komentariše: Isidora Đolović
“The
broken man”: Odavno uvodnoj špici nije prethodio
neki segment, a da ne spada u "Previosly...", što je već samo po sebi
ozbiljan signal. Ovoga puta, videlo se da će biti važan i bio je: Povratak
Pseta! Ujedno, moj utisak nedelje. Zaista, tek nakon dužeg odsustva,
shvatite koliko je neki lik poput njega falio. Deluje, ako ne u potpunosti preobraćeno,
ono bar sveže i orno za upuštanje u stara iskušenja sa novim iskustvom. Njegov
propovednik, koga igra iskusni Ijan
Mekšejn, fizički pomalo liči na Dorana. Biće veselo sa Bratstvom bez barjaka, što je još jedan "comeback" kome se
radujem. Sažeta mudrost izrečena je o toliko "različitih" vera i bogova, sa istom suštinom. Lep, pitoreskni krajolik, postaće pozornica za krvava zbivanja.
Stray dog's back in town! |
Kraljeva luka
- ne previše dosadna, za promenu. Mardžeri, alal vera, lukava i proračunata.
Bakica može da predahne i putuje kući, jer Loras, ako se seka pita, ostaje
"ponos i dika Visovrta". Sersei, doduše, koliko god delovala krotko,
takođe krije neki opasan kec u rukavu. Onaj jedva primetni smešak u uglu usana
pokazuje kako Olena greši ako misli da zlo nije pritajeno, pa još krčkano na
tihoj vatri osvete....
Grejdžoji
- nervira me što su pretvorili Jaru u lezbejku, mada scena nije bila toliko
gadna kao što se iz trejlera moglo naslutiti. Ali, ZAŠTO, zaboga, devojka sa
pretenzijama da bude vođa i preuzme tradicionalno mušku ulogu, mora to da bude i u
seksualnom/polnom smislu?!?
Svejedno, sjajan odnos sa Teonom, sjajan motivacioni govor, a plan da se pridruže Deneris sasvim dovoljno intrigira.
Svejedno, sjajan odnos sa Teonom, sjajan motivacioni govor, a plan da se pridruže Deneris sasvim dovoljno intrigira.
Tako se bati prave zazubice |
Arja
- kratko i napeto. Preživeće, sigurno, ali, kako? Kuda u neprijateljskom
Bravosu? Šta će novopronađena vučica smisliti kako bi ušla u trag svom čoporu?
I KOJA je, naposletku, bila svrha boravka u hramu?
Najzanimljivije za
kraj: Brzorečje, manje-više preslikano iz knjiga, što mi se
neuobičajeno mnogo svidelo. Pretnje Crnoj ribi preko Edmurovog života, na identičan način su opisane. Nepokolebljivi stričev stav. Odličan dijalog sa Džejmijem. Dopada mi
se Džejmijevo novo vođstvo i stari tandem sa Bronom. Neodoljivo me podsećaju na
Čezara i Mikeleta: dijalozi, opaske plaćenika, prijateljstvo, sam izgled Nikija
u oklopu, preuzimanje komande....a pretnja Brindenu podseća na Huanovu ucenu
Katerine Sforce Benitovim životom. Pejzaži su prekrasni!
Blatno letovanje...posle Dorne, ova klima tako deprimira! |
Baš kao i Medveđa
ostrva, ono malo što videsmo u kadru. Poslanstvo brata i sestre po
preostalim kućama Severa ne nudi mnogo nade. Divljani, ironično, kao najveće
pojačanje, ujedno su i ključna tačka spoticanja. Dopada mi se mala Lijena
Mormont, ali, njihova pomoć je smejurija. Davos je, doduše, bio vrlo
dostojanstven i uvek ga je lepo slušati. Što se Glovera tiče, nažalost, ne mogu
da kažem da greše. Njihovo uskraćivanje pomoći je sasvim logično i razumljivo.
Rob je sam kriv za sve što mu se desilo, a arogancijom je i učinio da mu Sever
okrene leđa. Sem toga, koliko je Džon staložen, toliko je Sansa previše digla
nos i drago mi je, donekle, što joj je isti "natrljan" činjenicama.
