Autor: Isidora Đolović
Objavljeno: 19. aprila 2015. na portalu Bulevar umetnosti
Nisam sigurna imamo li isključiva
autorska prava na onaj kolektivni (z’)inat kojim se toliko razmećemo i ponosimo
(odakle je verovatno i potekla izreka „čega se pametan stidi…‟, a dalje znate).
Jedno je sigurno, niko ga kočopernije i tvrdoglavije ne pronosi i ne upražnjava
od srpskog društva. Bez obzira na povod, (ne)kompetentnost učesnika u
diskusiji, (ne)održivost potegnutih argumenata, prosečan „društveno osvešćeni‟
sunarodnik (što će reći – koji postavlja statuse i „tvitove‟ u svakoj prilici)
uključiće se bez oklevanja sa suprotnim stavom i iznenađujućom zapaljivošću.
Ovo prvenstveno važi za dve krajnje grupacije – ili sasvim nemerodavne ili samoprozvane
progresivce. Nije potrebno mnogo da plane pravi (medijski) rat ili hajka na
neistomišljenike.
Primer koji je stigao čak i do
večernjeg „Dnevnika‟ na nacionalnoj televiziji predstavlja kontroverzna (?)
kampanja Filharmonije, koja je uzdrmala pomenute duhove „velegradske čaršije‟ i
iznela na videlo društvenu protivrečnost u paketu sa licemerjem. Odjednom su se
u znak protesta podigli svi oni koji sve što ima veze sa tzv. visokom kulturom
inače zaobilaze u širokom luku, naprasno uvređeni i isprovocirani reklamnom
porukom koja se, za promenu, ne dodvorava ignorantskom plebsu. Optužbe za
elitizam i isključivost, koje su potom preplavile javnost, kombinovane sa
ocenama eksperata za reklame i još nekim suštinski ne toliko bitnim paravanima,
zapravo su pokušaji da se kultura još više „sroza‟ i predstavi kao
nepristupačna i nepotrebna, da se naizgled sopstvenim potezima otisne i još
više udalji od svakodnevnice i teškim životom utučenog naroda. Sistematsko,
plansko sabotiranje kulture time se nastavlja, pod maskom borbe za
demokratizaciju i oslobađanje iste (o čemu sam ponešto pisala i OVDE).
Jer, zaista, šta je u sloganu „NIJE
ZA SVAKOGA‟ netačno? Šta je sporno, pa toliko smeta inače neprimetnim (da ne
kažem – nepostojećim) kulturobraniteljima? Zar je potrebno da kultura nastavlja
jednako bezuspešno podilaženje masama, pri tom gubeći svoju suštinu? Čini se da
nijedno rešenje ne uspeva ugoditi svetu, čija je omiljena disciplina poslovično
inaćenje. Kao što najviše pažnje pobuđuju crna hronika i estradno-politički
skandali, tako je i kulturno-umetničkoj delatnosti očigledno širi odjek
zagarantovan jedino usled ovakvih, „problematičnih‟ situacija.
Zapravo, nema ničeg uvredljivog, ni
pogrešnog, u datoj paroli. Da (visoka) kultura nije za svakoga, oduvek je
poznato. Istinske duhovne i moralne, pa tako i estetske vrednosti ne moraju
silaziti sa pijedestala, već NAS uznositi i motivisati da ih dosegnemo. Ideja
neophodnosti estetskog i kulturnog vaspitanja, koje se od malena neguje i
razvija, nije nova i sasvim je logična. Kultura jeste svima dostupna, ali, ne
umemo svi da je cenimo, niti pojmimo na isti način. Kultura se, na neki način,
mora zaslužiti. Kao i sve vredne stvari, ona zahteva da se malo pomučimo ne
bismo li zavredeli da nam otkrije svoje suštinske lepote. Eliksir
oplemenjivanja duše nije nedostižan, ali, kako bismo ga dobili, moramo nešto i
dati za uzvrat. Zbog toga nije nimalo pogrešno što se eksplicira da je odavno
uzaludno prisilno je spuštati na niske grane, uz to i nedopustivo. Kultura ne
sme izgubiti svoje dostojanstvo, prodavati se na kioscima, deliti neotesanima
„za dž‟, prljati zvižducima, žvakanjem i hrkanjem usred činova, povlađivanjem i
samoponižavanjem. Jer, ona nije za svakoga, nikada bila, niti je normalno da
bude. Za nju se društveno biće priprema, ona se neguje i razvija, učimo se da
živimo uz nju, kako bi postala deo nas. Tu, naravno, ne pomaže arogantno
distanciranje koje svakako postoji, ali još manje će biti od koristi
vulgarizovanje i zauzimanje kontraškog stava, srčanim opredeljivanjem za
praziluk – i to često baš od strane već pominjanih krajnjih frontova.
