Ako
svaka slika ima svoju priču, svaka
(dobra) filmska priča bi, sledstveno tome, trebalo da ima svoju -
pesmu. Nije lako izbrojati koliko je samo puta sjajna muzička tema spasila ili
bar dodatno lepotom i smislom obogatila ostvarenje sa velikog platna. Stvarati filmsku muziku vremenom je preraslo u
samostalnu delatnost, prestižan poduhvat koji svakom kompozitoru predstavlja
(potajni) san i izazov praćen velikom odgovornošću. Neke od najvećih uspeha
svetske kinematografije pamtimo, između ostalog, po zadivljujućoj muzici. Bilo
da je namenski pisana za film, nekad i sam u procesu nastajanja, bilo da se kao
uveliko afirmisano delo uklopila u gotov kompleks, od presudnog je značaja da
novosklopljena celina bude besprekorna. Šta to, u najkraćem, znači? Trebalo bi
da nam pri svakom podsećanju na scene iz filma istovremeno do svesti doplove
zvuci propratne melodije, i obratno: da simbioza dve vrste umetnosti bude što
prirodnija, ali nikad toliko obavezujuća da pesmi uskrati mogućnost nezavisnog
postojanja.
Danas
slušamo filmske pesme koje su mi
drage upravo tako - kao zasebne tvorevine. Drugim rečima,
da ne znam za njihovo pojavljivanje na filmskoj traci, jednako bi mi se
dopadale. Uostalom, nijedan od filmova u kojima se nalaze nije sa moje liste
omiljenih. Drugi kriterijum koji sam primenila u odabiru isključuje numere iz
mjuzikla ili većinom muzičkih filmova,
kao i delove namenskih soundtrack albuma
koji su kompletno osmišljeni za potrebe filmske priče, najčešće od strane
jednog autora (npr. ploča „Passion“ Pitera Gebrijela, muzika za filmove
„Poslednji Mohikanac“, „Hrabro srce“, opus Vangelisa, Morikonea ili Nina Rote).
Dakle, govorimo o singlovima izdvojenim iz „mešovitih“ soundtrack skupina koji, baš zato što su uglavnom imali sopstvenu
istoriju pre povezivanja sa filmom, bez problema nastavljaju da samostalno
funkcionišu nakon toga.
10.
Sixpence none the richer - “Kiss me”
Iz: “She’s
all that” (1999)
Moderna
adaptacija Šoovog „Pigmaliona“, odnosno, filma „My fair lady“ iz 1964. u
ovdašnjim bioskopima se, prilično sam sigurna, pojavila godinu-dve nakon
amerčike premijere. Preveden kao „Ona je
ta“, nalazio se među filmovima koje sam sa dve najbolje drugarice redovno
gledala u počivšem bioskopu „Sutjeska“. Do danas mi je ostao među omiljenijim tinejdžerskim komedijama, upravo zato
što me vezuje za detinjstvo i bezazlenost tih davnih dana. Nekoliko
zanimljivosti u vezi sa samim ostvarenjem: već tokom prve nedelje prikazivanja
trijumfuje po gledanosti i zaradi na bioskopskim blagajnama; ostvaruje ogroman
uticaj na pop kulturu i danas ima gotovo kultni status; donelo je jednu od
prvih značajnijih uloga Polu Vokeru i filmski debi R'n'B/ hip hop zvezdama
Ašeru i Lil' Kim. Sestru glavnog lika glumila je Ana Pakvin, druga po redu
najmlađa Oskarovka u holivudskoj istoriji (odmah iza Tejtum O'Nil; zlatnu
statuu donela joj je prva filmska uloga u životu, u ostvarenju „Klavir“iz
1993.); brata glavne junakinje igra Kiran Kalkin, u realnosti mlađi brat
poznatog Mekolija. Vodeći glumački par, Rejčel Li Kuk i Fredi Princ Džunior,
postali su tinejdž-zvezde: od Fredija narednih nekoliko godina bukvalno „nije
moglo da se živi“, jer je angažovan za svaki drugi film iz ovog žanra.
