Preveden
kao „Ujed ljubavi“, ovaj beskrajno
duhovit, simpatičan i danas uglavnom nepoznat film u režiji Malkolma Marmorstina, na
neodoljiv način se podsmeva mitu o seksepilnim
krvopijama, (ženskim) očekivanjima od istih, uz nepretenciozan humor i
obilje šarma epohe.
Igre rečima se nižu u pravcu lascivnosti, recimo, stalno referisanje na Zaka kao ljubitelja vratova (“neckman”). Dvajt zapitkuje, a Zak priča kako ga Kendal oblači da izgleda „ljudskije“, slučajno se izletevši:...to look like human.- Human?- Paul Newman, he meant! Nerisa pije koktel „Zombi“, a Kendal joj se obraća sa: Hi, oldtimer! Zak ponosno objavljuje: Trenutno se skidam sa krvi, na šta je Nerisina reakcija: Da mi radi želudac, povratila bih. Pošto razvije otpornost na krv, ženi koju je bez efekta ujeo objašnjava: It's not you, it's me!
Rođen 1660, Zakari sa petnaest godina dolazi u Boston, gde 1688. na balu, upoznaje izvesnu Nerisu. Počinje stogodišnja romansa, trajući sve dok ga nije ostavila zbog kongresmena (Kendal komentariše: Kao Romeo i Julija u filmu strave i užasa!). Od trenutka ispovedanja, „ušećerena” zaneseno posmatra pridošlicu, postepeno se navikavajući na njegovu čudnu prirodu. Dovoljne su Zakove ushićene reakcije na svetla grada, to kako se (na zabavi kod Pole, na Menhetnu) teško odupire primamljivosti ženskih vratova, ali zato diktira ritam i improvizuje koreografiju (što se završava klasičnim plesanjem na modernu dens-muziku) - kupljena je. Međutim, idilu im prekida Nerisa, koja je takođe „preletela vekove da pronađe svog Zakija“, s tim što nailazi na – Dvajta! Uz to je, kao što smo već načuli, iskusna „politička grupi“.
Izvršena
je zaista vešta karakterizacija, naročito ženskih
likova. Jedino Kendal s vremena na vreme nervira svojom glupavošću, ali, na
njenoj naivnosti se ipak zasniva zaplet, dok je iluzija u samom središtu priče. Tako je ona, od početka, neskriveno
zanesena i fascinirana, posebno pošto se uverila da je Zak pravi vampir.
Ljubomorna je, posesivna i zapravo ne želi da on postane običan smrtnik, jer ga
upravo čudnovatost čini zanimljivim, njenim, nesvakidašnjim. Kendal na njega
naivno projektuje lične maštarije i očekivanja, što se posebno dobro vidi u
sceni kada zajedno prate film Bele Lugošija, a Zak (na njen zahtev) simulira
pretvaranje u slepog miša. Njen lik je romantičan i naivan, a glumica se svojom
savršeno američkom lepotom „Barbike“ odlično uklapa u ulogu, čineći divan par
sa Adamom.
Priča: Dva
ipo veka star vampir Zakari Sims (Stjuart
Godard, poznatiji kao Adam Ant),
jedne kišne noći pune grmljavine budi se u svom kovčegu, na tavanu njujorške
kolonijalne kuće. Otkriva da građevina sada pripada plavokosoj lepotici Kendal Gordon (Kimberli Foster),
modernoj poslovnoj ženi, koja je jednako zaprepašćena upravo otkrivenim
„sustanarom“. Kada se konačno budu sporazumeli, Zak će zatražiti njenu pomoć
pri dugotrajnom postupku vraćanja u ljudskost, što nije neizvodljivo – pod
uslovom da se godinu dana strogo pridržava određenog režima (hrana, piće, razvijanje
otpornosti na sunce, hobiji). Usput se, naravno, zaljubljuju jedno u drugo,
ali, „sitne“ prepreke će se javiti u (ob)liku bivših partnera: njegove Nerise („femme fatale“ koja ga je i
načinila vampirom, igra je Mišel Forbs) i njenog Dvajta Patnama (priglupi biznismen;
glumi ga Rodžer Rouz), ali i
okruženja koje ozbiljno počinje da sumnja u prirodu šarmera, naročito posle serije nesvakidašnjih događaja. Kako da
jedan sasvim netipičan vampir opet postane čovek, kada ga svi – uključujući i aktuelnu
voljenu – pritiskaju, namećući mu sopstveno shvatanje ponašanja predstavnika
njegove vrste?
Na
samom početku, Dvajt kraj prozora bezuspešno prosi Kendal, koja nakon jednog (a on čak dva!)
bračna promašaja sanja o savršenom muškarcu, strpljivo čekajući da se pojavi.
