piše:
Isidora Đolović
Prošlo
je poprilično vremena od poslednjeg, ovde objavljenog, upitnika, pa je tako na
red došao jedan sasvim prikladan – “sezonski”. Ne znam kakav je drugima utisak
i osećaj, ali meni se jesen oduvek činila kao savršeno godišnje doba za
druženje sa knjigom (namerno ne kažem “pravo”, jer smatram da je uvek dobro
vreme za čitanje!). Pretpostavljam da su mnogi, združeni faktori uticali na to:
dolaskom jeseni počinju školska i akademska godina, održavaju se veliki
međunarodni sajmovi knjiga, otvaraju sezone kulturnih smotri i manifestacija, a
s obzirom na sve hladnije i kraće dane, nekako prirodno „stremimo“ prema
ušuškanosti u zatvorenim, toplim prostorijama i mirnom bavljenju sopstvenim
misaonim, intelektualnim sveto(vi)m(a). Jesenja melanholija, koja nas zasigurno
ni ove godine uglavnom nije zaobišla, takođe nepogrešivo korespondira sa
sadržajem između korica: bilo da je njime lečimo ili pojačavamo.
Zato
predlažem da se, ukoliko volite da imate odgovarajuću muzičku podlogu uz
književne teme, prisetimo prošlogodišnje jesenje plejliste i malo pozabavimo tipičnom literaturom ovog perioda - ili barem onom koju tako doživljava moja
malenkost. Izuzetno zanimljivu „anketu“, sa predivno formulisanim pitanjima,
preuzela sam od naše Ivane. Ovom
prilikom joj zahvaljujem na uobičajenoj, nepogrešivoj inspiraciji, a Sari i Kaći na odgovorima koje mi
je bilo veoma zabavno čitati (što i vama preporučujem, klikom na postavljene
linkove u imenima).
Više
od ostalih godišnjih doba (a uzmite u obzir da spadam među ljude koji vole
svako na drugačiji način i gotovo podjednako!), jesen budi u meni želju za
čitanjem i pisanjem. Možda je razlog onaj tradicionalno “školski” momenat; ili
šarenilo lišća i prizora iz parkova na kojima intenzivno “parim” oči,
prisećajući se tema pismenih zadataka i živopisnih ilustracija u udžbeniku iz
Poznavanja prirode i društva; ili naprosto proradi poriv da se nešto konkretno
učini sa svim tim navirućim slikama i utiscima, a pisanje je najprirodniji,
prvi izbor? Ko zna, uglavnom, asocijativno povezivanje lista papira sa onim
opalim, ukrasom odbačenim od drveta, takođe se obavezno pojavi – po njihovoj
zajedničkoj krtosti, naslućivanju priče koju nose, a koja čezne da bude ispripovedana,
po toplini (vizuelne) poznatosti i starih navika.
Kao
što sam, od ranog detinjstva, a iz još uvek nedokučivih razloga, obožavala da,
šetajući parkom, razgrćem narandžasto-žuti „tepih“ od suvog lišća i slušam kako
šušti, pucketa pod nogama; isto tako mi je oduvek bilo drago „oglašavanje“, pod
prstima, stranica već požutele ili tek „ispod prese“ izašle knjige, njen miris,
obećanje iznenađenja (čak i u poznatosti sadržaja). Nema lepšeg osećaja od onog
kada se, posle napornog radnog dana i užurbanosti, pritisnutosti svakojakim
obavezama i brigama, hladnoćom, kišom, uvek izazovnim i često frustrirajućim
međuljudskim odnosima, napokon „parkirate“ u omiljeno ćoše i prepustite
lekovitom delovanju knjige. Dok po prozorskom staklu dobuju kapi ili grebu nasilnikom-vetrom
uznemiravane grane, vi ste nasamo sa svojim najdražim, najzahvalnijim papirnim
sabesednikom, spremni da mu u svakom smislu posvetite pažnju. Knjiga je među
retkim, privilegovanim prijateljima koji imaju apsolutno
pravo na isključivi monolog, što nimalo ne pada teško, niti deluje sebično zbog
zahteva da je – samo pomno slušate!
