Ako
ste devedesetih godina bili deca koja rado čitaju, verovatno pamtite roman Enid
Blajton (donekle potisnut slavom
serijala “Pet prijatelja”) “Ostrvo avanture” i njegova dva nastavka. Svi koji
su voleli i u igri pokušavali da “rekonstruišu” takve priče; svi koji vole
dobar spoj misterije, teme odrastanja i fantastičnih elemenata, pritom se
osećajući mladim u duši; a posebno oni koje brine što današnji naraštaji možda
više “ne znaju da maštaju, ne mare za svet napolju i njegovo otkrivanje”,
obradovaće se zbog knjige “Ostrvo Čuvara
oluje” (ProPolis books, 2018;
orig. „The Storm Keeper's Island“, 2018). U ovom slučaju, prvi (vizuelni)
utisak svakako igra nezanemarljivu ulogu i dizajn korica zaista zaslužuje sve
pohvale, ali, za divno čudo, najavljeni sadržaj iz pera talentovane Ketrin Dojl ne samo da opravdava
očekivanja, već ih uveliko prevazilazi. Uhvatite talas…
Pošto
ih je depresivna i umorna majka poslala da provedu leto kod dede, Fion i Tara Bojl, brat i sestra iz Dablina, trajektom putuju na usamljeno
ostrvo Aranmor. Govori se da je odredište
prepuno tajni, međutim, za njih ne deluje baš privlačno, već pre kao...zaboravljeno
mesto Bogu iza tregera, savršeno za umiranje od dosade. Porodicu Bojl
vezuje tužnom uspomenom - nestankom oca, člana spasilačke
jedinice, prilikom jednog težeg nevremena na moru, a nešto pre Fionovog
rođenja. Nakon nesreće, udovica Evelin je napustila Aranmor i više nije kročila
u zavičaj, baš kao ni njena deca, sve do prošlog leta kada Tara „probija led“.
Uprkos tome, dve godine mlađem bratu je izrazito mrska pomisao na to da će sa
novopečenom tinejdžerkom (usled čega se odnedavno između njih dvoje stvorio
jaz) deliti prostor i vreme na raspustu, pa još kod starca kog uopšte ne
poznaje. Dok se približava ostrvu, mučnina putovanja i paničnog straha od vode
popuštaju, a pogled na zaliv i brdovitu obalu se otvara u svoj svojoj
„neprivlačnosti“, dečaka počinje da obuzima čudan osećaj.
Ne
samo što čitav krajolik izgleda kao da se pokrenuo da ga pozdravi, već i kuća
dede Malahija od samog početka
ostavlja utisak kao da diše, pored toga što se, onako oronula i zapuštena,
Fionu nimalo ne dopada. Sam Malahi Bojl, po zanimanju voskar, predstavlja više
nego živopisnu figuru: visok, mršav, ćelav, izgledao je kao da se pre pedeset
godina skockao da krene u provod na koji nije otišao, pa mu se odelo u
međuvremenu raspalo. Pored toga, njegov smisao za humor je vrlo
direktan, a odnos prema unucima srdačan i opušten, zbog čega se dečakova
početna odbojnost brzo topi poput neke od mnogobrojnih sveća poslaganih na
policama trošne „kolibe“. Te sveće su posebna priča, najraznovrsnijih mogućih
oblika, veličina i boja, a svaka nosi ime po nekoj osobi ili događaju.
U
narednim danima, Fion će dobiti mnoštvo informacija i odgovora, uključujući one
koje nije ni tražio. Upoznaje Bizlijeve,
najmlađe potomke rivalske porodice: Tarinu simpatiju, nadmenog Bartlija i njegovu mlađu sestru,
pametnu Sofiju. Ona će mu ispričati
legendu o Morskoj pećini koja ispunjava želje, samo jednom od čudesnih tragova
drevnog okršaja između zavađenih
čarobnjaka, Dagde i Morigan. Fion će se uveriti u to da je magija rasuta po
čitavom ostrvu i očigledna u prirodi: ubrano cveće se regeneriše kada ga opet
položi na zemlju, dim se vije i bez prisustva zapaljene vatre u dedinom kaminu,
a nalet vetra ne može ništa posebnoj, velikoj sveći. Otkriva da se nalazi na
mestu čiji je svaki ćošak prožet drevnim činima u kojima njegova porodica već
generacijama ima ključni udeo, ali čije misterije ne smeju napustiti granice
ostrva, jer je to jedina garancija održavanja njegove bezbednosti. Najbitnije
saznanje od svih tiče se dede, koji nije tek običan izrađivač sveća, već Čuvar
oluje, zaštitnik mesta sa sposobnostima ne samo da uhvati i u vosku
sačuva sećanje na svaku nepogodu (a uz nju katkad i ljudske sudbine povezane
olujama: beleži i sve što one nose sa sobom), već i da upravlja
vremenskim uslovima u korist ostalih
meštana. Čuvar oluje se tradicionalno
bira svake dvanaeste godine, osim u izuzetnim slučajevima koji bi osujetili taj
važan proces (poput noći u kojoj je nastradao Kormak Bojl, otac na koga dečak
neodoljivo liči), a veruje se da samo ostrvo pronalazi način da obeleži svog
zaštitnika. Naime, među legendarnim rasutim darovima čarobnjaka Dagde nalaze se
spomenuta pećina želja, leteći konj, morske vile i drvo koje otkriva budućnost,
ali i ukazuje na sledećeg Čuvara. Ova
čuda se, kako priča tvrdi, otkrivaju samo jednoj osobi po generaciji i niko ne
sumnja u njihovu verodostojnost. Egzistencija stanovnika Aranmora je prožeta predanjima
u koja najiskrenije veruju - između ostalog, jer im ih stvarnost potvrđuje
na svakom koraku.
