субота, 22. октобар 2016.

Subota sa knjigom: Američki pretenciozno - filmski dinamično

piše: Isidora Đolović


Dok nisam dobila zadatak da, povodom prezentacija koje pripremamo za kraj godine, pročitam nekoliko (od strane koleginica) izabranih knjiga iz tzv. "tinejdž-žanra", moram priznati da sam bila sasvim neupućena, pa čak i pomalo podozriva. Radi se o tome da sam sa knjigama za mlade poslednji put imala posla još u sedmom-osmom razredu, pa od "Hajduka" Gradimira Stojkovića i eventualno "Harija Potera", uopšte nisam u toku. Prešavši u srednju školu, prešla sam i na "ozbiljnu, odraslu književnost", a posle je već bilo nekako kasno i besmisleno da se vraćam na propušteno.

Srećom, ispostavilo se da nisam bila baš u pravu i pristupivši ovim svojevrsnim vremeplovnim knjigama, ne samo da sam se uverila kako me adolescentski duh nije napustio, već sam i pronašla mnogo kvaliteta u ponuđenom štivu. Ako ništa drugo, uživala sam i zabavila se. Žan-Mari Šefer u svojoj studiji "Zašto fikcija?" ionako ističe da se "Sid" i "Tomb raider", odnosno Kornejeva Himena i Lara Kroft, ne takmiče u istoj kategoriji, što ne znači da ih ne možemo ceniti, svaku na svoj način.
izvor: delfi.rs
U tom smislu, od čitalaca-srednjoškolaca sam saznala kako Džon Grin važi za najpopularnijeg pisca u samom žanru, a posle ovog romana stičem utisak da je zaista reč o majstoru svog zanata. Za same "Gradove na papiru" sam čula preko trejlera za nedavnu ekranizaciju, sa Karom Delevinj u ulozi Margo i drago mi je što sam prvo pročitala knjigu, jer nisam sigurna koliko je dotična odgovarajući izbor za ovu junakinju.

Kventin Džejkobsen i Margo Rot Spigelman celoga života su susedi, u gradiću Orlando na Floridi. Mada su im se, od poslednje zajedničke avanture (kada su kao devetogodišnjaci slučajno nabasali na leš, u komšiluku, u po bela dana), putevi razdvojili neminovnošću srednjoškolskih "klasnih" podela, Kventin zvani "Kju" neprekidno je prati iz prikrajka. Fasciniran je njenim enigmatičnim životom i pojavom, a pošto je pripovedač i neko iz čije perspektive posmatramo opisivani svet, neminovno takvu projekciju i sami usvajamo. A Margo, sa čudno melodičnim punim imenom, koje se toliko puta ponovi da bi naglasilo značaj koji ima u očima svog komšije, nije samo još jedna popularna devojka, već i istinski neobuzdana osoba, avanturističkog duha, sklona ekscesima i naglim postupcima.

Imajući običaj da tek tako iščezne, neće previše iznenaditi Kventina, ni njegove najbolje prijatelje (smotani Ben i racionalni "Radar" - treba li pomenuti, Afroamerikanac), kada:

1. mu se jedne kasne večeri niotkuda pojavi na prozoru, u ful nindža-opremi, pa ga povede kao saučesnika u svojoj osvetničkoj misiji (sa jedanaest "herkulovskih" podviga, usmerenih na nevernog momka Džejsa, drugaricu s kojom je prevario - Beku, drugu o koju se nenamerno ogrešila - Lejsi, kao i osobu po Kventinovoj želji -biće to školski siledžija Čak). Ne treba ni pomenuti da je ovo silno uzbudljiva i smešna epizoda, a njena rešenja za odjednom mrske ljude krajnje originalna;

2. sutradan nestane, naizgled bez traga - izuzev onih šifara koje Kventin počinje da pronalazi i fanatično sledi (od ploče Vudija Gatrija, stihova Volta Vitmena, do fenomena nepostojećih gradova).
scena iz filma
Od tog trenutka, nakon zajedničke noćne pustolovine i bližeg uvida u ličnost neobične devojke, za Kventina će postati još veća opsesija, ovoga puta pojačana slutnjom opasnosti (usled nedvosmislenih suicidnih nagoveštaja) i željom da je izbavi. Priča postaje sve mračnija i pokreće pitanje (mogučnosti) našeg istinskog poznavanja sebe i drugih. Četvorka (Kju, Ben, Radar i Lejsi) kreće u "road-trip" potragu za Margo i ujedno trku sa vremenom.

Od ključne je važnosti pojam "papirnih gradova", kako Margo naziva ne samo Orlando, već sve lažne, američki-"savršene" zajednice koje sputavaju ljude, stavljajući ih u okove nametnute propagandom. Ona traga za slobodom, nastoji da svoj život ispuni legendarno odvažnim postupcima i zbog toga je ne drži mesto. Npr, njena provala u "SeaWorld" je na pozadinskom planu svojevrsna pobuna protiv ustrojstva sačinjenog od korporacija, reklama, našminkane realnosti po uzoru na tematske zabavne parkove. U takvu sliku se uklapaju, komično ali i simptomatično, Radarovi roditelji sa svojom "najvećom kolekcijom figurica i suvenira tamnoputih Deda-Mrazeva na svetu".
Roman je pun odličnih dijaloga, dobrih fazona i humora, ali i realističnosti, jasne atmosfere sredine koju opisuje. Dotaknuti su svi važni momenti, od mature i popularnosti, do porodice i (ne)prilagođenosti. Veoma filmično napisan, čini da se slike nižu kao na platnu i dinamikom čine samog čitaoca nekom vrstom neposrednog (sa)učesnika.

Odličan prikaz ovog romana, uz kritički osvrt (a u komentarima smo prodiskutovale o tome šta u knjizi NE VALJA), možete pročitati na Ivaninom blogu.