среда, 6. фебруар 2019.

Najbolje „Bond“ numere

preporučuje: Isidora Đolović

Najpoznatiji je tajni agent na svetu, aktivan pod brojem 007, privilegovan služenjem Njenog kraljevskog visočanstva i famoznom dozvolom za ubijanje. Kada je napisao prvu knjigu u kojoj kao glavni junak istupa Džejms Bond, njegov tvorac Ijan Fleming teško da je mogao slutiti KOLIKO će zapravo biti uticajan. Britanac sa pištoljem i smokingom, uvek uz dobar automobil, čašu martinija i barem jednu lepoticu „o ruci“, osmišljen je po uzoru na srpskog dvostrukog obaveštajca, Dušana Popova. Ime mu je, s druge strane, Fleming odabrao nasumično, skinuvši sa police delo ornitologa Dž. Bonda. Istinsku besmrtnost, ovaj lik dostiže pošto je šezdesetih „lansirana“ filmska franšiza. Nakon 24 igrana ostvarenja (do sada), šest glumaca u naslovnoj ulozi, mnogo priznanja i raznovrsnih reakcija, „Bond“ mašinerija odoleva ponekom zastoju, neumorno grabeći u budućnost. Sinonimi za centralnu figuru odavno su postali (bukvalno) ubojiti šarm, elegancija, držanje koraka sa najnovijim gedžetima i buran život (kao kompenzacija za to što ga, svakodnevno, stavlja na kocku). Sa svakom pojavom legendarne siluete na velikom platnu, unapred znate da sledi obilje akcije, napetih scena, prebacivanje iz kockarnica do tropskih plaža, pa očas posla u planinske visine; od aviona do podmornica, iz metropola u pustare. Sve to, naravno, prati adekvatna muzička podloga, bez koje doživljaj ne bi bio potpun. Antologijskom statusu filmova, gotovo koliko i kasting, oduvek je doprinosila vodeća muzička tema

Ona je, na kraju krajeva, veoma bitan deo šmeka filmova i često ostaje dugo godina nakon što se radnja zaboravi - jer, budimo iskreni, nisu svi filmovi iz serijala jednakog kvaliteta. Bez obzira na žanr, pogodite li dobru, harizmatičnu glumačku postavu i upečatljivu, vrednu (naslovnu) numeru, možete biti mirni. Takoreći, završili ste pola posla i film će, u tom slučaju, čak i ukoliko omane na svakom drugom planu, ostati upamćen sa simpatijama i izvesnim priznavanjem. Složi li se „ceo paket“, nema potrebe za bilo kakvom strepnjom. Istina, tada i očekivanja na dobro naviknute publike znatno porastu. Serijal o Džejmsu Bondu jedan je od retkih koji odavno prevazilaze uobičajene kinematografske okvire. Mnogo puta otpisivan i isto toliko vraćan u život, pregrmeo je decenije pobeda, posrtanja i borbe sa skepticizmom koji se obnavlja uoči svakog novog nastavka, kao naslednika zaista duge loze.

U FILMSKOM UPITNIKU sam spomenula da su mi omiljene franšize one o Indijani Džonsu, Betmenu i Džejmsu Bondu. Moj omiljeni 007 je Pirs Brosnan, najverovatnije pošto je bio aktuelan kada sam bila dete. Prvi susret upravo sa njegovim filmovima čini da, u mojoj mašti, Irac još uvek (fizički i uopšte) savršeno otelotvoruje Flemingovog junaka. Volim i Timotija Daltona u istoj ulozi, dok mi je bilo potrebno zaista dugo da se naviknem na Danijela Krejga. S druge strane, nisam ljubitelj ere Rodžera Mura. RTS relativno često priređuje maratone ovih fimova, tako da se rado pozicioniram ispred televizora i svaki put uočim nešto novo. Ne zaboravimo Bond devojke, takođe veoma važnu stavku, ali, MUZIKA je ono glavno.
Podrazumeva se da obožavam “James Bond Theme”, instrumental uz koji se čuveni obris  pojavljuje na nišanu. Ovoga puta sam, bez mnogo dilema i premišljanja, složila listu muzičkih tema koje smatram najinteresantnijim, uz to sasvim lično mi najdražih. Slični spiskovi mogu se naći na više mesta, ponegde su ocene izrazito samouvereno „zacementirane“ (recimo, u časopisu Rolling Stone), ali ne uvek i pravedne. Uostalom, svaka vrsta izbora neminovno nosi pečat ukusa onoga ko ih sastavlja, što je u suštini dobro. Moglo bi se reći da, na osnovu muzike iz filmova koju preferiramo, takođe otkrivamo ponešto o sebi.