Za
muzičku temu koja je, kako se ispostavilo, savršeno pristajala filmu, odabran
je singl alternativnog hrišćanskog rock benda iz Teksasa Sixpence none the richer (neobično ime inspirisala je epizoda iz
knjige K.S. Luisa „Mere Christianity“). Pesma „Kiss me“, snimljena 1997. i za soundtrack iskorišćena dve godine
kasnije, doneće im „Gremi“ nominaciju u kategoriji najboljeg (grupnog) pop
izvođenja. Zahvaljujući filmu, pesma stiče svetsku popularnost i, kao što
rekoh, veliki generacijski uticaj. Obradila ju je Avril Lavinj; Tejlor Svift
priznaje kako je baš uz nju kao dvanaestogodišnjakinja naučila da svira gitaru;
čujemo je u komedijama „Kako izgubiti momka za deset dana“, „Ovo nije glupi
tinejdžerski film“ (parodija žanra, pa i „She's all that“), čak i u epizodi
„Simpsonovih“. Postoje tri različite verzije pratećeg spota: crno-beli omaž
francuskom klasiku „Žil i Džim“ Fransoa Trifoa; naknadno snimljen video u kome
članovi benda sa klupe u parku gledaju „She's all that“ i zvanična verzija sa
scenama iz filma, namenjena njegovom promovisanju.
9.
Jon Bon Jovi - “Blaze of glory”
Iz: “Young
guns II” (1990)
Debitantski
solistički iskorak u karijeri Džona Bon Džovija odigrao se više nego pobedonosno:
pesma „Blaze of glory“ završava kao prvoplasirana na Bilbordovoj listi „Hot
100“ i „Mainstream rock chart“ za 1990. godinu. Njen nastanak inicirao je
glumac Emilio Estevez, izrazivši želju da se pesma grupe Bon Jovi „Wanted dead or alive“ nađe na soundtrack-u nastavka filma „Mladi revolveraši“ (u kome je Estevez glumio
uz Kifera Saterlenda, Lua Dajmonda Filipsa i Kristijana Slejtera). Džon se nije
složio, ne zato što mu prvi deo (iz '88.) nije bio simpatičan, već jer je
smatrao kako tekst koji, iako se služi kaubojskim
metaforama, ipak govori o bendu na turneji, nije baš prikladan za jedan
vestern. Umesto toga, napisao je - novu pesmu. I
pogodio premiju! Inače, gitaru u numeri svira Džef Bek; spot je snimljen na
brdu Rektori (u državi Juta), poznatom po svom kamenu peščaru; a sam Bon Džovi je zabeležio cameo pojavu u filmu.
8. Tito & Tarantula - “After dark”
Iz: “From
dusk till dawn” (1997)
Nisam
ljubitelj horora, tako da mi se čini da sam „Od sumraka do svitanja“ pogledala
možda dva-tri puta na preskoke, ali odlično pamtim legendarnu scenu iz bara Titty Twister, kada Selma Hajek pleše sa zmijom oko vrata. Ne zbog Selme (to
ostavimo muškima!), već pesme koja se tom prilikom čuje u pozadini, a izvodi je
sastav neobčnog imena, Tito i Tarantula.
Osnovan je u Kaliforniji, vode se kao izvođači tzv. „chicano“ (elementi
meksičke tradicije utkani u rok zvuk) pravca sa primesama bluza, a Tito
(Lariva) im je osnivač, pevač i gitarista: dakle, nisu bili inspirisani
podvizima našeg Maršala. Pojava sastava i njihove muzike u filmu Roberta
Rodrigeza obezbedila im je internacionalnu prepoznatljivost, mada sličan uspeh
kasnije nisu ponovili. Podsetimo se, scenarista filma je Tarantino, koji ujedno
glumi uz Džordža Klunija, Harvija Kajtela i Džulijet Luis.
Iz: “Batman
forever” (1995)
Kao
zakleti Betmenovac, razume se da
mnogo volim ovu pesmu, istovremeno zapanjena i zahvalna što je tako dobra stvar
dovedena u bilo kakvu vezu sa prilično lošim filmom. Priča o Poljupcu ruže zapravo je mnogo duža.
Iako se prvi put pred slušaocima pojavila na Silovom drugom studijskom albumu
(1994), Henri Semjuel (kako glasi umetnikovo pravo ime) je napisao još 1987.
