piše: Isidora Đolović
Danas je teško
poverovati kako je roman sve do početka XIX veka smatran “nižerazrednom”
književnom vrstom, namenjenom u najboljem slučaju salonskoj razonodi
besposlenih dama, pa čak i ozbiljno štetnom po osetljivi društveni moral. Put
razvijanja, uobličenja i definisanja danas ubedljivo najomiljenijeg i
najzastupljenijeg vida literarnog stvaralaštva, bio je dug i trnovit - ali,
nadasve isplativ. I to sa posebnim naglaskom na potonjem, uzevši u obzir
savremenu (hiper)produkciju. Tokom epohe realizma, zauzima tron pravovernog
naslednika drevnih epova, svedočanstva društva i duša - pa i dalje samouvereno
tu stoluje. Naravno, dužina jedne romaneskne tvorevine nikada nije garant ili
realno merilo njene vrednosti, ali, ne može se ni poreći da je izazov za svakog
prozaistu upravo “raspričanost” kroz više nastavaka. Njima ambiciozni zadatak -
čitaocima obećanje produženog uživanja boravka u svetu književnog dela. Stoga
ne čudi naročita popularnost serijala, ali ni vrednosna neujednačenost, u
pravoj ekspanziji čiji smo svedoci.
S obzirom na poreklo koje seže do saga i epova, nije neobično što pojedini žanrovi, pre svega istorijski i fantastični romani, gotovo da ne mogu bez podeljenosti na više tomova. Priča seže u nedogled, ističući time ciljanu monumentalnost. Kako odabrati onu pravu, u moru aktuelnih serijala bez raspleta na vidiku? Čemu pokloniti pažnju, sa relativnom izvesnošću i garancijom dobrog knjigoljubiteljskog provoda? Serijal mladog američkog pisca Skota Linča, “Gentlemen Bastards”, mogao bi ponuditi odgovor.
S obzirom na poreklo koje seže do saga i epova, nije neobično što pojedini žanrovi, pre svega istorijski i fantastični romani, gotovo da ne mogu bez podeljenosti na više tomova. Priča seže u nedogled, ističući time ciljanu monumentalnost. Kako odabrati onu pravu, u moru aktuelnih serijala bez raspleta na vidiku? Čemu pokloniti pažnju, sa relativnom izvesnošću i garancijom dobrog knjigoljubiteljskog provoda? Serijal mladog američkog pisca Skota Linča, “Gentlemen Bastards”, mogao bi ponuditi odgovor.
Dok su nekada veliki
romani izlazili u delovima, najsličnijim formi feljtona, na stranama štampe
(možda je najpoznatiji slučaj Dostojevskog), danas se i po deceniju strpljivo
čeka na novi tom omiljene priče - baš kao što su popularne serije podeljene na
sezone koje odvajaju razmaci puni čežnje i iščekivanja. Povezuje ih nimalo
umanjena želja publike za gubljenjem u prostranstvima stvorenim autorskom
umešnošću. Vezujemo se za junake, proživljavamo njihove uspone i padove,
strahove i junaštva, razvijamo neku vrstu zavisnosti od produžetka imaginarnog
“opijuma” stvorenog od reči. Spisatelji i ozbiljni književnici, svako iz
različitih pobuda i s različitim učinkom, sve češće izlaze u susret ovoj
maniji. O fenomenu nastavaka pisala je Katarina.
Pojam saga, kojim se obično “krste” ovakva dela, ima islandske korene
i izvorno značenje “ispričanog”. U teoriji književnosti, označava priču o
velikom događaju iz prošlosti, poteklu iz nordijske usmene tradicije. Vremenom,
van izvornog konteksta, prelazi u upotrebu kod svake obimnije književne fikcije
epskog karaktera - uglavnom su to romaneskni ciklusi, od klasičnih (“Saga o
Forsajtima”, “Moskovska saga”) do popularnih (“Sumrak saga”, “Saga o vešcu”).
Nekad ih prati žanrovska oznaka hronike
ili ciklusa, upućujući na širok opseg zbivanja, veliki broj
ličnosti i mnoštvo uporednih zapleta koje obuhvataju.
