Otprilike se zna koje
su to “teme za Oskara" sa kojima reditelji ne mogu da omanu ukoliko nameravaju
da uđu u trku za zlatnom statuicom
ili barem naprave odjek kod publike i kritike: rasizam, rat, nasilje,
(smrtonosne) bolesti, seksualne i ostale diskriminacije. Pitanje transrodnih
osoba nekako se podrazumeva kada govorimo o zahtevnim performansima, pri čemu
se prvo setim Hilari Svonk u "Boys don't cry" i Džareda Leta u
skorijem "Dallas Byer's Club"-u, oboje nagrađenih od strane
Akademije. Nešto slično važi za film “Dankinja”,
u režiji Toma Hupera, zasnovanom na
istoimenom debitantskom romanu Dejvida
Eberšofa.
Ovoga puta, priča je
smeštena u nešto dalju prošlost, kada je pitanje rodnog identiteta bilo drastično
tretirano, a predstavljeni slučaj i odluka da se osećanje nelagode u sopstvenom
telu i identitetu reši još uvek novom i neverovatnom metodom predstavljali
pionirski poduhvat. Dodajmo tome zasnovanost na istinitoj (koliko sam uspela da
se informišem, još tragičnijoj) priči Lili
Elbe (odnosno, Ajnara Vegenera)
i Gerde Gotlib, protagonista koji su
bračni par povezan velikom uzajamnom ljubavlju, uz to slikari (kao po pravilu
bar pomalo ekscentrici) i eto ostvarenja od koga se unapred dosta očekivalo.
S obzirom na to da se
priča fokusirala uglavnom na Ajnara i Gerdu, najveći deo utisaka tiče se dvoje
glavnih glumaca. Edi Redmejn je
ponovo bio nominovan za Oskara nakon trijumfa od prethodne godine, ali, ostao
zasenjen od strane svoje partnerke i nije oduševio koliko je mogao. Alisija Vikander je, naprotiv,
žargonski rečeno “oduvala” i za to zasluženo nagrađena najprestižnijim
holivudskim priznanjem. Ona nosi najveći deo priče snagom i uverljivošću svoje
interpretacije žene koja je jaka, iako veoma pati; koja sve, od ljubavi do
razočarenja, od stvaralačke frustracije do ushićenosti zbog konačnog uspeha,
prenosi sa mnogo energije i strasti.
S druge strane, Edi se znatno
bolje snalazio u onim segmentima kada je Ajnar zbunjeni muškarac koji u sebi
iznenada otkriva neku drugu ličnost, nešto davno potisnuto, pokušavajući da to
izmiri sa onim što je do tada bio i neospornom ljubavlju koju oseća za Gerdu.
Kao Lili, njegov alter ego, preteruje sa afektiranjem, treptanjem, pogledima
ispod oka i svim onim kliše gestovima, facijalnim ekspresijama, nijansama u
govoru. Ne mogu reći kako je trebalo očekivati da automatski “skine” svaki
pokret i bude prirodan otkrivši u sebi ženu, jer bi to bilo još nerealnije,
ali, ovo je takođe bilo prenaglašeno i nekako neprijatno. Razumela sam izgubljenost
u novom identitetu, pokušaje da se izađe iz ljušture i pronađe prava ličnost,
tu strašnu zbunjenost, ali, mislim da bi još bolje bilo da je jednostavno i u
Lilinoj koži bio prirodniji, baš kao što je to u trenucima kada igra Ajnara i, npr,
odlazi da gleda striptizetu i uči pokrete, kada je zgrožen zbog muškog
poljupca, kada krišom odlazi da ponovo isproba haljinu i periku, ili kada pred
Hansom i Gerdom ne može da suzbije emocije zbog priče o značaju i vrednosti
braka. U tim scenama, iskreno sam saosećala sa njim i uspeo je da me uveri -
ali, kao Lili, uglavnom je, forsiranim “preglumljavanjem”, prilično iritirao.
Inače, on je veoma simpatičan i mladolik, poseduje nekonvencionalnu lepotu i
dečački izgled, pa je samim tim razumljivo što su ga odabrali. Uspeo je da vizuelno
“izvuče” imidž, a da ne izgleda prenaglašeno.