I
dok tako vodite neobični, jednosmerni dijalog, neprimetno se stapate sa
atmosferom koju vam nudi. Ukoliko je ona odgovarajuća aktuelnom godišnjem dobu
napolju, ugođaj bude potpun – a složićemo se kako postoje izvesne nacionalne
književnosti i žanrovi koji su kao stvoreni za pojedine sezone. No, o tome malo
više u nastavku, tačnije, odgovorima. Kao i obično, pozivam vas da se i sami
nadovežete, kroz komentare ili linkove ka sopstvenim verzijama upitnika.
Prelazim na pitanja:
1.
KADA DOĐE JESEN, VAZDUH MIRIŠE NA KIŠE I PEČENO KESTENJE, NAVEDITE KNJIGU ČIJA
SE RADNJA ODVIJA U ŽIVOPISNOJ SREDINI.
Moram
odmah reći kako je miris pečenog kestenja jedan od meni najdražih, ali, uvek
pre vezanih uz zimske dane! I, evo odmah prilike da se nadovežem na maločas
iznetu tvrdnju o pojedinim podnebljima koja “gaje” najbolje primerke
književnosti za određena godišnja doba, gde stvaralaštvo najreprezentativnijih
autora nosi prepoznatljivi “pečat” (u ovom slučaju) jeseni. Za mene je to, van
svake sumnje, Engleska – odnosno, čitava Velika Britanija. Londonske magle i
smog, pesnička “jezerska škola”, boje na platnima Prerafaelita, poslovične
kiše, sve to zajedno uticalo je na
ovakvu percepciju – a vidim da je delim sa ne tako malim brojem ljudi!
Rusi su oštra zima, Francuzi (ponekad i Nemci) i Japanci dah proleća, a
Italijani, Mediteranci uopšte i hispanoamerički autori - žarko, egzotično leto.
Mislim
da neću pogrešiti ako, kao savršen za ovo doba, preporučim bilo koji britanski
roman iz devetnaestog veka, pogotovo kada je u pitanju Tomas Hardi, čuven po sjajnim opisima prirode. “Daleko od razuzdane gomile” je, koliko se da primetiti, zajednički
izbor mojih blogokoleginica sa kojim se potpuno slažem. Čak i knjige čija je
radnja smeštena u gradsku ili varošku sredinu, poput detektivskih romana Agate Kristi i Artura Konana Dojla, stvoriće
odgovarajući ugođaj, doneti mirise, boje i impresije jesenjih meseci. Iz naše
književnosti, nipošto ne zaobiđite “Salaš
u Malom Ritu” (Arsen Diklić) i nastavak “Jesen u mrtvaji”.
2.
PRIRODA JE PRELEPA, ALI TAKOĐE POLAKO UMIRE. NAVEDITE KNJIGU KOJA JE PREDIVNO
NAPISANA, ALI OBRAĐUJE TEMATIKU GUBITKA ILI TUGE.
Nije
li još Edgar Alan Po u “Filozofiji kompozicije” ustanovio da je “smrt lepe žene”
najpoetičnija od svih tužnih tema, ujedno i preduslov za nastanak savršene
stihovane književno-umetničke tvorevine? Roman “Viktorija” Knuta Hamsuna najviše nalikuje umetničkoj bajci sa
sumornim završetkom, koji je Sara odlično imenovala kao “brutalni udar
stvarnosti”. Stil je izuzetno lep i istančan, doprinoseći potresnoj priči, ali,
bez imalo “sladunjavosti”. Na sličnom tragu, a svakako neka (makar i podsvesna)
vrsta uzora skandinavskom Nobelovcu, bile bi Andersenove bajke - naravno,
u originalu, a ne prilagođene varijante. Bacite pogled na “Divlje labudove”,
“Palčicu” ili “Carevo novo odelo”.
Što
se srpske književnosti tiče, ne samo zbog uvodne rečenice prve pripovetke, koju
zasigurno mnogi pamte iz školskih dana (“S jeseni, kada počnu vetrovi…”), već
celokupnom atmosferom i traganjem za iščezlom figurom oca, živopisnog Eduarda
Sama, svim navedenim kriterijumima odgovara zbirka “Rani jadi” Danila Kiša – baš kao i celokupna trilogija “Porodični
cirkus” (koju čine još romani “Bašta, pepeo” i “Peščanik”).
3.
JESEN JE VREME ZA POVRATAK U ŠKOLSKE KLUPE. ODABERI KNJIGU, NE FIKCIJU, KOJA TE
NAUČILA NEČEMU.
