Iznenadilo
bi vas koliko „priča za malu decu“ izvorno uopšte nije bilo namenjeno tom
uzrastu, ili bar ne značenjski ograničeno na samo jedan receptivni nivo.
Osobina koja najpre razdvaja vredno od jednokratno upotrebljivog dela, na prvom
mestu je simboličko bogatstvo koje mu obezbeđuje mogućnost neograničenih tumačenja,
višestranih pristupanja i stalne interpretativne aktuelnosti. Poslednjih godina
se posebno da primetiti veliko interesovanje stvaralaca i publike za nove,
drugačije, originalne obnove dobro poznatih sižea u domenu bajke ili fantazije.
Prostom statističkom proverom bi verovatno došli do zaključka kako se među filmadžijama
najinspirativnijim, najpopularnijim, uvek iznova, iz različitog ugla
sagledavanim, nalaze avanture Alise, Doroti, Petra Pana, Snežane. Povezuje ih
zajednička tema uvođenja glavnog junaka u sasvim neobičan svet, gde sva pravila
realnosti koja nas okružuje prestaju da važe, a izazovi se ređaju u gradacijskom
nizu prizora: apsurdnih, grotesknih, naglašeno nadrealnih i uvrnuto maštovitih.
Polazište potpuno drugačijeg, ali kanonu knjiga L. Frenka Bauma o čudesnoj
zemlji Oz ipak vernog reinterpretiranja pustolovine verovatno svačijeg
detinjstva, nalazi se upravo u želji autora da aktuelizuju i na specifičan
način ožive jedan klasik. Posle mnogo peripetija, idejnih razmirica i prepreka,
„Smaragdni grad“ (Emerald City) iz deset epizoda,
premijerno je ugledao svetlost malih ekrana početkom 2017. godine.
недеља, 26. август 2018.
субота, 25. август 2018.
Subota sa knjigom: Ekranizacije – „Empire of the sun“ (1987)
piše:
Isidora Đolović
Besmisao
rata najbolje se da sagledati očima onih koji su za njega najmanje odgovorni,
nevoljni učesnici surovih, izokrenutih „igara“, bespomoćni i nezatrovani
morbidnom „logikom“ opravdavanja svih zala koja je čovek u stanju da učini svom
bližnjem. Posmatran pogledom deteta, koje pred tako direktnim, surovim prizorom
neminovno gubi urođenu bezazlenost, zbunjeno se kolebajući između prirodnog
nagona ka ugledanju na odrasle i suštinskog neslaganja sa njihovim kršenjem
svih onih načela koja nam vaspitanjem usađuju, svaki sukob gubi i poslednju
eventualnu mogućnost „zdravorazumske“ odbrane. Na detinjem iskustvu Dž. G. Balarda, sticanom tokom japanske okupacije Šangaja i boravka u Civilnom sabirnom
centru Lunghui, zasniva se njegov roman „Carstvo
sunca“ (Empire of the Sun, 1984;
„Znanje Zagreb“, 1987/ „Čarobna knjiga“, 2013). Obuhvata vreme između 1941. i
1945. godine, tačnije, od napada na Perl Harbor do nešto posle bacanja atomske
bombe na Hirošimu i Nagasaki.
недеља, 19. август 2018.
„Moje“ francuske glumice
piše:
Isidora Đolović
Prve
asocijacije većine na Pariz? Grad svetlosti, ljubavi, bogate istorije i
umetnosti, mode. Zaštitni znakovi Francuske danas su, u najširem smislu (što
podrazumeva predstave čak i ljudi neupućenih u njihovo kulturno-istorijsko
bogatstvo) - od kroasana, preko boja na platnima slikara impresionista, do
cvrkutavog glasa Edit Pjaf - lepršavost, vazdušastost, lakoća, elegancija i besprekoran
stil koji njeni žitelji naizgled tako prirodno nose. Ove odlike se ispoljavaju
u većini aspekata po kojima ih prepoznajemo, bili to jezik kojim govore ili
garderoba, navike u ishrani i životna filozofija. Francuski šarm se mnogi trude
da podražavaju, uostalom, šik i još
poneki sinonim njihova su svojina.
субота, 18. август 2018.
Subota sa knjigom: „Klub nepopravljivih optimista“
piše:
Isidora Đolović
Postoje
romani koji vas, tako, prožmu do najsitnije čestice bića, p(r)otresu,
zamađijaju i „kupe“, a bez mnogo buke i pompe. Oni doduše, unapred obećaju
štošta značajno i veliko, naslovom i nagoveštajem tematike, ali usput
obuhvatajući još mnogo toga, sa ishodištem kakvo niste baš zamišljali. To su
one priče za koje poželite da se nikada ne završe, pa i pošto se to neizbežno
dogodi, rešeni ste da vam ne bude jedino, ni poslednje druženje. Kod njih se, stigavši
do kraja epiloškog, obavezno vraćate na
prvo poglavlje, jer se tada sve kockice slažu
na svoje mesto, ali, ipak, čeznete za odgovorom. Takva dela su tihi vrisak generacije, savremeni dokaz
opstajanja epske strukture priča o pojedinačnim i kolektivnim sudbinama, koje
se prepliću, ogledaju jedna u drugoj, razdvajaju i opet neraskidivo vežu.
