недеља, 21. октобар 2018.

„Siren“ (2018)

komentariše: Isidora Đolović

Sa dolaskom jeseni, okraćali dani, sve hladnije vreme i blizina (našim prostorima stranih, ali u širem kulturološkom kontekstu sve prisutnijih) neobičnih praznika, uteruju blagu jezu u kosti, podstičući popularnom kulturom „kodiranu“ potrebu za malo kvalitetne noćne strave. Slično kao i u slučaju teme seksualnosti, šezdesetih oslobođene, pa preko svake mere isforsirane i vulgarizovane, žanrovi misterije i horora odavno su se „izlizali“, potrošeni u različitim klišeima, pa iako potražnja za njima ne jenjava, sve su ređi zaista interesantni i sveži primeri ovakvih serija i filmova. Ponekad, ipak, dobro osmišljene ideje zatalasaju mrtvo more malih ekrana, pristižući pravo iz tamnih dubina varijacija na dobro poznate teme i smelih poigravanja ustaljenim viđenjem popularnih priča. Početkom ove godine, publici širom sveta predstavljena je „Sirena (Siren), nepretenciozan i, sudeći po dogovorenom produžetku u vidu druge sezone, dosta uspešan eksperiment produkcijske kuće Freeform. Tragom drevnih predanja o smrtonosnim, zavodljivim bićima koja vekovima odvlače (muške) duše u nepovratnu tamu okeana, zaronićemo do severnoameričkih obala u naše, naučnim napretkom i industrijalizacijom ohrabreno doba. Nosi li, u međuvremenu stečena samouverenost, posebnu ranjivost neverujućima u priče iz davnina? 

Fiktivni gradić Bristol Kouv u državi Vašington, ponosito samoproglašena „prestonica sirena“ (Mermaid capital of the world), jedinstvena u svetu, mada živi i prilično profitira od razvijanja folklornih predanja o svojoj prošlosti, danas poseduje malo iskrene vere u njene pojedinosti. Romantizovanom slikom razvitka naseobine i njenih početaka, vremenom je potisnuta i (namerno) ulepšana daleko mračnija strana. U sećanju je, nerado, čuvaju još samo potomci osnivača grada, porodica Paunal - lokalni moćnici ophrvani ličnim nevoljama i trzavicama. Pored njih, u vešto potisnute detalje neslavnog istorijata upućena je jedino sredovečna, usamljena vlasnica antikvarnice, jedna od tihih, blago ekscentričnih i svima po mudrosti znanih pojava, kakve poznaje većina naselja.