Privučen nekom neobičnom silom, Fion će jedne noći upaliti sveću, doživeti „skok“ u drugu vremensku dimenziju i prisustvovati događaju koji je prethodio njegovom dolasku na svet. Od tada, njegova znatiželja se ne smiruje. Uporedo sa pronicanjem u deo po deo prošlosti, na ostrvu počinju da se iznova javljaju neobične pojave, bude se iskonske sile, a opasnost iz dubina vremena i tla sve vidljivije preti. Na Aranmor stiže čudni novinar Ajvan, navodno podstaknut jedino radoznalošću pred njegovom istorijom. Svako od likova dobiće zadatak da se suoči sa nekim od presudnih izazova koje im upućuje samo ostrvo: pojedinačnim strahovima i njihovim prevazilaženjem; porodičnim istorijama i svođenjem starih računa; iskušenjem posedovanja moći i načinima njene upotrebe. U vezi sa poslednjim, od naročitog značaja biće pitanja o Čuvarima oluje: ko može postati jedan u nizu, kako, zašto i šta se dogodi kada neko pokuša da zloupotrebi dato poslanstvo?
Postoje beznačajni oblaci i nevažne oluje...ali one prave, ispunjene čarolijom, one najveće vejavice i najsnažnija nevremena, oni rastu u tebi, Fione, i kad njih prebrodiš, osećaš se kao da si dobio krila i možeš da poletiš.
Glavni junaci su upečatljivi, u nama bude konkretne, snažne antipatije ili pak naklonosti. Njihov izgled, govor, postupci, sasvim odgovaraju poziciji koja im je dodeljena u strukturi priče. Magično sveprisustvo ostrvskog okoliša stvara adekvatan ambijent za pustolovinu kakve se ni Džoan Rouling ne bi postidela: na kraju krajeva, asocijacije na prve tomove serijala „Hari Poter“ naprosto dolaze same. Zajedničko im je i vrlo uspelo dočaravanje mračnih tonova noćnih scena, u kojima možemo gotovo osetiti vlagu, hladnoću, vetar, dozivanje. Zahvaljujući njihovom prisustvu, priča se usložnjava i produbljuje do još jedne veze, ovoga puta sa irskom mitologijom (iz koje potiču božanstva Dagda i Morigan), ali pomalo i arturijanskim legendama (na šta posebno ukazuju opisi čarobnjaka, tako da je Dagda sličan Merlinu, a Morigan - Morgani le Fej, koliko god proučavaoci danas negirali povezanost između porekla ove dve mitske figure).
Mlada
autorka (rođena je 1990. godine) „pozajmljuje“ inspiraciju iz sopstvenog
detinjstva i priča koje je tada slušala od babe i dede, poreklom sa ostrva
istoimenog onom književnom. Odrastajući u zapadnoj Irskoj, na obali okeana, od
malena se interesovala za narodnu mitologiju, predanja, ali i psihologiju, koju
je naposletku diplomirala. Sve to je uspešno uskladila u svom romanu, čiji
(shodno uzrastu i tek započetom životu glavnog junaka) otvoren kraj nagoveštava
otvoren put u svaku moguću dalju avanturu. Razlog više da se unapred radujemo
prevodu drugog (od planirana četiri) dela, „Izgubljeni
ratnici plime“ (The Lost Tide
Warriors).
Privučen nekom neobičnom silom, Fion će jedne noći upaliti sveću, doživeti „skok“ u drugu vremensku dimenziju i prisustvovati događaju koji je prethodio njegovom dolasku na svet. Od tada, njegova znatiželja se ne smiruje. Uporedo sa pronicanjem u deo po deo prošlosti, na ostrvu počinju da se iznova javljaju neobične pojave, bude se iskonske sile, a opasnost iz dubina vremena i tla sve vidljivije preti. Na Aranmor stiže čudni novinar Ajvan, navodno podstaknut jedino radoznalošću pred njegovom istorijom. Svako od likova dobiće zadatak da se suoči sa nekim od presudnih izazova koje im upućuje samo ostrvo: pojedinačnim strahovima i njihovim prevazilaženjem; porodičnim istorijama i svođenjem starih računa; iskušenjem posedovanja moći i načinima njene upotrebe. U vezi sa poslednjim, od naročitog značaja biće pitanja o Čuvarima oluje: ko može postati jedan u nizu, kako, zašto i šta se dogodi kada neko pokuša da zloupotrebi dato poslanstvo?
