Danas je sve u znaku
broja trideset, čak i najviša
najavljena temperatura vazduha. Verovali ili ne, tačno toliko sreda preostaje
do kraja godine, pa sam razmišljala da možda zadam sebi nekakvu normu od istog
broja kolumni svake sedmice, kako bih se dodatno “utrenirala” i vratila
pisanju. Potrebno mi je nekakvo pogonsko gorivo da već jednom “načnem” gomilu
ideja i nacrta koje godinama vučem po beležnicama i mislima. Još više mi je
neophodno nešto da mi vrati nadu kako nije kasno da u trci sa vremenom barem ne
prođem kao potpuni gubitnik. Nažalost, ništa ne mogu da garantujem, jer čovek planira, Bog se smeje, tako da
nisam sigurna hoće li ova zamisao o trideset
kolumni za trideset sreda ostati samo na tome – za sada mogu da obećam
jedino više pisanja. U međuvremenu, odlučila sam se za upitnik koji sam
zapazila kod Sare, kako bih unela
malo vedrine i simbolike, a ponajviše skrenula samoj sebi pažnju sa tmurnog
raspoloženja koje preti da me svlada. Ono se prvenstveno ogleda u činjenici da
priželjkujem obrnuti efekat od onog koji je zadesio Dženifer Garner u filmu “13
going on 30”!
Prebrzo mi je stigao
ovaj dan. Mada sam još pre dve-tri godine počela da se psihički pripremam,
dodajući samoj sebi par leta više, očigledno nisam uspela. Iako pokušavam da
ignorišem datum, ubeđujući se kako je to “samo broj”, nevažan spram stanja
duha i unutrašnjeg osećanja, ne polazi mi za rukom da umanjim potištenost,
strah, na momente čak i očajanje. Čini
mi se, zapravo, kako nikada nismo stvarno spremni za okruglu cifru. Ovih dana
mi je stalno u glavi epizoda “Prijatelja” u kojoj svako od njih traumatično
proživljava isto. Ja nisam ovako zamišljala ovaj dan, ovu brojku. Ne znam kako
sam očekivala da će moj život tada tačno izgledati, ali znam da sam sebe videla
kao (malo) uspešniju, iskusniju, samostalniju. Svakako drugde.
Kajli Minog, još jedan
horoskopski Blizanac, prekjuče je napunila PEDESET godina. Možete li da poverujete?
Dok sam bila (dosta) mlađa, činilo mi se da su ljudi posle dvadeset i pete već
“matori”, a nakon četrdesete – jednom
nogom u grobu, na stazi koja dalje vodi samo nizbrdo i ništa više ne može
da se doživi, a da je vredno pažnje i spominjanja. Sa sebičnom drskošću
svojstvenom mladosti, smejala sam se maminim tvrdnjama da je čovek „mlad onoliko
dugo koliko se oseća mladim“ i da je „žena srednjih godina u najboljem životnom
dobu“. Mislila sam da je fraza „život počinje u tridesetoj“ obična lažna uteha
namenjena paćenicima koji time
pokušavaju da na veštačkim aparatima održe izmičući život...sve dok se i sama
nisam ozbiljno približila toj grupi, a desilo se već negde oko moje dvadeset pete. Sada, čitajući OVAJ TEKST, objavljen pre
tačno pet godina, ne mogu da verujem koliko se malo toga promenilo, sem što više
nemam onog entuzijazma iz zaključka.
Dok moja generacija,
uozbiljena i uspešno odrasla, prirodno ulazi u srednje doba, ja se okrećem sećanjima. Mentalno i fizički sam isto
ono klinče na pragu dvadesetih (ako
ništa, genetika je prema meni oduvek bila milosrdna, pa konačno
to:„Devojčice!“, što me oduvek izluđivalo, počinje da prija), ali u duši
premorena. Moje društvo iz škole i sa fakulteta niže uspehe, putuje po svetu,
učestvuje u naučnim skupovima ili šeta klince. Zaista sam ponosna na svakog od
njih, na Jadža pogotovo, jer je ostvario svoj san o Njujorku i Brodveju. A ja?
Živim nedovršene godine, kao da sam u njima zarobljena – osećam se poput Petra
Pana u telu Metuzalema. Znam da ništa neće zaustaviti sat, ali, nisam spremna i ne mislim da je sramota priznati frku od godina,
posebno kada vam se čini da ste se zaglibili u mestu i nemate ništa. Onda čovek
neminovno krene da preispituje sebe. Meni je toga preko glave svakoga dana, pa
ću zato barem sada malo da se ispitujem,
kroz neka šašava pitanja na koja uglavnom i ne pomišljam u običnim okolnostima.
1. Tvoj omiljeni miris
sveće?
Nisam neki ljubitelj
sveća. Setim ih se tek kada nestane struje. Istina, volim da u radnjama
razgledam one raznobojne, mirišljave. U Beogradu postoji jedna tezgica na
Terazijama (pre podzemnog prolaza naspram hotela „Moskva“) gde prodaju upravo
ovakve sveće, različitih oblika i aroma, ali meni je uvek bilo žao da na to
dajem novac. Otprilike kao gladan, a dekintiran ispred pekare - „naparim nos“ i
to mi je dovoljno. Jedine dve sveće koje imam dobila sam još u srednjoj školi, kada
je to bilo moderno kao poklon, uz one dugačke štapiće iz (u Čačku tek otvorene)
indijske radnje. Ti štapići su posebna priča, palili smo ih iz fore,
simulirajući nekakav hipi-trip. Da se vratim na sveće, ove moje mirišu na jabuke,
a pored tog mi prija i vanila.