Ona nije Jara Grejdžoj, ni Mardžeri Tajrel, iako je "svašta trpela da bi
preživela". Previsoko leti, pa će i ovo obraćanje Bejlišu za pomoć možda
da joj se obije o glavu, posebno s obzirom da radi na svoju ruku i krišom od
Džona. I, da, dobro je što je bar neko (makar i devojčica) podsetio Sansu da je
(pravno, formalno, religijskim obredom zapečaćeno, kako god) još uvek BOLTON.
Bitches, please! |
“No
One”: može da prođe, u smislu da volim da gledam
"Game of thrones" i to činim sa iskrenim zanimanjem, gluma je dobra,
kadrovi su dobri, muzika je dobra i proleti mi tih sat vremena. Ali, ne mogu da
kažem da me priča ove sezone zadovoljava. Nekako, svega dobijam "na
kašičicu" (govorim isključivo U SVOJE IME, to je, eto, lični utisak i ograđujem
se njime unapred). U prvih par epizoda, radnja je tekla brzo, mnogima je
to smetalo. Sada mili kao puž, fali mi celovitosti priče, fali nekog opšteg
sklada, sve je previše iscepkano i neujednačeno. Šta reći kad me Arjina
priča ponovo najviše iznenadila i zabavila. Uopšte nisam očekivala da mi baš
ona popravi utisak, ali, jeste i drago mi je zbog toga.
Bravos
- Najozbiljnije, bravo(s),
bravo(s) što su od verovatno najdosadnije priče u poslednje dve sezone
napravili, preko noći, nešto što sadrži, u par scena, više adrenalina nego
ostatak zajedno. Podsetilo me sve na Arjin put iz prve dve sezone. Glumica,
Krejnova, baš mi se dopala kao lik i podseća li još nekoga na Ketlin Stark ili umišljam?
Sve
vreme sam imala u glavi tu neverovatnu sličnost sa Arjinom majkom i činjenicu
da joj ova žena bezrezervno pruža pomoć, strada za nju, kao i da se Ket u samoj
epizodi više puta pominje i to značajno, što je svakako način da se nagovesti,
nadam se, kako svest o nepravdi nanetoj porodici Stark nije iščilela.
Ona mala ludača koja je juri, Vejf, takođe superiorno radi posao,
dovoljno je to koliko me iritirala iz epizode u epizodu. Jedva sam, kasnije, u
njoj prepoznala Faye Marsay iliti
Anu Nevil iz serije “The White queen”. Sjajna glumica, u zavidnoj fizičkoj kondiciji. Džaken, odnosno lepi Tomi, standardno
fantastičan. Scena jurnjave je odlična, a gašenje sveće pred korišćenje Igle posle dugo
vremena - istinski moćan momenat.
Ne mogu se oteti utisku
da je Džaken sve ovo unapred isplanirao, znao i ŽELEO da Arju toliko iskušava,
dovede do granice i potvrdi kako ona ipak ne može i nikad neće biti
"niko", pa da je tako istreniranu pošalje nazad kući, po osvetu.
Mislim da je TO bila poenta čitavog bavljenja u Bravosu i obuke, ali, videćemo.
Završna scena mi se veoma svidela.
U vezi sa izvođenjem
predstave: Lanisteri, valjda, imaju ZELENE oči, a ne plave?! I Sersein
"prvorođeni sin" nije Džofri, tj. jeste - ali, ne u seriji (potvrda
principa da "istina ima samo jednu verziju, laž hiljadu" i svaki put
moraš paziti da se ne izlaneš ponavljajući ono što si jednom netačno predstavio
- u ovom slučaju, izmenio u izvornom tekstu!).
Brzorečje
- Tu i tamo. S jedne strane, dopada mi se priča jer je u večini segmenata verna
knjigama. Svideo mi se Brinden/Crna riba, zaličio mi na Baristana Selmija,
častan i nepokolebljiv, tvrdoglav i hrabar. Dopalo mi se što je na kraju ipak
našao zajednički jezik sa Brijenom.