Kao u bunilu kojim je odavno sluđena, usled udara groma koji se prolama negde u komšiluku, reaguje tako da Dvajt
pogrešno razume njen odgovor kao pristanak na bračnu ponudu. Zak se pojavljuje
nešto kasnije, pravo iz dimnjaka, sa besprekornim manirima, „romantičarskim“
devetnaestovekovnim zaliscima i crnim plaštom, kicoški odeven – sasvim u skladu
sa uobičajenom predstavom o vampirima. Erotičnost ugriza u vrat potencira se od
prvog susreta, ali nailazi na kung-fu samoodbranu „dame u nevolji“, jer, Kendal
ga smatra manijakom/silovateljem i krajnje dvosmisleno tumači njegove izjave.
Primera radi, kao agresivna žena
današnjice, pita ga ima li sidu. Sledi dijalog: Ne bih to uzeo od žene, da mogu od životinje“ (pri čemu misli na krv, ali, sagovornica to ne zna) - Ti si bolesnik! - Ne, ja sam mrtav. Zak je radoznao: Vi ste prva razvedena osoba koju sam upoznao – kako se nosite sa
sramotom?
Kendal
se dalje pita može li Zak da se pretvori
u šišmiša i odleti, kao Drakula? - Ja sam vampir, a ne duh, glasi odgovor
na to što Kendal misli da je čudno da Zak ima odraz u ogledalu. S obzirom na to
da je, na svoj neopisivi užas, „prespavao vek“, sada je moli za dopuštenje da
barem odmori do zalaska sunca. Policijska narednica Farfaloni, koju Kendal prvu
kontaktira rečima „Imam vampira u krevetu!”, animirana je ovim javljanjem, naročito
spomenutom dvosmislenošću, poput ukrućenosti uljeza koja bi mogla da potraje pet godina! Uslediće
telefonski pozivi različitih ljudi, čije reakcije dalje postaju izvor najviše komičnih nesporazuma. Iz
predostrožnosti, Kendal donosi ogromno raspeće i na vrat stavlja „štitnik“, a
Dvajtov prvi susret sa Zakom proishodi utiskom o pohotljivom „ljigavcu“. Ipak,
na Kendalinu molbu, zapošljava ga u svojoj firmi za izdavanje polisa
osiguranja, ne bez zadnjih namera. Naime, Vini Helsting (!) je čovek koga Dvajt
unajmljuje da ispita ko je zapravo tip zbog koga ga je verenica odbacila, taj oralni umetnik!
Igre rečima se nižu u pravcu lascivnosti, recimo, stalno referisanje na Zaka kao ljubitelja vratova (“neckman”). Dvajt zapitkuje, a Zak priča kako ga Kendal oblači da izgleda „ljudskije“, slučajno se izletevši:...to look like human.- Human?- Paul Newman, he meant! Nerisa pije koktel „Zombi“, a Kendal joj se obraća sa: Hi, oldtimer! Zak ponosno objavljuje: Trenutno se skidam sa krvi, na šta je Nerisina reakcija: Da mi radi želudac, povratila bih. Pošto razvije otpornost na krv, ženi koju je bez efekta ujeo objašnjava: It's not you, it's me!
Poigravanje klišeima i opštim
mestima horor-žanra prisutno je od prvog kadra i kroz neoklasičnu,
pomalo lakrdijašku muziku (za koju je zadužen Mark Koval) istovremeno skladno uklapa parodiju sa afirmacijom
(verodostojnošću). Da bi oživeo, Zakari mora pokrenuti digestivni sistem putem
„terapije“ u trajanju od godinu dana. Od Kendal traži pomoć i obećava da će biti savršen, čak se i zaposliti – ukratko,
učiniće sve što je potrebno, ne bi li postao čovek. Ne mora dva puta
postavljati pitanje, jer je ona već zanesena.
Rođen 1660, Zakari sa petnaest godina dolazi u Boston, gde 1688. na balu, upoznaje izvesnu Nerisu. Počinje stogodišnja romansa, trajući sve dok ga nije ostavila zbog kongresmena (Kendal komentariše: Kao Romeo i Julija u filmu strave i užasa!). Od trenutka ispovedanja, „ušećerena” zaneseno posmatra pridošlicu, postepeno se navikavajući na njegovu čudnu prirodu. Dovoljne su Zakove ushićene reakcije na svetla grada, to kako se (na zabavi kod Pole, na Menhetnu) teško odupire primamljivosti ženskih vratova, ali zato diktira ritam i improvizuje koreografiju (što se završava klasičnim plesanjem na modernu dens-muziku) - kupljena je. Međutim, idilu im prekida Nerisa, koja je takođe „preletela vekove da pronađe svog Zakija“, s tim što nailazi na – Dvajta! Uz to je, kao što smo već načuli, iskusna „politička grupi“.
