Epizoda 3: The Queen’s justice
Moram
reći da mi se za sada dopada pravac kojim se kreću, dosadašnji tok radnje je u
redu, gluma uglavnom solidna, muzika ovoga puta naročito izvrsna. Najviše su mi
se svideli susreti:
1. Deneris i Džona / Tiriona i Davosa. Uživala sam u njihovim razgovorima, dok na videlo izlaze vrline i mane, pojedinačni i opšti interesi, Denerisina zadrtost (koja će, jasno je, uskoro da popusti) i Džonova skromnost, nepokolebljivost. Sve sličnosti i razlike su tu, uključujući zaprepašćenje pred prvim viđenjem zmajeva, podsećanje na greške očeva, Tirionovo inteligentno posredovanje.
2.
Sanse i Brena. Dve kratke, a tako upečatljive i dirljive scene. Brenova
upadljiva smirenost, mudrost i to kako je mlađi brat sada dalek, nedokučiv za
sestru. Podsećanje na njenu strašnu prvu bračnu noć sa Remzijem vrlo je efektno.
3.
Džejmija i Olene – u najkraćem, odlična završnica.
4.
Sema, Džore i učitelja u Citadeli.
Najslabije
su ponovo bile Elarija i Tijena. Juron jedini iskupljuje taj deo zapleta,
urnebesan je, dok Sersei (tj. Lena) fantastično glumi. Najmanje mi se
svideo eksplicirani, nagli povratak priči blizanaca, jer je bio prenaglašen.
Jasno je da kao svrhu ima dočaravanje kobne i destruktivne zavisnosti, ali
nekako mi je baš izvan priče i, nakon svega, posebno škodi Džejmijevom liku.
Sersei je, jasno, opijena osvetom za svoju decu, međutim, ne vidim opravdanje daljem
srozavanju Džejmija.
Razgovor
između Melisandre i Varisa je interesantan, sa svim podrazumevajućim
nagoveštajima i zagonetnošću. Ulazak Jurona u grad sa zarobljenicama je takođe
zanimljiva scena. Tirionova naracija koja prati fijasko Neokaljanih u Livačkoj
steni i zaokret, predviđanje manevra na Visoki Sad, izuzetno su dobro obrađeni.
Posebno me fascinirala Serseina zamisao osvete i dijapazon emocija koje se smenjuju
u svega nekoliko minuta - od tuge za Mirselom do sećanja na Oberinovu
nepromišljenost. Definitivno ne smemo potceniti ni nju, ni meštra Kiburna.
Najlepše:
Džonov stav u maniru "Nisam birao, ni hteo da budem kralj, ja bih
najradije otišao"...Hm, poput Regara koji je više voleo da pobegne među
ruševine i melanholično svira, ali je "morao da postane vitez"?
Na
stranu to što ne pominje da je UBIJEN u Noćnoj straži, dok Deneris stalno trubi
na sva zvona kako je "neizgorela": njih dvoje imaju mnogo sličnosti,
ali se razlikuju u pristupu. Deneris uglavnom histeriše i trubi o svom pravu, mada ga niko ne osporava. Tirion je opet (skoro!)
onaj stari i posebno me nasmejalo kada ga je Deneris pitala prodaje li joj on
to sopstvene fore kao "izreke mudraca"?
Jedan
osvrt na kinematografiju: prelepi kadrovi, priroda, vojska, sve je tako čisto i
jasno. Npr. scena u Bogošumi ispod drveta-srca je odlična. Sneg, Sansina kosa
kao kontrast - detalji su dovoljni da učine epizodu praznikom za oči.
Juron
je za sada najbolje pojačanje sezone, a nije mnogo obećavao. Nadam da će
Gvozdenrođeni ubiti Teona, jer ne vidim više svrhe za njegov lik. S druge
strane, Sem mi je konačno postao zanimljiv.
Epizoda
4: The Spoils of War
Do
sada najbolja epizoda u sezoni i nadam se da će nastaviti upravo ovakvim
tempom. Dinamično je, bez razvlačenja, u svakom pogledu pametno iskorišćeno
vreme na ekranu. Odmah ću izdvojiti ono što mi se NIJE svidelo, jer je u manjini: ćaskanje Misandei sa Deneris o tome
kako je “svašta bilo između nje i Sivog Crva" - srećom, kratka scena
(hvala, Davose i Džone!); I dalje
"mutan", Bren koji je bezveze postupio prema Miri. Takođe, kako to da
mu nije palo na pamet da je, s obzirom na viziju iz Tower of Joy, išta pita o sećanjima Haulanda Rida? Nema šanse da
Miri i Džodženu otac BAŠ NIŠTA nije pričao.