Verovatno se zato na mojoj listi ubedljivo najviše mesta našlo za soundtrack rešenja iz osamdesetih godina. Naknadno sam, praveći neku vrstu statistike, shvatila da, iako je Šon Koneri zasigurno najbolji Bond ikada, nemam baš nijednu pesmu iz njegovih filmova. Ili perioda šezdesetih i sedamdesetih, uzgred-budi-rečeno. Nije da ih smatram nekvalitetnim, baš naprotiv, ali u konkurenciji nekih drugih i srcu mi bližih, morale su da „otpadnu“. Žalim slučaj. Prema tome, nema Makartnija, Toma Džonsa, Širli Bejsi, Karli Sajmon...Iz sličnih razloga, nećete naići ni na beskrajno hvaljenu numeru „Writtings on the wall“ (snimljenu za poslednji deo, „Spectra“), koju je otpevao Sem Smit. Melodija je odlična, ali samo izvođenje sadrži PREVIŠE falseta za moj ukus – imajte u vidu, ovo piše osoba inače luda za vokalima maltene operskog raspona (iliti „kastriranim pevačima“, što bi rekao moj brat). 

Interesantan je „odnos snaga“: osamdesete ubedljivo pobeđuju sa 5 odabranih singlova, koliko broje devedesete (3) i dvehiljadite (2) zajedno. Dominiraju ženski (7) naspram muških (3) izvođača, baš kao i solisti (7) u odnosu na bendove (3). Odmah mogu da imenujem najgoru „Bond“ numeru –  to je „Die another day“! Još prilikom prvog slušanja, zapitala sam se „šta je ovo?“, jer ne samo što nema blage veze sa temama na kakve smo navikli, ni sa Madonom (koju stvarno volim), nego nema veze ni sa čim. U stopu je prati saradnja Ališe Kiz i Džeka Vajta, ponovo primer dvoje dobrih muzičara sa promašenom kompozicijom. 
Volela bih da čujem kakvi su vaši stavovi o Bondu – imate li omiljeni filmski nastavak,  glumca, pesmu, možda negativca? U međuvremenu, predstavljam svoj izbor naj-zvučnih doprinosa čuvenom serijalu i prosleđujem link ka Sarinoj listi, koja me prvobitno inspirisala.


10. Rita Coolidge – All time high (1983)

Iz filma: „Octopussy“; glavna uloga: Rodžer Mur

Ova numera označila je povratak kompozitora Džona Barija, posle kraćeg zastoja u saradnji (videti stavku 9), na čelo pobedničkog 007 tima. Rita Kulidž bila je, zapravo, drugi izbor za izvođača glavne teme – legendarni producent franšize, Albert Brokoli, isprva je imao na umu Lauru Branigen. Zahvaljujući predlogu koji mu je iznela kći (i poslovni naslednik) Barbara, danas manje poznata pevačica dobila je šansu kakva se javlja jednom u karijeri ili nikada, a serijal prvu numeru za koju je snimljen propratni video. Tekst polazi iz ženske perspektive, uobičajene za priču o neuništivom agentu (videti sve ostale sa vokalima lepšeg pola): obožavateljka/ljubavnica koja čeka, diveći se, khm, mnogim veštinama  našeg junaka. Melodija je odgovarajuće nežna, klasičnog stila, sa karakterističnim uzletom u refrenu.

9. Sheena Easton – For your eyes only (1981)

Film: istoimeni; gl. uloga: Mur

Škotska pevačica Šina Iston svojim zvonkim glasom doprinela je da, uprkos Barijevom odsustvu, pesma snimljena za Bondovu uvodnu pustolovinu u novoj dekadi, ipak postane deo istorije ovog serijala. Ne samo da je u pitanju njihova prva nominacija za Oskara u kategoriji najbolje filmske numere, već se Istonova i pojavila na uvodnoj špici samog ostvarenja, što do danas nije pošlo za rukom nikome od njenih koleg(inic)a. Naime, pojedini članovi ekipe su njen izgled ocenili kao zavodljiviji nego kod pravih Bond devojaka, te je rešeno da ostane u kadru. Odluku i nakon toliko vremena pozdravlja publika.

