Rođen
u Sovjetskom Savezu, ali životnim i stvaralačkim putevima duže od tri decenije
opredeljen za Francusku, književnik Andrej
Makin je formulu uspeha pronašao upravo u spoju zavičajnih tema i drugog
jezika, usvojenog ljubavlju, divljenjem i željom za pripadanjem njihovom
kulturnom krugu. Primenu ovog postupka, koja mu je donela popularnost i kod domaće publike (naročito su uspešno prihvaćeni romani Muzika jednog života, Rekvijem za Istok, Dok Amur teče i višestruko
nagrađivano Francusko zaveštanje),
prepoznajemo u najnovijem ostvarenju, „Arhipelag
za drugi život“ (PAIDEIA, 2019;
orig. „Archipel d'une autre vie“, 2016.), koje nam stiže baš uoči ovogodišnjeg
Sajma knjiga u Beogradu.
Iz
mnogo razloga bi se Makin mogao opisati kao majstor „kratkog romana“, u kome obično sprovodi mnogo puta uspešno
oprobani princip: u fokus smešta priču uokvirenu najmanje jednom spoljašnjom
koja čini kontekst njenog prenošenja. Najčešće je reč o slučajnom susretu, pri
čemu junak-pripovedač u ne mnogo manje zanimljivim okolnostima ispoveda svoje
neobično iskustvo, čime magiju prosleđuje slušaocu. Začaran, njegov
sagovornik nastavlja da živi pod snažnim
utiskom i uticajem poznanstva (kako neretko otkrivamo iz epiloga), na izvestan
način nastavljajući da primenjuje dobijenu po(r)uku.
Priča u priči karakteristična
je i za roman pred nama. Okvir pripovedanja pripada naratoru koji je, kao
četrnaestogodišnje siroče iz Sibira, sa sinovima ostalih logoraša raspoređen i
poslat na geodetsku obuku, duboko u srcu Dalekog Istoka. Na obali Tihog okeana,
u mestašcu Tugur, njegove početne
nade u pronalaženje savršenog, beskonačnog zanosa novim prostranstvima, bivaju
namah raspršene kada zatekne skromni vidik u kome se oseća još zarobljenijim.
Sećanja na tajgu ubrzo se bude da bi ga dvostrukom silinom povukla natrag, dok
mu u isto vreme pažnju privlači neobičan putnik. Prateći ga kroz prirodu,
otkriće njegovu životnu priču.
Središnja
pripovest ustupa reč Pavelu Garcevu,
iliti njegovom bivšem JA, koje 1952.
godine odlazi na odsluženje obavezne vojne vežbe (radi se o bizarnoj simulaciji
atomskog napada u slučaju izbijanja Trećeg svetskog rata). Za Garceva,
razočaranog u režim, sveopšte laži i maskiranja, a naročito nedavnu izdaju od
strane verenice Svete, povratak „ratnim“ manevrima je možda i dobrodošli predah
od rada na doktorskoj tezi. Kroz svoje istraživanje, naime, pokušava da shvati šta
se to krije iza igara istorije, istovremeno brutalnih i neozbiljnih. Drugim
rečima, život mojih roditelja i njihove smrti (str. 27).
Pripreme
za mobilizaciju podrazumevaju upućivanje poziva svim rezervistima, zatim
njihovo okupljanje i postavljanje izazova, pri čemu se logorovanje Pavelove petočlane
grupe u dalekoistočnoj tajgi iznenada pretvara u hajku po zadatku. Njihova meta
je begunac iz logora, navodno naoružani stranac sa nemačkim prezimenom. Potera
koja će uslediti sa sobom donosi obmane, borbu čoveka i prirode, buđenje
instinkta preživljavanja i njegovo sukobljavanje sa pojedinačnim filozofijama,
dileme, pronicanja u srž sistema koji ih šalje na zadatak, te preispitivanja
lične ideološke usmerenosti. Begunčevo stalno poigravanje sa svešću i
(ne)strpljenjem gonilaca, veoma brzo dovodi do toga da lovac zapravo postaje
plen, a progonjeno lice – vodič ka samospoznaji. Baš kao i u slučaju na samom
početku.
arhipelag Šantar |
Tokom
akcije koja petoricu muškaraca ostavlja nevoljno usmerene jedne na druge,
dolazi do neočekivanog obrta, zbog čega će svako biti prinuđen da se suoči sa
onim najplemenitijim i najgorim u sebi. Garcev uspeva da nadvlada netrpeljivost
prema pojedinim saputnicima, brzo uvidevši kako je zajednički ideal -
i pored podeljenih interesa usled ishoda hajke kakav očekuju, gotovo identičan.
Begunac se za njih postepeno pretvara u nešto poput udaljenog svetla koje mami
sve dublje u tajgu, odvlačeći ih od krute discipline, ambicija, razočarenja i
osvetoljubivosti posleratnog sveta. Goneći neuhvatljivu priliku, oni
istovremeno krvoločno žude za dokazivanjem kroz hvatanje „plena“ i podsvesno
teže da se „lov“ nikada ne okonča, dokle god ih nejasne mogućnosti otkrivanja
savršenog mira iza svih prepreka nagone da ne posustaju. Makin je veoma
iznijansirano, ponaosob predstavio malobrojne učesnike u priči, sa svim
pompezno ili skromno izgovaranim rečima, gestovima i signalima koji odaju
ličnosti iza uniforme i slepog izvršavanja naredbe.