![]() |
iz lične arhive |
Kao fina ilustracija može poslužiti
bilbord koji je tih dana osvanuo na uglu moje ulice, a koji ne samo što je najavljivao aprilsko otvaranje trgovinskog lanca u mom rodnom gradu, već je i
izgledao kao prava prvoaprilska šala. Iznad poruke koja nas obaveštava kako
“DIS” uskoro počinje da radi u Disovom zavičaju, nalazi se čuvena fotografija
slavnog pesnika srpske moderne, retuširana tako da Vladislav Petković namiguje
i poziva sugrađane da „kupuju više, plaćajući manje‟. Ovaj nes(p)retni pokušaj
da se približe kultura i trgovina, pokazuje da se „babe i žabe‟ ipak ne mogu
tek tako mešati. Komentarisanje je očigledno za svakoga, ali, do svesti o
predmetu komentara i problematici koju sa sobom nosi, ipak je potrebno nešto
više od „klika‟. Čak i u praziluk-revoluciji, za koju se naoružanje nabavlja
možda baš u megamarketu čije se ime slučajno poklapa sa pesnikovim.
Isidora ja apsolutno obožavam kad iskritkuješ ovo naše poremećeno društvo, svaku reč napišeš kao što ja mislim :)
ОдговориИзбришиUvek sam govorila kutlura u Srbiji je precenjena stvar čak i oni koji su tzv. "predstavnici kulture " u Srbiji su precenjeni, ali naša filharmonija i kutlura su davno dva različita pojma, ljudi uvek vide sebe kao neko više božanstvo u odnosu na druge stavovi su poremećena stvar u našem sistemu društva :)
Još jednom odličan post :)
Hvala!:)))
ИзбришиOvo su "bajati" tekstovi, izlazili su prošle godine u "Bulevaru" i kao kolumna u "Čačanskim novinama", ali, nažalost, još uvek aktuelni!
Hehe, večiti sam bundžija i "lajavica", zato ću se teško zaposliti, izgleda...:)
Šalu na stranu, ali, kod nas je sve izokrenuto i ništa više ne čudi. Ne vidim veliku razliku između "evropejaca" i "ruralaca/patri(J)ota", magarac u lavljoj koži - i jedni i drugi galame bezveze. Ne podnosim snobizam bilo koje vrste, niti zastranivanje. Smatram da je kultura zaista elitna po svojoj suštini, ali, šta je društvena elita danas? Nema je, a one malobrojne samo što ne pošalju u nekakav gulag, nego smo "liberalno" društvo, pa ne ide....naježim se kad čujem izraz "domaći izdajnik" ili "plaćenik".
Imam utisak da pojedinci žive za to da udaraju kontru na sve, o čemu god se radilo. Filharmonija ili splav, njima je svejedno.
Ostala sam zabezeknuta nad "DIS-om."
ОдговориИзбришиČega li se sve neće setiti... Da nije smešno bilo bi žalosno.
Iznerviraju me često suludi pokušaji približavanja, uprošćavanja segmenata kulture koji se potom srozaju na dno, dobiju parolu "za dž", pa tek tada privuku narod.
Kao kada su se delile karte onomad za JDP, čini mi se.
I staro i mlado u cirkus Kolorado...
Nije da smo kao nacija toliko momentalno željni kulturnog uzdizanja već se trči da ne propadne popust.
