komentariše:
Isidora Đolović
Razmišljajući
o tome kako, nasuprot (bez dobrog razloga) prebrzo ukinutim, postoje serije
kojima velikodušno biva pružena druga šansa (ili možda nagrada za postignuti
kvalitet) u vidu produžetka, došla sam na ideju da razmotrim kakav je uticaj
proširenja većim brojem epizoda, u boljem (ZA)
ili gorem (PROTIV) smislu. Na
primerima dve žanrovski potpuno različite serije, koje sam u kontinuitetu pratila
od početka ove godine (i to ne tzv. „bindžovanjem“, već epizodu po epizodu, sa
određenim vremenskim razmakom), a kontrastiranjem njihovih tekućih u odnosu na
prethodne sezone, pokušaću da istaknem uočene razlike. Neke su, kao što će se
primetiti, poslužile na korist priče, dok su druge namenski uvedene radi
zaokreta od (dobre) drame ka sapunici. Pozitivan primer predstavlja serija „Predstraža“ (The Outpost) o čijoj sam prvoj sezoni pisala OVDE.
Da
osvežimo sećanje, reč je o žanru naučne/epske fantastike na tragu “Ksene,
princeze ratnice”, “Legende o Tragaču” ili “Hronika Šanare”. Kada im je već
pružena prilika za nastavak, celokupna ekipa se svojski potrudila da je na što
bolji način opravda i iskoristi, a rezultat je zaista iznenađujuće pozitivan.
Seriju sam prvobitno počela da gledam u dokolici, sa mnogo podsmeha i
negodovanja, ali je postepeno iskrenost autorskog pristupa čitavoj priči uspela
da me pridobije. Ispostavilo se da strpljenje u ovom slučaju i te kako ima
smisla. Krenuću od čisto „statističkih“ pojedinosti. Druga sezona se sastoji od
ukupno 13 epizoda, za tri više od prethodne. Snimanje u Srbiji donelo je
sporedne, ali zapažene uloge nekolicini ovdašnjih glumaca, tako da se
pojavljuju (redom, na fotografijama dole): Dragan Mićanović kao
novi zapovednik kraljičine straže, Nikola
Rakočević -
Elinorin „pitomac“ Brogan, Andrija
Maričić i Jelena Stupljanin -
neprepoznatljivi kao članovi „Trojke“ (The
Three), Miloš Timotijević u
“flešbek” sekvenci kao jedan od odmetnutih Crnokrvih
i, ubedljivo najzastupljenija, Jelena
Gavrilović u ulozi isceliteljke Sane. Produkcija je vidno poboljšana,
kostimi veoma lepi i zanimljivi, a iako gluma ostaje uglavnom loša, trud i
srčan, pozitivan pristup angažovanog kolektiva se i te kako osećaju,
nadoknađujući sve propuste.
Činjenica
je da „Predstraža“ predstavlja pravo pravcato „grešno Sci-Fi zadovoljstvo“, ali se u drugoj sezoni priča širi, komplikuje
i postaje iznenađujuće zanimljivija. Naročito je neočekivano da nosilac te
pojačane uzbudljivosti nije Talon (Džesika
Grin) sa svojim, ratničkim delom zapleta, nego čitava situacija na dvoru (sada
znatno simpatičnije) Gvin iliti kraljice
Rozmund (Imodžen Voterhaus). Prihvativši otkriveni identitet, ona se, sada
kao vladarka, bori da sačuva legitimnost vlastitog trona i pruži otpor
represivnom Prvom redu. Dok se putevi
troje saboraca i glavnih junaka (Talon, Garet, Gvin) odmah na početku
sezone razilaze, jedino njena priča
ostaje ta koja istinski zadržava našu pažnju. Dok se Talon, pošto situacija sa
Dragman, Everitom Dredom i Knjigom imena biva
iznenadno preokrenuta, muči da izbalansira odanost ljudima sa onom prema svojoj
rasi, odnosno, razluči šta ima prioritet i kome verovati; dok Garet (Džek Stormen) postaje žrtva
opasnih manipulacija i ubrzo puka marioneta onih kojima Prvi red služi; dotle u
Predstražu stiže pojačanje u liku Gvininog prosca, plemića Tobina (Ejron Fontejn), čija se pojava od isprva iritantne pretvara
u veoma značajnu. Naravno, sve to ne isključuje igru interesa, pa su tako
savetnice ovo dvoje - odavno otuđene sestre. Prvu od ranije znamo,
u pitanju je vlasnica taverne i dilerka kolipsumom Elinor iliti The Misstress (Robin Malkolm); druga
je Gertuša (Gylnis Barber), najbliža
savetnica lorda Eginsforda, kako glasi Tobinova titula.
Što
se tiče četvrtog glavnog junaka, smotanog pivara i briljantnog izumitelja Džanza (Anand Desai-Barokija), ni
njegova priča ne ostaje zanemarena. Pored nezamenljive uloge u pronalaženju
leka za misterioznu bolest gubavaca,
shvativši da nema šansi kod Talon pažnju posvećuje Naji (Amita Suman), kraljičinoj najbližoj dvorskoj dami -
i uzvraćeno mu je. Da ne bude sve „idila služinčadi“ postaraće se, za početak,
činjenica koju smo poneli iz prethodne sezone: Naja je špijun iz prestonice. Koliko
god se Džanzo ponašao čudno, nesnosno i blago retardirano, glumac ga odlično
dočarava i čini simpatičnim (primer je noćna misija krađe košnice otrovnih
pčela).