Međutim, kako je u prvom trenutku bio nezadovoljan i postiđen rezultatom, „baca
je u neki ćošak“ i zaboravlja. Ni danas ne krije da nikada nije bio posebno
ponosan na pesmu, ali mu se dopalo šta je producent Trevor Horn, nekoliko
godina kasnije, uspeo da napravi od nje: Uzeo
je snimak zaturen u uglu moje sobe i pretvorio ga u osam miliona prodatih
kopija, učinivši mi ime slavnim. Godinu dana nakon zvaničnog objavljivanja,
uz novu verziju spota, promovisana je kao muzička podloga filma „Betmen
zauvek“. Naslednik Bartona u radu na franšizi, Džoel Šumaher, prvobitno je
insistirao da se ova pesma čuje tokom ljubavne scene između Nikol Kidman i Vala
Kilmera. Konačnom odlukom se odustalo od toga, tako da, prema izmenjenom
redosledu, numera zatvara film. Sil veruje (a ja se slažem) kako je to pojačalo
njen efekat i doprinelo popularnosti: kao drugi po redu singl sa soundtrack-a (odmah iz udarnog „Hold me,
thrill me, kiss me, kill me“ u izvođenju U2),
nagrađena je „Gremijem“ u kategorijama pesme i muškog pop izvođenja godine.
6.
Berlin - “Take my breath away” / Kenny
Loggins - “Danger zone”
Iz: “Top
Gun” (1986)
Kompozitor
Đorđo Moroder i tekstopisac Tom Vitlok ozbijno su shvatili angažman. Demo
snimak balade pripremane za planirani avijatičarski
blokbaster oduševio je režisera (Toni Skot) i producente (Džeri Brukhajmer,
Don Simpson), koji su oberučke prihvatili da se nađe u njihovom filmu. Mada su
bili tek rezervna izvođačka opcija, novotalasni bend Berlin opravdao je sva očekivanja. Pesma dobija Oskara i Zlatni
Globus za najbolju filmsku numeru, a Moroder će kasnije izjaviti kako je, od
svih numera koje je producirao tokom bogate karijere, upravo na ovu najviše
ponosan. U spotu vidimo pevačicu Teri Nan na avio-otpadu u vetrovitoj noći, da
bi se na kraju, “načičkani” po jednoj od letelica, iza nje pojavili i glumci.
Drugi
udarni hit iz filma “Top Gan” osmislili su isti autori, a otpevao Keni Logins.
Da bi numera stigla do svog konačnog izvođača, trebalo je da pređe malo duži
put, kružeći između nekoliko različitih zvučnih imena. Isprva je nuđena grupama
Toto i REO Speedwagon, te Koriju Hartu i Brajanu Adamsu. Potonji odustaje
iz uverenja da film veliča rat, stoga rešen da ne želi da ima ništa s tim, dok
je ostalim kandidatima smetala nemogućnost da pruže autorski doprinos
kompoziciji. Izbor konačno pada na proverenog Loginsa, koji je prethodno
nagrađen Oskarom za temu iz mjuzikla “Footlose”. Kada već spominjemo situacije
u kojima su autori “Top Gana” izvisili, grupa Judas priest takođe je povukla dozvolu za korišćenje pesme
“Reckless”, sumnjajući u uspeh filma i radije je ostavljajući za sopstveni
album ("Turbo") koji su pripremali. Šteta, jer bi se i ta numera savršeno uklopila.
Bilo
bi šteta ne spomenuti još jednu sjajnu numeru iz ovog filma, donekle potcenjenu
popularnošću prethodne dve: “Mighty wings” benda Cheap trick.
5.
Los Lobos - “Beautiful Maria of my soul”
Iz: “The
Mambo kings” (1992)
Emotivna
filmska priča, zasnovana na romanu – laureatu Pulicerove nagrade – „Kraljevi
mamba sviraju pesme ljubavi“, prati pokušaje braće Kastiljo, Cezara (Armand
Asante) i Nestora (Antonio Banderas) da u njujorškom noćnom klubu, po doseljenju
iz Havane, izgrade muzičku karijeru. Mada ostvarenju ne manjka dobrog zvuka,
lepotom se izdvaja „Beautiful Maria“, posvećena Nestorovoj ljubavi Mariji
Riveri, koja je ostala na Kubi. Upravo je Banderas otpevao na španskom, dok
zvaničnu verziju, na engleskom, izvodi rock sastav Los Lobos (zaslužni su i za soundtrack
filma „La Bamba“, biografije prerano nastradalog Ričija Valensa). Pesma je bila
nominovana za Oskara, ali izgubila od teme iz Diznijevog Aladina, „A whole new world“.
4.
Neil Diamond / Urge Overkill -
“Girl, you’ll be a woman soon”
Iz: “Pulp
fiction” (1992)
Osmišljavajući
svoj kultni film, „Petparačke priče“, Kventin Tarantino je naročito mnogo
pažnje posvetio soundtrack-u koji će
ga pratiti. Opredelivši se za eklektičan izbor pesama, naglasio je specifičan
autorski stil, estetiku i nameravanu ikoničnost istaknutih scena. Među pesmama
koje se zauvek urežu u sećanje nakon gledanja ovog modernog klasika, nalazi se
„Girl, you'll be a woman soon“ uz koju lik Ume Turman igra u svom luksuznom domu, čekajući Travloltu da izađe iz toaleta, a svega koji minut pre nego što će se predozirati.