Nije mi se dopalo apsolutno regresiranje Džejmija Lanistera i vraćanje lika na
početnu tačku. Njegovi dijalozi sa Brijen i Edmurom možda bi bili zanimljivi da
je ovo prva sezona i da nije bilo čitave priče sa odsecanjem ruke, boravka u
zarobljeništvu, prijateljstva sa Brijenom i famoznog preobraćenja koje Džejmija
čini istinski zanimljivim i posebnim, zbog koga nam je prirastao za srce. Sve
to je sada poništeno i ignorisano, ovako arogantnim ponašanjem i izjavama
ljubavi za Sersei, sebičnošću, slepilom. Kada je stao da upoređuje Ketlin i
Sersei, njihove majčinske instinkte i snagu koja ih pokreće (a po tom
intenzitetu su jedino slične, ne i po motivaciji i ishodu!), pa kada je
izgovorio ono "stvari koje činimo zbog ljubavi" što je zazvučalo kao
čisto karikiranje prve epizode, samo sam se zapitala:"Stvarno, Džejmi,
STVARNO izjednačavaš Ketlinine postupke u odbranu svoje nevine dece i
pravdoljubivog muža, sa Serseinim (i svojim) zločinima u cilju zataškavanja
bolesne veze, njenih plodova i velike laži koju su doneli na tron?"
I to mi je bilo dno dna, još veće nego Edmurov arogantni nalog da se Crna riba uhapsi, držanje kojim na isti ultimatum odgovara dijametralno različito nego stric, PA MAKAR I NEMAO IZBORA, taj Edmur mi je miljama daleko od onog koji jedva par sati ranije u šatoru stvarno fantastično spušta Džejmija na zemlju i dovodi u pitanje njegovu samouverenost, savest, čast.
I to mi je bilo dno dna, još veće nego Edmurov arogantni nalog da se Crna riba uhapsi, držanje kojim na isti ultimatum odgovara dijametralno različito nego stric, PA MAKAR I NEMAO IZBORA, taj Edmur mi je miljama daleko od onog koji jedva par sati ranije u šatoru stvarno fantastično spušta Džejmija na zemlju i dovodi u pitanje njegovu samouverenost, savest, čast.
Dalje, susret Brona i
Podrika ("napad" s leđa, ustanovismo još posle prvog trejlera,
definitivno je bio “navlakuša”) bio bi duhovitiji da nije previše vulgarnih
šala i preterano duge opservacije o Brijeninoj i Džejmijevoj uzajamnoj
seksualnoj privlačnosti, pa još onih gnusnih komentara kako bi je, zapravo, sam
Bron odveo u krevet - a možda i njen štitonoša....ovaj, čemu?!?
Jedini trenutak kada je
Džejmi bio onaj PRAVI, sa iskustvom između prve i poslednje sezone, jeste onaj
kada u izmaglici svitanja gleda kako se čamac sa Brijen i Podom udaljava.
Jedino tada je ubedljiv.
Mirin
- Dosadno, dosadno, dosadno...ali, sa potencijalom u vidu Varisove tajne
misije i Denerisinog povratka. Tirion je ove sezone na dnu, pošto mu se svako
pojavljivanje svede na besmislene i nategnute monologe uz čašicu, u društvu ono
dvoje smarača....mislim da mi je pričanje "viceva" sada u rangu sa
"bad pussy" scenom po transferu blama koji sam osetila. Nazor do
bola. Njegove odluke o robovlasnicima takođe nisu dale rezultat, što je
omogućilo Tarzan-boy-u da mu soli
pamet. Deneris se vraća u skroz kliše stilu, ali, hajde da se nadamo da to ipak
vodi nečemu podnošljivom. Svaki put kada prikažu flotu u zalivu, očekujem
Grejdžoje i njihovih "1000 dobrih brodova", ko god ih doveo - brat i
seka, ili strikan, ili svi đuture.
Treća Crvena sveštenica je takođe lepotica, izgleda da ih biraju po principu
Mis Poznatog sveta.