U
apsolutnom fokusu su, dakle, Gvin/Rozmund sa vladalačkim „mukama“, Džanzo koji
se zaljubljuje i traži eliksir za gubavce, Tobin koji prelazi put od arogantnog
„đuvegije“ do iskrene privrženosti mladoj kraljici; a sa njima, našu
usredsređenost zaokupljaju dešavanja unutar utvrđenja. Spomenuto troje likova
ujedno postaju najveći favoriti gledalaca. Uloge (i misije) Talon i Gareta
privremeno bivaju skrajnute, dok otvoreni završetak sugeriše kako će se i to u
trećoj sezoni promeniti.
Kao
što sam već spomenula, našoj Jeleni Gavrilović pripala je uloga glavnog
negativca -
prestoničke isceliteljke po imenu Sana. Nesrećni Garet je višestruko
kažnjen za dosadašnju osionost i brzopletost kada, nakon ranjavanja u poteri za
Dredom, padne šaka ženi koja će pokušati da ga iskoristi u interesu svojih
nalogodavaca. I dok se ona dosta dobro snašla, gluma muškog protagoniste
dostiže katastrofalan nivo u sceni kada Garet shvata da je, drogiran i izmanipulisan,
ubio rođenog oca. Ovo se neće promeniti ni u nastavku, kada mu pođe za rukom da
se vrati u Predstražu: dodeljena mu linija radnje i prilično slaba
karakterizacija, upadljivo odskaču od uigranosti tamošnjeg dela ekipe. Talon
dobija konkretan podzaplet tek u drugoj polovini sezone, sa pronalaženjem
nekoga od svoje vrste i izdajom, oboje u liku pobunjenika Zeda (Reece Ritchie).
Pomalo
neočekivani, ali efektni obrti do kraja sezone biće: pogibija Elinor, samozvani
kraljević Olton, davno razdvojeni blizanci i zanimljiva tema „lažne kraljice“.
Nešto prebrzo odvijanje pojedinih podzapleta, još uvek nedovoljno jasna
pozadinska pitanja o rasi Crnokrvih,
demonima, kolipsumu, ipak su fino skopčani sa centralnim sukobom između Trojke / Prvog reda i protagonista.
„The
Outpost“ je serija koja sebe ne shvata previše ozbiljno, ali baš zato ima sve
preduslove za napredovanje i poboljšanja. Nakon finala druge sezone može se
reći da su zaista pametno iskoristili proširenje obima. Za ekipu koja se, rekla
bih, odlično zabavlja, 13 (koliko epizoda, kao što rekoh, sadrži poslednja
emitovana sezona) nikako nije baksuzan broj! Priča se proširila (i prostorno, budući da pored Predstraže, važan deo
postaje Prestonica; a uz krčmu The
Nightshade Inn i Džanzovu laboratoriju, podjednako bitne su dvorska tamnica
i kraljičina ložnica) i produbila
(pre svega u domenu karaktera i njihovih odnosa), ali sve to još uvek sa istom
nepretencioznošću, često potpuno neočekivanim humorom i lakoćom.
Veliki
plus odlazi na zanimljivo i dosledno problematizovana pitanja praštanja,
preobraćanja i iskupljenja, prijateljstva, moći i nadmudrivanja. Dobro i bez
banalizovanja je podneta tema (ne)mogućeg ljubavnog trougla Tobin-Garet-Gvin,
kao i razbijanja iluzija Talon nakon (najintimnijeg mogućeg) zbližavanja sa
Zedom. Kad smo kod toga, iako serija nije za decu, ljubavne scene su romantične
i bez trunke vulgarnosti; dok čak i potresni prizori bivaju ublaženi komičnim
prizvukom koji, ipak, ne deluje nimalo neprimereno trenutku. Šarm serije i
evidentno dobra volja sa kojom je stvarana, teraju vas da pratite svaku
epizodu, neosetno se vezujući za likove. Prepoznaćete Kalemegdan u scenama
ispred sedišta Prvog reda (npr. kod probe
topovske paljbe, ili dok Garet i Talon pokušavaju da se „prošvercuju“ unutar
zidina). Celinu zaokružuje uzbudljivo finale sa dobrim cliffhanger-om, kao i junaci do kojih nam je iskreno stalo.
Usklađena
su pojedina opšta mesta žanra
(pretendent na presto, zavere, opsade, dilema oko granica upotrebe natprirodnih
sredstava, identitetske zavrzlame) sa novim temama (Crnokrvi i njihove frakcije, portali, čudovišta) i univerzalnim
pitanjima (odanost, istrajnost, dovitljivost, pravičnost). Time je „The
Outpost“ ispunio sve preduslove za opstanak, stoga se nadam da će treća sezona
(čije je snimanje, započeto januara ove godine i to ponovo u Beogradu, usled
pandemije koronavirusa moralo biti prekinuto i odloženo nakon pet završenih epizoda)
dati neke odgovore koje nam duguju, nastaviti uzlaznom putanjom i dokazati da
mogu još bolje da iskoriste bonus. Ko
voli fantastiku i želi da se zabavi, a ne očekuje previše (ovde, jasno je,
nemamo glumački nivo, niti budžetske mogućnosti, recimo, jedne „Igre
prestola“), biće prijatno iznenađen nastavkom serije i stvarno uživati.