среда, 12. септембар 2012.

Zaboravljeni talenti: Madame Piano

Isidora Đolović

U vremenima represije i terora nad kulturom i kvalitetom kao odrazom slobodoumnosti i zdravog razuma koji se opire jarmu prazne tiranije, razvijaju se pravi "dragulji", sa posebnom snagom i u inat specifičnim uslovima. Otuda je njihovo isijavanje i upadljivost naspram tmurne savremenosti još jače i drastičnije. Pamte se, najpre kao opozicija i drugi izbor (3K, ugašeni kanal "Politika"...), prisutan i utešan, a kasnije se njihova vrednost potvrdjuje i sa oduševljenjem iznova otkriva, iz novih i novih uglova posmatranja.

Devedesete, naše godine mraka i beznadja, bile su kao nijedna ranija, ni kasnija dekada, u znaku oštrih podeljenosti. S jedne strane Pink, Košava, Palma; agresivni prodor dojučerašnjih autsajdera sa Ibarske magistrale u prestoničke klubove, na televizije, u domove; dizelaši, zamaskirani kradenim MTV-melodijama, uz neizbežno otvaranje usta glavne ženske, komično recitovanje muškog dela ekipe, spregu sa kriminalnim miljeom i mnogo neukusa; inflacija, posledice sankcija, izbeglištvo, propadanje firmi, urušavanje moralnih vrednosti i dekadencija bez pozitivnog obrta. O tome je dokumentarnom serijom "Sav taj folk" B92 vrlo dobro i postupno svedočila, uspešno napravivši paralelu izmedju rata i kulturnog kraha. S druge strane, postojale su manje, ali, žilave i nepokolebljive snage koje su se borile protiv vetrenjača i trudile da istraju kroz mučna vremena, posvedočivši svojim primerom da može i drugačije. U toj borbi za održanje u naletu razornog primitivizma, različito su prošli- neki su istrajali, drugi se iznenadjujuće preobrazili, ali, svejedno ostali u sećanju individualaca (u pravom smislu!) očajnih zbog poražavajuće stvarnosti- ostali su kao svetionik, simbol borbe svojim sredstvima. Neki od izuzetnih izvodjača morali su za opstanak da se izbore pozajmljivanjem glasa aktuelnim dizel-zvezdama koje su punile diskoteke.Tako je Tanja Jovićević otpevala prvih par albuma "Modesilcama"; Aleksandra Radović je deceniju pre nego što se oglasila kao solista pevala umesto kratkotrajne "Pinkove" pulenke Barbarelle, grupe "Dobar, loš, zao", džinglove za pomenutu televiziju (usta otvarala Sani Armani), prateće vokale da ne pominjemo; Ceca Slavković, u prethodnom postu pomenuta "mala žena ogromnog i moćnog glasa" takodje je kao prateći vokal nadoknadjivala nemoć "City records" zvezdica u pokušaju; a Marija Mihajlović (izvanredan prateći vokal Cukićevog "Spori ritam bend"-a i izvodjač najvećeg broja reklamnih songova) godinama je bila glas iza dizelaških atrakcija "Duck" i "Funky G". Setimo se i početaka Ksenije Mijatović, "Nevernih beba"( sa prvom pevačicom Gocom), luckastih "TAP 011", K2, prvih par albuma Ane Stanić...U ovu grupu neizostavno ulazi i Madame Piano, upečatljiva i originalna žena  koju, uprkos dugom odsustvu i retkom pojavljivanju u javnosti publika pamti i oduševljeno hvali.
Ljiljana Rančić alias Nia Nedeljković alias Madame Piano, kompleksna je umetnica raskošnog talenta, džez diva, etno-čarobnica i astrolog zagledan u tajne nebeskog svoda. Njeni vilinski glas i pojava skrenuli su pažnju već prilikom prvog nastupa, sa Anom Sofrenović, davne 1991. godine. Izvodeći pesmu "Sanjam", 1993. pobedjuje na festivalu "Beogradsko proleće" i niže uspehe na internacionalnim festivalima u Rusiji, Belorusiji i Ukrajini. Na smotri "Slavjanski bazar" osvaja "Gran pri" nagradu. Debitantski album "Predeli" objavljuje 1997. godine i predstavlja se publici kao kantautorka autentičnog i svetskog stila.  Saradjuje sa grupom "Ortodox Celts"(pesmi "Galija" doprinela je zvucima violine i svog čarobnog vokala)  i Borom Dugićem. Donosi prozračne, sveže i opijajuće melodije, koje prenose slušaoca u ambijent svitanja na nekom od prestoničkih mostova, zagledanog u reke koje se pod njime spajaju i na trenutak sjedinjenog sa većnošću, dok se na horizontu polako pomalja sunce i probija koprenu usnulog, mračnog neba.  Atmosfera ovih izvanrednih numera gotovo je opipljiva, a opet izmiče definisanju i baš u tom spoju neuhvatljivosti i sugestivnosti jeste njihov autentični kvalitet.