Nisu nam budžetske prilike sjajne, ali malo rešenosti i snalažljivosti i čovek može negovati ljubav ka kulturi svo vreme, a ne samo na akciji.
Divan post zaista :*
Drago mi je kada vidim da imam istomišljenike oko sebe..
P.S. Ovaj DIS mi neće skoro izaći iz glave..
Još jedan dokaz da ljudska glupost ne poznaje granice.
Ta "DIS" reklama se, na svu sreću, nije predugo vrtela, ali, efekat je bila trajna zabezeknutost....moje koleginice koje su uhvatile reklamu na RTS-u, a u kojoj Disova glava NAMIGUJE, u pokretu, što je još bizarnije - bile su šokirane tim skrnavljenjem.
ИзбришиInače, taj logo čačanske biblioteke (Disov lik) je sama doskorašnja direktorka institucije prodala ("ustupila") trgovinskom lancu za, pričalo se, 60 000 dinara. Toliko košta legenda. Kao, sa ciljem povezivanja trgovine i kulture....na stranu to što većina sugrađana ne zna ni ko je bio Vladislav Petković Dis, ni da je bio iz Čačka, a dao Bog da su ušli u biblioteku dva puta u životu.
Tužno i ružno....
A izgovori u stilu "kriza je" nikako ne stoje. Ko želi, nađe način, ne može ništa na silu. Bilo je kroz istoriju i većih kriza, pa su opstajali ljudi i nastajala dobra dela.
Hvala ti. :))))))
Odličan tekst sa kojim se apsolutno slažem. Kultura ni nije za svakog.
ОдговориИзбришиA ovim bilbordom sam, majke mi, zgrožena.
Hvala. :))))
ИзбришиKada sam videla taj bilbord, odmah sam zamolila brata da uslika i objavila tekst u lokalnom listu čiji sam tada bila kolumnista, kao i na portalu "Bulevar umetnosti". Srećom, nije se dugo vrtela reklama, valjda je većina reagovala negativno, ali ta nakarada ostaje u sećanju i ne sme da se zaboravi.
Jedno je manipulisati ljudima, to rade svakodnevno, ali, koristiti kulturu da se ljudima manipuliše, naprosto je neukusno i kosi se sa njenom prirodom i svrhom.
Ovu sliku bih bukvalno podelila na svim mrežama, uopšte mi ne izlazi iz glave kako ih nije sramota.
ОдговориИзбришиDobro si me podsetila, ne znam jesi li primetila najnoviji predizborni spot SNS-a...ono zaslužuje poseban tekst. Slučajno naletim na televiziji, patetični monolog bez kraja, idilični kadrovi se smenjuju, prepoznatljiva retorika vlastodržaca - i deklamuje Bule Goncić! Dramatičnije nego one bajke na audio kasetama koje je čitao Zijah Sokolović kad smo bili deca! Nikad mi Goncić nije bio simpatičan kao glumac, ali, pitam se koliko je samo novca dobio za ovu bedu...
ИзбришиNekako me kompromitovanje ljudi iz sveta umetnosti i kulture najviše iznervira i pogodi.
Joj nisam, napiši tekst obavezno.
ИзбришиJa se sve trudim da ostanem slepa i gluva na celu tu stvar, nemam više živaca da se nerviram, pošto inače kada čujem i sam pomen o toj stranci diže mi se svaka dlaka na glavi. :D
Na moju veliku sreću, pošto TV skoro pa ne palim, videh bajku svega 2 puta. I to mi se smučilo pa sam nakon 3 sekunde idile prebacila dalje...
ИзбришиProdavanje magle na najprovidniji način..
Onoj idili ni beba ne bi poverovala..
Reklama žalost...
kapa dole za tekst :)
ОдговориИзбришиa ova slika za trgovinu me sokirala, kojoj budali je to palo na pamet :S
Hvala!:))))
ИзбришиPo svemu sudeći, doskorašnjoj direktorki biblioteke...navodno je prodala logo sa Disovim likom za 60 000 dinara, pod obrazloženjem da time "povezuju kulturu i trgovinu", promovišući manifestaciju "Disovo proleće". Nakardno, šta drugo reći!