Kako znate da se pripremaju izbori? Po tome što se javnost uskomeša i počinju različite manipulacije narodom, a u cilju prikupljanja kog poena više, osiguravanja podrške za još koji mandat, pranje od (ne)učinjenog i dodatno zamajavanje obeshrabrenog življa. Manipulacije se obično kreću u domenu podizanja nacionalnog ponosa, koketiranja sa tradicijom s jedne, a k'o fol liberalnih i kosmpolitskh vrednosti sa druge strane. Koliko god nam išli na nerve, nije suvišno ovoga puta otvoriti oči i ipak pokazati da ne kupujemo više te jeftine trikove. Ignorisanje se već pokazalo jednakim povlačenju, pa i indirektnoj podršci sunovratu. Sada nas jedino može spasiti - kritička misao.
недеља, 31. јануар 2016.
понедељак, 18. јануар 2016.
Koreni kao ponornica
komentariše: Isidora Đolović
Tea Obreht - "Tigrova žena"
"Porođajem
u tuđini, pod zamrzlim snegom,
hraniše me tvojim glasom, slabošću i negom.
Spustiše me u nemoć detinjstva, da te volim
i brigom, za Tobom, za ceo život, obolim." (Miloš Crnjanski)
hraniše me tvojim glasom, slabošću i negom.
Spustiše me u nemoć detinjstva, da te volim
i brigom, za Tobom, za ceo život, obolim." (Miloš Crnjanski)
"Ovo je ovde Balkan - zemlja
iz sna,
između moćnih sila dobra i zla." (Bajaga)
između moćnih sila dobra i zla." (Bajaga)
Fenomen
„književnosti u rasejanju“ (iliti dijaspori) zaslužuje posebnu pažnju. Koliko
distanca, prostorna, generacijska, kulturološka utiče na stvaralaštvo naših
iseljenika i u kojoj meri dolazi do onog iznenađujućeg prepoznavanja tipično tradicionalne
matrice, motiva, odjeka nacionalnih pripovednih glasova i tehnika usred
modernog izraza...pitanje značajno i izazovno. Stvar razumevanja srpske
književnosti koja nosi izrazitije obeležje vremena, mesta i konteksta, stoji
baš kao i sa domaćim filmovima: "stranci" ih mogu veoma visoko
vrednovati i ceniti, ali, teško da će potpuno razumeti ono na čemu se zasniva
njihova najveća vrednost. DUH podneblja je u pitanju.
четвртак, 14. јануар 2016.
"Džeri" i nostalgija
piše: Isidora Đolović
Nameravala sam da baš danas ovde postavim jednu svoju "crticu", koja je nastala na času kreativnog pisanja pre pet godina, a bila inspirisana mojim veoma dobrim drugom. Priča je odavno objavljena na portalu "Bulevar umetnosti", ali, kako su oni još uvek u fazi rekonstrukcije i arhiva do daljnjeg (zasigurno još duže vreme) neće biti dostupna, a danas je njegov rođendan, želela sam da je sačuvam od zaborava, a i pošaljem nekakav telepatski signal da mi nedostaje ono bezbrižnije, tinejdžersko doba, naša ekipa koju je u međuvremenu život razbacao na sto strana, svi oni koje godinama nisam videla i nemam pojma šta se dešava, ali se nadam da su dobro i da su srećni.
Htela sam time da svoju večitu nostalgiju barem malo ublažim, a onda sam danas čula još jednu vest o smrti poznate ličnosti, ovoga puta sjajnog glumca Alana Rikmana, pa su se te misli, uz snažne utiske od takoreći kolektivnog gubitka Bouvija pre svega nekoliko dana, pomešale u jedan kovitlac razmatranja prolaznosti i simbolike gubitka, nestajanja jednog doba...Baš je čudno počela 2016. godina!
понедељак, 11. јануар 2016.
Magija Bouvija
piše: Isidora Đolović
8.1.1947. - 10.1.2016. |
Ovo je tužan dan. Moje "društvo mrtvih pesnika", ljudi koji su me u najosetljivijim godinama beskrajno inspirisali i nastavljaju to da čine, dobilo je još jednog člana.
Podsećanje na prolaznost posebno je teško kada nestaju ljudi koji su, nekako, uvek bili prisutni, aktuelni, postojani u svojoj promenljivosti...ovoga puta, rak je bio brži od protejske moći Dejvida Bouvija da pregrmi sve lomove i promene. Preminuo je dva dana nakon svog rođendana, tek što nas je obradovao novim studijskim ostvarenjem i uneo boje u ovo bezlično doba.
Divila sam mu se i bio mi je među najdražim umetnicima. Šarmer, provokator, buntovnik.
Divila sam mu se i bio mi je među najdražim umetnicima. Šarmer, provokator, buntovnik.
субота, 9. јануар 2016.
Pobuna života u gradu smrti
piše: Isidora Đolović
"Grad lopova" - Dejvid Beniof
Ljubiteljima TV serije "Igra prestola" poznato je da
pisac romana "Grad lopova" čini deo autorsko-producentskog dvojca
Benioff-Weiss. I koliko god nas nervirala, povremeno radikalna, preinačenja u
odnosu na Martinov pisani predložak, veština građenja uzbudljive i dinamične
radnje utiče na to da uporno i sa nestrpljenjem pratimo svaku novu epizodu.
Isto scenarističko umeće prepoznaje se, možda još izrazitije, na stranicama ove
napete, zabavne, dirljive i nadasve uverljive knjige.
Dvoipogodišnja opsada Lenjingrada predstavlja primer jedinstven
u istoriji, demonstraciju tvrdoglave hrabrosti i animalne žilavosti, jedno od
najdramatičnijih poglavlja Drugog svetskog rata, ali i izvor beskrajnog ponosa
Rusa - kakav samo preživljena patnja i dosezanje granica ljudske izdržljivosti
može da proizvede. Veliki je broj književnih dela i filmskih ostvarenja
tematizovao dane u kojima je grad na Nevi dotakao dno i uzdigao se iz
sopstvenog pepela. Dejvid Beniof to čini na osvežavajuć i ne manje upečatljiv
način.
Пријавите се на:
Постови (Atom)