Kada su jednom obnovljene viševekovnim ropstvom
onemogućavane kulturne veze našeg učenog naroda i „belog sveta“, ništa nije
moglo zaustaviti dalekovidu, znanja željnu imaginaciju u preletanju granica.
Često slušamo o kulturama i tradicijama „malih“ naroda čiji
(umetnički, vojnički, naučnički) velikani bez problema mogu parirati onim
globalno najznamenitijim i najuticajnijim, samo da nije nepravedne skranutosti.
Srpski van svake sumnje spada u ovu grupu. I dok se o našim junačkim, ali i
istraživačkim podvizima, posebno u godini raznovrsnih jubileja koje
(koliko-toliko dosledno i dostojno) obeležavamo, mnogo čuje i saznaje, bilo bi
korisno malo dublje uroniti u uzbudljivo i nedovoljno istraženo područje srpske
književnosti tog perioda. Pogledajmo izbliza šta je, uz kasnijeg Nobelovca i
skupinu na internacionalnom nivou veoma cenjenih autora, gotovo vek pre toga
pružila evropskoj književnoj sceni. Uočimo podudarnosti, inovacije, savremenost
u vremenu kada se neki od žanrova čak i u svetu tek formiraju i utemeljuju.
Možda će nam podići preko potrebnu svest o značaju kulture i njenom
nezamenljivom doprinosu ugledu jednog društva, odnosno njegovoj istinskoj
veličini.
Dragutin Ilić, najdugovečniji i
stvaralački najplodotvorniji član čuvene pesničke porodice, rođen je 1858, a preminuo
1926. godine. Danas nedovoljno cenjen i priznat, za života se svestrano oprobao
u gotovo svim žanrovima. Orijentacijom na mistično, anti-utopijsko i
fantastično budi interesovanje modernih proučavalaca književnosti.
Najintrigantnija je svakako njegova drama „Posle milijun godina“, nastala 1899,
na samom kraju veka. Sve češće pominjana, ali, očigledno ne i dovoljno čitana!
Ilićevo delo se smatra prvim antiutopijskim
naučno-fantastičnim (dramskim) tekstom u svetskoj literaturi. Sa podnaslovom
„Tragikomedija u tri čina s prologom“, odigrava se u prašumi iznikloj na mestu
nekadašnjeg Pariza, grada svetlosti i umetnosti. Moderni svet je potonjih
pojmova očigledno lišen, a u njemu obitavaju još samo starac Natan (obrastao u
bradu i nag, sa Knjigom prošlosti na krilu, baš poput nekog biblijskog proroka
i u skladu sa svojim imenom) i njegov sin Danijel, poslednji preostali Zemljani.
Vasionom vladaju neka nova bića, idealna u svojoj besmrtnosti. Otac i sin žive
u pećini, love, sa melanholijom se sećaju „zlatnog doba“ koje su nikad
zadovoljene težnje smrtnika dovele do kraha. Novi osvajači Zemlje su unapređeni
ljudi Duhosveta, dok je provobitni čovek ugrožena i primitivna vrsta,
proganjana poput životinje.
Supružnici Zoran i Svetlana, u ugovorenom braku koji bi
trebalo da traje 500 godina, nakon čega će ulogu muža preuzeti njihov prijatelj
i kolega Sanko, predstavnici su nove
civilizacije. Oni ne stare, niti umiru, pa im je i koncepcija vremena
drugačija. Bave se istraživanjem
ostataka prastarih stvorenja sa Zemlje, tek jedne u nizu galaktičkih
kolonija i pri tom su im najveći rivali žitelji Merkura, skloni potkradanju (a
predstavljaju ih Lagan, Biljan i Zora - dvoje poslednjih takođe supružnici).
Obe ekspedicije stižu sa istom namerom, a Zoran pride planira da supruzi za
jubilarnu godišnjicu, vek ipo braka, priredi iznenađenje i pokloni dve retke
zverke za njene oglede. U pitanju su poslednji primerci „životinje zvane
čovek“, nečeg između njih i majmuna. Sud budućnosti smešta Natana i Danijela u
kavez za ispitivanja i čini od njih predmet svađe dva naučnička tima. Novi
ljudi ne znaju šta je ljubav, brak za njih predstavlja zajednicu bez osećanja u
kojoj je sasvim svejedno ko će kome biti partner, budući da su svi u suštini
„samo svoji“. Danijel se zaljubljuje u Svetlanu, koja nije u stanju da razume
izlive osećanja, a s druge strane je za to (ponovo u vidu eksperimenta) voljna
Zora, pa sa Laganom pokušava da ga „ulovi“ i ukrade od Duhosvećana. Suštinsko nerazumevanje dovodi
do niza tragikomičnih situacija.