Naš
život postade neka vrsta postojanja koje je svaki čovek mogao samo poželeti.
Išli smo duž tokova oivičenih netaknutim šumama, zaustavljali se podražavajući
zaustavljanje begunca, jeli na žaru pečenu divljač, a uveče, uz večeru zalivenu
pićem, vodili one prave muške razgovore: rat, žene, lov, oružje...
Onaj
kojeg smo gonili postao je neophodan našoj tolikoj sreći. (str. 78)
Od
presudne važnosti su dva lajtmotiva: prvi je „pajac od krpe“ kao simbol unutrašnje potrebe za sigurnošću,
opstankom, nečega što bi moglo biti shvaćeno kao kukavičluk, da nije (u datom
kontekstu) slabost zapravo treptaj ljudskosti, replika anđela čuvara koji će mi
posle savetovati opreznost, kompromis, mirenje (str. 25). Drugi je sam prostor kome se teži, Šantarski arhipelag, čija divlja ostrva
ispoljavaju svojevrsnu „magnetnu anomaliju“ (naime, kompasi tu prestaju da
pokazuju sever), a predeo kao da se sam brani od neprijateljski nastrojenih
gostiju.
Treća
i najkraća celina romana, koja se može nazvati epiloškom, tiče se pripovedačeve
potrage, četrdeset godina kasnije, za licima čiju je priču tada čuo, a koja ga
je kroz čitav odrasli život pratila u
vidu svojevrsne utopije, nade da je moguće ostvariti lični raj na zemlji
zatrovanoj ratovima, mržnjom, sumnjičenjima. Slučaj Pavela Garceva, sa
udaljenosti sve sličniji snu ili kakvoj izmaštanoj legendi, za slušaoca (i,
zašto da ne, čitaoca?) postaje inspirativan primer prkosnog okretanja leđa
uzaludnoj, neravnopravnoj borbi protiv odsustva logike u društvenim sistemima i
međuljudskim odnosima koje potonji uslovljavaju. Usmerenje se premešta na
prirodu, u čijoj se divljini gubi, ali i stiže do utočišta, iako ne bez
plaćanja izvesne cene.
autor |
Andrej
Makin ima nepogrešiv osećaj za dve bitne komponente pripovedne proze: oblikovanje junaka i dočaravanje atmosfere. U prvom slučaju,
autor bira protagoniste bliske čitaocu, naizgled “obične”, ali istovremeno
ljude istančane duševnosti, osećajne, uvek između htenja i nužde, sklonosti i okolnosti.
Taj raskorak će, osvešćivanjem potrebe da se prevlada, premostiti makar i uz velike lične rizike. Što se tiče
ambijenta, gradi ga piščeva vešta deskripcija, sa naročitom umešnošću
povezivanja čoveka i krajolika koji sa njime adekvatno korespondira, budeći
kako plemenite, tako i zverske porive. Zahvaljujući suptilnim, a znalačkim
opisima, doživljavamo pejzaž zajedno sa protagonistima, posmatramo svitanja u
šumi, nebeski svod u sumrak ili noćne signalne vatre, bivamo zadivljeni pred
horizontom koji ostavlja bez daha. Arhipelag „na kraju sveta“ se, otuda,
pojavljuje i pred našim očima poput nestvarne, kolebljive slike područja
slobode, u kome je možda ipak moguće ostvariti drugi život o kome se sanja.
Pisac
ukazuje na dvosmislenost ljudskih postupaka i više strana jednog karaktera,
nesvodivost naše prirode na dominantnu crtu (pa je, recimo, Ratinski nezreli
karijerista, ali njegovi košmari, „lovačke priče“ ili idolopoklonički odnos
prema Luskasu otrkivaju slabosti dečaka). Njegova proza je nenametljiva i
umirujuća, pa se samim tim i ljubavna tema javlja tek pred kraj, nikad direktno
i naizgled čak nemotivisano, niotkuda, ali postajući nesumnjivi nosilac poente
romana. Čitati Makina je najsličnije slušanju klasične melodije, u čijoj se
lepoti i jednostavnosti nalazi vanvremenska mudrost sa uvek novim načinima
ispoljavanja svoje, u osnovi neizmenljive, prirode.
* Svoj primerak romana dobila sam od izdavačke kuće „Paideia“, u zamenu za OBJEKTIVNU recenziju. Samim tim, naglašavam kako ukazano poverenje i prilika za saradnju ni na koji način nisu oblikovali moje utiske o prikazanoj knjizi.
* Svoj primerak romana dobila sam od izdavačke kuće „Paideia“, u zamenu za OBJEKTIVNU recenziju. Samim tim, naglašavam kako ukazano poverenje i prilika za saradnju ni na koji način nisu oblikovali moje utiske o prikazanoj knjizi.