2. Da možeš da biraš, koju žensku poznatu ličnost bi odabrala da ti bude sestra?
Emu Votson ili Natali
Portman! Obe su mi izuzetno zanimljive, inspirativne, delimo stavove po pitanju
obrazovanja, feminizma, društvene angažovanosti, pa imam utisak da bi se
odlično slagale. Nikada nisam imala sestru, odrasla sam u skoro kompletno
muškom okruženju, tako da sam uvek kroz prijateljstva gledala da nadoknadim taj
nedostatak ženske vršnjačke figure u svom životu. S druge strane, kada bih
imala sestru, pitanje je kako bi moj ego podneo to što više ne bih bila miljenica!
3. Da možeš da biraš,
koju mušku poznatu ličnost bi odabrala da ti bude brat?
Nemam pojma, stvarno….kao
što rekoh, dok sam u svojoj porodici jedino žensko dete, braće i rođaka imam “za izvoz”. Poznate likove koji
su mi interesantni uglavnom ne posmatram baš bratski, haha…Tako da mi stvarno
ne pada na pamet niko, a da nije u seriji ili filmu bio nečiji brat, pa da to
utiče na moju odluku. Možda mali Stanoje
iz “Montevidea”?
4. Sa koliko godina
misliš da ćeš se udati?
Nikada. Najozbiljnije,
kada me pitaju o udaji (a to će, zbog gore impliciranih razloga, biti sve
češće), ja sam u fazonu: "Juče!" Nema razloga za daljim obrazlaganjem
- oni koji duže prate blog, znaju kakav je moj stav, a novajlijama evo JEDNE KOLUMNE kao primera.
5. Sa koliko godina si naučila
da voziš bicikl?
Nikada nisam naučila da
vozim bicikl (što ne znači da neću), čemu je razlog nespretnost i nestrpljivost
“instruktora”, mnogo više od moje neosporne trapavosti. Naime, kod prvog
bicikla sa pomoćnim točkićima (imala sam
dve godine), tata je podigao frku nakon drugog-trećeg pada, stao da psuje,
paniči kako ću se skroz polomiti, pa zaključao “vozilo” u podrum. Sledeći put
sam sela na bicikl (ovoga puta pravi – ali beznadežno rasklimatan) tek za vreme
bombardovanja, kada je brat Goran pristao da me obučava na ulici pred babinom
kućom. Nekako je i krenulo, ali se bicikl usput počeo raspadati, mi se razbili
“kao kante”, pa sam svojevoljno odustala….i ostala apsolutni nevozač. Vidim
sebe, u budućnosti, kako se, poput Fibi iz “Prijatelja”, učim na roze
“skalameriji” sa korpom i kičastim, šljaštećim trakama, dok mi neki omladinci
crkavaju od smeha iza leđa.
6. Kada bi imala žensko
dete, koje bi joj dala ime?
Po pitanju roditeljstva
sam, baš kao i braka, među pobornicima prilično nepopularnog opredeljenja. S
vremenom sam shvatila da me baš briga hoće li me neki dežurni dušebrižnik
osuditi zbog iznošenja stava koji, možda, mnogi dele, ali ne smeju da to kažu
zbog straha od okoline: ne želim decu. Nije da ih ne volim, samo, stvarno
nikada nisam osećala taj „majčinski instinkt“ u sebi, nikad se ne raspilavim
kada vidim bebu, čak me sasvim mala deca izuzetno iritiraju. Znam da ne bih
bila dobra majka, čime nipošto ne unižavam taj, verovatno najodgovorniji
životni „poziv“, ali, dosta mi je izjava u stilu:”To sad tako pričaš, videćeš
kad dobiješ dete, promenićeš mišljenje!” Zaboga, moram li da prođem kroz pokaznu vežbu kako bih se uverila da mi
nešto ne prija? E, zato blago mojim bratanicama i bratancima, jednoga dana –
verujte na reč, kul tetka je
bogatstvo, a ja sam učila od najboljih. Prava je šteta što moja braća verovatno
neće uvažiti predloge, ali, kada bih davala ime devojčici, svakako bi bilo Talija
(Thalia). Važno mi je značenje i zvučanje, a ovo je nekako poetično, ženstveno,
lepo i ima divnu simboliku. Volela sam i ime Luna (treba li reći, opčinjena
mesecom, ali ne samo zato – Luna je glavni ženski lik iz “Crnog bombardera”),
dok izvesne pevaljke nisu počele da ga daju svojoj deci.
7. Kada bi imala muško
dete, koje bi mu dala ime?
Gavrilo, u Srbiji, mada
volim i ruska imena poput Aljoša, Sergej, D(i)mitrij i, naravno, Vladimir. Od internacionalnih Artur, Ričard, Sebastijan…ima mnogo lepih
imena, pa mi je uvek žao kad se većina “zalepi” za neka trenutno popularna ili
sasvim neprikladna. Moja braća se zovu Ivan, Goran i Filip, rekla bih da su
dobro prošli.
8. Najgora ocena koju
si dobila u školi?
Sramota me da ovo
priznam, ali, definitivno kec iz vladanja, koji sam zaradila u trećem razredu
Gimnazije zbog neopravdanih izostanaka. Bila je to moja naročito buntovna faza,
kada sam, kao potpuno nesnađena, glupava
mala “crna metalika”, na uvrede i verbalna maltretiranja pojedine dece iz
razreda odgovarala bežanjem sa časova. Odlazila sam na Moravu, sedela pored
brane na obali i “bedačila” se. Srećom, nije potrajalo, naučila sam da prkos i
različitost ispoljavam na druge, daleko
svrhovitije načine. Inače, jedinice mi nisu bile strane, pa sam tako iz matematike
večito izvlačila dvojku zahvaljujući "izbaviteljskom" testu na kraju
godine, u poslednjem trenutku izbegavajući popravni. Isto je važlo za fiziku i
hemiju, zbog čega mi je laknulo kada sam upisala fakultet BEZ prirodnjačkih predmeta. Doduše, “tesno”
beše i sa fizičkim vaspitanjem! Imajući u vidu moje dve leve noge, pretnja nastavnika Aca da ću “polagati razredni
ispit” ne zvuči toliko nadrealno. Kada sam ga pitala:”Zar to postoji? Nastavniče,
zaboga, ko je u istoriji Gimnazije pao FIZIČKO?!”, odgovorio mi je:”U pravu si,
niko. E, pa, ti ćeš biti prva!”