Tirionove šale postaju previše usiljene, a ja ga stvarno od početka volim i ovo priznajem teška srca. Zanimljivo je kako oslovljava Deneris sa "naša kraljica".
Tirionove šale postaju previše usiljene, a ja ga stvarno od početka volim i ovo priznajem teška srca. Zanimljivo je kako oslovljava Deneris sa "naša kraljica".
Kraljeva luka -
Lena dobro glumi, scene nisu bile dosadne, mada ono "I choose
violence" na kraju ne opravda očekivanje, jer suđenja borbom neće biti -
ali, zato Vrabac očito "krčka" finu s(t)upicu za poniženu kraljicu
majku, sa Tomenom kao već potpuno pridobijenom marionetom. Lansel i drugari
ostadoše zabezeknuti, a i ja, Gregorovom brutalnošću. Ipak, ništa novo, imam
utisak da se natežu oko istog čitavu sezonu i da će suđenje biti deo finala,
kao vrhunac svega što dobijamo od te priče u šestom "poglavlju".
Pseto i Bratstvo bez
barjaka - Zanimljivo. Kada je krenuo da
skida glave onim likovima, morala sam da skrećem pogled svaki čas, bilo je brzo
i krvavo. Drago mi je što Berikova i Torosova družina ipak NIJE ničim izazvano
pretvorena u putujuće siledžije i super je što su se ne tako davni protivnici
sada udružili. Predviđam da će imati nekakvu ulogu u pomaganju Arji, kada
pristigne na zavičajno tle.
Mnogohvaljenu epizodu “Battle of the bastards” odgledala
sam bez ikakvih prethodnih čitanja komentara, spojlera, debata,
utisaka....naprosto, želela sam da neometano uživam i tako je zaista bilo.
Moram reći kako je ovo za mene bila NAJBOLJA epizoda šeste sezone, koju mi ni
finale nije uspelo zaseniti. Zapravo, najbolja je od "Hardhome"-a,
filmska, epska, bez (većih) falinki, pa čak i te sitne zamerkice naprosto nemam
srca da pominjem, jer nisu bitno narušile ukupan doživljaj. Veoma sam
zadovoljna i biću čak i ako ovo bude jedina skroz pristojna epka sezone koju
ćemo uskoro ispratiti. Ničeg nije bilo suviše, priča svedena na dva plana, ona
najvažnija - Mirin i Sever, na oba beše eksplozivno, a onaj "jači"
(glumački, radnjom, akcijom) zasluženo zastupljeniji. Martinove knjige sam
prevashodno zavolela zbog Leda i
Vatre, kako serijal (i ne slučajno) nosi naziv, a ovde smo upravo dobili
Vatru i Led.
Dopale su mi se masovne
scene (bitke), kao i pojedinačne, da ne kažem "solo deonice", a
najviše DIJALOZI i interakcije.Mislim da su rešenja bila zadovoljavajuća,
većinom logična, pa ću umesto daljeg filozofiranja preći na konkretno:
1. Mirin
- Manje je više, manje je bolje, u ovom slučaju. Misandei i Sivi Crv
nisu preterano smarali; od prvih momenata smo "uvučeni" u pravu
eksplozivnu radnju, u grotlo zbivanja, sami efekti me nisu nešto oborili s
nogu, ali uz dramatičnu muziku poslužili su svrsi i tačno sam pretpostavljala
da će dragon ex machina u kombinaciji
sa posetiocima iz zavičaja stišati bunu.
Najslabija tačka priče u Mirinu, ti nekako naivno-jeftini razgovori, ni ovde nisu preskočeni, ali, što volim da vidim Deneris na zmaju, tako mi moćno izgleda i nekako je efektnije nego njene diktatorske tirade.
Najslabija tačka priče u Mirinu, ti nekako naivno-jeftini razgovori, ni ovde nisu preskočeni, ali, što volim da vidim Deneris na zmaju, tako mi moćno izgleda i nekako je efektnije nego njene diktatorske tirade.
