недеља, 31. март 2019.

Odbrojavanje: Ka osmoj sezoni „Game of Trones“ (2)

komentariše: Isidora Đolović

Epizoda 3: The Queen’s justice
Moram reći da mi se za sada dopada pravac kojim se kreću, dosadašnji tok radnje je u redu, gluma uglavnom solidna, muzika ovoga puta naročito izvrsna. Najviše su mi se svideli susreti: 

1. Deneris i Džona / Tiriona i Davosa. Uživala sam u njihovim razgovorima, dok na videlo izlaze vrline i mane, pojedinačni i opšti interesi, Denerisina zadrtost (koja će, jasno je, uskoro da popusti) i Džonova skromnost, nepokolebljivost. Sve sličnosti i razlike su tu, uključujući  zaprepašćenje pred prvim viđenjem zmajeva, podsećanje na greške očeva, Tirionovo inteligentno  posredovanje.
2. Sanse i Brena. Dve kratke, a tako upečatljive i dirljive scene. Brenova upadljiva smirenost, mudrost i to kako je mlađi brat sada dalek, nedokučiv za sestru. Podsećanje na njenu strašnu prvu bračnu noć sa Remzijem vrlo je efektno.
3. Džejmija i Olene – u najkraćem, odlična završnica.
4. Sema, Džore i učitelja u Citadeli.

Najslabije su ponovo bile Elarija i Tijena. Juron jedini iskupljuje taj deo zapleta, urnebesan je, dok Sersei (tj. Lena) fantastično glumi. Najmanje mi se svideo eksplicirani, nagli povratak priči blizanaca, jer je bio prenaglašen. Jasno je da kao svrhu ima dočaravanje kobne i destruktivne zavisnosti, ali nekako mi je baš izvan priče i, nakon svega, posebno škodi Džejmijevom liku. Sersei je, jasno, opijena osvetom za svoju decu, međutim, ne vidim opravdanje daljem srozavanju Džejmija.

Razgovor između Melisandre i Varisa je interesantan, sa svim podrazumevajućim nagoveštajima i zagonetnošću. Ulazak Jurona u grad sa zarobljenicama je takođe zanimljiva scena. Tirionova naracija koja prati fijasko Neokaljanih u Livačkoj steni i zaokret, predviđanje manevra na Visoki Sad, izuzetno su dobro obrađeni. Posebno me fascinirala Serseina zamisao osvete i dijapazon emocija koje se smenjuju u svega nekoliko minuta - od tuge za Mirselom do sećanja na Oberinovu nepromišljenost. Definitivno ne smemo potceniti ni nju, ni meštra Kiburna.

Najlepše: Džonov stav u maniru "Nisam birao, ni hteo da budem kralj, ja bih najradije otišao"...Hm, poput Regara koji je više voleo da pobegne među ruševine i melanholično svira, ali je "morao da postane vitez"?

Na stranu to što ne pominje da je UBIJEN u Noćnoj straži, dok Deneris stalno trubi na sva zvona kako je "neizgorela": njih dvoje imaju mnogo sličnosti, ali se razlikuju u pristupu. Deneris uglavnom histeriše i trubi o svom pravu, mada ga niko ne osporava. Tirion je opet (skoro!) onaj stari i posebno me nasmejalo kada ga je Deneris pitala prodaje li joj on to sopstvene fore kao "izreke mudraca"?

Jedan osvrt na kinematografiju: prelepi kadrovi, priroda, vojska, sve je tako čisto i jasno. Npr. scena u Bogošumi ispod drveta-srca je odlična. Sneg, Sansina kosa kao kontrast - detalji su dovoljni da učine epizodu praznikom za oči. 
Juron je za sada najbolje pojačanje sezone, a nije mnogo obećavao. Nadam da će Gvozdenrođeni ubiti Teona, jer ne vidim više svrhe za njegov lik. S druge strane, Sem mi je konačno postao zanimljiv.