9. Omiljena serija iz
detinjstva?
Bilo ih je mnogo,
toliko da zaslužuju posebnu listu. Često mi nedostaju ta vremena, kada nije
bilo ovako mnogo serija, naročito ne lako dostupnih, pa ste morali da čekate, pažljivo
hvatate svaki detalj, molite se za reprizu - da ne pominjem igranje “uloga”! U
mom detinjstvu bilo je nekoliko naročito omiljenih, što animiranih, što
igranih. Ove druge su uglavnom bile van domašaja razumevanja za naš uzrast, ali
ipak smo ih pratili i obožavali – mnogima dugujem npr. znanje engleskog ili
razumevanje španskog. Posebno sam volela “Nindža kornjače”, pa “Beverli Hils”,“Moćne
rendžere”, “Zvono kao spas”, zatim je opštu histeriju izazvala “Kasandra”…
10. U šta si se
maskirala za Noć veštica kada si imala osam godina?
Nije toga bilo u moje vreme! Ozbiljno, ovaj zapadnjački
praznik ni danas nije naročito ušao u običaj, a kamoli dok sam ja odrastala i
uglavnom su nam jedini kontakt sa “Halloween”-om predstavljali istoimena
horor-franšiza ili specijalne epizode “Simpsonovih”. Prvi put sam da neko u
Srbiji ZAPRAVO obeležava Noć veštica, videla prilikom svog prvog odlaska u
Beograd. Bilo je to na samom početku srednje škole: vodili su nas u
Jugoslovensko dramsko pozorište, nakon čega smo imali par sati slobodnog
“špartanja” centrom. Negde na ulasku u Kalemegdan ugledala sam tri gotičarke, koje su se verovatno
zaputile na neku tematsku žurku – kakav je to samo doživljaj bio! Tada sam
shvatila šta sve čini velegradski svet, kakva sloboda i širina.
11. Da li si čitala
neku knjigu iz popularnih Young
Adult serijala - Hari Poter, Sumrak ili Igre Gladi?
“Hari Poter” je
obeležio moje odrastanje (o čemu sam u par navrata pisala), ali ga nikada nisam posmatrala kao young adult serijal. Od druga dva
ponuđena, nisam čitala (kad smo kod toga, ni gledala, barem ne u celini) nijedan.
Možda bih “Igre gladi” - deluju zanimljivije od “Sumraka”, koji mi je bio
previše glupav i kad bejah šiparica, kamoli danas.
12. Da li bi radije
imala američki ili britanski akcenat?
Američki, jer zvuči nekako
opuštenije. Britanci govore kao da "valjaju vruć krompir u ustima"
(što bi rekli u genijalnoj seriji "Alo Alo"!) i smešno mi je kako
većina stranaca, kada bi da zvuči “otmeno” pokušava da imitira njihov naglasak
(što obično ispadne tragikomično).
13. Da li je tvoja
majka išla na fakultet?
Nekih desetak godina
pre mog rođenja, upisala je Pravni fakultet u Beogradu, odslušala jedan semestar, shvatila da je to ne
zanima, pa se vratila kući i zaposlila (kao ekonomski tehničar, u to vreme je
mogla da nađe vrlo pristojan, kancelarijski posao). Danas, kada je reći da
nemaš fakultetsku diplomu postalo sramota, meni je njen izbor mnogo pošteniji
od zaludnog trošenja roditeljskog novca i razvlačenja studija preko svake mere.
Naravno, bile su to i godine kada nije baš svako studirao, niti mogao ili morao
da upisuje fakultet, dok danas upravo zbog masovnosti i potpune banalizacije
akademskog obrazovanja, diploma kao pojam uveliko gubi na značaju.
14. Da li su ti baba i
deda još u braku?
Nažalost, moj deda je preminuo
2002. godine. On i baba su me praktično odgajili, tako da sam teško podnela njegovu smrt i do dana današnjeg
mi mnogo nedostaje. Uvek se pitam da li bi bio ponosan na mene, jer je isticao
značaj škole i bio retko obrazovan, imajući u vidu teško siromaštvo u kome je
odrastao. Baba i on su bili, čak i fizički, original Riska i Aranđel iz serije
„Srećni ljudi“! Što se tiče tatinih roditelja, oni su takođe umrli dok sam bila
dete i to, zanimljivo, istog datuma sa svega godinu dana razmaka.
15. Koji jezik bi
volela da govoriš pored svog maternjeg?
Francuski, italijanski
i švedski! Osnove prvog sam već savladala i nastavljam sa učenjem, samo me čudi
zašto mi je toliko dugo trebalo da uopšte počnem, s obzirom da sam zagriženi
frankofil. Italijanski sam krenula da učim samostalno, preko sajta „Duolingo“,
što mi je takođe bila želja još od osnovne škole i zaluđenosti fudbalom.