8. A-HA – The living daylights (1987)

Film: istoimeni; gl. uloga: Timoti Dalton

Zaokret koji je doneo odabir Daltona kao naslednika Rodžera Mura, uz drugačiji, znatno mračniji i ozbiljniji stil filmova, nije dočekan sa preteranim razumevanjem. Zapravo, tek sada, koju deceniju kasnije, kritika i gledaoci počinju da objektivno sagledaju i istinski vrednuju sve promene kakve je označio. Nepravedno loše rangirana ili sasvim previđana je i naslovna numera, na šta je, može biti, pomalo uticala okolna priča o njenom nastajanju. Naime, posle prethodnog iskustva te vrste (o čemu ću nešto kasnije), u skladu sa decenijom izabran je još jedan synth-pop izvođač, norveški trio A-HA. Džon Bari je ubrzo izjavio kako mu je rad sa njima bio „iscrpljujuće iskustvo“, jer su mladići insistirali da se njihovoj verziji da prednost na „soundtrack“-u. Priča uvek ima dve strane, pa se iz tabora Harketa i drugova moglo čuti nezadovoljstvo što je producent, iako ne doprinoseći samom nastanku pesme, potpisan kao deo autorskog tima (zanimljivo, slične zamerke imali su i „Djuranovci“). A kakva je pesma? Pravi, čistokrvni 80s stil obojen klavijaturama, odlučnog (i odličnog!)  ritma, pevljivog refrena, sjajnog otvaranja.


7. Sheryl Crow – Tomorow never dies (1997)

Film: istoimeni; gl. uloga: Pirs Brosnan

Sa svojom reputacijom proverenog kantautora, akustičnom gitarom i šmekerskom “pomalo me mrzi da živim” interpretacijom, Šeril Krou na prvi pogled izgleda kao pogrešan izbor za izvođača “Bond” numere, barem one zvanične. Zapravo to i nije bila, međutim, “Surrender” K.D.Lang je sa liderske pozicije skliznula na začelje albuma sa pratećom muzikom. Usvojivši retro-štimung prethodnica (videti već narednu stavku), Krouova je u svoju interpretaciju tematski određujućih stihova unela mnogo potrebne senzualnosti, što je svakako doprinelo nominacijama za Oskara i Gremi, koje su usledile. Na nesreću, iste godine se u konkurenciji nalazila tema “My heart will go on” (ako pripadate mojoj ili starijoj generaciji, vrlo dobro pamtite “Titanik” histeriju) – ostalo znate, ili možete pretpostaviti.

6. Gladys Knight – Licence to kill (1989)

Film: istoimeni; gl. uloga: Dalton

Evo još boljeg primera za prethodno spomenutu nepravdu nanetu Daltonovim filmovima. Ako je za utehu, ovoga puta pesma momentalno dostiže veliki uspeh, međutim, „Dozvola za ubijanje“ ostaje upamćena kao previše nasilan, mračni Bond (valjda svi, uključujući „Diznijeve“ crtaće, imaju tu podgrupu!). Istina je da mnogima nije „legao“ upravo zbog drugačije, kompleksne verzije koju je ponudio. Kako godine prolaze, sve više uviđam da su oba filma, zapravo, uveliko išla ispred vremena nastanka. U tom trenutku, baza fanova jednostavno nije bila spremna za viziju bližu i svakako (naj)verniju izvornoj Flemingovoj, a različitu od dotadašnjeg kemp stila u kome se samo „pije, ljubi i puca“. No, o filmovima neki drugi put – dodaću samo da se ovde može zapaziti mladi Benisio del Toro. Pošto je Džon Bari iznova sprečen da radi na kompozicijama, zamenio ga je studijski muzičar Majkl Kejmen. Nakon razmatranja Erika Kleptona kao nosioca vodeće numere, izbor je ipak pao na Gledis. Pokazalo se da je to više nego dobro, pa danas možemo uživati u istinski moćnoj pesmi: glavni i prateći vokali, prelazi i tempo  istovremeno deluju umirujuće (opuštajuće) i stabilno.

