"Grad lopova" - Dejvid Beniof
Ljubiteljima TV serije "Igra prestola" poznato je da
pisac romana "Grad lopova" čini deo autorsko-producentskog dvojca
Benioff-Weiss. I koliko god nas nervirala, povremeno radikalna, preinačenja u
odnosu na Martinov pisani predložak, veština građenja uzbudljive i dinamične
radnje utiče na to da uporno i sa nestrpljenjem pratimo svaku novu epizodu.
Isto scenarističko umeće prepoznaje se, možda još izrazitije, na stranicama ove
napete, zabavne, dirljive i nadasve uverljive knjige.
Dvoipogodišnja opsada Lenjingrada predstavlja primer jedinstven
u istoriji, demonstraciju tvrdoglave hrabrosti i animalne žilavosti, jedno od
najdramatičnijih poglavlja Drugog svetskog rata, ali i izvor beskrajnog ponosa
Rusa - kakav samo preživljena patnja i dosezanje granica ljudske izdržljivosti
može da proizvede. Veliki je broj književnih dela i filmskih ostvarenja
tematizovao dane u kojima je grad na Nevi dotakao dno i uzdigao se iz
sopstvenog pepela. Dejvid Beniof to čini na osvežavajuć i ne manje upečatljiv
način.
Njegov roman donosi izuzetno sugestivnu atmosferu surove ruske
zime u gradu smrti, Sankt Peterburgu - tada Lenjingradu, a u žargonu mladih
žitelja - Piteru. Napeta radnja, sa naturalistički brutalnim slikama, koje
ublažava (crni) humor protagonista, teče povlačeći čitaoca sa sobom i ne
dopuštajući mu predah, sve do poslednje stranice - baš kao da i sami trčimo ne
bi li se pred mitraljeskom paljbom provukli do savezničke teritorije. I pored
trenutka zbivanja lociranog u istorijski izuzetno značajno i traumatično
razdoblje, zahvaljujući pripovedanju (reč je o sećanju emigranta) koje je u
potpunosti prepušteno tzv. "doživljajnom JA", priča je laka,
neposredna, obiluje žargonom i perspektivom maloletnog momčića, kakav je Lav Abramovič
Beniov bio početkom 1942. godine. Svevremena priča o odrastanju, upoznavanju
prijateljstva i ljubavi, opasnosti i vrednosti života, u osnovi je univerzalna,
a okolnosti su joj nesvakidašnje.
Pošto je odbio da ga sa majkom i mlađom sestrom evakuišu iz rodnog grada,
sedamnaestogodišnji Lav, još nedozreo za vojsku - a željan dokazivanja, sa
društvom iz zgrade noću posmatra bombarderske manevre i vreba svojih pet minuta
herojstva. Kada se konačno ukaže prilika za "akciju" u vidu
pljačkanja mrtvog nemačkog padobranca usred policijskog časa, nesrećni Beniov
će, pomažući saučesnici Veri prilikom bekstva, jedini pasti u ruke policijskoj
patroli i biti priveden. Umesto smrtne kazne, u zatvoru će pronaći "druga
do groba" i sa njim biti poslat u avanturu kakvu nije mogao ni da sanja.
Lav i Kolja predstavljaju jedan od najupečatljivijih i najsimpatičnijih
fiktivnih dvojaca koje sam imala prilike da "upoznam"(zbog čitavog
konteksta zbivanja, najpre su mi na um pali stripski junaci Spiru i Fantazio!).
Nikolaj "Kolja" Vlasov je harizmatični vojnik van čete, čulni pesnik
neobuzdane mašte, zaljubljenik u život. Naizgled samo preterano hvalisavi
zavodnik, oštroumni potomak kozaka je sušta suprotnost svom mlađem slučajnom
saputniku - slabunjavom Jevrejinu, sinu darovitog pesnika (koji je par godina
ranije nestao u čistkama NKVD-a), obeleženom brojnim strahovima i vlastitim
nesigurnostima. A, opet, oni su tandem iz snova i na putu do izvršenja potpuno
blesavog zadatka (ako se u datim okolnostima išta može smatrati dovoljno
neobičnim!), koji im je poveren u zamenu za goli život, razviće se iskreno i
snažno prijateljstvo.
Roman koristi jasan obrazac anti-bajke: u zaleđenom Lenjingradu,
ljudski život vredi koliko parče hleba ili jedna kokoška (za koju se posle
ispostavi da je petao!), ponekad čak ni toliko. Svako kršenje strogih zakonskih
pravila vanrednog stanja završava se - streljanjem, bez pogovora i bez nade.
Kako bi ipak sačuvali živote, dva uhapšenika moraju ispuniti misiju nabavke
dvanaest jaja za svadbenu tortu pukovnikove kćeri. Naime, istovremeno dok
mračni soliteri kriju ljudoždere trgovce ili doslovno mrtvu stražu nad
dragocenim namirnicama, pojedinci se goste kao da okolni svet ne postoji.
U
sirotinjskim stanovima životare ispijene, u kost i kožu pretvorene nekadašnje
lepotice, dok dobro uhranjena naslednica uticajnog zapovednika odbrane
bezbrižno kliza u sablasnoj tišini, nedaleko od Nevskog prospekta. Fešta se,
potpuno groteskno, priprema usred umirućeg grada bezakonja, gde je ljudskost na
ozbiljnoj probi. Put će dvojicu mladića, sasvim u skladu sa pravilima neke
mračne, izokrenute bajke, voditi iz jedne opasnosti u drugu, od rizika do
podviga i nazad, sve do izvan granica opkoljene teritorije i sa druge strane
neprijateljskih linija, do u dubinu bede i nečoveštva. Umesto aždaje, tu su
nemački odredi smrti (tzv. "ajnzac grupe"), umesto princeza
zarobljenih u kuli - na spas čekaju prostitutke u "kući za zabavu"
okupatora, starac sa sačmarom na potkrovlju zgrade nešto je poput Baš-čelika,
Kolja pred pogibeljnim situacijama pripoveda maštovito kao Šeherezada, a Lav
poput najmlađeg carevog sina svojom inteligencijom i šahovskim umećem mora
prokrčiti izlaz iz nacističkog gnezda, usput pokušavajući da privuče pažnju
energične snajperistkinje Vike...Sve to u priči koju, decenijama kasnije, iz
sećanja oživljava osamdesetogodišnji Beniov, pripovedajući svom unuku-piscu o
nesvakidašnjem odrastanju u domovini.
Posebna priča je Nikolaj Vlasov, najnoviji član mog "kluba
omiljenih književnih junaka"! Ne znam da li je u pitanju tipična
rusofilska slabost, ali, plavokosi pisac zamišljenog "Dvorišnog
kera", koji iza bučnih i često vulgarnih šala, (poprilično
samoizgrađenog!) renomea univerzitetskog Kazanove i inteligentnih prepucavanja
sa ćutljivim, zbunjivim Lavom na temu književnosti, krije brižno i osećajno
srce, neosporno čini najveći deo čarolije ovog romana.
I ako je suditi po epilogu, ne treba sumnjati da će Beniof biti
kadar da i seriji "Igra prestola" uspešno pruži, od strane Martina
najavljeni, "bitersweet ending".