Poslednji je moje „egzotično zadovoljstvo“ – radi se o tome da mi je, od svih
skandinavskih država, Švedska oduvek najdraža, a kako imam ujaka u Malmeu, još
kao srednjoškolka sam rešila da naučim barem osnove, za slučaj da konačno
skupim sredstva i otputujem u posetu rođacima. Nažalost, jezik je dosta grub i
težak (podseća me na nemački, koji sam učila u Gimnaziji, ali ga ne volim), što
me malo pokolebalo i odložilo sve – ipak, neću odustati. Volela bih i da naučim
ruski, pa eto stavki za desetogodišnji plan!
16. Da li si ikada
upoznala trojke?
Ne. Blizance jesam.
17. Da li si ikada
prisustvovala času borilačkih veština?
Da! Moja najbolja
drugarica ima crni pojas i reprezentativka je u karateu, a mlađi brat je jedno
vreme, u osnovnoj školi, takođe trenirao. Sa roditeljima sam išla na takmičenja
da ga bodrim, kasnije posećivala i treninge, a jedno vreme imala nameru da i
sama počnem. Moja pustolovina je kratko trajala - otišla sam na taj jedan
trening, kao „iskušenik“ – i odustala, jer sport i ja nismo baš „srodne duše“.
Svejedno, smatram karate istinski plemenitom
veštinom, šteta što nije više zastupljena i promovisana kod nas.
18. Da li više voliš
„Titanik“ ili „The Notebook“?
“Titanik”, naravno –
pa, ja sam te 1997. bila devojčica, a Leo i Kejt mala božanstva! Svima koji
nisu bar približno mojih godina, ne mogu da opišem koliko je megapopularan taj
film bio u našoj generaciji. Eto, baš juče, čisteći neke stare stvari, nabasah
na razglednicu sa Džekom i Rouz, bilo je tu i postera, na bioskopsku projekciju
se unosila stolica više….i mada je, iz današnje perspektive, film patetičan do
bola, a pesma Selin Dion mi izaziva ospice, sa simpatijama se sećam euforije.
Postoji i jedan konkretan razlog što ne volim "Beležnicu", a zove se
Rajan Gosling. Ne vredi, sve i da ga stave u moj omiljeni film, omrzla bih ga
zbog ovog glumca, odvratan mi je.
19. Da li si ikada
probala indijsku hranu?
Ne, a nisam sigurna ni
da bih volela. Nisam nešto luda za začinjenim jelima. E, zato kinesku hranu dugo
želim da probam i neopisivo mi je žao što nikada, tokom nekoliko godina života
u Beogradu, nisam skupila dovoljno novca da odem u onaj divni kineski restoran na
Studentskom trgu. Inače sam uvek raspoložena za novitete, maštam o upoznavanju
drugačijih kultura i tradicija, ali najbliže tome bio je, u određeni sat
besplatno deljeni falafel, koji smo Ivana i ja (u pravom studentska socijala stilu!) znale da pokupimo predveče, spuštajući
se ka Zelenom vencu.
20. Koje bi ime nosila
da si se rodila kao dečak?
To zaista nije bilo u
opticaju, pošto je moja mama želela da ima dve ćerke, bila ubeđena u to i
unapred im smislila imena. Niko nije ni pomišljao da bih mogla da se rodim kao
muško. Ali, uzevši u obzir kombinacije za ime mog brata, verovatno bih se zvala
Stefan ili Nemanja. Inače, baš pre neki dan mi majka kaže:”Znaš, sad da mogu,
ipak bih te nazvala Izolda” (o tome kako i zašto ispadoh Isidora, u OVOM TEKSTU).
21. Da li spavaš sa
uključenom ili isključenom lampom?
Donedavno sam (kada ni
sa kim ne delim sobu, što je retko slučaj) spavala sa uključenim svetlom u
hodniku, pošto imam fobiju od mraka. Celoga života sam imala razne cimerke,
prethodno delila sobu sa bratom, poslednjih godina sa mamom, ali kada sam imala
prilike da stanujem sama, uvek bi neko svetlo moralo da sija. Vremenom sam
navikla sebe da ne trošim struju bez potrebe…pod uslovom da je ulično
osvetljenje dobro.
22. Da li jedeš doručak
svakoga jutra?
Meni je doručak pod obavezno, jedna od onih “vojničkih”
navika koje sam razvila u detinjstvu i uredno ih se pridržavam. Ne moram ništa
da jedem do kraja dana, ali doručak ne preskačem. Pošto oduvek rano ustajem,
neophodno mi je nešto da pokrenem metabolizam. Još jedna zanimljivost: osim
ukoliko nije voće, moj doručak je bez izuzetka slan. Najčešće jedem ovsene
pahuljice ili musli sa jogurtom, ali moja “jutarnja ljubav” od malena su “seljačka”
gibanica kakvu samo moja baba zna da napravi; kajgana sa lukom (inače ne volim
jaja i retko ih jedem, sem u ovoj kombinaciji); ili prženice sa domaćim
kajmakom. Svaki put kada boravim u Guči, podrazumeva se da je nešto od ovoga na
meniju.
23. Koliko puta si bila
u bolnici?
Hvala Bogu, nikada kao
pacijent.
24. Da li pamtiš svoje
snove?
Trudim se da ih zaboravljam.
Ako su ružni, što je najčešće slučaj, potiskujem ih ubrzo po buđenju. Ako su
lepi, osećam tugu što su samo snovi, pa ih isto potisnem. U suštini, ne volim
da sanjam, kao ni bilo šta što izmiče kontroli mog razuma. Nikada se nisam
trudila da zapisujem ili pamtim snove, obično se sećam jedino osećanja koje su
izazvali.
25. Da li si ikada
gledala Finging
Nemo?
Nikada u celosti, ali
ću morati.
26. Tvoj omiljeni ukus
čaja?
Ja sam “klasičar” po
ovom pitanju, moj odgovor je – nana. Čajeve, nažalost, vezujem za jesen/zimu i
prehlade, veoma retko ih konzumiram mimo tih okolnosti.
