Pred
nama su duga, dosadna kišna popodneva, ali brzo će i za njima stići topli dani
letovanja ili neke druge vrste odmora, pa verujem da mnogi već smišljaju šta izabrati
za čitanje. Aleksandar Dima bi mogao da dobije dostojnog naslednika, kome je
ime Huan Gomez – Hurado, a tiraži,
teme i kontroverze pojedinih, do sada objavljenih romana, dokazuju da
znatiželja i potreba za dobrom avanturom utisnutom na stranicama odolevaju
stolećima.
Krajem
XVI veka, vladavinu španskog kralja Filipa II potresaju sukobi (mahom pomorski)
sa Elizabetom I, koja sa Ostrva progoni „papiste“. Robovi, namirnice i tovari
novca stižu iz „Indija“ (kako većina zove dva dela američkog kontinenta), uglavnom
se slivajući u državnu kasu radi finansiranja daljih ratnih pohoda.
Istovremeno, lokalni moćnici nastoje da deo prihoda zadrže za sebe. Sevilja iz ovog perioda je grad
izrazitih društvenih nejednakosti, u kome plemstvo i njihova plaćenička straža
u svakom trenutku stoje nasuprot gladnog naroda, slugu bez slobode i ostalog
sveta sa margine. „Legenda o lopovu“ („Laguna“,
2013; orig. La leyenda del ladron,
2012) počinje 1587, kada je kraljev intendant u misiji nabavljanja žita za
potrebe slavne Armade, umesto poreza, iz drumskog svratišta gde je kuga
pokosila ostale ukućane spasio trinaestogodišnjeg dečkića po imenu Sančo de Esiha. Vođen osećanjem dužnosti,
predaje dete fra Lorensu da ga
opismeni i pripremi za život. Čovek se, pre nego što će nastaviti za svojom službom,
svešteniku predstavlja kao Migel de
Servantes, ali ovoga puta nije ON predmet našeg interesovanja.
Dve
godine kasnije, crnokosi, zelenooki i vižljasti Sančo našao se na prekretnici,
pošto mu se boravak u domu za siročad približava kraju. Za veoma kratko vreme
savladao je čitanje, pisanje, ali i zapodevanje kavge zbog nepravednih
maltretiranja slabijih od strane štićenika - siledžija. Slučaj sa novčićem koji
je ispao iz jednog prevrnutog kovčega, nošenog gradskom bogatašu u javnoj
povorci, natovariće Sanču na vrat neprijatelja (koga za sada zna jedino po
prezimenu Vargas), neočekivano
preusmeravajući njegovu sudbinu. Naime, istom prilikom upoznaje patuljka Bartola, nekadašnju dvorsku ludu, a
sada jednog od vodećih gradskih džeparoša.
Klara je
Sančova vršnjakinja, kći Kataline –
robinje sa Kariba i glavne domaćice u kući moćnog don Fransiska de Vargasa. Rođena u službi, doživljava je kao
prirodan poredak stvari, što ne znači da ne sanja o slobodi dalekog majčinog
zavičaja, posebno dok krišom čita viteške romane iz gospodareve kućne
biblioteke. Kada don Fransisko oboli od gihta, ostareli doktor
Monardes traži da mu pošalje devojku na obuku, kako bi sebi uštedeo
svakodnevne dolaske. Pored toga, pronicljivi učenjak u mladoj robinji
prepoznaje urođenu inteligenciju i potencijal za višim dometima, tako da
odlučuje da joj postane mentor i pripremi je da ga jednoga dana nasledi.
Sančo nije te sreće, jer ga fra Lorens, umesto priželjkivanim bankarima, šalje na službu kod nasilnog krčmara Kastra. Uprkos sveštenikovom obećanju da će ga, izdrži li pola godine, preporučiti spomenutim poslodavcima, Sančo nakon dve nedelje i poslednjih žestokih batina, beži za ranijim Bartolovim pozivom. Prethodno će upoznati zanimljivog gosta birtije, Engleza koji za sebe kaže da je „glumac, skitnica i pesnik“ Vilijam Šekspir, a pripovestima o nacionalnom heroju Robinu Hudu poprilično utiče na Sančovu odluku. Stupajući u svet neke druge Sevilje, sa noćnim pijacama kojima krstare lopovi, prosjaci i prostitutke, Sančo se uči preživljavanju i alternativnom vidu dostizanja uspeha. Njegov prvi susret sa Klarom gotovo je identičan onom između Diznijevih Aladina i Jasmin: na tržnici pomaže devojci koja se pobunila zbog nereagovanja čuvara reda na ubistvo malog roba, počinjeno od strane plemića. Sančo se dovitljivo poziva na njeno tobožnje ludilo, izgubivši se pre nego što je iko od učesnika u incidentu postao svestan šta se upravo desilo.