Romanu zagonetnog i
zvučnog naslova “Laži Loka Lamore” (ova,
uslovno rečeno, aliteracija dodatno doprinosi pamtljivosti), privukli su me:
predivne korice (a dizajn će ostati fantastičan i u narednim izdanjima),
sažetak radnje koji je obećavao zbilja nesvakidašnju avanturu, uz preporuku
Džordža R.R.Martina (koji je, na kraju krajeva i “povukao nogu” svojim
serijalom “Pesma Leda i Vatre”). Nije bilo mnogo premišljanja da li se upustiti
u sve to. Debitantski poduhvat Skota Linča razlikuje se od mnoštva žanrovske “sabraće”
po postavci likova i, pre svega, zamisli glavnog junaka. Zatim, tu je osobenost
njegovog okruženja, sveta koji odudara od uobičajenih poprišta radnje u romanima
epske fantastike. Ono što ga takođe i odlikuje i odvaja, razvijeni su
deskriptivni pasaži, nekad do te mere detaljni da nenaviknutom čitaocu znaju
zasmetati ili (prema nekim komentarima) biti dosadni. Ipak, književnim
sladokuscima će to biti samo “šlag na tortu”, šarm dodat ubedljivo primenjenom
skupu opštih odlika sličnih serijala: mnoštvo živopisnih ličnosti, uzbudljiva
dešavanja, napetost, obrti, spoj humora i dramatičnih scena - kao i velika
zamisao sedmočlane strukture povesti. Dok se objavljivanje četvrtog nastavka, “The Thorn of Emberlain”, uveliko
očekuje, osvrnimo se na dostupna - i više nego dobro prihvaćena tri.
Prva knjiga serijala
"Gospodstveni Nitkovi" donosi
uzbudljivu i znalački izgrađenu priču o jednom nesvakidašnjem junaku. Lok Lamora (čije
je pravo ime vešto sakriveno) sasvim je prosečan mladi čovek - srednje visine,
neupadljivog lika, mršav i do krajnosti nevičan baratanju mačem (oružjem uopšte). Ali,
ono što ga čini superiornim i od njega stvara gradsku legendu (misteriozni
"Trn Kamora"), neuništivog lopova i borca za pravdu sirotinje, jesu
njegova inteligencija, umeće prerušavanja i preuzimanja različitih uloga.
Lukavstvom, dobrim planom i pripremom, a uz pomoć svoje malobrojne, ali verne
družine (koju čine Žan Tanen, blizanci Sanca - Kalo i Galdo, te dečak Buba)
zvane "Gospodstveni Nitkovi", on vara i prazni džepove plemstva grada
Kamora. Poprište zbivanja osmišljeno je po uzoru na renesansnu Veneciju, sa
kanalima, palatama, prljavim četvrtima, karnevalima/pokretnim praznicima, uličnim
bandama...grad sav od stakla, burne istorije sukoba za prevlast.
Lok Lamora je tip junaka na kakav odavno nisam naišla
u delima iz ovog žanra. Ponekad bi se pre mogao nazvati anti-herojem, da mu pobude
nisu u osnovi uvek dobre. On svakako ne poseduje uobičajene atribute kao što su
impresivna fizička snaga, upadljiva lepota, čak je njegova pojava do te mere
bezlična i (u prilog profesiji!) nestalna, da je uz sve napore praktično
nemoguće sastaviti „foto-robot“ ove ličnosti. Ipak, neće biti preterivanje ako
kažem da neodoljivom šarmu koji pisac nije štedeo na svom protagonisti, teško
da ćete dugo odolevati.
Linč se služi
razgranatim opisima, dinamičnom radnjom, neprekidno presecanom takozvanim
"međučinovima" (na završetku svakog poglavlja) koji vraćaju priču u
prošlost, upoznajući čitaoce sa Lokovim detinjstvom, obukom i stasavanjem.
Upravo su prelazi sa prošlog na sadašnji vremenski plan, otkrivanje delića
mozaika junakovog života - ali i istorije Kamora, najviše doprineli da radnja
bude daleko od monotone. Svet koji pisac gradi detaljan je i osoben, ali,
ostavljeno je mnogo toga za naredne delove - sasvim dovoljno da podstakne
znatiželju i pitanje "šta je dalje bilo?" Na pomolu je nesumnjivo
dobra priča.
Napomena: baš kao i učitelj Martin, Linč nije baš
blagonaklon prema svim svojim junacima. Pripremite maramice za svaki slučaj!
.................................................................................................
U nastavku, “Crveno more pod crvenim nebom”, Linč
iznova pred čitaoca donosi sve elemente koji su očaravali u debitantskoj
knjizi - na kvadrat! Još uzbudljivije, zapletenije, dinamičnije, duhovitije i
napetije, šarmantni duo Lok Lamora - Žan Tanen stiže u novu sredinu i
okolnosti, sa starim veštinama i neumornošću.