Transformacija
u pravo ljudsko biće, nažalost, podrazumeva jačanje ambicija i pohlepe, pa brzo
napredujući u kompaniji, Zak potiskuje poslodavca u drugi plan. Posebno je
odličan jedan prelaz u razgovoru sa Kendal, kada vidimo koliko se Zak promenio
pod uticajem posla i moći u firmi.
Protagonisti
su (pre svega velika rok-zvezda osamdesetih, Adam Ant) lepi, privlačni, harizmatični i nekako bezazleno dragi.
Veoma dobra komedija uspešno „hvata“ duh početka decenije u kojoj je snimljena,
istovremeno kroz lik vekovečnog
vampira Zakarija uvodeći prošlost na prilično zabavan način (čemu veoma mnogo
doprinose britanski naglasak i Adamova urođena elegancija). Zak je savršeno
oličenje dendija, ali i gotovo detinje zbunjenog, naivnog dobričine koji se
nerado našao u vampirskoj koži, pa bi da se „humanizacijom“ uključi u normalne
tokove života. Alfa-ženka Nerisa sa
jedne, a njegova nova ljubav Kendal sa druge strane, dominantnije su polovine
kroz ceo film. Kontrast dan – noć, treća
smena po nuždi, scene u mraku i magli, nose spoj mističnog i humorističkog.
Odabir (kasting za) glavnog lika je više nego ubedljiv, s obzirom na to da njegova već kultna lepota sama po sebi deluje
dovoljno magnetično, ne samo na partner(k)e u kadru, već i preko malih ekrana. Najbolji
primer je već spomenuta epizoda kućne žurke i Zakova/Adamova neverovatna,
„klizeća“ plesna bravura.
Potpuna
suprotnost je Nerisa, kako vizuelno, tako i postavkom lika. Ova izazovna crnka,
oličenje top-modela ili poslovne žene s početka devedesetih, u isti mah zrači
iskustvom, samouverenošću i drevnošću. Nerisa tretira Zakarija kao svoje
vlasništvo, obraća mu se kao detetu i igra na kartu zajedničkih uspomena,
uverena da će u svakom trenutku moći da ga obrlati.
Međutim, Zak se promenio
pod uticajem izneverenih očekivanja (da mu se Nerisa vrati) i novog, za promenu
uzvraćenog ljubavnog „slučaja“ (ma koliko to, opet, bilo podstaknuto Kendalinim
sebičnim interesom), te iskreno želi da postigne gotovo nemoguće, menjajući sopstvenu
prirodu. Zakov muški rival je Dvajt, šablonski primitivan, ležerni Amerikanac
kome manjka Zakarijevih džentlmenskih gestova i šmekerskog stava, ali koji od
života i ne očekuje neku stalnost, niti ispunjenje ideala – za razliku od
Kendal.
Urnebesno: vampirove reakcije na belu tehniku (frižidere i
ostale „pričljive“ kućne aparate); Nerisine manipulacije i Kendalino
uzvraćanje; preventivno nošenje „kragni“ za prelom vrata; policajke na centrali. Noćno
džogiranje, kada prolaznica pita: Gde vam
je puls? – Zak: Imao sam ga kada sam
izašao. Scena na balkonu solitera: I've
never been this high! – gošća: Vidi
se! Na čemu si? Učenje vožnje, navikavanje na konzumiranje špageta, pice,
mleka, sladoleda; moderna odeća; sređivanje „gajbe“; prolaženje kroz stari
kamin do skrovišta. Nerisa: Zakari nikada
nije umeo da drži zube pri sebi; Ako
je Zakari vampir, ja sam zubić-vila. Narednica Farfaloni: Prijavljuješ da ti je vrat sisala žena od 400
godina, sa velikim grudima? Šta je ovo, optužba za starosnu diskriminaciju?
Pred
nama je primer izvrsno problematizovanog
odnosa prema natprirodnom, kroz smeh i naizgled potpuno neozbiljnu priču.
Tu su još i: vrlo dobra, spontana gluma; solidni dijalozi kao izvor zdravog, grlenog smeha; „vajb“ privlačnosti
pomešan s lakrdijom; moda i muzika; dosetke i reference na ostala dela iz
žanra. Čitava ekipa glumi sjajno, ali najviše Adam – elegantno i sigurno. Završetak
nije sasvim hepiend, ali je zato u
skladu sa parodijski-romantičnim tonovima filma. Poslednja scena „lepršanja“
pozorišno je dobra, što ne čudi, jer je ovo prvobitno i bio komad predviđen za
scensko izvođenje. Bajkoviti obrazac o preobražaju narušen je epilogom, kako bi
se ostalo na tragu prvobitnog usmerenja filma ka satiri. I u drugim elementima,
ovo je Vampire-Englishman in New York komedija,
vrlo uspela, neodoljiva, šarmantna.