U
principu, svaka “ne-fikcija”: stručna studija, monografija ili enciklopedija,
naučila me nečemu. To im je, zar ne, ionako svrha?! Iz biografija slavnih
ličnosti, na tuđem iskustvu, razumevala sam druge, razvijala empatiju i
prepoznavala zajedničke dileme koje nas sve povezuju. Iz istorijskih
knjiga/udžbenika, čitajući o prošlosti, primenjivala bih njene lekcije na sadašnjicu.
Enciklopedije mi uvek otkrivaju šarolikost sveta i obnavljaju divljenje pred
njegovom beskrajnom raznovrsnošću, svim raznolikostima koje ga ulepšavaju. A iz
priručnika i rečnika učim da korigujem sitne ili krupnije pogreške, jer upravo
detalji čine život, kao sitne pločice na podnom mozaiku sklapajući celovitu
sliku. Mislim da je suština sledeća – važno je neprestano tragati za novim, a
obnavljati postojeća znanja, jer, čovek
(se) uči dok je živ.
4.
KAKO BI SMO SE UTOPLILI, DOBRO JE DA VREME PROVEDEMO SA LJUDIMA KOJE VOLIMO.
NAVEDI PORODICU ILI GRUPU PRIJATELJA IZ NEKE KNJIGE, ČIJI BI DEO VOLEO DA
BUDEŠ.
Sada
bih mogla vrlo lako (i rado) reći – Karamazovi, Forsajti, ekipa iz Manovog
planinskog sanatorijuma, Bratstvo bez barjaka ili družina Gospodstvenih Nitkova…
jer su svi oni beskrajno zanimljivi, vode jedinstvene razgovore i nikada mi ne
bi bilo dosadno u takvom društvu! Ali, činjenica je da uopšte nisu pravo
okruženje za prevladavanje jesenje melanholije i hladnoće, čak bi me svojom
preteranom komplikovanošću i bizarnošću, sasvim dotukli, pa zato biram nešto
prikladnije miru pored kamina. Koliko god otrcano zvučalo, u takvim
trenucima zamišljam da sam se našla uz družinu iz „Pet prijatelja“, već
poslovično omiljenu porodicu Vizli
(iliti Vesli, u domaćem prevodu) iz „Harija Potera“, ili možda sestre Marč, koje je uobličila mašta
Lujze M. Alkot („Male žene“). Dakako, Martinova dinastija Stark ima čvrste
porodične veze i svest o zimi pred
vratima, ali, njihovi nimalo svetli izgledi za budućnost takođe ih
eliminišu iz konkurencije...
5.
JESEN JE SAVRŠENO VREME ZA PRIPOVEDANJE PRIČE UZ KAMIN. NAVEDI KNJIGU U KOJOJ
POSTOJI NARATOR.
Ne
moram da razmislim dvaput - to je “Prokleta
avlija”, zbog jedinstvenog preplitanja glasova više naratora, koji čak
često “upadaju” jedni drugima u reč i misao, stvarajući zavodljivu zbrku kod
čitalaca koji bi da se razaberu u tom poliloškom klupku. Više od pripovesti o
sudbinama Džem-sultana, mladog Ćamila, Karađoza ili fra-Petra, to je priča o pričanju, gde Andrić
fascinantno otvara sve same nove i nove vratnice, aktivirajući mnoštvo mogućih
mehanizama pripovedanja. Poput lavirinta, krenete li korak po korak u njegovu
dubinu, ovaj (obimom) neveliki i naizgled jednostavan roman ubrzo će vas uvući
u svoju magičnu suštinu, kao u pozorište
senki koje je dalo nadimak “avlijskom” upravniku. Pođimo samo od pitanja
ko, na samom početku, zapravo posmatra kako sneg zasipa svežu humku, dok
nedaleko fratri popisuju alat preostao iza pokojnika? Iz čije tačke gledišta
sve počinje, a u kom se trenutku već upliće neka druga?
6.
NOĆI POSTAJU MRAČNIJE, PODELI NEKU STRAŠNU I JEZIVU PRIČU.
Pravi
jesenje-jezoviti izbor predstavlja Safonova
“Trilogija magle” (novele “Princ magle”, “Ponoćna palata” i “Septembarska
svetla”), ali, roman koji mi je ubedljivo prva pomisao, svakako mora biti
klasik “Drakula” Brema Stokera!