27. Koliko pari cipela
poseduješ?
Računaju li se čizme? Cipele
retko nosim, ali zato u svom vlasnistvu imam bezobrazno mnogo čizama: kaubojke,
kanađanke, martinke, bajkerke...i što je najsmešnije, sve su prastare, jer mi obuća dugo traje, nekad
i po deset godina (tajna je u tome da ne kupujem baš toliko često, ali vodim
računa o stvarima). Moje najomiljenije čizme svih vremena su “kaubojke”,
posedujem četiri para različitih boja i dužina, a volim ih jer su 80s glam, pa se najbolje uklapaju uz moj
najdraži stil oblačenja. Drugi razlog je što mi koriguju držanje, pa u njima,
sve i da hoću, ne mogu da se “grbavim” – a pošto ne nosim štikle, njihova
potpetica mi bude taman dovoljna. Od patika, godinama nosim poluduboke
"starke" i primetila sam da preferiram obuću koja može da mi stegne
zglob (samim tim ne spadne i izgubi se negde usput, jer hodam mnogo i brzo),
koliko god mnogima delovala neprikladno za leto i vrućine.
28. Da li si
religiozna?
Vernik sam, ne i
religiozna. To znači da ne upražnjavam rituale poput nošenja brojanice i krsta
oko vrata, odlazaka u crkvu i vršenja obreda, ali verujem u Boga, čije
postojanje ne dovodim u pitanje. Potičem iz komunističke porodice, u kojoj vera
nikada nije bila posebno isticana, ni važna, tako da je moj put do nje bio nešto
duži – od tipične tinejdžerske faze bunta, kada sam se jedno vreme čak
izjašnjavala kao ateista, do samostalne spoznaje snage koju mi verovanje u višu
silu pruža. Hrišćanka sam, interesuje me „Sveto pismo“, pročitala sam i (rekla
bih, solidno) poznajem „Bibliju“. Svoju veru, koja se razvila u jednom, za mene
teškom, prelomnom periodu, nikome ne namećem. Ona je unutrašnja, duboko lična,
ne pokušavam da je racionalizujem, jednostavno je osećam. Nekima je čudno što
se na mom radnom stolu ikona Isusa i knjige vladike Nikolaja Velimirovića
nalaze ispod postera Če Gevare, ali ne mislim da moje levičarsko opredeljenje i
pravoslavna vera na bilo koji način isključuju jedno drugo.
29. Kada si otkrila da
Deda Mraz ne postoji?
Da je Deda Mraz
izmišljen lik ukapirala sam kao trogodišnjakinja, prepoznavši prerušenog tatu
na dečjoj priredbi. Mislim da ni brat, ni ja, nikada nismo stvarno poverovali
da je sedobradi čiča u crvenom odelu više od izmišljenog lika sa crteža, niti
da novogodišnje poklone ispod jelke, krišom, ostavlja iko drugi nego naši
roditelji. Samo, nismo hteli da sve pokvarimo, pa smo uspešno glumili
iznenađenost i veru u to da nam je debeli Laponac preko terase na četvrtom
spratu “upao” u dnevnu sobu.
30. Da li imaš Tumblr?
Ne. Možda je glupo sa
moje strane, ali priznajem da pojma nemam čemu konkretno služi, po čemu se
razlikuje od npr. Pintertesta ili Instagrama (dobro, za ovo mi je malo
jasnije), a nemam ni naročitog interesovanja da saznam.
Pa Isidora srecan rodjendan :)
ОдговориИзбришиHvala!:)
ИзбришиSrecan rodjendan!!! Ne zelim da zvuci kao klise, ali, zaista od srca ti zelim da ti sve zeljice ispune, ili makar 2-3 ove godine, i tako svake godine, pa za 10 godina kad se osvrnes, da imas sasvim drugi utisak o svom zivotu. Ja te zaista razumem, i kako se osecas i sve brige i pitanja koja te muce, jer sam prosla kroz to isto. Mozda je vreme da s upustis u avanturu zvanu "ples". :D Znam d si negde jednom rekla da ti to nesto ne ide, ali toplo ti preporucujem da upises skolu plesa i da istrajes u tome. Upoznaces divan svet! Moguce je da ce se nesto promeniti ili pokrenuti u tvom zivotu. :)
ОдговориИзбришиInace, volele smo da gledamo slicne serije, dodala bih i "5 prijatelja", "Evokse", npr.
A bacih pogled na to kako si dobila ime, i verovala ili ne, Rade Vuckovic je moj ujak. :D Hahaha!
Sto se mene tice, otkrivanje da Deda Mraz ne postoji je bilo traumaticno iskustvo... Bas sam bila naivna devojcica... :P
I jos jednom za kraj, SRECAN RODJENDAN! I nadji u svakom danu nesto lepo vredno uzivanja. :) Veeeeliki pozdrav i poljubac!
Mnogo hvala, Zvezdana!:))))
ИзбришиIskreno se nadam!:) Što se plesa tiče, išla sam ja na to kao klinka, ali beznadežno sam smotana, međutim, ko zna - ako naučim da vozim bicikl i govorim švedski, znaću da mogu sve!:)
"Evoksi" idu na listu crtanih koje sam obožavala, biće, nadam se i to u budućnosti na blogu.
Rade je tvoj ujak, stvarno?!? Eto, što je mali svet!:)
Ja mogu (ponosno) reći da u vanzemaljce i Deda Mraza nikada nisam verovala.
Inače, mislim da sam pet puta povukla ruku sa tastature i žestoko se dvoumila da li da pustim ovaj, ovakav tekst, ali neki me vrag naterao i šta sad, nek ide život. Teško da će biti ličnijeg!