Jedna od takvih epizoda je Danijelov susret sa mermernom
skulpturom, koju će poistovetiti sa Svetlanom - i obrnuto. Poželeće da „zagreje
mramornu statuu svojim prometejskim ognjem“, jer u svetu bez ljubavi, borbe i
vremena ne vidi svrhu, dok je za voljenu on samo životinja i naučni izazov.
Poboljšanoj vrsti su „ljubav, mržnja, očajanje, čežnja, fizički bol,duševna
patnja…“ bolesti i uzroci nesavršenstva i smrtnosti. Čak se i govor poniženih
homo sapiensa razlikuje, a ukoliko vas je ovaj kratak opis sižea zainteresovao,
pravac biblioteka. Još samo jedan nagoveštaj u vidu citata: „Pogledajte, vi,
deco savršenstva, u kome se ne oseća ništa, ne želi ništa. U ovom poništenom
životu leži tragedija.“ Od pozitivizma do sumnje u dobar ishod čovekovog
postojanja. Koliko će proći do romana „Vrli novi svet“ i „1984“?
Antiutopija orvelovskog tipa je i pripovetka Svetolika
Rankovića „U 21. veku“. Govori o potpunoj asocijalizaciji društva, apsolutnoj
kontroli vlasti nad pojedincem i poslušnosti građana pred kultom vrhovnog vođe
Metuzalema (ministra prosvete). U priči se, između ostalog, jedan profesor
obreo u našem vremenu, gde zatiče apsolutnu vladavinu matrijarhata. Muškarci
preuzimaju nekadašnje ženske dužnosti (čak su i
imena izokrenuta, npr. „gospodin Persa“), država se stara o svim
osnovnim potrebama ljudi, a književnost i kultura su beznačajne stvari, bez uticaja
na miran i srećan tok života. Zvuči poznato? Na korak do Domanovićeve
distopije….
Hahah gospodin Persa, pa to zaista jeste 21 vek , dodjavola kako je to predvideo. Čula sam za Dragutina Ilića , al ga nisam čitala. Nisam ni znala o čemu je knjiga samo znam da je prva naučna fantastika. Možda bi je ljudi više čitali da ima neki bolji naslov ili da znaju o čemu je.
ОдговориИзбришиMnogo toga o našoj književnosti većini nije poznato, npr. koliko je bila bogata, raznovrsna i progresivna.:) I sama sam tek na fakultetu otkrila mnoge pisce i dela (doduše, Dragutina Ilića nam je razredni pominjao u Gimnaziji, ali on je od retkih predavača koji su tako svestrani), pa mi je žao što mnogima to biva uskraćeno. Srećom, vidim da se poslednjih godina situacija menja, pojedini izdavači se okreću objavljivanju naših zaboravljenih autora, RTS 2 radi dobre emisije i to je sjajno.
ИзбришиHvala ti na prvom komentaru za ovaj mini-feljton, koji je upravo i imao za cilj da malo širi svest o tim ljudima i sjajnim iskoracima iz njihovog vremena.:)
E da mislim da sam baš na rtsu za njega čula , al ga nisam i čitala. :)
ОдговориИзбришиBila je odlična emisija na tu temu, "TV feljton", kao i o pesničkoj porodici Ilić. Inače, dobar je i dokumentarni serijal "Vizionari naučne fantastike", koji je RTS 2 donedavno emitovao: u pitanju je američka produkcija i teme pojedinačnih epizoda bili su Meri Šeli, H.Dž. Vels, Artur Klark, Asimov, Džordž Lukas...
ИзбришиNemam pojma koja je bila emisija davno je to bilo, a ovaj tv feljton sigurno nisam gledala, jer nemam tc, mada zvuči super možda ima na jutjubu?
ОдговориИзбришиMislim da na svom zvaničnom "Youtube" nalogu RTS uvek postavlja ranije emisije, samo nisam sigurna da li je u okviru kanala Obrazovno-naučni ili Kulturno-umetnički program. :)
Избриши