piše:
Isidora Đolović
Uoči
bitke kod Vaterloa, porodice Trenčard (beskrajno ambiciozni Džejms -
liferant/dobavljač namirnica za vojsku, njegova racionalna supruga En, lepa kći
Sofija i sin Oliver, još uvek dečak) i Belazis (vikont Peregrin, grofica Korin
i njihov jedinac - šarmantni, blistavi Edmund) na korak su od, društveno sasvim
nedoličnog, ali emocijama mladih, podrškom slavodobitnog Džejmsa i metežom
trenutka podsticanog povezivanja. Iznenadni prekid legendarnog bala i pogibija
naslednika Belazisovih u bici koja je usledila, osujetiće ove namere u
začetku.
Međutim,
1841. godine (četvrt veka potom), kada stare tajne isplivaju na površinu,
zapretiće da ugroze dugo i mukotrpno sticani (u slučaju Trenčardovih) ili
održavani ugled (Belazisovih). Kroz rad na velelepnom zdanju sa trga Belgrejv,
Džejms ponovo dolazi u kontakt sa ovom nadmenom porodicom. Pojedini interesi
otvaraju stare rane, a pojava - naizgled niotkuda - mladog Čarlsa Poupa,
vrednog i poštenog usvojenika sveštenika, izaziva podozrenje, znatiželju i
strepnju, kada obe porodice svojski prionu na pokroviteljstvo nad njegovim
trgovačkim zamislima. Naročito će se ugroženim osetiti Oliver Trenčard, lenji i
bezvoljni sin, oženjen uvek nezadovoljnom Suzan - i Džon Belazis, poročni
bratanac-naslednik (sin Stivena, sveštenika uvek u kockarskim dugovima i
"na grbači" brata). Beskrupulozna borba za pronicanje u središte
zagonetke i zaštitu svog statusa obuhvatiće svakovrsne prevare, ucene i
zavereništva. Bez brige, "hepi-end" je zagarantovan, baš kao i kod
klasičnih viktorijanskih romana.
Za
ljubitelje tema iz viktorijanske epohe i ovoga tipa priča uopšte, sa svim
pripadajućim karakteristikama (klišei, obrti, postavke likova i odnosa među
njima), "Belgrejvija"
Džulijana Felouza biće prava poslastica. Brzo, efektno, zanimljivo čitanje,
nakon koga ćete se osećati kao da ste pogledali dobar "kostimirani"
film ili mini-seriju - što i ne čudi, s obzirom da je Felouz vrsni scenarista i
režiser (dobitnik Oskara za originalni scenario "Gosford parka",
potpisnik "Vašara taštine", "Turiste" i serije
"Dauntonska opatija"). Međutim, ono što je prednost ove knjige,
ujedno (naizgled paradoksalno) predstavlja i njen najveći nedostatak. Naime,
neosporna filmičnost ostavlja delo na nivou (veoma dobro razrađenog)
nacrta, gotovo scenarija za neku buduću igranu adaptaciju. Stilski, posmatran
kao roman, ima mnogo vidljivih slabosti: likovi su jednodimenzionalni,
"soap opera" manir prenaglašen, brojne situacije i raspleti unapred
očigledni. Iskreno se nadam da će biti ekranizacije i ne sumnjam kako će
ispasti odlična, a do tada ostaje pisana potvrda Felouzove veštine da skroji
dobru priču, ali ne i da je potpuno ubedljivo primeni kroz PRIPOVEDNU
PROZU.
Uvodno
poglavlje, sa atmosferom čuvenog bala kod Ričmondovih, podsetiće vas na delo
Vilijama Tekerija i film "Vanity fair", što nije nimalo iznenađujuće,
s obzirom na već pomenutu Felouzovu umešanost u nastajanje istog. Nerviraju
pojedini bespotrebno trivijalni dijalozi ili opisi, poput stalnog ponavljanja
fraze "moj prelepi sin" ili "moja divna kći" (čak i ako je
od pristrasnih roditelja, mnogo je!). Time do izražaja dolazi ona čisto KNJIŽEVNA
slabost teksta, tj. Felouzov promašaj u nastojanju da, lutajući od svesti
jednog do vizure drugog lika, prenese njihove tačke gledišta na produbljeniji
način. Ličnosti su jasno postavljene i podeljene na tabore pozitivno i
negativno obojenih, a simpatije autora neskrivene - pa ih i mi neminovno (uz
takvo gledište) od početka usvajamo i zadržavamo: npr, dragi su nam
Trenčardovi, Čarls, Marija nasuprot Džonu Belazisu, Oliveru, pojedinim slugama.
Najveći udeo humora nosi Džejms Trenčard - dobroćudni, priprosti trgovac
neograničene ambicije, ali ništa manje snažne volje za radom. Mnoge situacije
su više nego predvidljive, recimo, unapred se može pretpostaviti šta je bilo sa
Edmundom i Sofijom ili šta će se dogoditi između Džona i Suzan - i sa kakvim
ishodom.
Uprkos
svemu, "Belgrejvija" je zaista zanimljivo štivo, sa vrlo dobro
predstavljenim vremensko-prostornim kontekstom, oživelim duhom sredine XIX veka
u rastućem Londonu, izrazitim smislom za detalje, sigurno vođenom radnjom i
zadržavanjem čitaočeve pažnje. Nestrpljenje sa kojim se hita ka narednom
poglavlju pokazuje kako se u nameri delimično uspelo. U fokusu se nalaze veoma
dobro istaknute klasne razlike, predrasude i ograničenja - pre svega, ključno
pitanje poverenja unutar porodice, skandali u visokom društvu, napori da se
održi spoljna maska uglađenosti, ravnodušnosti i otmenosti. Podzapleti sa
poslugom takođe predstavljaju dodatni pozitivni "začin", naročito njihova
posredna umešanost u život gospodara i svi "kanali" kojima se prenose
informacije. Zbog svega toga, ukupni utisak je na kraju povoljniji nego što
knjiga, objektivno, zaslužuje.