom komentaru!:)*
ИзбришиTi si bila kao moj brat!:) On je voleo da mu drugi čitaju, ali sam je odbijao da nauči do polaska u školu. Mislim da decu ne treba ni siliti i forsirati, svako bi trebalo da sam pokaže interesovanje onda kad oseti potrebu, a stariji samo da reaguju na vreme i podrže.
Sećam ih se, između ostalog, jer smo sve sačuvali (baš juče razgovaram sa mamom kako u podrumu imamo sveske i knjige iz osnovne škole i da li je to bilo pametno, potrebno ostavljati, kad većina baca odmah po završetku razreda?), a neke koje nisam imala su mi se toliko snažno "urezale" u sećanje da sada nastojim da ih pronađem kod antikvara i nabavim.
Što se grčke mitologije tiče, brat i ja smo je tek negde od prvog-drugog razreda osnovne otkrivali i to u "ublaženim" verzijama, a slažem se da nije za mlaše, između ostalog i jer ne bi ništa shvatili.
Ručak od slikovnica ti je hit!:))))
Ja mislim da si u pravu ne treba forsirati i eto na kraju smo oboje naučili da čitamo. :D I ja imam sačuvane sce moje sveske , ne znam zašto ih čuvaju. Ima smisla da se setiš kada vidiš. Ja pokušavam da se setim neke baš knjige koju sam volela o nekoj foki ili moržu koji pokušava da se vrati na ostrvo gde se rodi. Znam da sam je baš volela , al ne mogu da se setim kako se zove. Mdni su grčku mitologiju čitali kad sam bila baš jako mala i ne razumem uopšte zašto, al jako bih volela da je pročitam sada kada sm odrasla da vidim da li će me vratiti u detinjstvo i da vidim šta si sve preskočili i čega se sve ne sećam.
ОдговориИзбришиSve dođe u svoje vreme i sve se nauči onda kada se za to poklope uslovi - barem ja u to verujem. Evo, npr, ne znam da vozim bicikl i da kuvam, ali znam da ću jednoga dana i to savladati. Kada, pojma nemam, ali hoću, kad budem spremna.:)
ИзбришиŠto se grčke mitologije tiče, od onih knjiga prilagođenih za decu najbolje su "Priče iz klasične starine" (autor je Gustav Švab), a za prave, izvorne verzije potraži "Grčke mitove" Roberta Grevsa.