Najzanimljivija je
činjenica da je na samom početku Ajnar uspešan i cenjen slikar, dok Gerda
kuburi sa inspiracijom i ne može da definiše niti razvije svoj izraz. Iako je
to frustrira, podržava supruga i imaju divan odnos pun razumevanja, čak i kada
postane zaista teško. Dok iz nečega što je delovalo kao igra, zabava, počinje
da izranja njegovo potisnuto “ja”, ironijom sudbine Gerda će zahvaljujući toj
transformaciji konačno dobiti nadahnuće, pronaći osobeni stil i postići samostalni
uspeh kao umetnica. Nasuprot njoj, Ajnar polako, otkrivajući sebe kao polno
biće, gubi stvaralačku i supružničku potentnost. Čini se da je bila neophodna
strašna razmena, žrtvovanje jednog života kakav je znao, za konačno “otvaranje“
supruge kao stvaraoca. Istovremeno, oslobađa se Gerda kao priznati slikar i
oslobađa se Lili, samo što je cena za oboje previsoka. Opet, ljubav nadvladava
sve, predanost i posvećenost koju Alisija savršeno predočava. Gerda je od
početka jaka, Ajnar miran i povučen. Dopunjuju se i čini se da je to osnov za Lilinu preteranu stidljivost, pa su
glumci uspeli da istaknu kontrast baš kako treba.
Najviše me začudilo, mada
se priča očito fokusirala na pre svega intimnu dramu dvoje ljudi (svet zatvoren
unutar njihove zajednice i još više, unutar tog nesrećnog tela koje je Ajnar i
Lili u isto vreme), što su reakcije okruženja ili potpuno izostale ili nekako
začuđujuće slabe, blagonaklone. Uglavnom
svi misle da je Lili zaista rođena žena ili da je sve simpatičan eksces. Pa, ipak,
scena kada ga napadaju u parku prilično je strašna. Moram priznati i da mi nije
baš jasno zašto je Ajnar želeo da ugradi matericu, mada objašnjenje verovatno
glasi: da bi postao "prava žena". Ta se promena zaista čini prebrzom
i zbog toga nekako nerealnom, naročito imajući u vidu da su on i Gerda (što je
na početku više puta naglašeno) želeli sopstveno dete. Uprkos tome, shvatam Gerdinu bezuslovnu, do granica apsurda ludu
podršku. Iako strahovito pati, žrtvuje sve da bi joj partner bio srećan.
Koliko su njena
hrabrosti i snaga vredni divljenja, toliko je Gerda pretrpela i nenamernu surovost
od strane Ajnara/Lili, što se odlično pokazuje u sceni kada kaže da želi da
vidi svog muža, da s njim razgovara i
da ga zagrli, a dobija odgovor:"To nije moguće." Na sličan način mi
je veoma potresna scena u kojoj ih razdvaja zavesa, dok Lili govori kako bi
želela da se jednoga dana uda, a Gerda podseća da su "ne tako davno, oni
bili venčani".
Sa vizuelne strane, film
je prekrasan i svaka scena uživanje za oko. Scenario je sasvim u redu, radnja
ni previše razvučena, ni zgusnuta, često prenaglašena muzika ipak stvara pre
dramski nego patetični efekat, tako da je celokupni dojam sa te strane više
nego dobar. Izdvojila bih epizodni lik
balerine Ule Polson, koju je
odigrala Amber Herd.
Kritika je
uglavnom skretala pažnju na iskrivljene činjenice, odnosno, istorijske
nepodudarnosti, a utisak je da su one, ispoljene kroz veće oslanjanje na
predramatizovanu fikciju nego verodostojnu stvarnost, ponajviše doprinele da
konačni utisak bude slabiji nego što je trebalo.
Odlican post, imas novog pratioca!
ОдговориИзбришиpogledaj i ti moj blog!