5. Garbage – The world is not enough (1999)

Film: istoimeni; gl. uloga: Brosnan

Ni Pirs Brosnan, iako nesumnjivo odličan Bond, nije imao sreće sa filmovima u kojima se pojavljivao. Međutim, za razliku od Timotijevih, njegovi pate od falinke u kvalitetu, koja je zaobišla jedino prvi u nizu (i o tome za koji minut). Slabu priču, neuverljive partnerke (Deniz Ričards je lutka, tu nema sporenja, ali – naučnica?), smešne dijaloge ipak su, ako ništa drugo, “izvlačile” dobre naslovne teme (tj. do Madone). Na pragu novog milenijuma, spot koji je pratio promociju ostvarenja “Svet nije dovoljan”, ne samo što savršeno predstavlja svoje doba (puno samouverene nade i usmereno prema sajber budućnosti), nego je Širli Menson apsolutna KRALJICA i, kao što je neko primetio, odlično bi se uklopila u ulogu filmskog antagoniste. Stil numere je hipnotišući, delom starinski, a delom izrazito moderan.

4. Chris Cornell – You know my name (2006)

Film: „Casino Royale“; gl. uloga: Danijel Krejg

„Kazino Rojal“ je veliki povratak, kako za samog „Bonda“, tako i istinski dobru muziku na uvodnoj špici. Za zvučnu pratnju predstavljanja Krejga, odabran je Kornel kao „energičan pevač koji bi sjajno najavio novi zaokret“, ali i fan filmova (posebno Konerijevih). Već od početnih taktova, pesma me „kupila“. Simbolično, služi kao zamena za glavnu temu, uvod u predstavljanje i sazrevanje glavnog junaka.

3. Adele – Skyfall (2012)

Film: istoimeni; gl. uloga: Krejg

Svima je istog trenutka bilo jasno da će Adel Atkins, diva za novo doba, uneti dah starog Holivuda i najboljih klasičnih izvođenja. Sve što je usledilo, od prvog Oskara za najbolju filmsku numeru, preko Brit nagrade u kategoriji najboljeg singla, do ogromne popularnosti među svima, gledali „Bonda“ ili ne, samo je logičan produžetak konstatovanog. „Skajfol“ je pesma za sva vremena, melanholična, tmurna, donekle apokaliptično preteća. Nije joj potreban nikakav prateći cirkus u vidu spektakularnih, glamuroznih spotova, ništa sem - zvuka. Zatvorite oči i prepustite joj se.

2. Duran Duran – A view to a kill (1985)

Film: istoimeni; gl. uloga: Mur

Spomenuti synth-pop i osamdesete u najboljem izdanju. Bend na vrhuncu svetske slave. Jedina „Bond“ numera na prvom mestu Bilbordove liste ikada. Nominacija za Zlatni globus i već nagovešteno, upitno koautorstvo Džona Barija. Ako sve ovo nije dovoljno, evo urbane legende koja kaže da je (smem li da dodam, prelepi) basista Džon Tejlor, u stanju pripitosti, postavio gospodinu Brokoliju presudno pitanje:“Kada nameravate da angažujete nekog pristojnog da uradi naslovnu temu?“ Ostalo je, što bi se reklo, istorija – uključujući čuveni spot sa članovima benda raspoređenim po Ajfelovoj kuli, u svojstvu špijuna. Neodoljivo mi je ono završno: „Bon. Simon LeBon“.


1. Tina Turner – GoldenEye (1995)

Film: istoimeni; gl. uloga: Brosnan

Zar je moglo ikako drugačije? Kraljica Tina lično, vokalom koji razbija stene, u pesmi punoj preokreta zbog kojih zatreperi svaki nerv u telu, čini moćno slabim izrazom. Te 1995. godine, “Bond” se vratio (nakon brojnih peripetija i nezadovoljstva slabim učinkom prethodnih delova na blagajnama) sa novim glumcem, a starim izborom (naime, pre Daltona, već je pregovarano sa Brosnanom). Bila sam suviše mala da odgledam film u jeku premijernog prikazivanja, ali ne i moja braća, tako da se o “Zlatnom oku” uveliko govorilo u superlativu. Ljubav je rođena – već koju godinu kasnije, na vratima sam imala veliki poster iz “Hupera”, sa promo-fotkom Pirsa i Hale Beri. Zapaženu ulogu ostvario je Šon Bin (Da li umire? Moram li stvarno da odgovorim na ovo pitanje?). Uglavnom, pesmu za najbolje ostvarenje snimljeno u toku njegovog “mandata”, napisali su Bono i Edž iz sastava “U2”, još pre nego što su saznali da je Tarnerovoj ponuđen ulazak u muzički klan 007. Negde ćete čuti pritužbe na delove teksta, koji je neskriveno progoniteljski-opsesivan, ali, smeta li nam to kod “Every breath you take”? Naravno da ne. Pesma je postala marker serijala i, slobodno možemo reći, čitave karijere Tine Tarner.