Svako
od nas može da navede bar jedan primer serija (ili filmova, pa i knjiga) koje
su toliko smešne, otrcane, jednom rečju – loše, da vas je naprosto
sramota u ime glumaca, reditelja, kamermana i ostatka ekipe, ali svejedno ih
pratite. Pritom, ne radi se o istoj vrsti negativne kritike kao, npr. u slučaju serije „Troja:Pad grada“, jer ni sama zamisao
nije ozbiljna, velika, ambiciozna. Da se ne lažemo, televizijska fantazija
nikad i nije, čast izuzecima, važila za bogzna kako dubokoumno područje. U okvirima
zabave, brze i shodno žanru zarazne avanture,
„Predstraža“ (ili „Utvrđenje“, zavisi od prevoda),
izdanak mreže The CW u produkciji SyFy-ja, sasvim služi nameri.
Jeste, TOLIKO je glupava da ćete se naizmenično smejati i nervirati na,
otprilike, svakoj drugoj sceni. Istovremeno, postoji ono nedefinisano nešto zbog čega prosto morate da
odgledate još jednu epizodu, pa zatim još jednu...a ima ih ukupno deset i to
nije sve, jer je (za apsolutnu nevericu!) „delce“ koje koautorski potpisuju Jason Faller i Kynan Griffin obnovljeno za još jednu sezonu! Snimanje je upravo u
toku i to u okolini Beograda, a već je poznato da će ulogu u nastavku imati
naša glumica Jelena Gavrilović. Ako ništa drugo, barem zato bi bilo dobro
upoznati se sa ovom pričom.
Najbliže
opisano kao ostvarenje na tragu nekada popularnih „Ksene, princeze ratnice“,
„Gospodara zveri“ ili „Mortal kombata“, “Utvrđenje” predstavlja školski primer
bolno amaterske glume, jeftinih specijalnih efekata, traljavih dijaloga i
poprilično naivnih obrta u radnji. Sa druge strane, magijski svet u koji nas
serija vodi, misteriozni zaplet sa kojim autori kao da pojma nemaju šta da
učine (baš kao ni sa mogućim parovima likova), gledateljski mazohizam u paketu
sa dobrom voljom i naklonošću za bajkovite priče, čine ga „grešnim TV
zadovoljstvom“ iz snova.
Kako
izgleda osnova priče?
Mlada Talon (Jessica Green) poslednja je iz roda Crnokrvih (Blackbloods) i životni cilj joj je – osveta. Posle jednog noćnog
okršaja, saznavši ime i trenutno boravište čoveka koji je, pored ostalih,
odgovoran za pokolj njenog naroda, usamljena ratnica će se zaputiti na drugi
kraj kraljevstva. Odredište joj je tzv. Utvrđenje, neka vrsta sedišta
garnizona, okruženo neprijateljskim teritorijama koje naseljavaju izopšteni
Sivokošci, na još nepoznat način sa njima povezani Gubavci - nosioci zaraze,
kao i niz drugih opasnosti. Utvrđenje čuva viteški red Zavetnika. Iz flešbek sekvenci saznajemo da je Talon,
zaštićena neobičnom magijom, jedina preživela napad izveden trinaest godina
ranije sa ciljem istrebljenja čitave jedne rase. Radi uspešnije kamuflaže,
devojčica je tada bila primorana da odseče (!) vrhove svojih prepoznatljivih
„vilenjačkih“ ušiju, a nije poznato ko je, tokom odrastanja, obučavao u
mačevanju. Uglavnom, sigurno je da drčna, samostalna Talon u borbu uleće
odvažnije od mnogih muškaraca.
Pošto
stigne u Utvrđenje, pokušaće da se što neprimetnije infiltrira u tamošnje
društvo, zaposli kao krčmarica, dobije informaciju o identitetu naručilaca i
razlozima napada na njen narod, kao i dobru priliku za izvršenje odmazde. Sve
to će joj od samog početka biti teže nego što je zamislila, ako ništa drugo,
ono bar usled pojave koja se može nazvati svakako sem „neupadljivom“.