Ilmaha |Zapratite♥️ |
Hvala, Tamara!:)
ИзбришиTi si moj stoti čitalac, inače. Želim ti dobrodošlicu i uzvraćam podršku!:)
Nedavno sam uhvatila kraj filma na televiziji i to me je zainteresovalo za priču na kojoj je zasnovan, pa sam malo čitala i o Lili Elbe. Nisam gledala film u celosti, pa zato nisam imala priliku da oformim nešto jači utisak o tome koliko je kvalitetno sama priča ispričana i odglumljena (mada, da je film lep ''na oko'' - jeste!), ali mi je uvek interesantno to pitanje vernosti izvornoj priči. Nekako imam osećaj da autori sa ovakvim pričama baš i ne ciljaju na fatografsku besprekornost (mada, pošto ne snimaju dokumentarac, mislim da nemaju obavezu), ali često su očekivanja publike nešto drugačija, naročito kada se uhvate ovako osetljivih (''oskarovskih'') tema i ličnosti određenih profila (tj. IDENTITETA, kako to sada često određuju). Pada mi na pamet ''Boemska rapsodija''i zamerke zbog hronoloških netačnosti i ''cenzurisanja'' Fredijevog života. Razumem zašto bi to nekome zasmetalo, mada to sa mnom lično nije slučaj. Dokle god je FILM sam po sebi kvalitetan i dokle god podstiče interesovanje za određene teme i ličnosti (i dalje upoznavanje sa njima i preispitivanje nekih svojih stavova i mišljenja), mislim da dobrim delom ispunjava svoju svrhu.
ОдговориИзбришиBaš si me zaintrigirala, moraću da probam da pronađem ceo film... :)
Potpuno se slažem!:) Ja sam, naime, prvo odgledala film, a onda čitala o Lili, pa mi je tada postalo jasno koliko je zapravo stvari izmenjeno, izostavljeno, uprošćeno i onda sam određene slabosti filma malo bolje prihvatila, sa više tolerancije. Kao celina je, barem se meni čini, uspešno urađen. Pošto se zasniva na knjizi, čiji autor ne krije da nije ni imao nameru da radi monografiju/dokumentarnu prozu, već je krenuo od istorijskih ličnosti i njihovog slučaja, pa zatim izmaštao veliki deo priče (uključujući njen završetak), sve postaje razumljivo.
ИзбришиOdgledaj svakako, važne su ovakve teme i iz kulturno-istorijskog i sociološkog ugla, barem kao početak buđenja svesti.
Baš je super tekst nisam još gledala film mada sam nameravala kad je bilo to sve oko dodele Oskara. Film deluje baš jako lepo vizualno to me nekako najviše privlači da ga gledam . :)
ОдговориИзбришиNije baš opravdao moja očekivanja, ali ne žalim što sam odgledala. Ima više pozitivnih nego negativnih strana, zato preporuka.:)
ИзбришиTi si moj prozor u svet filma!
ОдговориИзбришиNisam ga gledala (naravno), ali bih ovo mogla. Volim ovakve teme. Hvala ti na preporuci.
Teško mi je u to da poverujem, pošto imam utisak da su svi oko mene gledali i gledaju više filmova/serija, tako da zahvaljujem na komplimentu!:)))
ИзбришиNe brini, ja sam uvek tu pored tebe da ti popravim skor - obično se držim oko nule, mesecima. 😀
ИзбришиNije da ne bih htela, nego kod mene ti važi ono: ima voje - ali (trenutno) nema načina!:) Bukvalno mi na stotine filmova i serija stoji na diskovima, samo tog slobodnog vremena i kad bude, ode na nešto deseto.:)
ИзбришиŽelim ti da nikad nemaš vremena da ih pogledaš, a što je i važnije, da ti zbog toga ne bude žao jer ćeš život potrošiti radosnije i smislenije!
ИзбришиKako koji!:)
ИзбришиGledala sam Dankinju i imam isti utisak kao i ti. Više sam očekivala, mada daleko od toga da mi je žao što sam gledala, interesantna je priča pa sam posle čitala o Lili. Prvi put sam ovde gledala i Alisiju, baš je odlično odglumila.
ОдговориИзбришиU suštini, volim filmove zasnovane na istinitoj priči, pošto čak i kad nisu nešto naročito ipak se nauči nešto novo jer nas podstaknu da posle sami malo istražujemo i čitamo o nekoj temi. :)
Potpuno se slažem!:)
ИзбришиKoliko sam samo zanimljivih ličnosti, događaja, priča, otkrila čak i preko osrednjih filmova, samo na osnovu neke aluzije, ne mora čak biti ni direktna tematizacija.