„Ostrvo
Čuvara oluje“ je izvanredno maštovita, uzbudljiva i dobro napisana knjiga, sa razgovornim tonom pripovedanja koji bez
zadržavanja vodi od efektnog prologa prema postepenom rasplitanju radnje.
Likovi su veoma jasno postavljeni, a njihovi odnosi uverljivi, tako da se uporedo
uz fantastični razvija realistički sloj priče. Jedan od
najboljih primera za to je paralelizam dugotrajnih rivalstava, koja se kreću od arhetipskih do privatnih, obuhvatajući
tri plana: sukob između sila (gde Dagda
simbolizuje prirodu i mudrost, dok je Morigan gospodarica tame, praćena
gavranovima i zlokobnim „Kradljivcima duša“), unutar klanova (Bojlovi i Bigzlijevi) i u samim porodicama (Fion i Tara). Pored epske,
mračne priče o poraženoj, na nepoznatom mestu zarobljenoj zloj čarobnici čija
se razorna energija usled delovanja zlonamernih i pohlepnih može iznova
probuditi, pronalazimo i one „obične“: poput tužne udovice i načina na koji
njena patnja pogađa decu; faza nerazumevanja do netrpeljivosti među članovima
porodice, izazvanih mukama odrastanja; zbližavanja sa otuđenim
dedom...Nastojanje da se postojeći svet (ostrva) spasi i sačuva za buduće
naraštaje, predstavlja metaforu istovremenih pokušaja održanja porodične sloge
i ponovnog uspostavljanja nesrećno pokidanih veza. U oba slučaja, ključ i
razdora i izlečenja nalazi se u prošlosti,
čije upoznavanje, razumevanje i prevazilaženje nude neophodnu snagu da se
nastavi dalje. Iz kolektivnih i privatnih uspomena, dobijaju se pouke,
odgovori, snaga i toplina u presudnim trenucima. Po rečima iskusnog Malahija: Najstrašniji je život bez
uspomena, dečko moj, a ovaj zaključak ima dvostruku vrednost (važnost
pamćenja i tragika njegovog gubitka podjednako su veliki za Čuvara i osobu koja
stari), baš kao i ostale epizode, bez obzira na to da li im je karakter
primarno natprirodan ili “ovozemaljski”. Psihološka motivacija je na taj način
veoma uspešno upredena u svakodnevnu, te se Fionovi doživljaji mogu tumačiti na
dva nivoa, u oba slučaja predstavljajući značajnu iskustvenu lekciju.
Postoje beznačajni oblaci i nevažne oluje...ali one prave, ispunjene čarolijom, one najveće vejavice i najsnažnija nevremena, oni rastu u tebi, Fione, i kad njih prebrodiš, osećaš se kao da si dobio krila i možeš da poletiš.
Glavni junaci su upečatljivi, u nama bude konkretne, snažne antipatije ili pak naklonosti. Njihov izgled, govor, postupci, sasvim odgovaraju poziciji koja im je dodeljena u strukturi priče. Magično sveprisustvo ostrvskog okoliša stvara adekvatan ambijent za pustolovinu kakve se ni Džoan Rouling ne bi postidela: na kraju krajeva, asocijacije na prve tomove serijala „Hari Poter“ naprosto dolaze same. Zajedničko im je i vrlo uspelo dočaravanje mračnih tonova noćnih scena, u kojima možemo gotovo osetiti vlagu, hladnoću, vetar, dozivanje. Zahvaljujući njihovom prisustvu, priča se usložnjava i produbljuje do još jedne veze, ovoga puta sa irskom mitologijom (iz koje potiču božanstva Dagda i Morigan), ali pomalo i arturijanskim legendama (na šta posebno ukazuju opisi čarobnjaka, tako da je Dagda sličan Merlinu, a Morigan - Morgani le Fej, koliko god proučavaoci danas negirali povezanost između porekla ove dve mitske figure).
Catherine Doyle |
* Svoj primerak romana dobila sam
od izdavačke kuće „ProPolis books“, u zamenu za OBJEKTIVNU recenziju. Samim tim,
naglašavam kako ukazano poverenje i prilika za saradnju ni na koji način nisu
oblikovali moje utiske o prikazanoj knjizi.
* Ukoliko vas je tekst
zainteresovao, više o knjizi pogledajte na njihovoj zvaničnoj stranici.