Epizoda 4: The Spoils of War

Do sada najbolja epizoda u sezoni i nadam se da će nastaviti upravo ovakvim tempom. Dinamično je, bez razvlačenja, u svakom pogledu pametno iskorišćeno vreme na ekranu. Odmah ću izdvojiti ono što mi se NIJE svidelo, jer je u manjini: ćaskanje Misandei sa Deneris o tome kako je “svašta bilo između nje i Sivog Crva" - srećom, kratka scena (hvala, Davose i Džone!); I  dalje "mutan", Bren koji je bezveze postupio prema Miri. Takođe, kako to da mu nije palo na pamet da je, s obzirom na viziju iz Tower of Joy, išta pita o sećanjima Haulanda Rida? Nema šanse da Miri i Džodženu otac BAŠ NIŠTA nije pričao.
Najviše mi se svidelo:

1. Arjin povratak kući i ponovno okupljanje dece Stark, sa sve divnom dušom Brijen, koja onako ponosno i srećno nadgleda. Arja je ponovo šampion epizode. Sansina nelagoda i tiho "durenje" u prisustvu Maloprstića mogli bi sve da pokvare, ali, pre deluje da će mu Arja pomrsiti konce. 
2. Džon i Deneris. Kao što sam i mislila, kompromis je na vidiku. Posebno mi se svidela scena u pećini, kada joj on pokazuje crteže Dece šume i podnosi neoborivi argument u prilog zajedničke borbe. Sem toga, njih dvoje imaju izvesnu iskricu koja uopšte nije, kao što mnogi unapred negoduju, “neprirodna, patetična i bljutava”, naprotiv! Pogledi su jaki i lepo se uklapaju, mada Kit očito glumi bolje od  Emilije.
3. Bron i njegove fore ("Rikon?Dikon?")! U tandemu sa Džejmijem, odličan...
4. Džonova reakcija na Teona (gnjidu).
5. Ovo je možda smešno, ali imam novi par favorita: Davos i Misandei! Jeste da on može da joj bude otac, možda čak i deda, ali preslatke su mi reakcije i divna komunikacija, kada od nje čak biva zanimljiv lik. Sjajno funkcionišu.
6. Scena bitke. Koliko god Deneris glupavo i nepromišljeno pojurila i rizikovala život svog zmaja, sve je izgledalo izuzetno moćno: reakcije Džejmija i Dikona na zmaja, Dotrake (onako, otprilike, zamišljam najezdu Huna na Stari Rim ili Turaka kod nas - apsolutni šok za starosedeoce) i prvi pravi "cliffhanger" nakon dugo vremena.
7. Tirion je video brata, makar i izdaleka. Ne zaboravimo da je Džejmi u prošloj epizodi postao siguran kako Tirion nije kriv za Džofrijevu smrt.
8. Lanisteri uvek plaćaju dugove, a Sersei, još jednom dokazano, uopšte nije glupa kraljica.
Sjajno je što dosadašnje epizode obiluju aluzijama na prvu sezonu i predstavljaju svojevrsnu korespondenciju sa početkom, pre razdvajanja Starkovih. Na primer, Arjina graciozna borba podseća na Siriove lekcije. Uplašila sam se za Drogona, iako sam sigurna da će preživeti, jer je to konkretno Denerisin zmaj – naglašavam, samo njen. Ali, zaista je preterano ležerna po pitanju svoje "dece" i krajnje je vreme da ozbiljno shvati kako zmajevi nisu igračke na dugme/komandu i Vesterošani neće naprosto pasti na zadnjicu od straha kada ih vide, nego su pripremili samoodbranu.

Moram priznati da su scene ljudi koji gore i Džejmijevog unezverenog, a Tirionovog tužnog pogleda, bile veoma potresne i teške. Videlo se i koliko brat voli brata - naravno da Tirionu nije i ne može biti svejedno, kamoli drago! To nije izdaja novih saveznika, već prirodna reakcija... Za kraj, slažem se sa Arjom i Sansom da je Nedova statua prava katastrofa. Više podseća na domara iz "Harija Potera"!


