U
jednoj od epizoda serije „Gilmorove“ (Gilmore
girls; inače poznatoj po mnoštvu referenci na različite primere iz opšte i
pop kulture), Lorelaj i Rori uvode pojam Pipi
virgin. Ovo se, doduše, koristi u kontekstu igranog filma inspirisanog
klasikom švedske književnosti za decu, ali svejedno podrazumeva osobu još
neupoznatu sa čuvenom pegavom, crvenokosom kćeri piratskog vođe. Zaista, reklo
bi se da je danas malo ko potpuno nesvestan postojanja heroine iz mašte i pera Astrid Lindgren, barem što se naših,
nešto starijih generacija tiče. Da iznova probudi interesovanje i drage
uspomene, a neke tek upozna sa njome, pobrinula se izdavačka kuća „Odiseja“.
Obnovljeni serijal o pustolovinama najjače
devojčice na svetu, ponovo je dostupan ovdašnjim čitaocima. Drugi deo se
zove „Pipi Duga Čarapa na brodu“ (Odiseja, 2018; orig. „Pippi Lanstrumpgar
ombord“, 1946).
Za
početak, podsetimo se nekih od razloga zašto je Pipi uopšte postala toliko omiljena i privlačna deci širom sveta.
Ona je pravo oličenje nesputanosti, samostalnosti i igre. Iako još dete, živi
sama i materijalno potpuno obezbeđena (tata joj je, po zahtevima službe,
neprestano odsutni kapetan gusarskog broda). Iako devojčica, neverovatno je
snažna, čime „pobija“ stereotipe o slabijem polu: spretna je, hrabra, uvek orna
za ludorije. Njeni najbolji prijatelji, Anika
i Tomi, vole je i posmatraju sa
divljenjem, između ostalog i zbog toga što je oslobođena uobičajene
(„)represije(“) koju sprovode roditelji, škola i društvo u celini. Istina, sve
to ne znači da je Pipi izbegla podozrivim i krajnje neodobravajućim sudovima
onih koji veruju kako se baš sve na svetu može i mora spakovati u sigurnost
kalupa. Jedan od njih traje do današnjeg dana, a glasi da ženski pol prirodno
traži oslonac i pomoć od navodno superiornijih muškaraca. Međutim, sa
junakinjom Lindgrenove započinje tradicija fiktivnih devojčica koje su više
nego sposobne da se same izbore, zaštite i još budu podrška drugima.
Pošto
nas je prva knjiga upoznala sa tako neobičnom, upadljivom figurom, u nastavku
dobijamo potvrdu upravo spominjanog avanturističkog duha s jedne, a
nezamenljivosti u očima prijatelja, sa druge strane. Uvodno poglavlje, zapravo,
služi kao vrsta podsetnika: u Vili Vilobrdi, klimavoj kući sa konjem
na verandi i dvorištem zaraslim u korov, živi curica koja prkosi svim normama konvencionalno „lepog“ ponašanja. Počev od
vremena odlaska na spavanje! Za razliku od većine vršnjaka, ona nema nikoga ko
bi je naterao da poštuje različita pravila, s obzirom da je pored nje jedini
stanar majmunčić zvani Čika Nilson. Samim tim, Pipi je ta
koja diktira kućni red i dnevni raspored.
Inger Nilson, filmska Pipi (u četiri ekranizacije, 1969/70. godine) |
Prva
polovina romana bavi se njenim nesnalaženjem u prilikama kao što su školski
čas, dečji rođendan ili odlazak na vašar. Videćemo kako izgleda šoping sa Pipi, koja na svoj način
tumači reklame („ne patim od pega!“)
i nema nikakav odnos prema novcu, mada u njemu svakako ne oskudeva. Moć
finansijskog naspram prvobitne odbojnosti, kao i uslužnost prodavaca (čak i kada
je reč o samo jednoj lutkinoj ruci
ili osamnaest kilograma bombona), suprotstavljeni su Pipinoj velikodušnosti (sve neograničeno
kupljeno razdeliće drugoj deci). Neuobičajeno
odrastanje i nepoznavanje društveno prihvaćenih pravila ponašanja (kako se
piše pismo, prati nastava, ophodi u gostima) izazivaju simpatične reakcije,
uprkos tome što dovode u nepriliku. Tajna je u Pipinoj dobronamernosti, pa zato
i kada nema baš jasnu predstavu o tome šta je dama (i kako to postati), istinski je borac u službi zakona (kadra
da savlada i tigra i džeparoša).