Posle Nila Dajmonda ('67) i Klifa Ričarda ('68), obrada benda Urge Overkill oživela je retro-duh
pesme, idealno se uklopivši uz priču. Numeru ćemo kasnije čuti u britanskoj
seriji „Misfits“.
3.
Prince and The Revolution - “Purple rain”
Iz: “Purple
rain” (1984)
Nećemo
preterati ako fantastičnom trilogijom nazovemo
istoimenu pesmu, ploču i film u režiji Alberta Manjolija, koji su svetu
nedvosmisleno skrenuli pažnju na genijalnog Prinsa Rodžera Nelsona. Pored toga
što igra glavnu ulogu Dečka („The
Kid“) u delimično biografskoj filmskoj priči, kompletan je autor muzike za
film. Koliko je veliki značaj za njegovu karijeru imala ova pesma govori
činjenica da su ga do samog kraja zvali The
Purple One: monumentalna balada ostaće mu zaštitni znak i biti poslednja
pesma koju je u životu izveo (14. aprila 2016.). Zamišljena kao kantri stvar,
prvobitno je bila namenjena Stivi Niks. Prins joj je poslao desetominutni
instrumental za koji je trebalo da se napišu reči, ali se Niksova, po sopstvenom
priznanju, uplašila i delovalo joj je kako neće moći da odgovori zahtevnom
zadatku. Kada mu je, uz ljubazno izvinjenje, demo vraćen, Prins se okrenuo svom
pratećem bendu i magija je počela da nastaje...Zanimljivo je da je pesma,
uglavnom shvaćena kao ljubavna, u kontekstu scene tokom koje se izvodi na filmu
zapravo upućena ocu protagoniste. Do motiva ljubičaste
kiše Prins je došao, kako je jednom prilikom objasnio, preko vizije kraja
sveta, obeležene stapanjem boja: crvene kao krv i plave kao nebo. Kada počne da
pada sa svoda, samo nas vera i ljubav bližnjih vode kroz tu, purpurnu, kišu...
2.
Los Lobos & Antonio Banderas -
“Canción del Mariachi”
Iz: “Desperado”
(1995)
Nikada
nisam imala telefon na kome je moguće podesiti željenu melodiju zvona, onu zbog
koje uvek namerno odugovlačimo sa javljanjem, ne bi li što duže uživali u njoj.
I dok su se moji vršnjaci prilikom svakog poziva “oglašavali” manje ili više
zanimljivim melodijama, ja sam se morala pomiriti sa mehaničkim, prodornim
zvukom koji je već bio ugrađen u nesnosno sokoćalo. A od početka sam tačno
znala koja bi to melodija bila: tema iz filma “Desperado”! Ili uvodni rif (delo
Edija Van Hejlena) pesme “Beat it”, kao alternativa. Ostvarenje Roberta
Rodrigeza, u kome naslovnu ulogu tumači Antonio Banderas, obesmrtilo je
zapaljivu “Pesmu marijačija” iliti “Morena de Mi Corazon”. Vokale su udružili sam
Banderas i (eto ih ponovo!) Los Lobos.
1.
Luz Casal - “Un ano de amor”
Iz: “Tacones
Lejanos (High heels)” (1991)
Ne
mogu ni opisati koliko emocija budi glas Marije Luz Kasal u ovoj pesmi. Pre nekoliko
godina je španska diva doprinela soundtrack-u
filma “Montevideo, vidimo se”, pokazujući kako vreme nije naškodilo
karakterističnoj patini u njenom glasu. Pesma snimljena za potrebe
Almodovarovog filma “Visoke potpetice” imala je ogroman uticaj na dalji razvoj
njene karijere i stil koji će nastaviti da razvija. Iako je u pitanju obrada
(nakon verzije francuskog pevača Nina Ferera, C’est irreparable iz
1963., italijanska zvezda Mina prepevala je u Un anno d’amore 1964.) za
koju je Pedro Almodovar napisao novi tekst na španskom, čini mi se da verzija
Kasalove nosi ubedljivo naveću snagu. Pored ove, slavni reditelj je za svoj
film izdvojio još jednu pesmu sa albuma sunarodnice (“A Contraluz”) -
“Piensa en mi”. Obe numere su postale njeni najveći hitovi.