*Bonus: Moje (stare) teorije sa foruma „World of Westeros“, 2. deo

18. jun 2013.
Lijenina smrt
Među fanovima romana dugo se nagađalo o mogućem uzroku. Uglavnom su kružile tri pretpostavke. Samoubistvo - teško. Porođaj - sasvim izvesno (bed of blood), ali, najsigurnije su to bile njegove posledice (jer nije mogla baš "natempirati" na Nedov dolazak), groznica, bolest, u svakom slučaju neke komplikacije. Ubistvo - nema teorije. Da ju je Regar mučio do smrti, kao što Robert veruje, zar bi se tako dugo oteglo? Nije on dan pre otišao na Trozubac, niti pravo tamo. 

Zašto ne samoubistvo?

1. Da se Lijena ijednog trenutka plašila Roberta, ne bi pobegla od njega. Naglašavam pobegla, a ne oteta. "Vučja krv", koja ju je rano odvela u grob, govori da je uvek svesno srljala u rizik. Sve što možemo saznati o njenom karakteru ukazuje da je bila svojeglava i svakako ne neko ko bi dozvolio da na bilo koji način bude izmanipulisan. Što će reći da otpada teorija o instrumentalizovanju Starkove kao inkubatora za treću zmajevu glavu i ostvarenje proročanstva. Bilo je tu sigurno nešto mnogo više i komplikovanije, za šta je neophodno saznati reakcije svih strana (a ne samo patološki ljubomornog i ostrašćenog Roberta) i detalje situacije.

Pitanje je kako je i kada ona saznala za smrt oca, brata, na kraju i Regara. Ned spominje Robertu da je "želela da je vrati u Zimovrel, da počiva uz Brendona i oca". Ako je to tačno, bila je već svesna njihovih pogibija. Regarova ju je verovatno dotukla i dovela u bezizlazan položaj. Ali, svejedno, ako je dobila dete (Džona), zašto bi izvršila samoubistvo i namerno opteretila Neda?

2. Ubistvo takođe ne dolazi u obzir. Regar je ostavio tri najbolja mača Kraljeve garde da je čuvaju: Artur Dejn, Ozvel Vent i Džerold Hajtauer, stari zapovednik. Ovo uopšte nije sitnica. Tri, naspram samo jednog zadržanog u Kraljevoj Luci (i to "zelenog" Lanistera), najiskusnija i najpouzdanija. Nedovi retrospektivni snovi su više nego simbolični:
-Tražio sam vas na Trozupcu. - Nismo bili tamo.

-Kada je pala Kraljeva Luka, ser Džejmi vam je pogubio kralja zlatnim mačem, a ja sam se pitao gde ste. - Bili smo daleko.

Na opasku o pokoravanjju Tajrela i Redvina, Artur kaže: Mi klanjanju nismo vični, a obavešteni da je Deri utekao na Zmajkamen sa kraljicom i maloletnim Viserisom: On je častan i dobar, ali nije iz Kraljeve garde. Iz nekog razloga, Regar je ostavio tri najdisciplinovanija, nepokolebljivo odana viteza, da do smrti brane nešto što mu je očigledno veoma važno. Kidnapovanu lordovsku kći, taoca, ljubavnicu? I to od sopstvenog brata, koji je ne bi povredio (ali, koji dolazi u ime Roberta)? Oni brane, ne ubijaju. Ni jedna ni druga strana nije imala razloga da povredi Lijenu.
3. Kada Deneris spasava  žene i devojke od dotračkih silovanja prilikom osvajanja i razaranja hrama (tada je pomogla i megi), Džora joj govori da je "prava sestra svog brata, Regara". Naravno, kontekst je širi, ali, nije zanemarljiv ni ovaj momenat, jer dovodi u pitanje sliku Regara  kao silovatelja. Nešto kasnije, Deni razmišlja kako bi, ako mora, dala život za Drogov spas: Bila je krv zmajeva, i neće se plašiti. Njen brat je umro zbog žene koju je voleo. Potpuno jasno, neposredni povod za Robertovu bunu, kakvi god uzroci stajali iza nje (samovolja poludelog kralja i previranja u Vesterosu), a naročito dvoboj, bila je - Lijena Stark.

*