Prošlost će se iznenadno, na stravičan način, probuditi kada neobičan slučaj zadesi grupu mladih ribara. Tokom noćnog lova, u mrežu hvataju čudno stvorenje koje im napada druga. Alarmirana obalska straža netragom uklanja „čudovište“ i tom prilikom ranjenog Krisa (Chad Rock), ali se ubrzo u gradu pojavljuje zagonetna devojka Rin (Eline Powell), učestali su neobjašnjivi zločini, dok predanja polako oživljavaju. Mladi pomorski biolog, Ben Paunal (Alex Roe), sa svojom devojkom i saradnicom Medi Bišop (Fola Evans-Akingbola), pokušava da, uz pomoć Helen Hokins (Rena Owen),  meštanke upućene u mitove i (skrivenu) istoriju mesta, razume istinsku prirodu Rin. Pomažući joj, ujedno traži iskupljenje za davni porodični zločin, ali i nastoji da preduhitri strašne posledice suprotstavljenih namera ostalih, manje dobronamernih tragača za izgubljenom sirenom. Jer, razlog što je Rin uopšte dolutala na nepoznatu teritoriju čvrstog tla i, iscrpljena, izletela pred Benov auto, nalazi se u nestanku sestre (Sibongile Miambo), što će njeno dvoje spasilaca nedugo zatim povezati sa tajanstvenim iščeznućem jednog od mladih ribolovaca. Sa svojih pozicija i iz ličnih razloga, u akciju se uključuju Benovi prijatelji, dotični ribari Ksander (Ian Verdun) i Kalvin (Curtis Lum). Kada se pokrene policijska istraga predvođena Medinim ocem, šerifom Dejlom Bišopom (Gil Birmingham),  nastanu foto-roboti osumnjičenih i prava pometnja u malom gradu,  biće sve teže sprečiti eskalaciju sukoba.
U mitologiji, mermaid („devojka iz mora“) i siren zapravo nisu sinonimi: dok prva označava ženu-ribu, drugi naziv se odnosi na stvorenje koje je pola žena-pola ptica, poznato iz grčke antike i „Odiseje“. U oba slučaja, međutim, pesma je ono što hipnotiše mornare, odvodeći ih u smrt. Meluzina, Lorelaj, Andersenova „Mala sirena“ kasnije transformisana u Arijel...zaboravite sve na šta ste navikli! Mada je za distribuciju serije zadužen Disney/ABC Domestic, nova heroina nema mnogo toga zajedničkog sa crvenokosom ljubimicom generacija dece, uključujući i potpisnika ovih redova. Autori Erik Vold i Din Vajt imali su za cilj da istaknu njenu tamnu stranu i preteću  prirodu. Jeziva atmosfera znatno mračnije priče razvijena je kroz  deset epizoda, obnovljenih za II sezonu (očekuje se u januaru 2019).
Sirene su sada kadre da menjaju oblik, barem na određeni vremenski period, postajući zanosne devojke dugih kosa, neprirodno svetlih očiju, isprva nestabilne na vitkim nogama, zapanjujuće snažne, proždrljive i brze. Ne žive u svakodnevnoj igri i zabavi sa veselim krabama ispod talasa, ali su privržene plemenu i poštuju hijerarhiju. Opasne su, “sevaju” pogledom i ispuštaju zvuke nalik režanju kada osete pretnju. Fizičke reakcije na odsustvo (morske) vode ispoljavaju im se najpre putem kože. Potpuno su nesvesne pojmova golotinje, seksualnosti ili stida zbog svoje pojave, samim tim i načina na koji utiču na posmatrače. Njihov svet je ljudima nepoznat, pogotovo neslućena sila sa kojom se brane, po cenu istrebljenja onoga ko ih ugrožava.

Ben i Medi istinu o Rininom identitetu skrivaju čak i od najbližih, kako bi je zaštitili, svesni težine i dalekosežnosti posledica koju svest o njenom prisustvu i postojanju mogu izazvati. Helen, isprva njihov jedini poverenik, ipak ne otkriva sve što zna (i što jeste). Strpljiva je, oprezna, neobično upućena u „zabranjenu istoriju“, najmanje od svih začuđena pred pojavom dve tumarajuće devojke, koje kradu garderobu sa žica za sušenje veša i deluju potpuno dezorijentisano, pa ih meštani smatraju narkomanima, krivcima zbog serije propratnih incidenata.

Po mnogo čemu, Rin je poput deteta. Sve bolje upoznajući ljude, postepeno stiče predstavu o poverenju, naklonosti, oplakivanju, solidarisanju, opasnostima; igra pikado, pripitomljava tuljana, oblači se. Mnoge, u hodu usvajane „lekcije“ proishode u reakcijama od komičnih do dirljivih. Jedna od kontroverznijih za gledaoce bio je poljubac u usta bez razlikovanja muškog ili ženskog kome ga upućuje, što ukazuje na diskutabilnost sirenine predstave o seksualnosti. Za nju su svi prijatelji, bez izuzetka, imenovani i prepoznati kao ljubav. S druge strane, efekat koji sirene vrše na druge je opčinjavajuć, čudan, zahvata oba pola, ali jedino muškarci mogu da čuju njihovu, do suicida opsedajuću pesmu, po Benovim rečima svojevrsnu  drogu“ u glavi.
Nasuprot ostatku porodice, Ben radi ono što voli i u šta veruje, zadržao je vezu sa humanošću i prirodom, što će u startu onemogućitii Medi i njega da Rin posmatraju kao puko sredstvo interesa i, u suštini, životinju. Direktni je potomak kapetana Čarlsa Paunala, koji je osnovao grad 150 godina ranije i za koga se vezuju ludilo, izgubljena ljubav (navodno se oženio sirenom) i osveta koja je usledila u vidu pokolja čitave “pobeguljine” vrste. 