A naša Deni je zaista
ozbiljno zabrazdila na tiransku stranu, što već primećuje i Tirion. Njen
pogled, stav, reči, nose kombinaciju osionosti, ludila i preterane
samouverenosti - međutim, prizor tri zmaja iznad grada neprocenjiv je i čini
njeno mahnitanje zanemarljivim, a daje rezultate.
Susret sa bratom i sestrom Grejdžoj mi se veoma dopao. Teon koji izgleda kao onaj stari, barem spolja - čist, ozbiljan, prav i nekako lep - opet LJUDSKO BIĆE. Jara, koju sam od ove sezone zavolela (ne koliko Ašu, ali kao snažnu, a ipak emotivnu, odanu i pravičnu osobu), njegova potpora i žena koja se zauzima za svoje nasledno pravo, pri tom se malo (kao i scenaristi) poigravajući rodnim/seksualnim stereotipima, ali, povezujući se sa Deni više na (kako ja to shvatih) girl power osnovi.
Susret sa bratom i sestrom Grejdžoj mi se veoma dopao. Teon koji izgleda kao onaj stari, barem spolja - čist, ozbiljan, prav i nekako lep - opet LJUDSKO BIĆE. Jara, koju sam od ove sezone zavolela (ne koliko Ašu, ali kao snažnu, a ipak emotivnu, odanu i pravičnu osobu), njegova potpora i žena koja se zauzima za svoje nasledno pravo, pri tom se malo (kao i scenaristi) poigravajući rodnim/seksualnim stereotipima, ali, povezujući se sa Deni više na (kako ja to shvatih) girl power osnovi.
Tirion, za koga mi se
dopalo što je dobio dozvolu od Deneris da prvi pregovara sa gostima, jer je on,
ipak, Vesterošanin i poznaje problem duže i bolje. Sitna peckanja i
prepucavanja ipak bivaju potisnuta zajedničkim zaključkom o tome da, kao
dolazeća generacija, neće ponavljati greške svojih očeva. Plemenita je to
ideja, zanos koji nosi svaki prevratnički naraštaj i revoluciju, uglavnom se ne
obistini, ali, lepo je imati ideal pred sobom - posebno u Denerisinoj
situaciji.
Pogodba je sasvim razumna, Grejdžoji skromni i realni. Čeka se Juronovo uključenje u priču.
Pitam se, hoćemo li još koji put videti Džoru?
Pogodba je sasvim razumna, Grejdžoji skromni i realni. Čeka se Juronovo uključenje u priču.
Pitam se, hoćemo li još koji put videti Džoru?
2. Sever - Odakle početi? Svaka
sekvenca je izuzetna. Svaka istaknuta
figura na svom mestu, nigde previše reči, gestova, pokreta, čak ni kod
omraženog Bejliša. Ničeg suvišnog.
Svidelo mi se lagano, postepeno građenje radnje, od očaja do sjaja. Svidelo mi se što je Džon bio prava viteška figura, poput Aragorna, junak sa plemenitim, dobrim srcem.
Svidela mi se gluma, naročito Kita, Sofi i Ivana. Minijature Davosa, Melisandre i Tormunda, ono malo što smo ih videli. Nije mi mnogo bilo smešno ni to što je Rikon prerastao i veći od Remzija dok ga vuče onim kanapom, zato što je scena "lova" bila toliko teška i potresno završena.
Pre svega, pregovori: odlične ekspresije prilikom susreta supružnika, odsev traume i prkosa kod nje, perverzne naslade i samouverenosti kod njega; naglašeno oslovljavanje Džona kao "kopileta"; gordost i nepromišljenost koja je Remzija upropastila, jer je zapravo oceubistvom već potpisao sebi presudu.
Svidelo mi se lagano, postepeno građenje radnje, od očaja do sjaja. Svidelo mi se što je Džon bio prava viteška figura, poput Aragorna, junak sa plemenitim, dobrim srcem.
Svidela mi se gluma, naročito Kita, Sofi i Ivana. Minijature Davosa, Melisandre i Tormunda, ono malo što smo ih videli. Nije mi mnogo bilo smešno ni to što je Rikon prerastao i veći od Remzija dok ga vuče onim kanapom, zato što je scena "lova" bila toliko teška i potresno završena.