Huperov film, lep kao slika! Ovaj film je, rekla bih, izabrao savršen termin, coming out datum, tako reći. Transrodne osobe su te godine baš bile pod svetlom reflektora, drago mi je da se neko setio da gvirne i u njihovu prošlost. Priča je baš zanimljiva i veoma teška i bez Holivudske "šminke" još upečatljivija. Kinematografija mi je divna, hvala Bogu da je Huper odmakao od „Jadnika“, koji su mu bili katastrofalni, ako mene pitaš. :D
ОдговориИзбриши„Kao Lili, njegov alter ego, preteruje sa afektiranjem, treptanjem, pogledima ispod oka i svim onim kliše gestovima, facijalnim ekspresijama, nijansama u govoru.“ - isto mislim. Ovo mi je baš bio Alisijin film, od početka do kraja.
Scena u kojoj želi da razgovara sa mužem, a Lili joj ne dopušta mi je bila najpotresnija i najbolja u celom filmu.
Ono što mi je ovde ipak najbitnije jeste skretanje pažnje na ličnosti koje su itekako bile značajne, ali je vreme, prolazeći, prešlo preko njihovog pečata i doprinosa sferi u kojoj su stvarali. Drago mi je da je sa njihovih života, ovim filmom, bar malčice oduvana prašina.
Hvala ti na tekstu. :*
Resto ćemo mi, željni više informacija, da iskopamo pod Internetskim nebom.. :)
ИзбришиNemam šta dodati na ovako odličan komentar, eventualno da bi se mogao staviti kao zaključak samom tekstu!:) Film je barem stvarno poslužio kao otkrovenje i otrežnjenje, a Alisija je "ukrala šou" iako se mnogo više (čini mi se) očekivalo od Edija.
Избриши"Jadnike" sve nešto zaobilazim, ne mogu kao mjuzikl, pa ne mogu. Odgledaću kad-tad, ali mislim da je ova serija sa Lili Kolins ipak sigurnija varijanta: uz činjenicu da nju kao Fantinu svakako biram radije od En Hatavej.:)
Gledala sam Dankinju još 2015 kada je izašla i baš sam imala pomešana osećanja. Čitam tvoj post i pokalo se prisećam. Baš isto pamtim da je Edi bolje preneo Ajnera nego kasnije Lili. Alisija je definitivno svetlost ovog filma jer je njena Greta neveorvatna i zaslužen oskar. Imala sam problem sa malo monotonom radnjom ali slike Kopenhagena iz onog vremena su mi nedostajale i nisu bile dovoljno prikazane. Takođe se slažem da je nedostajala reakcija okruženja jer za ono vreme ovo je bio tabu sa velikim T. Uglavnom po mom mišljenju simpatičan film ali ne brutalno dobar i ne nešto što će se zauvek pamtiti. Drago mi je da pišeš o filmovima i dopada mi se kako ih biiraš. Odličan post.
ОдговориИзбришиI ja sam gledala još 2016, otkada su i ovi septembarski tekstovi: zbog ozbiljne "blokade" i nedostatka vremena, posegnula sam za ranije neobjavljivanim prikazima, tek da ne bude da sam potpuno neaktivna, moram priznati.:(
ИзбришиSlažemo se u oceni. Takođe mislim da je Ediju falilo samo još malo više iskustva i eventualno vremena za pripremu, pa da odlično iznese ulogu, koja je veoma zahtevna. Bukvalno je bio na korak od toga.
Hvala!:)
Ovo su, kao što napisah, stariji tekstovi, ali imam nameru da više pišem o stvarima koje NISU književnost, baš zato što se ponovo u svakodnevnom životu bavim gotovo isključivo književnošču i onda mi je potreban predah ovde od tih tema.
I meni se ta promena odvila nekako prebrzo. I slažem se da je vizuelno lepo sve. Redmejn se čini kao sjajan izbor! Posle sam ga gledala u Fantastičnim zverima. Amber Herd je jedno od onih lica koje ne uspevam da upamtim, koliko god puta ih videla.
ОдговориИзбришиIskreno, da nije (sad već bivša) žena Džonija Depa, ni sama ne bih zapatila Amber Herd.:)
ИзбришиSjajan je Edi; inače, još ne odgledah ni prvi deo "Fantastičnih zveri", dobro si me podsetila. Ide zima sa Poteromanijom, bio bi red!:)