Neki od glavnih aspekata priče su: priroda sirena (prvenstveno njihova prilagodljivost na kopno, komunikaciju, reagovanja); sukob nauke i humanosti; fenomen ljudskih osećanja, posmatranih i tumačenih sa strane. Industrijski interesi postavljeni su nasuprot naučničkoj  znatiželji, plemenitost čuvara morskog sveta prkosi okrutnom pragmatizmu onih koji vode društvo, a različita iskustva sa ljudima čine da sirene drugačije reaguju pri susretanju sa njima. Čovek namerno narušava ekosistem, primoravajući neobičnu, do tada samo u bajkama spominjanu vrstu, da se opasno približi površini radi preživljavanja (nalaženja hrane), što i jedne i druge znatno ugrožava. Kontrastirani su eksperimenti i obostrana upoznavanja (čovek – sirena), te skriveni interesi vlade/vojske i trgovaca na veliko (Paunalovi vode gigantsko preduzeće koje se bavi preradom i izvozom morske hrane). 

Najvažnija, možda pomalo neočekivana tema je ljubav: porodična, partnerska, prisutna i prepoznatljiva čak i kod pripadnika druge vrste. Koliko god bili disfunkcionalni i otuđeni između sebe, Paunalovi vole svoje sinove i stalo im je do njihove sreće. Medi i očuh, bolje reći – otac (jer, tako ga oslovljava, s obzirom da je samostalno odgajao otkako ih je njena majka, nestabilna zavisnica, godinama ranije napustila) imaju odnos obeležen apsolutnim poverenjem i iskrenom roditeljskom toplinom. Kalvin i njegova devojka Džanin, Ksander i rodielji, sva tri mladića-ribara, dobar su primer jakih prijateljstava i povezanosti koje, za promenu, ne narušavaju tek tako razna (besmislena) rivalstva, spletkarenja i lažni potezi. Bilo kakva očekivana, stereotipna „varnica“ između mladog spasioca i žrtve, već na početku je onemogućena jasnom činjenicom da su Ben i Medi zaljubljeni par, čiju vezu odlikuju snažne emocije, podrška i nežnost. Izvestan pozitivni, prisni, topli ton solidarnosti zajednice predstavlja osveženje, što Rin i sama vrlo brzo „upija“ – jer, na kraju krajeva, naša „sirenica“ duboko voli sopstveni rod.

Međutim, upravo će u njoj probuđena ljudskost biti izvor raskola između sestara. Dona se oseća izneverenom i odbačenom, uvidevši da Rin „bira“ i, još gore, „voli ljude“ – doduše, samo one dobre, odbijajući apsolutnu osvetu. Koliko god, naime, ova bića pokazivala sposobnosti da  neverovatnom brzinom usvajaju znanja i veštine, super inteligentno se integrišući, one su istovremeno zveri, krvoločni predatori, pogotovo kada se nađu u svojoj prirodnoj sredini. Dugo izbivanje iz vode učinilo je Rin podatljivijom uticajima, tolerantnijom i empatičnijom na instinktivnom nivou, ali, Dona ostaje osvetoljubiva grabljivica, isuviše istraumirana mučenjem  pretrpljenim u eksperimentalnom centru. Dona je pre svega lovac, sa duboko ukorenjenim nepoverenjem progonjene zveri. Rin je, naprotiv, radoznala i brzo uči, što je čini zanimljivom, ali nikako bespomoćnom varijantom Diznijeve Arijel, povlačeći sa sobom rizik izopštavanja iz primarne zajednice.

Uporedo sa zapletom o natprirodnom, pratimo porodične odnose (npr. odbijanje, pa popuštanje Ilejn da se zbliži sa devojkom svoga sina), uz podzaplet oko invaliditeta gospođe Paunal (lek za paralizu, izdvojen iz DNK morskog stvorenja). Sve navedeno je, ipak, povezano u celinu i važno za razvijanje priče uopšte. 

