piše: Isidora
Đolović
Nije
navijačko rivalstvo, nisu ni partijske boje. Reč je o najčuvenijem i
najvoljenijem proizvodu požarevačkog “Bambija”. Duško Kovačević neka proširi svoju listu “20
srpskih podela” za novu stavku!
Na spisak boljki od
kojih patim, dodajte još jednu - plazmatičar
sam. Okoreli, nepopravljivi. Zapravo, postoje svega tri proizvoda od kojih još
uvek ne odustajem, jer su sačuvali onaj prepoznatljivi ukus iz detinjstva, kao
sećanje na stara vremena i vrednosti koje ne prolaze: “Cipiripi”, “Galeb”
čokolada i “Plazma” keks. Promenila se ambalaža, ali, kada ih probate, to je i
dalje ista poslastica koju pamtite iz doba Juge. Čak je i “Smoki” podlegao
vremenu, čačanski čips se vratio izmenjen, “Jafa” i “Medeno srce” su postali bezobrazno
skupi, pa sam od njih odustala još u vreme studentske oskudice...ali, “Plazma”
se ne da. Nije ni čudo što, kada putujem za Beograd (a poslednjih devet godina
mi je autobus, praktično, druga kuća), s radošću primećujem da nisam jedina kojoj
je crvena kutijica neizostavni deo prtljaga. “Plazma” je, jednostavno, već
odavno više od brenda - deo života, kom se god stilu inače priklanjali.
Neosporno ima veliku sentimentalnu vrednost.
A kada je nešto
decenijama kićeno sličnom, kultnom reputacijom, normalno je da svaki pokušaj
“udara” na nju bude burno dočekan. Svet ne voli promene, naročito onih
stabilnosti sa proverenim kvalitetom. Busamo se u avanturističku otvorenost za
novo, ali, istina je da teško podnosimo menjanje navika. Možda se sećate kratkotrajnog
eksperimenta “Smokija” sa raznim ukusima (sir, pica i šta li još), koji je brzo
povučen iz prodaje. “Čoko-Smoki” postoji, ali svakako ni približno popularan i
tražen. S druge strane, tržište živi od pokušaja zgrtanja novca putem već
dokazane omiljenosti određenog proizvoda - otuda mnoštvo rimejk izdanja
filmova, remiks verzije muzičkih hitova, “limitirane edicije” kozmetike ili
prehrambenih namirnica. Rizik uvek predstavlja pitanje koliko se daleko može
otići u privlačenju kupaca novom proizvodu, a preko modifikovanja postojećeg (i
omiljenog), te na koji će način potrošači reagovati. Drugim rečima,
unapređivanje lako može postati skrnavljenje. Ni slučaj “Plazme” nije izuzetak.
Već konstatovah kako su
društvene mreže postale pravi poligon za svakojake rasprave, uglavnom “dizanje
bure u čaši vode”. Jedan od novijih “životno važnih” problema, skandalozniji
(barem privremeno) i od ljubavnog statusa Anastasije Ražnatović, bila je nova
“Plazma”. Slana. Zamislite.
Smešnu frku prihvatili
su gotovo svi portali, bilo je parodija, a bogami i ozbiljnih poziva na bojkot
noviteta. Kakva blasfemija: “Plazma”, ali SLANA i kutijica plava! A proizvođači
zadovoljno trljaju ruke, jer, dobili su reklamu kakvoj se nisu ni nadali. Od
blogerskih izveštaja i analiza “čuda” (sa sve podrobnim razmatranjem “teksture,
sastojaka, ukusa”, pa i vizuelne transformacije novog-starog keksića) do
ozbiljnih (!) debata o opravdanosti njegovog izbacivanja u prodaju, nema ko
nije obavešten o “senzaciji”. Pa, sad, bio za ili protiv, svakako je morao
probati.
Kao što rekoh, “Plazmu”
obožavam. Standardnu, mini, posnu, čoko, u obliku životinjica - svejedno.
Zapravo, neke bitnije razlike nema. Čak i u onoj kratkotrajnoj seriji sa ukusom
jabuke/cimeta ili maline (koja me veže za zimu 2009, studentski život na
Zvezdari i kupovinu u “Super Veru”, na skretanju za Učiteljsko naselje), koju još uvek ne mogu da prežalim, osećao se uvek TAJ ukus, specifičan i neopisiv.
Plazmatičan! I slanu sam, naravno, probala. Tipičan kreker sa susamom, kao
mnogi drugi. Ali, to je u redu - pošto originalna “Plazma” ionako NIJE SLANA,
kako se uopšte može očekivati sličan ukus? Da li je opravdano i dalje koristiti
ime prvobitnog brenda? Zašto da ne - kome se ne dopada, neće je ni jesti, pa se
možda neprimetno i ona preseli u zaborav, poput pomenutog “Smokija” sa sirom.
Uostalom, niko nam nije ukinuo, niti povukao iz prodaje staru “Plazmu”. Hoćete
li podleći marketinškoj manipulaciji, isključivo zavisi od pojedinačne odluke.
A beli “Mančmelou”, “Skroz-čokoladna bananica”, voda sa ukusima voća, itd, uvek
će postojati, kao (očajnički) pokušaji dodatne zarade.
Što se mene tiče, mada
mi je crvena draža, budite sigurni da neću odbiti ni plavu “Plazmu”. Posebno
kad im (sa “Mini-plazmom”) združena ambalaža tako lepo formira boje francuske
zastave! I ovde se, izgleda, pokazuje moja sklonost srednjem izboru, jer radije
nego “ili-ili” biram opciju “i jedno i drugo”. Doduše, u nečemu ostajem
“dežurni kontraš”: uvek ću više voleti beli deo eurokrema!