Podeliću sa vama prisećanje na svoje, za sada poslednje, čitanje ovog kultnog
primera gotske/horor proze, upravo jednog poznonovembarskog vikenda. Večeri i
noći bile su izrazito maglovite, hladne, moja cimerka otputovala kući na par
dana, a pod prozorom zgrade mi se, u kasne sate, dernjale neke ulične
mačketine. Ne moram ni pominjati kako jedva da sam oka sklopila, što usled
očaranosti knjigom, više zbog zastrašujuće autentičnog doživljanja njene
strahovitosti. Zurila sam u mrak, pribojavajući se da će mi odgovoriti neki
iznenadni, crveni pogled. Eto, upravo me i na samo evociranje svega toga
prolaze trnci od užasa!
7.
DANI POSTAJU SVE HLADNIJI, NAVEDI TOPLU PRIČU KOJA MOŽE UGREJATI NEČIJE
KIŠOVITE I HLADNE DANE.
Baš
nedavno pročitan roman Orhana Pamuka,
“Čudan osećaj u meni”, ulio mi je preko potrebno sledovanje nade i
blagonaklonog pogleda na svet. Prosto je nemoguće ostati ravnodušan na makar
delić ljubavi i topline sa kojima ovaj pisac, svaki put i kroz svako svoje
delo, rečima slika rodni Istanbul i pored njegove (tadašnje) bede, sivila,
tegobnih godina kroz koje likovi čudom i ludačkom upornošću istrajavaju.
Naravno,
uvek su, u istoj misiji, provereno uspele pripovetke
Branka Ćopića – baš kao i (nemojte se smejati!) “Ježeva kućica”! Priznajte, fale vam panoi iz predškolskog sa
poređanim kolažima od sakupljenog lišća svih mogućih oblika i nijansi, lutkice
napravljene od žira i kestenja, improvizovane “jesenje trpeze” i recitacije
“šumskih” standarda, u slavu i pozdrav ovom godišnjem dobu!
8.
JESEN SE, NA SVU SREĆU, VRAĆA SVAKE GODINE. NAVEDI NEKU KNJIGU KOJOJ BI ŽELEO
DA SE USKORO VRATIŠ.
Mnogo
ih je, pre svega klasika iz različitih faza mog školovanja, kojima bih iskreno
volela i najozbiljnije nameravam da se (barem jednom) vratim. Zaista sam
uverena u to kako veliki broj knjiga, onih najboljih, zahteva ponovljeno
čitanje u više navrata tokom života, sa stalno drugačijim, bogatijim i
prečišćenim razumevanjem. U tim slučajevima, mada dobro poznajemo tok radnje,
svaki novi susret ima čar još jednog otkrića. Za mene, to su svakako neki od,
na fakultetu mnogovoljenih mi pisaca, kao Stendal,
Mopasan, Zola, romani poput “Čarobnog
brega” i “Rimljanke”, a moram
priznati da u planu imam povratničko čitanje izvesnih knjiga iz detinjstva.
Ovih dana naročito često mislim o serijalu
“Hajduk”, Gradimira Stojkovića.
9.
JESEN JE PRAVO VREME DA SE UŠUŠKAŠ UZ NEKU KNJIGU. KOJI JE TVOJ OMILJENI
AKSESOAR PRILIKOM ČITANJA?
Nemam
neki poseban “aksesoar” (inače gledam da se ne služim tuđicama bez preke
potrebe, ali, za ovaj izraz zaista ne
znam alternativu), čak stvarno izbegavam da, dok čitam, “vucaram” bilo
šta sporedno, a što bi mi ikako odvlačilo pažnju. Posebno nemam naviku da jedem
ili pijem uz knjigu, jer se maksimalno udubim, pa zaboravljam na okolinu i onda
se lako može desiti da nešto prospem. Ipak, na slici mog savršenog “jesenjeg
čitanja”, nalazi se jedno karirano
ćebence sa lažnim Burberry
dezenom (koje smo dobili upravo u sklopu neke od davnih narudžbina iz
“Mladinske knjige”!) – jer sam zimogrožljiva preko svake mere; dobro
osvetljenje – lampa ili jača
plafonjerka; zatim, šolja čaja i keks
koji se može umakati; uz obavezan obeleživač
(uslovno, to je stvarno jedini “aksesoar” bez koga ne mrdam kada su u pitanju
knjige).
