среда, 13. април 2016.

Pobrkani lončići

Autor: Isidora Đolović
Objavljeno: 11. juna 2015. na portalu Bulevar umetnosti


(Tekst pred vama objavljen je prošle godine, kao kolumna, reakcija na samo jednu u nizu "pohvala ludosti". Nažalost, u međuvremenu nije izgubio na aktuelnosti. Predsednik je baš nedavno dodelio orden sudanskom ratnom zločincu; Supermen iz Feketića odlikovan je Kapetan-Mišinim priznanjem za "beogradskog dobrotvora", a o rehabilitovanju Nedića suvišno je govoriti...Kao što se Kulturno-prosvetna zajednica kompromitovala nagrađivanjem Mitrovića (što je tema članka u nastavku), pitam se koliko su glumac Svetislav-Bule Goncić, operska diva Jadranka Jovanović, spisateljica Ljiljana Habjanović Đurović, ili trener teniske reprezentacije Bogdan Obradović, naplatili da se, biću učtiva, onako unerede na dosadašnje karijere jednim kratkim predizbornim spotom?! Ili zbilja veruju kako je Vučić najinteligentniji, najduhovniji, najprosvećeniji i najsposobniji, a Srbija stvarnosna bajka na dobrom, evropskom putu?)
Svrstavanje Željka Mitrovića, vlasnika televizije „Pink‟ i višedecenijskog promotera nekulture, šunda i neukusa (koji su sada već toliko duboko pustili korene da je teško proceniti koliko će narednih generacija snositi posledice ovog nametnutog društvenog obrasca), među laureate nagrade „Zlatni beočug‟, zazvučalo je isprva kao dobar vic. Potom je kod malog broja onih čija svest nije uspavana medijskom masovnom hipnozom usledilo čuđenje pomešano sa besom, ali možda i podsetilo na ne tako davnu situaciju.

Naime, u decembru 2012. Ceca Ražnatović je proglašena za ličnost godine, a prijem i dodela nagrada organizovani su na Belom dvoru. Za čudo, najviše kritika upućeno je tada na račun još jedne kič-ikone Severine Vučković i njene tom prilikom odabrane odevne kombinacije. Međutim, ako je Severina svojim „haljetkom cirkuske jahačice‟ uvredila srpsku tradiciju, istoriju, dres-kod i narodni moral, nije li za Srbiju jednaka uvreda bilo odavanje priznanja osobi u tom trenutku sveže oslobođenoj iz kućnog pritvora, njenom problematičnom liku i delu koji predugo pokopavaju tu istu kulturu, moral, tradiciju? Ako je do tada i bilo sumnje u to da posedujemo sklonost ka stvaranju kulta po svakom kriterijumu nepodobnih ličnosti, potpuno je otklonjena. Jedva mesec dana kasnije, Aca Lukas je u reklami mobilne telefonije pevao studentu u čitaonici. Istaknuti baletski umetnik Konstantin Kostjukov našao se u žiriju kičerastog šou-programa „Ples sa zvezdama‟, čime je došlo do bizarnog obrtanja uloga. Da li se moglo dublje potonuti i dokle smo u stanju da srozavamo kulturu i obrazovanje? Pitanje nikad aktuelnije, s obzirom na prodaju „Avala‟ filma i dovođenje prosvetara u situaciju da nakon meseci istrajnog štrajka, slomljeni uskraćivanjem plata ipak podviju kičmu pred praznim obećanjima ministarstva, a profesor filozofije Dragan Matijević podnese ostavku na mesto predsednika Unije sindikata.
Odgovor je stigao baš iz krugova Kulturno-prosvetne zajednice. Podsetimo, „Zlatni beočug‟ je godišnje priznanje ustanovljeno 1970. od strane, između ostalih, Vaska Pope i Radomira Stevića Rasa. Namenjeno je ličnostima za koje žiri proceni da su svojom delatnošću pružile „trajni doprinos kulturi Beograda‟, te da „omogućavaju uspešniji duhovni život prestonice, neguju duhovne vrednosti i podstiču naučna i kulturna dostignuća‟. Kako se u traženi profil uklapa Mitrović, procenite sami.

Reč je o čoveku koji činjenicom da je nekada davno bio basista (zaista odličnog) džez-rok benda „Oktobar 1864‟ i da među pedesetak satelitskih ogranaka svog ružičastog kanala postoji i jedan pod nazivom „Pinkpedia‟ sa dokumentarno-edukativnim (stranim) programom, pokušava da opere obraz i činjenicu da od sredine devedesetih diktira najnegativnije moguće trendove (od turbo-folka, promocije vulgarnog imidža i stila života, prostačkih rijalitija, više nego banalnih meksičkih, indijskih i turskih serija), promoviše ih danonoćno (ciljajući na najmanje obrazovane, a najizmučenije slojeve društva) i njima vaspitava generacije mladih. To je isti onaj Mitrović koji informativne emisije na svojoj televiziji koristi kao sredstvo razračunavanja sa političkim neistomišljenicima, s vremena na vreme duguje milione državi, a nikome ne polaže račune. Primetićemo da bi se pod lupom kritičke misli mogao naći i podatak da su se među dobitnicima ovog priznanja našli Željko Joksimović i Leontina, kao i da su članovi žirija (od kojih je kompetentnost pojedinih takođe problematična) pod različitim izgovorima odbili da komentarišu odluku da se Mitrović nagradi u kategoriji „najboljeg menadžera u elektronskim medijima‟.
Ilustrovao: Vojislav Nikčević, Bulevar umetnosti. HVALA!
Kakvu poruku šalju? Da se za istinske zasluge društvu ne dobija ni osvrt, ali se prestupništvo, besramnost, neukost i nekultivisanost zato izdašno nagrađuju praćenjem i forsiranjem u svim medijima. Da je uspostavljena jeziva sprega kulture i estrade, pa tako ne samo da se voditeljke po svim merilima nakaradnih emisija izdaju za književnice, pevaljke promovišu visokoškolske ustanove kao asistenti u najavi, Saša Popović (vlasnik „Grand‟ imperije, dojučerašnjeg sastavnog dela Mitrovićevog paklenog carstva) se zalaže za „manire, kulturu i vaspitanje‟ svojih zvezdanih robova, već je jedan od najproblematičnijih likova iz plejade grozomornih sada javno odlikovan od strane eminentne ustanove i njenih (trebalo bi) jednako kompetentnih članova. Nažalost, kritikom i reagovanjem doprinoseći (makar i negativno) publicitetu pomenutih ličnosti, samo jačamo njihov uticaj i moć da se prošvercuju čak i u nekada privilegovane krugove. Razum je ovde dao ostavku. Preostaje jedino smeh... očajnika.
(Kao što vidite, nije vreme za apolitičnost. Biće sve gore i gore. Bojkotovala sam prethodne izbore, kao i one pre njih, baš kao i mnogi iz moje generacije. Sada nam je svima žao. Nema izgovora "svi su isti, ne znam za koga bih glasao". Na našoj pasivnosti, niče haos. Izvan "kruga dvojke" i zamajavanja "Beogradom na vodi", koridorima i investicijama, haraju nezaposlenost, partijašenje, poigravanje zdravim razumom, omalovažavanje naših marljivim i poštenim radom stečenih diploma, svakodnevno šegačenje sa javnim mnjenjem. Proverite malo "kuda idu izgubljeni glasovi", šta je iza tzv. belih listića. I ne dozvolite da od vas prave zombije,
VAŽNO JE!)