Atraktivna crnka odmah zapada za oko pivaru Džanzu (Anand Desai
-Barochia), za koga nije najjasnije da li je retardiran ili naprosto nesnosni
čudak. Iste večeri po dolasku, prva meta joj takoreći sama iskače na put. Osim
toga, još na ulazu će upoznati zgodnog zapovednika straže, Gareta Spirsa (Jake Stromoen), a u krčmi devojku po imenu Gvin (Imogen Waterhouse), koja se iskrada kako bi na kartama „olakšavala
kese“ grubih meštana, dok je zapravo kći čoveka koji upravlja garnizonom - generala Kalkuzara (Michael Flynn).
Talon (sa imenom koje asocira na podmetač za čaše, ili nešto slično) ubrzo
postaje neka vrsta njene oružane pratnje, iako ni Gvin nije baš dama u nevolji. Sam Britni, pardon, Garet
Spirs (koji prezime-pseudonim uzima radi distanciranja od oca, maršala Vidersa, vođe Zavetnika; igra
ga Andrew Howard) njen je tajni
udvarač, mada zbog razlike u staležu to ne bi smeo da bude. Još jedan razlog
što su Garet i Gvin neubedljiva „kombinacija“ krije se u neverovatnoj hemiji, od prvog susreta uspostavljenoj
između viteza i pridošlice. Sa Talon i Garetom u kadru, ekran „gori“, pa je
odluka scenarista da potenciraju njegovo uparivanje sa Gvin prilično čudna.
Uglavnom, kao da nije dovoljno što naša heroina već prve noći ubija jednog od gardista, ostavljajući za sobom trag crne krvi (specifičnost svog roda) i nenormalno brzo se oporavlja od dve ubodne rane (zahvaljujući pomoći kovača i doktora-iz-hobija, koji joj otkriva staro proročanstvo u vezi sa Crnokrvima), nego se ispostavilo da je u mogućnosti prizivanja nekakvog čudovišta, iako ni sama (još) ne zna odakle, čemu i sa kakvim posledicama.
Uglavnom, kao da nije dovoljno što naša heroina već prve noći ubija jednog od gardista, ostavljajući za sobom trag crne krvi (specifičnost svog roda) i nenormalno brzo se oporavlja od dve ubodne rane (zahvaljujući pomoći kovača i doktora-iz-hobija, koji joj otkriva staro proročanstvo u vezi sa Crnokrvima), nego se ispostavilo da je u mogućnosti prizivanja nekakvog čudovišta, iako ni sama (još) ne zna odakle, čemu i sa kakvim posledicama.
Sve
to se, u najkraćem, može videti i zaključiti iz prve polovine serije. Glavna
glumica se očigledno trudi da bude što
uverljivija u tipskoj ulozi „delije-devojke“ izbavljačice, pa tako sve scene
borbe izvodi sama. Ono što joj pored zavidne utreniranosti pomaže, svakako je
fizički izgled. Kao kontrast, data joj je družbenica, plavokosa i „krhka“, a
zapravo dosta hirovita i naporna Gvin. Kao što sam već nagovestila, ona umesto
ukosnica nosi bodeže, vešt je pregovarač, uzima sve što poželi (uključujući
momka koji joj se dopada) i „vrti oko malog prsta“ čitavo Utvrđenje. U funkciji
antagonista su članovi uprave, mada većina ne pamti ili nije upućena u zločin
počinjen nad jednim narodom. Prvim redom (Prime
order), čiji su Zavetnici podređeni ogranak, na daljinu rukovodi ozloglašeni
ambasador Everit Dred (Philip Brodie) i neka je vrsta
totalitarnog vođe. Nejasnu ulogu (s obzirom na često menjanje strana) isprva
imaju vlasnica birtije, tzv. The
Mistress (Robyn Malkolm) i njen
korumpirani dobavljač, ne samo alkohola već i kolipsuma, jedne vrste droge, Worm
(Rik Sarabia).
