komentariše: Isidora Đolović
Početkom juna 1988, iz francuske prestonice stigla nam je razglednica sa jednim od simbola tog grada i zemlje. Na poleđini su joj pozdravi od novopečene tetke, upućeni bratu, njegovoj ženi i devojčici koja će godinama kasnije postati neizlečivi frankofil. Čuvam je među najvažnijim predmetima.
"Bogorodičina crkva u
Parizu" mi je jedan od dražih romana, svakako omiljen iz
Igoovog opusa. Katedralu Notr Dam sam celoga života maštala da
posetim: ma, samo ugledam uživo, ispred sebe. Sada, posmatrajući
snimke plamena, srce mi se doslovno cepa. I nastavlja da boli, još
više, dok čitam komentare svojih sunarodnika kako je to "dušmane
srBstva stigla kazna"...Vidite, nijedan čovek, pogotovo
hrišćanin, a kamoli zaljubljenik u umetnost i poštovalac kulture,
jednostavno ne može imati takvu pomisao. Čitav svet je naša
zajednička baština i volela bih da to postane jasno jednom za
svagda. Kao što nas je bolelo dok su goreli Hilandar ili svetinje na
Kosovu, trebalo bi da saosećamo i sa sudbinom istinskog SIMBOLA
datog nam u nasleđe, večitog podsetnika na to šta je sve čovekova
moć, kada je usmeri na dobro, u stanju da stvori.
S druge strane, mnogo je i
poruka prepunih empatije, uz ponešto crnog humora poput: "Kvazimodo
pušio na tavanu". Svašta se dešavalo ovih dana: apsurdni
potezi ovdašnje vlasti, "gladovanja s predomišljanjem" i
slične skupštinske cirkuske tačke. Zasenio ih je plamen koji
upozorava da ništa nije večno, ponajmanje dnevnopolitičke zvrčke
zbog kojih gubimo previše nerava, strpljenja i sn(ov)a.
Ne zamerite što moja priča
možda nema uobičajene "glavu i rep", niti bilo kome sem
mojoj malenkosti jasnu poentu. Ovo je potpuno neplaniran, impulsivno
sročen post i prava je ironija da, tek što dočekasmo "vatru"
jedne od omiljenih televizijskih serija, euforiju nakon utisaka od
nove epizode smenjuje surovi udar realnosti. Verujem da će obećanja
predsednika Emanuela Makrona brzo biti sprovedena u delo (na kraju
krajeva, Francuzi nisu kao mi, pa da "z'inat" čuvaju
ruševine Generalštaba), a ova gotička lepotica obnovljena u sjaju
barem približnom pređašnjem. Svetsko čudo je odavno.
Pa da, jednoga dana, neka
druga tetka pošalje svoju razglednicu iz Pariza...
Iz rubrike "Ekranizacije", posveta Bogorodičinoj crkvi: deo 1 i deo 2. Podrška i ljubav svim srcem za Francusku!