"Predeli" (1997)


01. Cvetak žuti
02. Look into may eyes
03. Bonito 
04. Meseče
05. Kao jutro
06. Ovaj put
07. Na dokovima Beograda
08. Niya Niya Ni (Indian traditional)
09. Caravan
10. Dreams
11. Tara
12. Predeli


Usledio je album "Zemlja čuda", nešto komercijalniji i dosta šireg opsega kada je reč o doticanju etno-nasleđa brojnih krajeva sveta. Izuzetno popularne postaju pesme "Da tebe nema", "Maškenada" (nedavno se varijanta ovog latino standarda čula i kod američkog sastava "Black Eyed Peas") i duet sa italijanskim pevačem Francom Mazzijem, "Eternal Love", izveden na tri jezika. Od indijanskog nasleđa, preko prašnjavih ulica brazilskih favela gde se do zore pleše uz zanosne ritmove juga, do balkanskih šuma, jezera i folklornih predela, album vodi na magično putovanje stazama muzičke "zemlje čuda". Kako kritika, tako i publika oberučke prihvata još jedno osveženje za našu muzičku scenu, a Madame Piano ponovo sjedinjuje svoja džez, etno i klasična muzička interesovanja u pravu zvukovnu bajku.

"Zemlja čuda" (2001)

 01.Djangoline
02. Djanga
03. Da tebe nema
04. Da l'znaeš
05. Eternal love
06. Maškenada
07. Look into my eyes
08. Tvoje carstvo nebesko
09. Spirits of the Earth
10. Devi
11. Molitva pesmom stvorena
12. Djanga


"Priče iz davnina" (2000)

01. Duni mi duni ladjane (vokal: Madame Piano, Ruza Cavic)
02. Marijo deli bela kumrijo (vokal: Predrag Cune Gojkovic, Madame Piano, Marija Mihalovic)
03. Blagujno dejce (vokal: Madame Piano)
04. Borba
05. Sto mi je merak poljak da bidnem (vokal: Oliver Njego)
06. Tri devojke zbor zborile (vokal: Madame Piano, Marija Mihajlovic)
07. Karanfile cvece moje (vokal: Milanka Karic, grupa Djerdan)
08. Vilina igra (vokal: Madame Piano)
09.Petlovi mori poev (vokal: Madame Piano)
10. Tjelo Hristovo (vokal: Madame Piano)
11. Duni mi duni ladjane - remiks




Danas umetnica živi van medijskih dešavanja, zaokupljena ljubavlju prema porodici, umetnosti, biljkama, pedagoškom radu i svojim učenicima. Osim zanimanja uspešnog i omiljenog  profesora džez-pevanja u srednjoj muzičkoj školi "Stanković", predaje pevanje na odseku za modernu muziku Nove akademije umetnosti u Beogradu. Sa Petrom Jelićem sarađuje u njegovoj novosadskoj školi "Kulturno sklonište". Prenošenje ljubavi prema notama na mlade naraštaje važi i za njen dom- osamnaestogodišnja kći Luna, poetičnog imena koje je bilo inspirisano pevačicinom opčinjenošću Mesecom, već kreće njenim stopama, a svoj talenat pokazuje na mnogim nastupima. Lunu je Ljiljana dobila u prvom braku, sa rok-muzičarem i snimateljem Dejanom Škopeljom. Sa sadašnjim suprugom, Markom Nedeljkovićem, ima sina Luku, kome je pet godina.
Osim muzikom i porodicom, svestrana umetnica se poslednjih nekoliko godina predano bavi astrologijom. Pored sertifikata koji je stekla na beogradskom institutu "Johanes Kepler" i diplome međunarodnog profesionalnog astrologa ISAR-a (Svetske astrološke organizacije), kao koautor (pored Aleksandra Išmiragića i Roja Džileta) 2011. godine je objavila knjigu "Odiseja 2012".

Kao što je pre par godina izjavila u intervjuu za "Politiku":

"Svoj život ne vrednujem postignućima na onaj način kako se to čini u modernom svetu. Za mene je pravi uspeh kad živim sreću i ljubav svaki dan i kad ujutro osetim neizmernu radost postojanja, kao i kad tim svojim raspoloženjem obradujem ljude oko sebe. Zato mi nikad nije bilo važno da snimim što više muzičkih albuma već da njima podstaknem radost postojanja i u mojim slušaocima sa željom da i njih zarazim svojom ljubavlju prema životu."

Izuzetno pozitivan primer koji pruža svojim likom i delom svakako daje nadu u to da prave muzičke vrednosti ipak traju i deluju iz prikrajka, za razliku od forsiranih "lakih nota", kojima smo preplavljeni i koje napadno serviraju mediji. Krhka "boginja tihog vokala" sledi svoj umetnički put, a ljubitelji i poznavaoci kulturnih blaga tu stazu već umeju da prepoznaju i prate.