субота, 16. септембар 2017.

Subota sa knjigom: „Leto kada sam naučila da letim“

piše: Isidora Đolović

Zamislite da vas, u inat svim planovima i alternativama koje ste spremili za najduži raspust, roditelji spakuju u autobus! Putovaćete sa babom koja nesnosno „testeriše“ (= hrče), torbom pretovarenom hranom – uključujući i kiselo mleko, jastukom koji je zakrčio prolaz između sedišta...Bez prava žalbe, šalju vas na Hvar, pritom propisno izblamiraju ispraćanjem na stanici. Krenuli ste u pohode babinom zavičaju i sestri, nona Luciji, koju vaša Marija nije videla duže od četvrt veka – prema tome, dramatične reakcije su unapred zagarantovane. Sada je to druga država, neko drugo vreme, a vas grizu komarci, nema Interneta i prosto zavidite starijem bratu, drugaricama, čak i psu ljubimcu, ma, svima koji su ostali kod kuće...

Baš tako beogradska tinejdžerka Sofija doživljava početak boravka na moru – kao veliku katastrofu, merenu besanim noćima i opisivanu nam neposrednim obraćanjem jedne moderne curice. U početku, sve je nervira: previše staraca, prejako sunce, odsečenost od sveta (= društvenih mreža), bodulski govor koji uopšte ne razume, silna pravila stanovanja i kućni rituali sestara penzionerki. Ali, istovremeno počinje da je obuzima babina naglo vraćena vedrina, te postepeno i sama pronalazi uživanje u: ribi i bevandi, čitanju Endeove „Beskrajne priče“ (ujedno prvoj lekciji iz naslovnog letenja), poznanstvu sa „Uobraženim“ Lukom, njegovom sestrom Anom i belim psom, neodoljivosti večernjih šetnji, preganjanja oko porcije sladoleda (dilema za million dolara: Veliki ili Mali Pirat?), svih finesa dijalekta, lokalnog mentaliteta...Vremenom joj više neće smetati šuškanje miševa na tavanu, niti bezazlena ogovaranja iz pekare, a doživeće izlet na Brač, hvatanje signala za „Skajp“ sa sve urnebesnim reakcijama Mare i Luce, doznaće o prošlosti koja povezuje babu i barbu Luku, a kroz kućnu biblioteku i majčina upozorenja otkrivati i noviju istoriju apsurdnog ratnog sukoba.
autorka
Ime Jasminke Petrović dobro je poznato u redovima boraca za širenje lepe reči i kulture čitanja među decom i mladima. Svojim radom, a pre svega razumevanjem njihovih briga, želja i nežnih duša, odavno pruža nemerljiv doprinos opštoj vaspitno-prosvetnoj misiji. Moje upoznavanje sa njenim delom počelo je pre dvadeset godina, zahvaljujući legendarnom đačkom listu „Tik-Tak“ i, evo, posle toliko vremena, još uvek uspešno dopire do neke nove dece, udruženim snagama sa ilustratorom Dobrosavom – Bobom Živkovićem. Neimarski neumorno grade prelaz ka odraslosti, kojim se kasnije uspešno služimo, vraćamo, tamo i natrag. 

Kroz roman “Leto kada sam naučila da letim” (Kreativni centar, 2015), jezikom tinejdžera ispripovedane su mnoge velike i važne stvari o životu. Jugonostalgija i jugoskeptici, „Fejsbuk“ kao glasnik prvih ljubavnih razočarenja, razumevanje i netrpeljivost, sastajanja i ponovni rastanci – sve se to sabralo na nevelikom broju strana, kroz sasvim životne, savremene epizode. Iza mnogo simpatičnog humora koji za tren razgali srce, nađu se i stare tajne od kojih ono isto tako zaboli. Smeh i suze, generacije u dodiru – sa različitim posledicama, nesigurnosti odrastanja i bekstvo u slobodu mašte, a oko svega toga mirisi lavande i mora...I baš kao što će Sofija od ovog letovanja dobiti mnogo više nego što je zamišljala, čitalac takođe, pored nesumnjivo dobrog izbora knjige koju će poneti na putovanje, dobija odličan povod za – uz razonodu – ozbiljno promišljanje.