Dvorac
Majerling u Donjoj Austriji,
jugozapadno od Beča, na današnji dan 1889. godine postao je pozornica jedne od
najzagonetnijih stvarnosnih drama u istoriji. Prestolonaslednik Austrougarske i baronesa Marija Večera pronađeni su mrtvi. Javnosti je sve
objašnjeno kao zločin u kome je Rudolf,
sin cara Franca Jozefa, usled nervnog rastrojstva ubio svoju maloletnu
ljubavnicu, a zatim izvršio samoubistvo. Istina je da slučaj nikada nije do
kraja rasvetljen, pa i dan-danas predstavlja veliku tajnu, ali i inspiraciju za
mnoštvo romantizovanih legendi. Obdukcija izvršena 1992. na posmrtnim ostacima
Marije (koju je, prema službenom izveštaju, Rudolf usmrtio hicem iz pištolja),
dokazala je namerno zataškane neistine i previde prvobitnih rezultata istrage. U
maniru najboljih zapleta krimi-romana Agate Kristi, počelo se odmotavati klupko
neobičnih tragedija koje su kulminirale izbijanjem Velikog rata…
U nedelju sam, pišući o filmu „Iluzionista“, ostala dužna za priču o posrednom istorijskom izvoru za važan deo njegove izrazito fikcionalizovane varijante. Otprilike tih dana mi je, pravo iz Engleske (hvaljen bio Book Depository!) stigao novi prevod jedne od najboljih nemačkih studija na ovu temu, „Rudolf. Crown Prince and Rebel“ autorke Brigit Haman. Neverovatno srećna okolnost htela je da knjiga bude na prazničnom popustu od nadrealnih 75 %, tako da je ostatak mog decembarskog honorara „ispario“ u velikom stilu!
Kao
i uvek praćen originalnim obeleživačem, naslov je odmah udobno smešten na
policu od milošte zvanu habzburško
ćoše, a ja sam dobila pojačano nadahnuće da sa čitaocima podelim svoj tekst
na ovu temu. Objavljen je pre nešto manje od četiri godine, u dvobroju „Revije Istorija“ i predstavlja
autorski novinski tekst kojim se, bez lažne skromnosti, najviše ponosim.
Uživala sam istražujući i pišući, ali, pošto je previše dug da bi bio
postavljen na blog, prenosim ga u skeniranom obliku (klikom ćete uvećati svaku od slika), sa nadom da će vam biti
interesantan, informativan i ne preterano naporan za čitanje. Na samom dnu ovog
posta, pronaći ćete link za „skidanje“ kompletnog broja časopisa u kome je članak
izašao (na stranama 28-33). Sa „Istorijom“ sam ostvarila divnu saradnju i kroz
naredna dva broja, objavivši još dva teksta na nešto drugačije teme. Nažalost,
zbog finansijskih teškoća, ovaj zanimljivi list je u jesen iste godine (2015)
ugašen, kao i većina vrednih stvari na medijskom nebu naše države bez
kompasa....Kako god bilo, verujem da borba za ozbiljno, posvećeno i temeljno
pristupanje pisanju uvek nađe način da plasira svoje rezultate. Prepuštam se
vašem sudu!