10.
PODELI OVAJ TAG I TAGUJ PAR LJUDI.
Na
tekstove mladih dama koje su me uključile u ovu “akciju” već sam ukazala
uvodnim pasusima, a ja “bukmarkiram” (!) Sandru sa bloga STSH Book corner,
Aleksandru – Books and Lilies i Jovanu – Između korica. Sve tri su
dragi diplomci Filološkog fakulteta i imaju mnogo toga pametnog da sroče o
čitanju, pa se njihovim odgovorima unapred, iskreno radujem!
Baš mi je drago što si uradila tag. :)
ОдговориИзбришиPotpuno se slažem, svi moji omiljeni britanski pisci su naprosto savršeni za ovaj period, naročito, tmurni novembar.
Jao Pet prijatelja, izvukli su me da ne odlepim tokom bombardovanja, obožavala sam ih. :D
Ja sam izgleda jedina, koja se nešto razočarala Rimljankom, bolja mi je Lejdi Hamilton.
Uf, kada pročitam ovaj opis Drakule, opet mi se čita, a nedavno sam je pročitala po hiljaditi put. :D
Sjajni odgovori i mnoštvo novih preporuka.
Hvala tebi, još jednom, za odlične ideje. Obožavam našu razmenu preporuka!:) Inače, drugi upitnici koje si objavila (GoT, Guilty reader) su uveliko u planu, po jedan mesečno. Navučena sam, šta da kažem!:)))
ИзбришиJa nisam čitala "Lejdi Hamilton", eto još jedne dobre ideje. Za "Rimljanku" sam očekivala da mi bude bezveze, sentimentalni romančić, ali, bogami me baš, baš pozitivno iznenadila. Nisam očekivala tako snažan politički momenat i tešku junakinjinu sudbinu.
Jao, meni isto, eto sad baš čitam (po prvi put!) "Beskrajnu priču" i toliko uživam, da bi mi bilo šta fantastično i natprirodno došlo kao poručeno.
Drago mi je što ti je bilo zanimljivo.:)
''Knjiga je među retkim, privilegovanim prijateljima koji imaju apsolutno pravo na isključivi monolog, što nimalo ne pada teško, niti deluje sebično zbog zahteva da je – samo pomno slušate!'' - Divna rečenica :-) Sve što si navela mi zvuči savršeno za jesenji period - od Holmsa, Agate Kristi, preko dobovanja kiše i šolja čaja do utapanja u porodicu Veslijevih. Ja još nisam čitala ''Daleko od razuzdane gomile'', videla sam da se i Ivani dopala. Kupiću je kad Vulkanovi klasici opet budu na popustu (tj. možda su još uvek). Hvala puno na tagu!
ОдговориИзбришиHvala tebi na divnom komentaru, drago mi je što ti se tekst svideo, uz predloge!:)
ИзбришиJedva čekam tvoju verziju/odgovore, a bogami i utiske o Hardiju, pošto se svima nama roman "Daleko od razuzdane gomile" prilično svideo, ali su se mišljenja o junakinjina tri udvarača poprilično razilazila i interesuje me kome će otići tvoj glas.:))))
Hvala na tagu, ali ovo je jedan od retkih upitnika koji me nije privukao, ne znam ni sama zašto, mada uvek volim da čitam tuđe odgovore na pitanja, kakva god ona bila. Tvoji odgovori su, kao i uvek, zanimljivi i inspirativni :)
ОдговориИзбришиJa baš ne volim jesen. Čim se spuste temperature i nebo posivi, i ja sva posivim i nisam ni za šta. :)
Nisam čitala "Daleko od razuzdane gomile", moraću to pod hitno da ispravim, hvala na podsećanju! :)
Hehe, eto kako se ukusi razlikuju - meni je ovaj bio zanimljiviji od letnjeg, a možda i jer mi jesen stvarno, onako "štreberski", redovno miriše na knjige i posebno pogoduje čitanju.
ИзбришиZa decembar sam odvojila "Guilty reader book tag".