Hvala ti još jednom, od srca.:)
Svakako da mozes da naucis da vozis bajs, samo je pitanje da li hoces.
ОдговориИзбришиČak ni to nije pitanje, nego (nažalost) nemam bajs. Ali, dobro, korak po korak.:)
ИзбришиIsidora, mnogo si komplikovana 😁
ОдговориИзбришиZnam!:))))))
ИзбришиHm, možda je bolje da ne pitam kako stoje stvari sa vozačkom dozvolom..😉
ИзбришиNisam nikada polagala vožnju, iskreno, nije me dovoljno zanimalo, pa sam radije preskočila. Jedan nedovoljno zainteresovan, samim tim i neodgovoran učesnik u saobraćaju manje.:) Kad nečemu ne mogu (u tom trenutku) da pristupim sa iskrenom voljom i spremnošću, to i ne započinjem. Tako da sam, za razliku od većine iz moje generacije, za osamnaesti rođendan dobila "martinke" umesto plaćenih časova vožnje. Treba li spominjati, još uvek me služe.:))))
ИзбришиMila moja, čestitam ti rođendan po raznim komentarima na mom blogu, a ne setih se da je sreda i da ćeš ti "svaštariti" tj. pisati Svaštaru!
ОдговориИзбришиOd srca ti želim da ti život krene nekom drugačijim tokom!
Šta da kažem, lična si, da ličnija skoro da i ne možeš biti, a to baš onako boli.
Znaš da sam ja dosta direktna (ali nikad s lošom namerom!), tako da ću ti i sad obratiti pažnju na tvoju ključnu rečenicu, opravo onu koja te drži "zarobljenu" u ovoj tvojoj realnosti.
"U suštini, ne volim da sanjam, kao ni bilo šta što izmiče kontroli mog razuma."
OVO JE KLJUČ! MENJAJ OVO POD HITNO!!!
Hvala i ovom prilikom.:)
ИзбришиIskreno, ovo je razlog što retko pišem direktno o sebi, posle mi bude neprijatno i bojim se da sam se previše otvorila, ali računam, blog ionako prati određena "ekipa" i već se svi dobro znamo, pa možda nekome i pomognem.
Uf, opet pogrešno formulisana rečenica. U tom konkretnom odgovoru mislila sam na snove bukvalno, san ili košmar, podsvesno, stanja koja izmiču kontroli mog razuma u smislu da tada isplivavaju moji strahovi, brige, sve ono uznemirujuće. Ne volim ni alokohol, ni bilo koju vrstu obeznjanjenosti, nesvesnosti, ne volim da nisam trezvene glave i vladam situacijom, svojim postupcima. To je bio kontekst izrečenog.
Sanjarenje je drugo. Stalno sanjam budna. Imam mnogo snova, mašte, nada, ideja - u suprotnom me udari realnosti ne bi tako mnogo boleli. Baš nespremnost da se odreknem svojih (budnih) snova i ambicija, uslovila je da teško podnosim realnost i mirenje sa tim da me upravo to što previše široko gledam i previsoko "nišanim", preko svojih mogućnosti i sposobnosti, zapravo uništava.
A realno, da nisam sklona sanjarenju, ne bih toliko volela da boravim u imaginarnim svetovima i svakako ne bih birala književnost za životni poziv. :) Da sam prizem(lje)nija, sigurno bih bolje prolazila u životu.
ИзбришиPotpuno si u pravu! Čim sam poslala komentar sam shvatila da me možeš pogrešno razumeti! Ja sam iskopirala celu rečenicu, a mislila sam isključivo na drugi deo: izmiče kontroli razuma! Vidim da si još uvek u fazonu da je zdrav razum ono što je najbitnije. NIJE! To ti uporno govorim kroz sve ove tekstove.
ОдговориИзбришиKad ja kao matematičar kažem tebi umetniku da se čovek ne treba poistovećivati sa svojom pameću (razumom), več da je čovek mnogo više od toga, onda to zaslužuje da se zapamti i da se zapitaš zašto ti je to rečeno. Odgovor jeste jednostavan, ali se do njega dugo putuje jer treba promisliti mnooogo stvari. Da bi uopšte došla na pravi put traženja odgovora, moraš da naučiš da se opustiš i prepustiš kontrolu! U ovom trenutku ti to ne možeš, ali bar znaš šta ti je činiti. I sve sam ti ovo sasula zato što si mi mnogo draga, inače ne bih na tebe ni mislila.
Znam sve, a i ti znaš koliko mi uvek pomažeš :))), a upravo to opuštanje jeste lekcija koju mi valja što pre usvajati.
ИзбришиŽiveli! Srećan rođendan i još mnooogo da ih proslavimo ovde na blogu! Meni je taj trideseti došao i prošao bez neke pompe i unutrašnjeg nemira jer sam bila trudna, a suprug u sedmomesečnoj mirovnoj misiji (vojska), tako da me baš bilo briga koliko godina punim, cimala sam se oko ovih drugih stvari. Verovatno ću strepeti od četrdesetog.
ОдговориИзбришиJoooj, ni ja ne vozim bicikl, i slažem se da nije kasno za to, možda ću kao bakica vozati sve u 16, haha.
Hvala!:)))))
ИзбришиJa sam straha i trauma dovoljno nahvatala od ovog, pa sam mirna do pedesete, čini mi se!
Pa, da, mogu ti reći da sve više mislim kako čovek, ako ima volje i snage, može da savlada svaku veštinu, bilo kad u životu.:)
Pre svega, srećan rođendan! Nisam znala da su nam rođendani toliko blizu :) Potpuno razumem kako se osećaš zbog okrugle brojke, istu situaciju sam imala prošle godine, ali evo, ovaj rođendan sam dočekala u mnogo boljem raspoloženju, pa se nadam da ćeš i ti :) Nemaš ništa od očajavanja, a naročito ne od upoređivanja svog života sa tuđim životima. Šta je tu je, ne odustaj i guraj dalje, trud u nekom trenutku prosto mora da se isplati!