Ambijent njihovog
zavičajnog, magičnog Kamora svakako je nešto što bih želela da nam još više i
detaljnije bude približeno u narednim nastavcima, međutim, brzina odvijanja
radnje ovoga puta nije dozvolila preteranu nostalgiju! Dvojac je, bežeći od
posledica zbrke koju smo bez daha ispratili u "Lažima Loka Lamore"
stigao na novo odredište. Ponavlja se obrazac iz prvog romana - njihov
pljačkaški pohod usmeren je na jednu "krupnu zverku" kockarske meke
Tal Verara, ali će se nenadano naći u središtu komplikovanijeg sukoba iz
najviših krugova vlasti i biti primorani da opet igraju dvostruku igru i
menjaju maske brzinom svetlosti. Istovremeno, njihovo prijateljstvo biva
stavljeno na ozbiljnu probu, jer, koliko god bili umešni prevaranti za svet,
oni su ipak ljudi sa slabostima, preispitivanjima i teškim podnošenjem gubitaka
u prošlosti.
Ovoga puta ih sudbina doslovno baca na uzburkane talase Mesinganog mora, među pirate, otrove, rivalstva i zavere, moćne žene, jezive prolaze i vremenske nepogode, klasne nepravde...
U nizu pustolovina, Linč sigurno vodi priču do novog "cliffhanger"-a koji ovom serijalu daje čar dobre serije ili filmske franšize, prosto vas mameći ka nastavcima.
............................................................................
Treći deo ambiciozno zamišljenih serijala obično je istinski "prelomna tačka",
na osnovu koje se otprilike može naslutiti hoće li druga polovina putešestvija,
koje pisac preduzima sa svojim junacima, vodeći i čitaoce (na sopstvenu
odgovornost!), biti jednako uspešna. Sa književnim biserom Skota Linča više
nema nedoumica, taj test je više nego uspešno položen i slobodno se može reći
da "Republika lopova" u
svakom smislu predstavlja veliki korak unapred, ali i obavezu za buduće etape
ove, sve razgranatije i složenije sage.
Baš kada se ponadate da
su određena poglavlja zatvorena, pisac vešto i savršeno opravdano vraća u igru
"otpisane" poznanike. Drži vas u stanju konstantne budnosti, na večitom
oprezu, pretvarajući i samog čitaoca u (misaonog) odmetnika koji pleše rubom
rizika, skupa sa preostalim Gospodstvenim Nitkovima.
Lok i Žan nomadski
neumorno otkrivaju nova, drugačija poprišta borbi i izvore iskušenja, sa kojima
se ponekad nevoljno, ali neizbežno, moraju suočiti. Ovoga puta, stanica je
legendarni Karten, sedište moćnih "vezanih čarobnjaka" koji
nevidljivom, ali čvrstom rukom upravljaju neobičnom zajednicom savršenog
ustrojstva. Barem naizgled, jer će zavađenim frakcijama unutar tajanstvene
uprave zatrebati pomoć dvojice prekaljenih majstora u predstojećoj, žestokoj
predizbornoj kampanji koja na svakih pet godina odlučuje o prevlasti određene
društvene "klike". Naši protagonisti nemaju mnogo izbora, budući da
se radi o životu ili smrti, međutim, nešto drugo će već demoralisanog Lamoru
podstaći da prihvati ponuđeni spas u zadnji čas. Reč je o prilici za dugo
sanjan i očekivan susret.
Lamora (što znači „senka“) viđen očima fanova
|
Sabeta će se takođe
naći na poprištu zbivanja, samo sa suparničke strane - angažovana po istom
zadatku. Ona je jedini dostojan takmac, kadar da poremeti Loka i pomrsi konce
njihovom poduhvatu. Već to je dovoljno da nagovesti uzbudljivu epizodu, a samo
je jedan od uporednh zapleta koje vam neću otkrivati....
Poslasticu za čitaoce
svakako predstavlja i povratak strukturi priče kakvu je postavila uvodna knjiga
serijala - kroz "međučinove", vraćamo se u zanosni i opasni Kamor,
godine odrastanja i obuke Nitkova, Lokovo upoznavanje Sabete i detinju
fasciniranost koja je s godinama prerastala u neobičnu zaluđenost...Mnoštvo
humora, tajanstva, iskrenog prijateljstva i vešte manipulacije, otkrivanja
velikih tajni, napetosti, delova koji će vas podsetiti na serijal "Hari
Poter" (kada je o čarobnjaštvu reč), kvalitetnu epsku fantastiku, ali i
specifično linčovsku atmosferu razigranosti, žive deskripcije i verno dočarane
smene perspektiva junaka. Postavljeni su visoki standardi, na koje se nadam da
će očekivani četvrti deo pružiti dostojan odgovor.