Zaplet
se, dakle, gradi oko dvostruke opasnosti: jedne koja dolazi iz prošlosti, druge
aktuelne; prva vreba iznutra, sledeća spolja. Talon je fatalna za muškarce (sve
odreda i, pre svega, fizički inferiornije), pa još na početku pilot-epizode
vidimo kako joj prisni prijatelj (mogući ljubavnik?) gine u poteri. Njena blizina
je opasna, što ima za cilj da opravda usamljenost, neuhvatljivost i nepoverenje
kao glavne karakteristike ovog lika.
The Outpost se
pridržava klasične fantazijske matrice,
postavke likova i dinamike zbivanja. I pored dosta banalne, nevešte
realizacije, postoji izvesna privlačna komponenta koja budi radoznalost, nudeći
prihvatljivu zanimaciju za slobodno vreme. Koketira se sa rodnom ravnopravnošću i feminizmom, oličenim u dve vodeće ženske
figure i njima prilično podređenim pratiocima. Još kao dete, Talon je
pravdoljubivo srljala u konflikt sa starijim i snažnijim dečacima, buneći se
zbog iživljavanja nad ugroženim (i čarobnim) vrstama životinja. Istovremeno,
tako je kršila osnovno pravilo svoje matične zajednice o miroljubivosti i
nenapadanju, što će se pokazati kao (spolja nametnuta?) nužnost, imajući u vidu
potencijalne moći ove rase. Mada se kreće većinski muškim (epskim) okruženjem, to čini slobodno i nesputano, naizgled bez
straha od napasnika ili osećanja uvređenosti zbog imena kojima je „časte“
kafanske mušterije. Neće ustuknuti ni pred autoritetom uniforme, što je čini
zanimljivom, a na podsvesnom nivou i privlačnom Garetu, sa kojim razgovara
ravnopravno i ortački. Prema zatelebanom Džanzu je, u početku, nepoverljiva i
to više zbog njegovog čudnog i napornog ponašanja (spomenula sam već, čovek
deluje kao da ima ozbiljne mentalne smetnje), nego usled procene da bi joj
mogao predstavljati ikakvu realnu pretnju.
Nasuprot
Talon, postavljena je Gvin, tipična pobunjena
tatina devojčica, koja nije ni svesna da joj pri noćnim izlascima i
ljubakanju sa „toy boy“ vojnikom po ćoškovima, ne fali ni dlaka s glave upravo
zbog dvostruke svesti: svih o njenom statusu, a oca o kćerinim „hobijima“. Ona
bi, naravno, volela da potisne ove činjenice i stvori privid kako je apsolutno
sve njena zasluga, usled čega joj druženje sa Talon istovremeno imponuje i
ugrožava (jer dobro zna čija je samostalnost autentičnija). Devojke se veoma
brzo zbližavaju, pritičući jedna drugoj u pomoć, zajedno čak i piju. Zbunjeni,
snebivljivi Garet nalazi se negde između. Da je autorski tim nešto uigraniji,
iskoristio bi beskrajne mogućnosti teme drugarstva-rivalstva i stereotipne
dileme „crnka ili plavuša?“, ali bi u tom slučaju pred sobom imali mnogo kvalitetniju
seriju, a ne tek simpatični „treš“.
Jer,
realno, mnogo je više razumljivih nivoa na kojima se Talon i Garet mogu
povezati, počev od ratničke prirode. S druge strane, već izričitom zabranom
Gvininog oca, ta devojka nije par sa kojim može računati na zajedničku
budućnost bez komplikacija. Ni njihovi likovi ne pokazuju dublju međusobnu
privrženost, kamoli rešenost da se bore za svoju vezu. Gvin se uglavnom ponaša
kao da joj je Garet igračka za zabavu, dok on teško uspeva da sakrije izraz
dosade svaki put kada ga „spopadne“. Priča o nekakvoj zabranjenoj ljubavi usled
svega toga nema ubedljivost čak ni u teoriji.