Primetno je uklapanje u tipske obrasce pri osmišljavanju likova. Medi je „zlatno srce“, dobra i plemenita “devojka iz komšiluka“, posvećena radu i najbližima; Ben pomalo „na svoju ruku“, ali odlučan i odan; Ilejn (Sarah-Jane Redmond) hladna dama iz visokog društva i zahtevna majka, u jednom trenutku čak oslovljena sa „bitch on wheels“, a njen suprug Ted (David Cubbit) preduzetnik koji je pomalo zaboravio sopstvene početke „od nule“. Stariji sin Paunalovih, Dag (Andrew Jenkins), primer je „ispravnog“ deteta, uštogljenog i ukalupljenog u očekivanja drugih. Vojni doktor Aldon Deker (Ron Yuan) predstavlja izmanipulisanog stručnjaka, koga su opile ambicije i Donina nesvakidašnja pojava, dok je Dejl Bišop pošteni čuvar reda i zakona. Svejedno uglavnom svi oni uspevaju da se odupru iskušenju, pa čak i koriguju mane pred opasnoću koja se bliži – jer, nije pojedinac taj koji preti i narušava bezbednost, već čitav sistem. To se naročito jasno vidi kroz pokušaje vojske da zataška, potom i zloupotrebi otkriće, što se, logično, otima kontroli i okreće protiv podstrekača nemira.

Zanimljivost predstavlja rešenje da pripadnici plemena sirena većinom budu tamnoputi. Time je, zapravo, implicirana priča o netrpeljivosti prema različitom, kao rezultatu straha, uz preskupo plaćenu lekciju u vidu potisnutog sećanja na istrebljenje starosedelačke populacije. Zato je vrlo značajno i Medino poreklo od Haide, starog indijanskog naroda iz okoline kanadskog arhipelaga i Aljaske.

Najbolje od serije: 

1. Savršeno odabrana glavna glumica. Mlada Belgijanka, Elin Pauel, ima izgled „lutke“, sitne i lomljive devojčice, a svetla kontaktna sočiva, kretanje, stav, u potpunosti doprinose dočaravanju neljudskog, istovremeno lepog i strašnog bića. Ona je, inače, imala epizodnu ulogu u petoj sezoni “Igre prestola”, kao Bjanka iliti “Sansa” iz putujućeg pozorišta. U ulozi Rin, snašla se prirodno, kao sirena u vodi.
2. Odlične scene pretvaranja sirena, odnosno, njihovog vraćanja u pravi oblik. Možda bi vredelo primetiti još nešto: kako ova bića sama po sebi nemaju lična imena, svaka od devojaka na kopnu uzima neko nasumično, u procesu savladavanja ljudskog govora. Dona je tako prisvojila ime bolničarke, ubijene prilikom napada na vojnu bazu, dok je Rin (Ryn) preuzeto iz jednog dečjeg programa. Ali, na nivou izgovora reči “saj-rin”, mogla bi biti i simpatična skraćenica koja aludira na njenu tajnu prirodu?
3. Naravno, sasvim adekvatno obrađen fenomen očaravajuće pesme sirena. Muziku je komponovao Majkl A. Levin.

4. Lokacije snimanja, predeli  u Kanadi. 
5. Dopadljivi junaci, mešavina akcije, misterije, detektivskog zapleta i starinski dobre serije za mlade. Radnja ne „leti“, ponekad se može čak učiniti suviše ponovljivom (po epizodama), ali joj to uglavnom nije mana. 

Mada “Sirena” kao ostvarenje ne predstavlja ništa spektakularno ili nadprosečno, sasvim je zadovoljavajuće i solidno na svakom bitnijem nivou. Pod time su podrazumevani: produkcija, lepota kadrova, dijalozi, nepretrpanost (jasno podeljen delokrug likova, njihove relacije i funkcije), uglavnom dosledno visoka uverljivost. Ona će vas zabaviti, sasvim malo uplašiti, možda u nekoliko navrata ozbiljno oduševiti, a u pozadini zagonetke podstaći na razmišljanje o otvorenosti našeg uma za suočavanje sa nepoznatim – bila to nepodnošljiva težina (odbačenog) nasleđa, ili novi-stari izazovi pred kojima uobičajene metode prestaju da funkcionišu. Uigrana stvaralačka ekipa dokazala je da ima dovoljno veštine, talenta i kreativnosti za nastavak.

Vrednosna ocena: 8,70