ОдговориИзбришиPošto ovo nije baš upitnik za moj blog, a ja obooožavam leksikone, spremi se da čitaš odgovore! :D
1. Sveće obožavam i imam ih više nego što je to potrebno. Uvek sam ih imala previše i uvek mi je bilo žao da ih palim, naročito one ukrasne. Najviše volim vanilu, pa njih najčešće i kupujem, s tim što sam u poslednje vreme počela i da ih koristim.
2. Nikada nisam razmišljala o ovome. Jedinica sam, i naravno da sam povremeno patila zbog toga što nemam brata ili sestru, ali sad sam se već navikla na činjenično stanje. Isto važi i za pitanje broj 3.
4. To sam već obavila :)
5. Nemam pojma, ali dosta rano. Obožavala sam da vozim bajs kao klinka.
6. i 7. Nije baš da planiram decu, ali naravno da imam odabrana imena, i to odavno. Za muško ime nisam baš sigurna (postoji par kandidata), ali za žensko nema dileme: Sofija :)
8. Uvek sam bila odličan đak i nisam baš često dobijala loše ocene, mada ih je bilo, pa čak i kečeva. Ali najgora stvar koja mi se dogodila je zaključena četvorka iz književnosti u prvoj godini srednje. Znam da zvuči kao kliše, ali profesorka me stvarno nije volela, pa mi je, čak i kada sam ispunila suludi uslov koji je zahtevao da naučim Slovoljubve napamet i recitujem ga pred razredom, rekla da kod nje nikada neću imati peticu. Srećom, u drugoj godini smo dobili novog profesora. Da se to nije dogodilo, pitanje je da li bih uopšte i upisala književnost.
9. Will and Grace
10. Zar ljudi zaista pamte ovakve stvari? :D Imam neku fotku sa maskenbala iz tog nekog perioda, gde sam bila klovn. Zanimljivo je, zapravo, da se užasavam klovnova, tako da mi to baš nije bio omiljeni događaj iz detinjstva :D
11. Stvarno ne volim YA književnost, ali pročitala sam prve četiri knjige o Hariju Poteru pred kraj osnovne škole. Druga dva serijala nisam (nisam gledala ni filmove), niti nameravam.
12. Ah, britanski, naravno, obožavam Britance! <3
13. Jeste, mada vrlo kratko. Upisala je prava na nagovor roditelja, a pošto je to uopšte nije zanimalo, nikada ih nije završila (potpuno je razumem).
14. Ne (ali se nikada nisu razvodili). Zapravo, imam samo jednu živu baku.
15. Volela bih da znam više španskog od onoga čemu nas je naučila Kasandra. S vremena na vreme pomislim da bih mogla da upišem neki kurs, ali onda se setim koliko zapravo mrzim učenje jezika.
16. Ne.
17. Da! Išla sam da gledam drugare koji su trenirali kapueru. Znaš onaj period kad su svi živi trenirali kapueru? E pa, tada. :)
18. Titanik, kad već moram da biram. The Notebook nisam gledala, ali čitala sam knjigu… I toliko od mene i Sparksa :)
19. Jesam. A pošto pominješ kinesku hranu, dođi kod mene na ručak. Obožavam kinesku klopu, pa sam se prilično izveštila u spremanju par jela :)
20. Moji su stvarno želeli žensko dete, pa nije bilo mnogo govora o muškim imenima, ali mislim da sam načula da je ime Igor bilo u opticaju.
21. Uvek spavam u potpunom mraku.
22. Ne :(
23. Par puta kao klinka. Ništa ozbiljno :)
24. Ponekad, naročito one traumatične.
25. Da! I Finding Dory!
26. Crni sa mlekom <3
27. Imam jedan par cipela na štiklu, koje sam kupila za venčanje i nosila samo tada. Jas am dete starki, ne volim cipele :)
28. Ne.
29. Kada sam pronašla upakovane poklone u maminom ormaru. Radoznalost ubi mačku.. tj. Deda Mraza u ovom slučaju.
30. Nemam.
Iiiii izvinjavam se što sam se okoristila o tvoj prostor, ali ovo me je podsetilo na MySpace eru i one silne upitnike koje smo popunjavali kao sumanuti. Očigledno su mi nedostajali :D
Sav prostor ispod "Komentari" pripada čitaocima, pa ga koristi do mile volje i bez izvinjavanja!:) Dobro si me podsetila na "MySpace", zanimljivo je da nikad nisam popunjavala te upitnike (mada ih se sećam!), ne znam zašto,a volim leksikone (što se da i primetiti!)
ИзбришиHvala na lepim željama, nadam se da si u pravu!:))))
Drago mi je što ti je bilo zanimljivo, mnogo hvala i na čitanju i tvojim odgovorima!:) Baš imamo dosta sličnosti, ne samo horoskopski znak, recimo, mame su nam studirale isto i obe kratko. Ovo za ocenu iz književnosti potpuno razumem, koliko god voleli neki predmet, mnogo zavisi i od predavača. Meni su u osnovnoj srpski stalno predavali loši ili prosečni nastavnici, stvarno ne verujem da bih upisala knjiž. da nije bilo razrednog u srednjoj školi.