Elementi natprirodnog su
očekivano brojni, počev od porekla i skrivenih sposobnosti glavne junakinje
(čiji je narod povezan sa izvesnim drevnim proročanstvom), preko tajanstvene
(ujedno zaštitničke) čini kojom se otvara paralelna dimenzija iz koje dolazi
čudovište, pa do veština poznatih kovaču (isceljenje) i pivaru (manipulisanje
opijatima) ili mračnih opasnosti koje vrebaju iz šume oko garnizona (mada o
famoznim “Sivokošcima” dosta dugo jedinu predstavu imamo tek iz sporadičnih
pominjanja). Sama utvrda je neka vrsta poslednjeg uporišta, branika od spoljašnjeg, neprijateljskog
i pretećeg sveta: u funkciji, recimo, Noćne straže iz „Igre prestola“.
Druga
stvar na koju bi bilo zanimljivo ukazati jeste njeno uređenje. Kao snage odbrane grada, Zavetnici su nedodorljivi.
Ubistvom jednoga od njih, Talon je počinila prestup koji sa sobom povlači
smrtnu kaznu. Bez obzira na to koliko pravedan bio njen motiv, unutrašnja
hijerarhija podrazumeva da su institucije strogo zaštićene, a zakon snažniji od
bilo kakve pojedinačne potrebe. Samim tim, iako je ubijeni Toru Magmur bio,
prema Gvininom svedočenju, „đubre“ i opasan čovek, služba ga čini povlašćenim
članom društva, na koga se ne može udariti, pa tek tako „odšetati“ dalje. Makar
i naizgled, anarhija ne sme postojati ni u najavi, što slobodnoj ratnici poput
Talon nije blizak koncept. Zaslepljena osvetničkim gnevom, brzopleta u želji da
se što pre razračuna sa krvnicima i napusti to čudno mesto, stavljena je pred
novi, veći i važniji izazov. Naime, u klasičnoj matrici „obećanog junaka“ (ovde
junakinje), ona će tokom svoje misije otkriti da poseduje sposobnosti kojima mora
naučiti da ovlada, na opštu korist – ili propast.
Još
jedna žanrovski karakteristična tema kojom se serija služi jesu skriveni identiteti. Uglavnom svako od
najzastupljenijih učesnika u radnji ili prećutkuje ko je zapravo, ili ni sam
toga (još) nije svestan. Zato su, za glavne junake, putevi (samo)otkrivanja i oslobađanja sveta u
kome žive neraskidivo povezani. Protagonista je četvoro, tako da se, sa odmotavanjem priče, mada ostaje ponajviše
usredsređena na Talon, istovremeno oblikuju uloge i karakteri njenih saboraca. Potpuno
različiti i naizgled nespojivi, odgovaraju nekom od tipskih likova: ratnica,
vitez, buntovna princeza i učenjak. Problematični su, međutim, pokušaji autora
serije da odstupe od očekivanog tako što će na nelogičan i neodrživ način
ispreplitati njihove međusobne relacije.
Specijalni
efekti su toliko očajni da u potpunosti stoji opaska iz jednog od onlajn komentara kako u određenim
trenucima sve izgleda kao da je snimano kamerom mobilnog telefona. Pa, ipak,
finale donosi dobar obrt, a dodatni plus su odsustvo golotinje i fin humor. Ostaje
nada da će najavljena druga sezona istovremeno obezbediti seriji nešto viši
budžet, uz srazmerno poboljšanje kvaliteta i vrednosti u svakom pogledu. Do
tada, ocena je 4,5/10.