Svakako da me sivilo i jutro koje nikako da svane baš dotuku, ali kad samo pogledam one boje lišća, odmah se oraspoložim!:)
Super, kao i za Aleksandru važi da obavezno javiš utiske i kome ide tvoj glas/podrška oko Vitsavejinog srca.
Hvala mnogo na čitanju!:)
Sjajan tag, volim kad sve razradiš do detalja pravo je uživanje za čitanje.
ОдговориИзбришиSlažem se zaista "Daleko od razuzdane gomile" zaista ima živopisne opise, Hardi prenosi pravu seosku atmosferu i to je nešto što ne može da se poredi sa bilo kojim drugim delom.
Ja npr. Viktoriju nisam shvatila preterano tragično ne znam zašto, mračna pre nego tragična nekako valjda sam vidlea šta će se desiti odmah pa sam bial spremna ko će znati :)
Ja nikada ne bih volela da budem deeo Vizli klana samo zato što Oliera, Rona i Džini ne volim nikako. Ostale volim, i ostali su genijalni posebno moli ali ovo troje ne mogu da gledam :)
Jaoj tajDrakula moram da ga nađem i da ga pročitam kad-tad izgleda da samo ja to nisam čitala a čula sam da ima razlike u odnsu na meni jako dragu adaptaciju istiomenog romana sa Gerijem Odlamnom :)
Dobro je mislial sam da samo ja nemam čitala čke aksesoare :) Bukvalno i meni je bitno da imam dobro sovetljenu sobu ja nosim naočare pa bih bila još ćoravija da nije osvetljena (prednost elektronske knjige je što možeš da je čitaš i u mraku) :)
Odličan tag drago mi je što si ga uradila baš sam uživala u dogovorima gotovo kao kada sam pisala svoj :)
Hvala, Saro, drago mi je da si uživala!:))))
ИзбришиOd Hardija se, bogami, mnogo nauči i o ovčarstvu!
Pa, dobro, i u "Dami sa kamelijama" se unapred znalo šta će biti, pa ipak je tužna...istina, tragično je termin koji mi danas olako koristimo, jer antičko tragično se razlikuje, ali neka ga kad je već tu.:)
Ne podnosim Rona i Džini, ali mi je toplina i atmosfera koju ta porodica pravi nešto prelepo, pa sam se više vodila Harijevim doživljajem, ili bilo kog posetioca, nego samog člana.
Ali, pazi, Kopolina filmska verzija je (iako sjajna) PRILIČNO DRUGAČIJA od knjige! Drakula je zver, nema ljubavne priče (sem između Džonatana i Mine, koji su ovde muž i žena i stvarno se vole), nema te erotizovanosti postignute zahvaljujući Oldmanu, ali je i dalje horor i vrlo kvalitetan roman.
Ja doslovce pazim na vid - "kao oči u glavi". U svakom smislu!:)
Hvala još jednom!:)))
Drugi put kucam odgovor i nadam se da ovoga puta neću napraviti neki peh i ostati bez napisanog. Ako čitaš ovo - uspela sam!
ОдговориИзбришиPrihvatam „tag”. Nisam do sada popunjavala upitnike, ali biće mi drago da mi baš ovaj bude prvi, posebno jer je tema vezana za meni veoma drag period godine. Već razmišljam o mogućim odgovorima, tako da ću se potruditi da narednih dana objavim i svoju varijantu.
Inače, dopada mi se tvoj izbor dela u odgovorima. Moram priznati da mi nisu sva poznata, pa ću ih imati na umu u nekoj od budućih poseta biblioteci ili knjižari. Ipak, jedan odgovor moram da izdvojim - „Ježevu kućicu”! Nisam sigurna da bih se setila nje pri popunjavanju, ali mislim da je slika ježića srećnog i ušuškanog u kućici jedna od najtoplijih i najslađih u našoj književnosti za decu, pa je samim tim i savršen odgovor. :)
Jovana, mnogo hvala na odgovoru i radujem se, da ponovim još jednom, buduće čitanju! Zapravo, klikni na oznaku "upitnik" ispod teksta, tu ima pregršt sjajnih književnih anketa na maštovita pitanja, pa zataji li ti inspiracija za prikaze/analize konkretnih dela, eto uvek spremne teme - recept koji i sama uvek primenjujem!:)))))
ИзбришиDa, kućica-topli dom i nezaboravni ježić.:))))