Najviše mi se svidelo:
1.
Arjin povratak kući i ponovno okupljanje dece Stark, sa sve divnom dušom Brijen,
koja onako ponosno i srećno nadgleda. Arja je ponovo šampion epizode. Sansina
nelagoda i tiho "durenje" u prisustvu Maloprstića mogli bi sve da
pokvare, ali, pre deluje da će mu Arja pomrsiti konce.
2.
Džon i Deneris. Kao što sam i mislila, kompromis je na vidiku. Posebno mi se
svidela scena u pećini, kada joj on pokazuje crteže Dece šume i podnosi
neoborivi argument u prilog zajedničke borbe. Sem toga, njih dvoje imaju
izvesnu iskricu koja uopšte nije, kao
što mnogi unapred negoduju, “neprirodna, patetična i bljutava”, naprotiv! Pogledi
su jaki i lepo se uklapaju, mada Kit očito glumi bolje od Emilije.
3.
Bron i njegove fore ("Rikon?Dikon?")! U tandemu sa Džejmijem,
odličan...
4.
Džonova reakcija na Teona (gnjidu).
5.
Ovo je možda smešno, ali imam novi par favorita: Davos i Misandei! Jeste da on
može da joj bude otac, možda čak i deda, ali preslatke su mi reakcije i divna
komunikacija, kada od nje čak biva zanimljiv lik. Sjajno funkcionišu.
6.
Scena bitke. Koliko god Deneris glupavo i nepromišljeno pojurila i rizikovala
život svog zmaja, sve je izgledalo izuzetno moćno: reakcije Džejmija i Dikona
na zmaja, Dotrake (onako, otprilike, zamišljam najezdu Huna na Stari Rim ili
Turaka kod nas - apsolutni šok za starosedeoce) i prvi pravi
"cliffhanger" nakon dugo vremena.
7.
Tirion je video brata, makar i izdaleka. Ne zaboravimo da je Džejmi u prošloj
epizodi postao siguran kako Tirion nije kriv za Džofrijevu smrt.
8. Lanisteri uvek plaćaju dugove, a Sersei,
još jednom dokazano, uopšte nije glupa kraljica.
Sjajno
je što dosadašnje epizode obiluju aluzijama na prvu sezonu i predstavljaju
svojevrsnu korespondenciju sa početkom, pre razdvajanja Starkovih. Na primer,
Arjina graciozna borba podseća na Siriove lekcije. Uplašila sam se za Drogona, iako
sam sigurna da će preživeti, jer je to konkretno Denerisin zmaj – naglašavam, samo
njen. Ali, zaista je preterano
ležerna po pitanju svoje "dece" i krajnje je vreme da ozbiljno shvati
kako zmajevi nisu igračke na dugme/komandu i Vesterošani neće naprosto pasti na
zadnjicu od straha kada ih vide, nego su pripremili samoodbranu.
Moram
priznati da su scene ljudi koji gore i Džejmijevog unezverenog, a Tirionovog
tužnog pogleda, bile veoma potresne i teške. Videlo se i koliko brat voli brata
- naravno da Tirionu nije i ne može biti svejedno, kamoli drago! To nije izdaja
novih saveznika, već prirodna reakcija... Za kraj, slažem se sa Arjom i Sansom
da je Nedova statua prava katastrofa. Više podseća na domara iz "Harija
Potera"!
Zašto ne samoubistvo?
Na opasku o pokoravanjju Tajrela i Redvina, Artur kaže: Mi klanjanju nismo vični, a obavešteni da je Deri utekao na Zmajkamen sa kraljicom i maloletnim Viserisom: On je častan i dobar, ali nije iz Kraljeve garde. Iz nekog razloga, Regar je ostavio tri najdisciplinovanija, nepokolebljivo odana viteza, da do smrti brane nešto što mu je očigledno veoma važno. Kidnapovanu lordovsku kći, taoca, ljubavnicu? I to od sopstvenog brata, koji je ne bi povredio (ali, koji dolazi u ime Roberta)? Oni brane, ne ubijaju. Ni jedna ni druga strana nije imala razloga da povredi Lijenu.