Pre svega, pregovori: odlične ekspresije prilikom susreta supružnika, odsev traume i prkosa kod nje, perverzne naslade i samouverenosti kod njega; naglašeno oslovljavanje Džona kao "kopileta"; gordost i nepromišljenost koja je Remzija upropastila, jer je zapravo oceubistvom već potpisao sebi presudu.
Sansine reči i odlazak
pre završetka pregovora bili su sasvim na mestu i izvršili zadatak kako treba. Pomalo
sebično, na momente, što je najvažnije bilo "pobediti kako se ne bi
vratila Remziju", pa i žrtvovati Rikona ako treba - a opet, razložno, jer,
ona zna kakav je Bolton, mada i Džon zna za mnogo gore i teže opasnosti -
jednostavno, bio je to dijalog i sudar interesa, stanovišta, gde niko nije u
zabludi i svako može da opravda svoj stav vrlo shvatljivo. Sansa nije mogla da
mu kaže za apel Bejlišu, a nije ni htrela - zbog neizvesnosti hoće li se zaista
pojaviti, ali i zbog onog zrna inicijative, želje da LIČNO doprinese, osveti
SEBE, možda i pre nego porodični dom i ime.
Džonov razgovor sa
Melisandrom bio je ipak bolji, suptilan, tajanstven kao i ona sama, a pun tihe
vere i inicijative koju mu je prenela. Veru u "kopile" imaju Davos i
Tormund, dabome, neograničenu - a njihovo povezivanje, druženje dva ratnika iz
sasvim različitih sredina i svetova, sa finim humorističkim momentima, osvežio
je napetu epizodu.
Scena u kojoj Davos,
dok sviće, pronalazi Širininu figuricu konja bila je dirljiva. Shvatio je sve,
borio se, verujem, i za tu devojčicu koju je voleo, čija je žrtva ugrađena i u
temelje ove (buduće) pobede. I za svog kralja, Stanisa, negde u dubini srca. On
je utro put za Džonov trijumf.
Pripreme za borbu i borba sama - besprekorno. Razlike između Džona i Remzija su
vrlo dobro istaknute, već kroz činjenicu da jedan odlazi u samo središte
akcije, gde je najgušće, a drugi posmatra izdaleka, sa konja. Otkriva Remzijevu
nesigurnost, jer zna da svojim lojalistima ipak ne može verovati. Džon, s druge
strane, do poslednjeg daha grabi napred. Tormund, Davos i Vun-Vun, njegovi su
aduti i najpožrtvovaniji "soldati".
Scena sa Rikonom
predstavlja još jedan primer Remzijeve strahovlade, manipulacije nasiljem,
torturom. Kako maestralno odglumljeno - Ivan Rion je u samo jednoj epizodi
"prošpartao" kroz dijapazon od Džokera do Hanibala Lektora, u svakoj
sceni drugačije nijansirajući jednu istu psihu. Dubok naklon, faliće.
Najtužniji deo: kada
poslednja strela pogađa dečaka. Nekako je bilo realno napeto, odugovlačeno,
taman pomislite da će se izvući - i kraj. A bez vremena za oplakivanje. Nagli
dolazak čuvene vojske Dola bio je dobar trenutak, spas u pravi čas, a o
motivaciji Bejliša i eventualnim planovima ili koristi koju od svega ovoga
očekuje, drugi put. Za sada, eto i Sansinog udela.
Svideo mi se napad na Zimovrel, iako se odigrao nekako prebrzo i možda ne toliko realno. Žao mi je poslednjeg diva, pao je za Sever. Najbolji momenat, posle susreta brata i sestre u prvoj polovini sezone, svakako je ZASTAVA PORODICE STARK KOJA SE PONOVO VIJORI SA ZIDINA. Uz Melisandrin pogled, koji kao da poručuje - ostvarena vizija.
