komentariše: Isidora Đolović
Narode, ostalo je nešto više od 24 časa do dugo očekivane televizijske premijere početka šeste sezone "Igre prestola". U međuvremenu, stižemo da odamo poštu iznenada preminulom muzičkom geniju Prinsu (kao i David Bowie, dobiće poseban veliki tekst od mene, u toku godine), vidimo leđa izbornom cirkusu i obeležimo međunarodni Dan knjige (23. april). A kad smo već kod literature, nešto
najbolje što gledaocu-čitaocu može da se desi jeste psihičko odvajanje knjiga i serije. Sada sam
pronašla u oba slučaja vrednost i uzbudljivost, nema više sitničarenja i
kritikovanja, gledam bez opterećenja i zato mi neizvesnost na kraju pete sezone
uopšte nije pala teško (u poređenju sa višegodišnjim čekanjem na Martinovu inspiraciju da proradi), čak
mi je još uzbudljivije jer ne znam ništa (onako, džonsnouovski!).
Poslednju poznatu epizodu ispratili smo kroz ovaj prizor:
Poslednju poznatu epizodu ispratili smo kroz ovaj prizor:
Mašta nam je dovoljno zagolicana, a odsustvo Kita Haringtona sa premijere šeste sezone samo je deo medijske i marketinške igre, vešto održavanog nivoa napetosti i znatiželje.