Ja još uvek ne mogu da prežalim što su povukli one specijalne Plazme iz prodaje, mada je i tada bila frka, ali ne kao sada. :D
ОдговориИзбришиMeni je glupo uopšte praviti od Plazme nešto slano, jer to onda nije Plazma, trebali su da osveže sa još nekim ukusima, skoro sam naišla na keks sličan Beviti sa ukusima kamilice i šumskog bilja, fantazija.
Ova nova slana ništa posebno, kao blaži kreker, mada to meni i odgovara zbog želuca, ali radije bih jela običnu.
Haha ja sam jela beli, samo da bih pre stigla do crnog, ti si kao moj suprug, srećan kao malo dete kada uzme samo beli eurokrem u tegli. :D
Ja volim te novitete, naročito, jer su mi otkrili alergiju na čokoladu, pa volim kada ima dosta izbora, tako da sam u zlatnoj sredini, ali sve moram da probam. :D
Jao, isto, bile su savršene, posebno ona sa jabukom...još pamtim ukus!:)
ИзбришиSlažem se, mislim da je ovo bio čist marketinški pokušaj da se na račun imena "Plazma" zaradi dodatno, sam keks je OK ali ništa posebno, kao i bilo koji kreker tog tipa, ne izdvaja se.
Mislim da znam na koji keks misliš, videla sam ga u "Slatkoj kući Swisslion", ali još nisam probala. :)
Hehe, to ti je najbolje, kad imaš nekog ko voli potpuno suprotno, pa ostane više omiljenog i tebi i njemu!:)
Isto, svaki novitet prosto moram da probam, posebno ako su slatkiši u pitanju - a za alergiju je nezgodno, ja sam na orahe/lešnike i zato ne jedem Snickers, Sweet ili čokolade sa tim, a opet, nije ni da mi fale, dokle god je onih punjenih voćem.:)
Bravo Isidora odliačn tekst :)
ОдговориИзбришиJa se sećam tih posebnih izdanja plazem, bila je sa lešnikom ja mislim isto (a pravi fantik koštunjavog voća je uvek nju obožavao) i sećam se da sam je stalno kupovala :)
Što se ove plazme tiče nemam nikavo mišljenje da mi se sviđa -ne sviđa mise, ali nisam očekivala da iole liči na slaktu jer čar "originalne" plazme je u toj slatkoći njenoj (razbacijem se sarečima ne umem da definišem) ali meni lično se ne dopada. Da mi smeta što je u prodaji -ne smeta mi. Ima toliko proizvoda na tržištu svako ima pravo da je kupi ako mu se dopada ili zaobiđe ako mu se ne dopada i ne vidim išta sporno u tome. Slažem se sa tvojim stavom potpuno :)
Odličan tekst još jendom danapomenem :)
Mislim da sam videla i tu sa lešnikom, ali zbog alergije ne smem da jedem, pa mi je promakla.
ИзбришиAli, da, taj ukus je zaista nešto posebno i nenadmašno.:) Sećam se koliko smo kao klinci voleli plazmu sa mlekom.
Bilo mi je smešno koliko su se ljudi "istraumirali", a zaista je jednostavno - ne sviđa ti se, ne kupuj, niko nas ne primorava.
Hvala tebi na čitanju.:)
Neizbežno je buđenje uspomena iz detinjstva samim pomenom Plazme. Ja sam, što bi se reklo, ljubitelj originala. Jedino odstupanje od istog bila je čoko Plazma i to je bilo prijatno iznenađenje. Čokoladni Smoki je već druga pesma.. :D
ОдговориИзбришиRetko kad probam nešto novo, evo tek sam nedavno probala vodu sa ukusom, toliko o tome koliko sam u toku. :) Za slanu plazmu ne bih ni znala da je nisam "srela" na Netu (mislim pretežno na instagram), fotografije su pljuštale sa svih strana..
Lično, uvek takve stvari "prespavam", nisam probala slanu Plazmu niti imam u planu. Neka im trenutne senzacije, ja ću se držati onog što znam. :)
Hvala na tekstu. :*
Što se vode sa ukusom tiče, bila sam ubeđena da će mi biti muka kad je probam, ali zapravo je kao razvodnjeni sok...opet, ne vidim joj poentu, al kapiram da moraju na nečemu zaraditi, a narod se primi, pa još ako nosi "poruku Paola Koelja"...
ИзбришиJa sam isto videla na raznim portalima najpre reklamu, pa onda bujicu negodovanja. Probala sam je, pošto volim slano i krekere, ali ne smatram ovo za "Plazmu", više nekakav pokušaj, za koji ćemo videti koliko će se održati.
Ima ukus kao prepečeni tost, taj fazon. I susam. Negde pročitah:"U mom selu, ovo zovu hleb, a ne Plazma!" :)))
Hvala tebi.:*
Moj tata je plazmaholičar, on ima gooomilu kutija ispod kreveta u šteku (što obične, što mlevene) i kad god kupuje nove zalihe, prodavci misle da on to kupuje za svoju radnju pa preprodaje :-D Mi smo odrasli na Plazmi.
ОдговориИзбришиMeni se svideo neki Smoki s paradajzom (čini mi se), nemam ništa protiv povremenih izleta tj. isprobavanja novih ukusa, ali izgleda da samo ovi provereni, stari opstaju.
A slana Plazma, baš kao što si rekla, kreker k'o kreker.
Bravo za tatu!:)) Mislim da je upravo ta privrženost koja traje generacijama i ne zna za uzrast, ono što "Plazmu" izdvaja od ostalih proizvoda.
ИзбришиPotpuno se slažem.
Hvala na čitanju.:)