Zanimljivo,nedavno sam pročitala negde da je Sofija valjda najpopularnije/najlepše ime na svetu, tako kaže većina.:) Meni se, s godinama, sve više dopada, kad sam bila mala nije mi se sviđalo jer sam znala svega par Sofija, ili neke totalno odbojne devojčice iz škole ili babe. Sad je druga priča!:)
Opet me podseti, pamtim jedan maskenbal u predškolskom, to je jedini put da sam učestvovala - kao dvorska luda (imala sam taj ljubičasto-plavi kostim, sa sve kapom i praporcima na njoj!), a moj drug/partner bio je Čarli Čaplin (to je Jadžo koga spominjem gore, glumac i plesač, danas živi u NY) i osvojili smo prvu nagradu, imam čak i snimak!:)
Prihvatam poziv na ručak i držim te za reč!:)
Isto, čak ni na maturi nisam nosila štikle (mada mi je mama nudila njene divne, crvene) jer sam predosećala da ću nagaziti na haljinu i razbiti se negde usput, tokom defilea od Gimnazije do Doma kulture (tradicionalna "šetnja" Gimnazijalaca u mom gradu), što bi bio jedan od većih blamova u mom životu. Zato sam nosila ravno, ionako se nije ni videla obuća. Što je sigurno-sigurno je. Starke su zakon.:)
Sofija je ime koje je u poslednje vreme baš popularno, zbog čega mi je, moram priznati, malo krivo, ali dok se ja smislim, možda i prođe taj trend :)
ОдговориИзбришиJa sam na velikoj maturi imala neke štiklice, ali sam ih odmah posle mature dala mami (išle smo zajedno u kupovinu i tražile nešto što će se i njoj dopasti, pošto sam ja znala da ih neću nositi). Na venčanju sam, posle nekoliko sati morala da se prebacim u starke, ali ne može se reći da nisam ispoštovala protokol! :D
Isidora jako sam srećna što si odradila ovaj tag i uživala sam čitajući.
ОдговориИзбришиEma Votson je sjajan izbor bile bi ste sestre intelektualke baš se uklapa uz tebe, Natali Portman takođe mada je meni ona u zadnje vreme postala malo dosadna.
Tvoj razlog za ne voženje bicikle je sasvim normalan i razuman, zamisli mene koja sam se plašila od sedišta. Nije to za smotane relano.
A meni se od ruskih imena uvek najviše dopadalo Nikolaj (nije referenca majke mi)!
Jaoj ja sam imala jedom 3 iz vladanja ali da li veruješ da su siv ti neopravdani bili zbog kašnjenja. uspevala sam da opravdam sve časove sa kojih sam pobegla ali nikad nisma umela da dođem na vreme (da stvar bude gora u školu sam išla taksijem i opet kasnila). Ja fizičko nisam radila, zbog bolesti ali sam sigurna d abih isto prošla. Moja sestra Mina čija je spretnost negde na mom nivou je rekla nastavniku da će da "ponavlja ako treba ali da kozlić preskočiti neće. Tako da nisi sama. Slatko si me ovde namejala :D
Nemati ffakultetkso obrazovanje nije sramota pre svega jer obrazovanje nije sve. Edukacija sa druge strane je mnogo bitnija. Koliko si načitan i koliko se na taj način edukuješ i koliko si voljan da učiš to je bitno. Znaš ti koliko ljudi znam koji imaju faks završen a da prostiš strašno su glupi? Milion!
Ja sam francuski počela da učim sa 9 godina bilo je nešto u školi ko hoće a ja do tada nisam učila stran jezik pa kao hoću ja ućila sam ga do srednje kada sam brala između francuskog i engleskog i izbog je bio lak jer ipak ti drugi treba kroz život. Duolingo daje odličnu perspektivu za učenje i vežbanje tako da je to sjajno. Švetski je germanski jezik i tako i zvuči uštoljeno (ja često kažem da na nemačkom sve zvuči kao pretnja smrću), ali danski je sa druge strane liričan i lep.
Jaoj ja ni kinesku ne bih probala (od svega samo slatkiše bih probala) moj stil hrane su ipak one "fine" kuhnje poput italijanske, francuske, grčke...koliko sam se upoznala sa kulutrom zemalja Azije tj. Istočne Azije, eventualno bih Tajlandsku probala. Kkorejsku sa druge strane-nikada, sve deluje kao da prostiš bućkuriš.
Zavidim ti što možeš da jedeš doručak ja sma jutros pojela parče gibanice i mislila sam da ću da eksplodiram koliko mi je bilo mnogo. A za večeru jedem po 3 parčeta-obožavam gibanicu.
Tumblr je zabavan ako imaš živce za to i voliš taj vibe. razlikuje se od pinetesta po tome što na pineterestu praviš kolekcije, na instagramu kačiš svoje slike a na tumblru vodiš foto blog kačiš gifove i slično. Nadam se da sam ti malo pjasnila :D
Odličan tekst baš sam uživala :)
Pre svega, mnogo ti hvala na ovim idejama za tekstove i upitnike!:)))) Drago mi je što ti je čitanje bilo zabavno.:) A hvala i za ovo da sam intelektualka, to je definitivno moja želja za "kad porastem biću"....:)
ИзбришиHaha, pa dobro, Natali je sad "omatorila", keva, pa mora malo da bude dosadna - to joj je valjda u opisu radnog mesta.:)
Da znaš da sam htela da stavim i Nikolaj, nego se posle u pisanju zaboravih, stvarno prelepo ime - a odmah se setih i Nikija, ne vredi! Lepo ime i lep čovek!:)
Što se tiče doručka i večere, rekoh ti pre, kod tebe je klasična zamena noći za dan.:) Samo kad obrneš to dvoje, videćeš kako će biti drugačije.:)
Malo mi je jasnije, ali ne vredi, tek kad se sama baš zainteresujem, ukapiraću nešto, kao i sa vožnjom, pretpostavljam.:))))))