Njihova (ispunjena) misija je potpuna: da zabave, zarobe pažnju, zadovolje
intelekt, zasuze oko, zasijaju nadom u čoveka i pisanje, zaiskre radošću što
smo, eto, žitelji vazda nemilosrdnog, nepredvidivog, hirovito lepog sveta.
Takav je literarni prvenac iskusnog
pravnika i scenariste Žan-Mišela
Genasije, „Klub nepopravljivih
optimista“ (Le club des incorrigibles
optimistes, 2009; „Čarobna knjiga“, 2013). Energiju, živopisnost, pripovednu, kompozicionu, idejnu vrednost ove
knjige prepoznali su čak i poslovično najzahtevniji mladi, dodelivši joj Gonkur
nagradu studenata za 2009. godinu.
недеља, 12. август 2018.
3-u-1 preporuka: Iz Francuske, sa osmehom
piše: Isidora Đolović
Primetila
sam da je rubrika Sedam filmskih dana
(link ka svim izdanjima OVDE) prošle
godine izazvala pozitivne reakcije i uvek zanimljive komentare.
S obzirom da je opisala svoj sezonski krug, ona se (nažalost) neće ponavljati,
ali kako mi je pisanje mini-preporuka (ni uz najveću hrabrost ih ne mogu
nazvati „recenzijama“!) za filmove postalo baš zabavno i srcu drago,
pronalaziću načine da i dalje bude zastupljeno na blogu. Ovoga puta, zamislila
sam nešto što bi predstavljalo tri kraća osvrta „spakovana“ u jedan tekst, sa
ostvarenjima povezanim po nekoj tematsko-žanrovskoj srodnosti. Predstavljam vam
francuske filmove (jer, ipak je i dalje u toku mesec frankofilije) koji su mi u proteklom periodu izmamili mnogo
osmeha. Nadam se da ćete pronaći barem jedan po svojoj meri.
субота, 11. август 2018.
Subota sa knjigom:“Mala knjižara u Parizu“
piše:
Isidora Đolović
Nina George je
nemačka spisateljica koja je, pre objavljivanja romanesknog prvenca potpisanog
njenim pravim imenom i u velikoj meri inspirisanog uspomenom na sopstvenog oca,
godinama radila za modne časopise i bavila se pitanjima ženske seksualnosti. O
tome je, pod pseudonimom Ana Vest,
napisala veliki broj članaka i knjiga, dok se kao Nina Kramer oprobala i u žanru trilera. Ipak, tek joj je “Mala knjižara u Parizu” (Das Lavendelzimmer, 2013; “Nova knjiga”,
2015), ljupka, vešto skrojena i veoma upečatljiva knjiga, donela svetsku
popularnost. Jedan od najvažnijih činilaca tihog, nenametljivog šarma ovog
romana, sastoji se u očiglednoj proživljenosti, koju ćemo i sami neminovno
osetiti u nekom trenutku. Ukoliko ste se pitali zašto mnogi od nas neprekidno
“trube” o nekakvoj lekovitosti čitanja,
otkud to da se knjigama ponegde poklanja toliko ljubavi kao da su ljudska bića,
ili na koji način te “hartije” pružaju odgovor na ključne egzistencijalne dileme,
ovo delo bi moglo biti savršen priručnik
za vas.
субота, 4. август 2018.
Subota sa knjigom: „Plavi bicikl“
piše:
Isidora Đolović
Romaneskni
serijal „Plavi bicikl“ (La bicyclette bleue) jedno je od
najpopularnijih i najčitanijih dela moderne francuske književnosti. Nastajao je
preko dvadeset godina, sadrži deset tomova (od toga šest prevedenih u Srbiji) i
često ga nazivaju „Prohujalo sa vihorom na
francuski način“, a njegovu autorku, Režin
Deforž (1935-2014), prati reputacija u širokom rasponu od provokativne,
cenzurisane i za literarnu krađu optuživane književnice, do „sveštenice“
savremenog feminizma i erotske samosvesti. Niz romana koji su joj doneli
svetsku slavu, pored stavljanja u centar pažnje jedne, po mnogo čemu upadljive
junakinje, pre svega ostavlja značajno svedočanstvo o Drugom svetskom ratu u
Francuskoj, ali i posledicama koje još dugo nastavljaju da potresaju svet. Istoimena
mini-serija iz tri epizode, sa Leticijom Kastom u glavnoj ulozi, snimljena je
2000. godine (fotografije koje slede predstavljaju scene iz adaptacije).
Пријавите се на:
Постови (Atom)