Sančo nije te sreće, jer ga fra Lorens, umesto priželjkivanim bankarima, šalje na službu kod nasilnog krčmara Kastra. Uprkos sveštenikovom obećanju da će ga, izdrži li pola godine, preporučiti spomenutim poslodavcima, Sančo nakon dve nedelje i poslednjih žestokih batina, beži za ranijim Bartolovim pozivom. Prethodno će upoznati zanimljivog gosta birtije, Engleza koji za sebe kaže da je „glumac, skitnica i pesnik“ Vilijam Šekspir, a pripovestima o nacionalnom heroju Robinu Hudu poprilično utiče na Sančovu odluku. Stupajući u svet neke druge Sevilje, sa noćnim pijacama kojima krstare lopovi, prosjaci i prostitutke, Sančo se uči preživljavanju i alternativnom vidu dostizanja uspeha. Njegov prvi susret sa Klarom gotovo je identičan onom između Diznijevih Aladina i Jasmin: na tržnici pomaže devojci koja se pobunila zbog nereagovanja čuvara reda na ubistvo malog roba, počinjeno od strane plemića. Sančo se dovitljivo poziva na njeno tobožnje ludilo, izgubivši se pre nego što je iko od učesnika u incidentu postao svestan šta se upravo desilo.
Sevilja u 16. veku |
Kako
se naš junak uopšte zadesio na tom mestu? U pokušaju krađe, naravno. Sanču i
Bartolu hitno je potrebna poveća svota novca da otplate patuljkov kockarski dug,
u suprotnom će biti primorani da pristupe „Dvoru“ nekrunisanog Kralja
lopova, Monipodia. Reč je o
najpoznatijem i najopasnijem pripadniku seviljskog podzemlja, a mada je više nego
jasno da im nije ostavio prostora za nećkanja i pregovore, dvojac uopšte nema
nameru da izgubi dotadašnju nezavisnost u poslovanju. I to je samo početak
uzbudljive varijante pikarskog romana sa
mnoštvom zapleta, intertekstualnih obrta i polulegendarnom matricom koju radnja
dosledno prati. Motiv autsajdera kao
glavnih likova, koji odvažno stupaju u borbu sa nepravičnim poretkom,
istovremeno iskušavajući ograničenja naspram sopstvenih potencijala, obrađen je
na veoma zanimljiv način. Pustolovna priča, intrige, pohlepa, tajne iz
prošlosti....osveta, izdaje, obrti i nesreće, nadovezuju se bez pauze za
predah, sa svakim novim poglavljem.
Napomenimo
još i to da Vargas želi da vrati tovar zlata koji mu je kralj zaplenio, kako bi
za taj novac kupio oduvek priželjkivanu vojvodsku titulu i spasio svoje
trgovačko carstvo. Njegova motivacija se temelji na traumi iz detinjstva
(stariji brat i uzor Luis nastradao je na njegove oči, krivicom velikaša),
čineći ga okrutno ambicioznim. Od skromnog porekla, postepeno se uzdizao na
društvenoj lestvici, stekavši plemstvo putem braka i lukavo vodeći poslove koji
su mu omogućili finansijski uzlet. Putem odnosa prema pokojnoj supuzi, afere sa
sluškinjom Katalinom, nezainteresovanosti za sina, ali i preko vernog plaćenika de Grota kao svojevrsnog ogledala, uvidećemo surovost i potpuno,
postepeno moralno odumiranje ovog čoveka.
