piše: Isidora Đolović
Čovek Dušana Vasiljeva
"peva posle rata" - čovek se ovde seća pred licem smrti i
rasteretivši srce tolikih uspomena (vedrih, bolnih, intenzivnih) pronalazi snagu
da nastavi dalje, "slaveći život". Posle pretrpljenog srčanog udara i
graničnog iskustva ozbiljne životne ugroženosti, jedan od najprepoznatljivijih
i verovatno najduhovitijih jugoslovenskih muzičara suočava se sa prošlošću,
koja je neraskidivo isprepletena sa sudbinom danas nepostojeće SFRJ. Pod
naslovom sa snažnim simboličkim potencijalom (mada, po priznanju samog autora,
ne i njegovog prvobitnog izbora) - "Fajront
u Sarajevu" (Laguna, 2014), ova knjiga je brzo pobrala simpatije ne samo
nostalgičara, već svih koji vole da u današnjim smutnim vremenima čuju
(pročitaju) poneku zgodnu, iskrenu i osećajnu reč. O samoj promociji izdanja, pisala sam OVDE.
izvor: klix.ba |
Nenad
Janković alias dr Nele Karajlić, pre svega, nije književnik i sa tom
svešću je neophodno pristupiti ovoj autobiografiji. Ona je zabavna, osećajna,
potresna i iskrena, sročena u samo njemu svojstvenom maniru, znanom iz tekstova
"Zabranjenog pušenja" i replika legendarnih "Nadrealista".
Baš kao što joj i naslov govori, obuhvata period između autorovog detinjstva u
okolini stadiona "Koševo" i napuštanja rodnog grada, u predvečerje
rata. Predstavlja svojevrsno razračunavanje sa minulim vremenom, sa emocijama
koje je teško obuzdati, usled čega tekst više puta "sklizne" u
nepotrebno razvijene, ali nikako neobične ili problematične digresije.
Dok svakako ima svojih manjkavosti (npr, Karajlić tri puta na samo jednoj strani pomene kako ga je "dida Sima zvao Neno"; tu su besmislene opservacije poput one o mogućim razmišljanjima lika koji je zakasnio na randevu, pa izvisio; ili nemogućnosti da se odvoji od današnjeg, iskustvom i distancom obojenog, zagorčanog pogleda na nekadašnjeg kolegu iz benda, Davora Sučića "Seja Seksona"), Neletova ispovest sa druge strane pruža neverovatne delove, koji su me oduševili lepotom, pismenošću i poetičnošću. Donosi nam preciznu i toplu panoramu Sarajeva, kao možda najneobičnijeg centra jedne od jugoslovenskih republika; opisuje dobro znane ulice, karakteristična mesta odrastanja, mirise i zvukove, u pokretu uhvaćenu raju i njihove tipične dane; fasciniranost fudbalom, Titom i muzikom.
Uspomene kojima
defiluju sve sama poznata lica iz, sada već istorije ovdašnje pop/rock-kulture,
prvenstveno jedinstvenog "New Primitives" pokreta, presecaju
digresije iz današnje vizure, kao pravi kontrast i sumorna procena našeg doba.
Mladalačkoj solidarnosti, entuzijazmu i svesti o uvrnutoj, ali podsticajnoj
fantaziji koju je SFRJ predstavljala, grubo je suprotstavljeno današnje
robovlasničko-kapitalističko vreme, koje gazi svako ljudsko dostojanstvo i
unapred saseca krila.
U svakom slučaju, Nele
Karajlić je čovek koji i te kako IMA i UME šta da kaže. Njegova (is)povest je
ujedno značajan i zanimljiv izvor građe za kulturnu istoriju SFRJ, kojoj je sa
svojim kolegama dao znatan doprinos. Vredna je pažnje i čitanja, posebno
ukoliko ste zainteresovani za "bolju prošlost" i koliko-toliko
objektivni osvrt na vesele osamdesete u mešavini bede i sjaja, ali i neisrcpnoj
kreativnoj energiji i vrcavosti mladalačkog duha.
U nju je, očigledno,
uneto "pola gorčine i pola sjete", a celo srce!