I
pored naslova, tek se poslednja trećina romana bavi nagoveštenom temom. Kada se
Pipin tata, kapetan Jevrem Duga Čarapa,
odnedavno domorodački kralj, pojavi sa pozivom da ga prati na putu, letnji
raspust iznenada počinje da izgleda drugačije. Dok se ona raduje prilici da
ponovo oseti palubu pod nogama i preuzme ulogu princeze jednog ostrva urođenika,
Anika i Tomi se bore sa tugom zbog predstojećeg odlaska najbolje prijateljice.
Ne samo njih dvoje, već kao da i sva deca iz gradića uviđaju koliko će im
svakodnevnica biti prazna i manje zabavna u Pipinom odsustvu. Kakav je njen
odnos prema svemu tome i koju će odluku doneti, ipak morate pročitati sami.
Drugim rečima, središnja od ukupno tri knjige koje je Astrid Lindgren napisala
o Pipi, pomoći će vam da utvrdite (ukoliko ste uopšte imali još koju nedoumicu)
zašto ovaj lik već decenijama fascinira čitaoce širom planete.
Dok
pokazuje iskrenu volju za učenjem, Pipi (ne bez žaljenja) naposletku uvek
izabere svoje navike umesto pošto-poto uklapanja koje podrazumeva toliko
nepodnošljivih pravila. Ona želi da ide na izlet sa ostatkom razreda ili na
predstavu i u zoološki vrt, ali ostaće verna sopstvenom shvatanju sveta – i
sasvim joj je dobro u njemu. Ovo posebno važi kada se stvore uslovi da sa
Anikom i Tomijem krene u pustolovinu simuliranja brodoloma, začinjenu samo njoj
svojstvenim, neštedimice „nakićenim“ pripovestima o uspomenama na život sa
ocem. Svakako, zlonamerniji bi u riđokosoj vlasnici rasparnih čarapa i ovećih,
crnih cokula, mogli videti tek nevaspitano, potpuno raspušteno derle sa „Minhauzenovim
sindromom“. Takvi protivnici bili su naročito glasni tokom šezdesetih godina, a
serijal o Pipi je u pojedinim zemljama do danas cenzurisan. Srećom, za većinu
je ona naprosto oličenje svega što bismo želeli da budemo, barem u pogledu
nemarenja za sud okoline.
Pipi
je dosledna i u jezičkim izvrtanjima
kao pokazatelju specifičnog poimanja stvari: za nju je, tako, tablica gloženja, od apatekara traži lak, ne
persira odraslima, a čuvena je uzrečica Grom
i kakao! U njenoj hrabrosti da se suoči sa malim i velikim opasnostima, ali
i bude ono što jeste, posebno će Anika pronalaziti oslonac.
legendarna književnica i tvorac Pipi, Astrid Lindgren |
Morala
bih skrenuti pažnju na to kako se „Odiseja“, za svaku pohvalu, svojski
potrudila da ponovno oživljavanje Pipinog
kulta dobije odgovarajuće ruho. Njihovo izdanje je veoma lepo i kvalitetno,
trvdo koričeno, upotpunjeno vrhunskim ilustracijama Tihomira Čelanovića. Sve zajedno, učiniće da ove romane poželite na
svojim policama, čuvate, volite i mnogo puta iznova pročitate.
* Svoj primerak knjige dobila sam od izdavačke kuće „Odiseja“, u zamenu za OBJEKTIVNU recenziju. Samim tim, naglašavam kako ukazano poverenje i prilika za saradnju ni na koji način nisu oblikovali moje utiske o prikazanoj knjizi.
* Sjajan članak o fenomenu Pipi, u nedeljniku "Vreme", objavila je naša Sandra Bakić Topalović.
* Svoj primerak knjige dobila sam od izdavačke kuće „Odiseja“, u zamenu za OBJEKTIVNU recenziju. Samim tim, naglašavam kako ukazano poverenje i prilika za saradnju ni na koji način nisu oblikovali moje utiske o prikazanoj knjizi.
*
Ukoliko vas je tekst zainteresovao, više o knjizi pogledajte na njihovoj zvaničnoj stranici.
* Sjajan članak o fenomenu Pipi, u nedeljniku "Vreme", objavila je naša Sandra Bakić Topalović.