Za
četrdeset godina, Fransisko de Vargas je skrivio zločine, nepravde i
nepočinstva ne osećajući ni trunku kajanja. Od trenutka kad je poslednja lopata
zemlje prekrila telo njegovog brata, mlađi dečak je prionuo na posao da bi
ostvario cilj i postao sam ono što je njemu zagorčalo život. (str. 147)
Razume
se da, u skladu sa zakonitostima svakog avanturističkog romana, ni nas neće
držati mesto. Pored seviljskih krčmi, trga pred katedralom, zabačenih dvorišta
obraslih u bilje tako da prave botanički raj, kroz kazamate i noćne lopovske berze u Malbratilju, priča će
nas u jednom trenutku odvesti čak na galiju među veslače - kažnjenike i njihove
nadzornike. Preživećemo pomorske bitke i brodolome, upoznati nemog tamnoputog
orijaša dobrog srca Žosuea, učitelja mačevanja Drejera,
kao i lukavog slepog prosjaka. Bićemo svedoci svih etapa „obuke“ kojoj su glavne
ličnosti podvrgnute kao obaveznoj inicijativi, a koja će ih odvesti životnim
pozivima i, ko zna, možda čak do sanjanih „Indija“. Sve to u potpunom je skladu
sa istovremenim usvajanjem i razaranjem konvencija viteške priče. Ne čudi što
Klara čita ovu vrstu romana, pa je lekar/mentor suptilno ismeva i prekoreva,
sve dok sama ne bude razvila interesovanje za nauku koje će, zajedno sa
racionalnošću, pobediti mladalačke himere mašte, vaspitanjem usađeno sujeverje,
ali i predubeđenja o moći okultnog (što, zapravo, temu čini prilično aktuelnom).
Za njenog učitelja, naime, sem prirodnih i logičnih objašnjenja bolesti, ne
postoji drugi uspešan pristup bilo kojoj vrsti iseceljenja.
Nešto
slično se odigrava između Sanča i njegovog trenera Drejera, koji ga kroz
ovladavanje borbenim veštinama istovremeno
uči strpljenju, oprezu i razvijanju osećaja za pravi trenutak kada se stupa u
akciju; ili Sanča i Bartola, zahvaljujući kome dečko stiče psihološku
pronicljivost, sposobnost da na osnovu nečijih pogleda, pokreta i tek delića
otkrivene prošlosti rekonstruiše sve što ga muči. Najvažnije je što su svi ovi
odnosi obeleženi apsolutnom uzajamnošću,
tako da se slobodno može reći da šegrt uči koliko i sam podučava.
U
interesantnoj autorskoj napomeni na samom kraju knjige, Hurado (inače, novinar
po struci) objašnjava postupak direktnog uvođenja istorijskih ličnosti ili pak način na koji
su one inspirisale pojedine fiktivne likove. Tako se, primera radi, u njegovom
romanu susreću Šekspir i Servantes, čak sarađujući pri osmišljavanju i
izvođenju plana glavnog junaka. Dolazi do razmene replika, tačnije, odblesaka
ideja koje danas znamo kao antologijske odlomke iz njihovih najčuvenijih dela.
Jedna od takvih, o „građi od koje se pletu snovi“, predstavlja nesuđeni naslov
romana. Pisac se smelo poigrao idejom o mogućnosti ovakvog poznanstva, budući
da je Servantes zaista imao „seviljski period“ života, koji se poklapa sa
Šekspirovim „izgubljenim godinama“. Ipak, centralna tema ostaje nastanak legende o lopovu na modelu druge slične priče, o Robinu Hudu.
Prikaz na poleđini „Laguninog“ izdanja zapravo „izvlači“ pasus iz epiloga, dok
sama radnja vodi ka njemu.
Lik
Sanča oblikovan je prema modelu tzv. plemenitog
razbojnika, dok i ostali protagonisti
odgovaraju nekom od tipskih karaktera. Mogla bi se uputiti zamerka na
priličnu jednodimenzionalnost antagonista, koji su zli bez imalo mogućnosti
objašnjenja pokretača izopačenosti u njima (osim u slučaju Vargasa, koji je na
početku veoma uspešno prikazan, sa predistorijom i jasnom motivacijom za dela,
da bi u nastavku „skliznuo“ u crno-belu kartakterizaciju), kao i ne baš mali
broj klišea (junak realativno lako prolazi kroz sve moguće i nemoguće prepreke;
ženski likovi su prostitutke, robinje i jedna buntovnica ispred svog vremena), ali, sve je prilično opravdano kontekstom
žanra. Roman će se posebno svideti ljubiteljima uzbudljivih priča sa mnogo
mačevalačkih okršaja, skrivenih akcija mimo zakona, upečatljivih ličnosti i obeležjima
zanimljive istorijske epohe. Svaka pojedinost ima svoje razumljivo mesto i
razlog da se nađe u priči. Nisu svi ishodi srećni i trijumfalni, ali je zato
poruka nedvosmislena. I mada je knjiga prilično obimna, nećete ni primetiti
kako se poglavlja nižu, jer će vas opisane pustolovine obuzeti i izmestiti iz
stvarnosti na znatno duže od trenutka.