Svideo mi se napad na Zimovrel, iako se odigrao nekako prebrzo i možda ne toliko realno. Žao mi je poslednjeg diva, pao je za Sever. Najbolji momenat, posle susreta brata i sestre u prvoj polovini sezone, svakako je ZASTAVA PORODICE STARK KOJA SE PONOVO VIJORI SA ZIDINA. Uz Melisandrin pogled, koji kao da poručuje - ostvarena vizija.
Uzgred, kako to da će
Rikona "sahraniti u kripti, uz oca"? Koliko se sećam, barem u
knjigama, Nedovo telo još uvek nije stiglo do Zimovrela?
Kraj....fantastično.
Osveta na mučiteljev način. Sjajan razgovor, superiorna gluma. Jaka Sansa, ali,
opet, ne iznenadno i nelogično, već posle mnogo muka i frustracija, gladi za
osvetom, sada je "servira" (ljubimcima!) i posle ko zna koliko GODINA
nalazi moralno zadovoljenje. Remzi, koji zna da je gotovo, a ipak i dalje
manipuliše kao što jedino ume, sa sve onom bizarnom mešavinom zastrašivanja i
posesivnosti koja je od početka odlikovala njegov odnos prema svemu što je
Tomenovim ukazom zadobio - a svojom nerazumnošću i sadizmom izgubio. Odlično
rešenje, verujem da je svima koji su toliko dugo navijali da se Sansa osveti
mužiću na razne, predlagane maštovite načine, ipak ovim zadovoljni.
Meni lično, onaj njen
osmeh u uglu usana dok se udaljava u noć, a sneg provejava, jeste odličan način
da se zaokruži i zatvori epizoda. Napaćena, maltretirana devojčica, sada
ogorčena i ranjena žena, dočekala je da vidi kraj barem delu svojih muka. Kažem
"delu", jer mislim da je ovo prividni "hepiend" i vrlo je
moguće da nastavak severnjačke priče vidimo tek početkom sledeće sezone, a
teškoće nisu završene. Bejliš je tu i tražiće nagradu za svoju
"odanost", Sansa, opet, nije valjda toliko luda da ponovo nasedne;
Džona čekaju neke nove dileme i otkrića, a ne zaboravimo Arju i Brena koji se
tu negde motaju, mada sumnjam da će se ikada dokopati Zimovrela.
Ono najvažnije, Tirion i Deneris u paketu sa nekim od Grejdžoja definitivno
stižu i biće za Džonija mnogo veselo u narednim sezonama, nema sumnje....ono
sto puta ponovljeno "kopile" nije bez razloga.
Što se Sanse tiče, nije
mi promakao detaljčić iz završnog razgovora sa Remzijem - možda ništa ne znači,
a možda je bitan, ne znam. Uglavnom, hronologija nije najjasnija i zanima me
koliko je proteklo od prve bitke za Zimovrel, u kojoj je poražen Stanis? Rekla
bih, ne previše, do sada je sve bilo velika zbrka i utrka. Elem, kada Remzi
kaže Sansi "You cant't kill
me, I'm part of you", on svakako misli na trag koji je ostavio na
njenoj PSIHI, iskustvu, ono što nikada i nikako neće moći da zaboravi. Kada mu
odgovori da će nestati "njegove reči, kuća, ime", to je
konstatacija pobede i osvete, ponovnog zadobijanja onoga što joj je preoteto,
ali ima li tu možda još nečega? Nekako, dosta su autori, još od tog nesrećnog
venčanja, signalizirali i još se razmatra mogućnost da su reči više od
bukvalnih, da u njima postoji senka budućih događaja. Dakle, nestaće kuća i ime
Bolton, jasno. To je u Sansinim rukama, od nje zavisi i ona sa zadovoljstvom to
ističe pred Remzijem. Međutim, na čemu/kome će se izgraditi kuća Stark? Rikon
je ubijen. Bren teško da će IKADA bitu lord Zimovrela, njegova je misija drugde
i drugo. Džon, verovatno, nije Stark ni u kom pogledu sem po majci, a svakako
neće preuzeti vlast. Sansa je jedini naslednik Zimovrela, ona je buduća
Kraljica na Severu, a pošto se (nadam se!) više neće udavati, pogotovo ne za
Bejliša, možda je ona ta koja će nastaviti i ustoličiti lozu Starkovih, svojim
detetom - čiji je monstruozni otac upravo zbrisan sa lica zemlje?