*Bonus: Moje (stare) teorije sa foruma
„World of Westeros“, 2. deo
18. jun 2013.
Lijenina
smrt
Među fanovima romana
dugo se nagađalo o mogućem uzroku. Uglavnom su kružile tri pretpostavke. Samoubistvo - teško. Porođaj - sasvim izvesno (bed
of blood), ali, najsigurnije su to bile njegove posledice (jer nije mogla baš "natempirati" na
Nedov dolazak), groznica, bolest, u svakom slučaju neke komplikacije. Ubistvo - nema teorije. Da ju je Regar
mučio do smrti, kao što Robert veruje, zar bi se tako dugo oteglo? Nije on dan
pre otišao na Trozubac, niti pravo tamo.
Zašto ne samoubistvo?
1. Da se Lijena ijednog
trenutka plašila Roberta, ne bi pobegla od njega. Naglašavam pobegla,
a ne oteta. "Vučja krv",
koja ju je rano odvela u grob, govori da je uvek svesno srljala u rizik. Sve
što možemo saznati o njenom karakteru ukazuje da je bila svojeglava i svakako
ne neko ko bi dozvolio da na bilo koji način bude izmanipulisan. Što će reći da
otpada teorija o instrumentalizovanju Starkove kao inkubatora za treću zmajevu
glavu i ostvarenje proročanstva. Bilo je tu sigurno nešto mnogo više i
komplikovanije, za šta je neophodno saznati reakcije svih strana (a ne samo
patološki ljubomornog i ostrašćenog Roberta) i detalje situacije.
Pitanje je kako je
i kada ona saznala za smrt oca, brata, na kraju i Regara. Ned spominje Robertu
da je "želela da je vrati u Zimovrel, da počiva uz Brendona i oca".
Ako je to tačno, bila je već svesna njihovih pogibija. Regarova ju je verovatno
dotukla i dovela u bezizlazan položaj. Ali, svejedno, ako je dobila dete
(Džona), zašto bi izvršila samoubistvo i namerno opteretila Neda?
2. Ubistvo takođe ne dolazi u
obzir. Regar je ostavio tri najbolja mača
Kraljeve garde da je čuvaju: Artur Dejn, Ozvel Vent i Džerold Hajtauer, stari zapovednik.
Ovo uopšte nije sitnica. Tri, naspram samo jednog zadržanog u Kraljevoj Luci (i
to "zelenog" Lanistera), najiskusnija i najpouzdanija. Nedovi
retrospektivni snovi su više nego simbolični:
-Tražio sam vas na
Trozupcu. - Nismo bili tamo.
-Kada je pala Kraljeva
Luka, ser Džejmi vam je pogubio kralja zlatnim mačem, a ja sam se pitao gde
ste. - Bili smo daleko.
Na opasku o pokoravanjju Tajrela i Redvina, Artur kaže: Mi klanjanju nismo vični, a obavešteni da je Deri utekao na Zmajkamen sa kraljicom i maloletnim Viserisom: On je častan i dobar, ali nije iz Kraljeve garde. Iz nekog razloga, Regar je ostavio tri najdisciplinovanija, nepokolebljivo odana viteza, da do smrti brane nešto što mu je očigledno veoma važno. Kidnapovanu lordovsku kći, taoca, ljubavnicu? I to od sopstvenog brata, koji je ne bi povredio (ali, koji dolazi u ime Roberta)? Oni brane, ne ubijaju. Ni jedna ni druga strana nije imala razloga da povredi Lijenu.
3. Kada Deneris spasava žene i devojke od
dotračkih silovanja prilikom osvajanja i razaranja hrama (tada je
pomogla i megi), Džora joj govori da je "prava sestra svog brata,
Regara". Naravno, kontekst je širi, ali, nije zanemarljiv ni ovaj momenat,
jer dovodi u pitanje sliku Regara kao
silovatelja. Nešto kasnije, Deni razmišlja kako bi, ako mora, dala život za
Drogov spas: Bila je krv zmajeva, i neće se plašiti. Njen brat je
umro zbog žene koju je voleo. Potpuno jasno, neposredni povod
za Robertovu bunu, kakvi god uzroci stajali iza nje (samovolja poludelog kralja
i previranja u Vesterosu), a naročito dvoboj, bila je - Lijena Stark.