субота, 1. октобар 2016.

Subota sa knjigom: Čovek i grad

piše: Isidora Đolović

Čovek Dušana Vasiljeva "peva posle rata" - čovek se ovde seća pred licem smrti i rasteretivši srce tolikih uspomena (vedrih, bolnih, intenzivnih) pronalazi snagu da nastavi dalje, "slaveći život". Posle pretrpljenog srčanog udara i graničnog iskustva ozbiljne životne ugroženosti, jedan od najprepoznatljivijih i verovatno najduhovitijih jugoslovenskih muzičara suočava se sa prošlošću, koja je neraskidivo isprepletena sa sudbinom danas nepostojeće SFRJ. Pod naslovom sa snažnim simboličkim potencijalom (mada, po priznanju samog autora, ne i njegovog prvobitnog izbora) - "Fajront u Sarajevu" (Laguna, 2014), ova knjiga je brzo pobrala simpatije ne samo nostalgičara, već svih koji vole da u današnjim smutnim vremenima čuju (pročitaju) poneku zgodnu, iskrenu i osećajnu reč. O samoj promociji izdanja, pisala sam OVDE
izvor: klix.ba
Nenad Janković alias dr Nele Karajlić, pre svega, nije književnik i sa tom svešću je neophodno pristupiti ovoj autobiografiji. Ona je zabavna, osećajna, potresna i iskrena, sročena u samo njemu svojstvenom maniru, znanom iz tekstova "Zabranjenog pušenja" i replika legendarnih "Nadrealista". Baš kao što joj i naslov govori, obuhvata period između autorovog detinjstva u okolini stadiona "Koševo" i napuštanja rodnog grada, u predvečerje rata. Predstavlja svojevrsno razračunavanje sa minulim vremenom, sa emocijama koje je teško obuzdati, usled čega tekst više puta "sklizne" u nepotrebno razvijene, ali nikako neobične ili problematične digresije. 

Dok svakako ima svojih manjkavosti (npr, Karajlić tri puta na samo jednoj strani pomene kako ga je "dida Sima zvao Neno"; tu su besmislene opservacije poput one o mogućim razmišljanjima lika koji je zakasnio na randevu, pa izvisio; ili nemogućnosti da se odvoji od današnjeg, iskustvom i distancom obojenog, zagorčanog pogleda na nekadašnjeg kolegu iz benda, Davora Sučića "Seja Seksona"), Neletova ispovest sa druge strane pruža neverovatne delove, koji su me oduševili lepotom, pismenošću i poetičnošću. Donosi nam preciznu i toplu panoramu Sarajeva, kao možda najneobičnijeg centra jedne od jugoslovenskih republika; opisuje dobro znane ulice, karakteristična mesta odrastanja, mirise i zvukove, u pokretu uhvaćenu raju i njihove tipične dane; fasciniranost fudbalom, Titom i muzikom. 

Uspomene kojima defiluju sve sama poznata lica iz, sada već istorije ovdašnje pop/rock-kulture, prvenstveno jedinstvenog "New Primitives" pokreta, presecaju digresije iz današnje vizure, kao pravi kontrast i sumorna procena našeg doba. Mladalačkoj solidarnosti, entuzijazmu i svesti o uvrnutoj, ali podsticajnoj fantaziji koju je SFRJ predstavljala, grubo je suprotstavljeno današnje robovlasničko-kapitalističko vreme, koje gazi svako ljudsko dostojanstvo i unapred saseca krila.

U svakom slučaju, Nele Karajlić je čovek koji i te kako IMA i UME šta da kaže. Njegova (is)povest je ujedno značajan i zanimljiv izvor građe za kulturnu istoriju SFRJ, kojoj je sa svojim kolegama dao znatan doprinos. Vredna je pažnje i čitanja, posebno ukoliko ste zainteresovani za "bolju prošlost" i koliko-toliko objektivni osvrt na vesele osamdesete u mešavini bede i sjaja, ali i neisrcpnoj kreativnoj energiji i vrcavosti mladalačkog duha. 

U nju je, očigledno, uneto "pola gorčine i pola sjete", a celo srce!