Samo bih dodala da,
naravno, ne treba shvatiti bukvalno, jer on nema nikakav način da sazna, ali,
takođe nije ni zanemarljiv detalj. Shvatila sam to kao vrlo dvosmislenu
situaciju: s jedne strane, to "ja sam deo tebe" bukvalno znači da
njegov trag ostaje na psihi i iskustvu, istovremeno je zatrovavši novim
aspektom ličnosti, izvesnom surovošću i "okorelošću" primetnom kroz
završnu scenu i osmeh; s druge, možda je "ispitivao teren", jer sledi
odgovor "tvoje ime i kuća će nestati", nakon čega se snuždio i
shvatio da je definitivno kraj. Pitanje naslednika je previše često potencirano
kao važno i Remzi najbolje zna koliko je na tome "radio", tj.
pokušavao, pa mislim da je insinuirao na to...Dalje, hronologija zbunjuje i ne
znam koliko je vremena prošlo, ali kao što smo odjednom saznali da Edmur i
Rozlin imaju sina, ne bi bilo čudno da posle izvesnog vremena saznamo i
ovo...Nekako mi "hepiend" za Starkove deluje kao privid u ovoj
epizodi i potpuno je u Martinovom stilu da "zagorča" epilog nečim u
tom stilu.
Treće, koliko god takav
rasplet delovao morbidno, nije nelogičan, a ni "sapuničarski". Dao bi
mnogo dramatike i zakomplikovao Sansinu priču, ne nužno u negativnom pravcu.
Naprosto, ne bi bilo logično da se, nakon svega što je preživela, Sansa iznova
koristi kao udavača, igračka za bračni savez. Posebno sa Bejlišem, koji je sve
i "zakuvao", doprinevši slomu kuće Stark, sprečivši već jedan njen,
potencijalno dobar brak sa Lorasom, da ne nabrajamo dalje....razočarala bih se
da mu se ne osveti. Ali, brak je najgora opcija. Sansu vidim kao nekoga ko je
apsolutno lišen iluzija o "princu na belom konju" i trajno oštećen u
tom pogledu, kao ledenu severnjačku kraljicu okrenutu porodici i interesima
svojih, za promenu, nekoga lišenog iluzija. Ali, uzmimo u obzir da je slična
Ket, figura gospe i majke, kao i da Zimovrel trenutno NEMA adekvatnog muškog
naslednika. Sansa nije Jara Grejdžoj, niti je Sever Dorna, ali kao
kraljica-regentica, poput Sersei, mogla bi da ispuni ulogu na pravi način. Nije
bio uzalud onaj razgovor iz druge sezone, sa napomenom: "makar mrzela
muža, svoju decu ćeš uvek voleti". Poseban dramaturški izazov i nekakvo
ironično prelamanje Ketine sudbine (nemogućnosti da voli Džona) bilo bi Sansino
suočavanje sa time da na svet donese plod silovanja, ali i SEVERNJAČKO dete iz
spoja dve drevne, autentične loze, kome je otac u tom trenutku bio
zakoniti Zaštitnik Severa i gde ćeš bolje, uz onaj "pseći ručak"
osvete i trijumfa nad Boltonima, nego utapanje njihove dinastije u istinsku
vladarsku. A kad se problematizuju geni, pa, reći ću samo da je VASPITANJE
čudo.
Primetih, a zaboravih
da spomenem, falio je Duh u ovoj epizodi. Zamislite da može da se udomi
jezovuk, divota! A propos priče
o hronologiji na Severu, koliko je moglo proći od Rikonovog zarobljavanja do
bitke, čim je Čupavkova glava onako očuvana....? Kontam, Sever, hladno, al nisu
je valjda sve vreme namenski držali u frižideru/konzervirali? Takođe, moram da pohvalim Denerisinu kosu i one božanstvene pletenice.
(Sutra:
pregled finala)