Uskršnja
je sedmica i pravoslavni vernici se uveliko pripremaju da obeleže jedan od
svoja dva najveća praznika, u najširem smislu suštinska za samu ideju
hrišćanstva. Veliki petak, kao dan tugovanja zbog stradanja Isusa Hrista, a
Uskrs kao veliko podsećanje na trijumf duha nad svekolikom prolaznošću,
smrtnošću i patnjom, impresivni su za čoveka uopšte, nevezano uz to kojoj i da
li se ijednoj religiji priklanja. Sama ideja opšteg iskupljena od strane
Bogočoveka, preuzimanja na sebe grehova ljudskog roda i omogućavanja spasa
slobodnim izborom, plemenita je i velika. Nisam teolog, ni filozof ili
mislilac, nemam nameru da ikoga „preobraćam“ ili „vrbujem“, ali želela bih da
predstojeći praznik najavim jednom, čak i potpuno odvojeno od konteksta
fascinantnom pesmom. Kao i uvek, na početku rubrike predlažem da otvorite srce,
zatvorite oči i poslušate numeru. Unapred naglašavam, žmarci su verovatna nuspojava.
среда, 24. април 2019.
субота, 20. април 2019.
Subota sa knjigom: Ekranizacije - “Romeo and Juliet” (1968)
piše: Isidora Đolović
Mnogo
je književnih dela napisano, a malo takvih za koja se može reći da probude
jedno od suprotstavljenih osećanja ili raspoloženja. Još je manje onih čiji su
junaci, obično naslovni likovi, postali sinonim za određenu pojavu, pa se danas
uzimaju kao pojam po sebi, dovoljno rečit i bez dodatnog obrazlaganja osobina
koje reprezentuju. Iz tih ili nekih drugih (više umetničkih) razloga, danas su
takve knjige deo školske lektire – što, opet, na svoj način opredeljuje
naraštaje čitalaca ka jednom od spomenutih osećanja-krajnosti. Tako Evgenija
Onjegina volimo ili preziremo, treće mogućnosti uglavnom nema. Kada čujemo
“preljubnica-samoubica”, odmah pomislimo na Anu Karenjinu. Mada se istim rečima
podjednako verno može opisati Floberova madam Bovari, nesuđenu doživotnu
saputnicu Vronskog smo pre skloni da osudimo ili uzmemo u odbranu, baš kao što
se rado stavljamo u ulogu porote kod nerešenog pitanja „zašto je i koliko
(ne)opravdano Rodion Raskoljnikov ubio staru zelenašicu?“ A postoji li, čast
svim drugim nesrećnim parovima, neki koji je svoju vezu uspešnije pretvorio u
večiti simbol od „ljubavnika iz Verone“?
уторак, 16. април 2019.
Odjek zvona Notr Dama
komentariše: Isidora Đolović
Početkom juna 1988, iz francuske prestonice stigla nam je razglednica sa jednim od simbola tog grada i zemlje. Na poleđini su joj pozdravi od novopečene tetke, upućeni bratu, njegovoj ženi i devojčici koja će godinama kasnije postati neizlečivi frankofil. Čuvam je među najvažnijim predmetima.
недеља, 14. април 2019.
Odbrojavanje: Ka osmoj sezoni „Game of Trones“ (4)
komentariše:
Isidora Đolović
Epizoda
7 (finale): The Dragon and the Wolf
Poslednjih
desetak minuta epizode me toliko naježilo
da uopšte nisam objektivna i ako je bilo slabijih momenata, u ovom trenutku su mi
nekako neznatni i ne toliko važni naspram celokupnog utiska. A on je prilično
dobar, u šta nisam mnogo ni sumnjala, videvši na samom početku da režiju potpisuje provereni Jeremy Podeswa. Njegove epizode su mi do
sada uvek bile među omiljenima.
недеља, 7. април 2019.
Odbrojavanje: Ka osmoj sezoni „Game of Trones“ (3)
komentariše:
Isidora Đolović
Epizoda
5: Eastwatch
Svidela
mi se manje od prethodne četiri. Ne znam zašto, ali imam osećaj da će naredne biti
sve gore i gore. Sezona je, zbog kraćeg trajanja i manjka raspoloživog vremena,
suviše zbrzana i pretrpana svim i svačim, a nedostatak Martinovog vođstva se
sve više ispoljava u scenariju. Počinje ozbiljno da mi nedostaje knjiga, sa bogatom,
kompleksnom i, što je najvažnije, LOGIČKI UTEMELJENOM radnjom. Ovde malo-malo
pa se desi nešto što veze s mozgom nema, niti je bitno, uzimajući u obzir
ubrzano bliženje epiloga.
субота, 6. април 2019.
Subota sa knjigom: „Kasperijada“
piše:
Isidora Đolović
Kladim
se da bi, zamoljeni da se prisete nekih od najsmešnijih, najzanimljivijih
trenutaka iz vremena odrastanja svoje dece, naši roditelji imali spreman čitav
repertoar priča. Mada bi mnoge od njih, iskreno, današnjim nama predstavljale izvor „neopisive blamaže“, bez sumnje su
značajna svedočanstva ne samo postepene izgradnje buduće ličnosti, već i
porodičnog zajedništva, privatne istorije u nastajanju. Dobro i duhovito
sročeni, ovakvi „biseri“ čine srž knjige „Kasperijada“
(Odiseja, 2018; orig. „Kacperiada.
Opowiadania dla lobuzow i nie tylko“, 2001) poljskog pisca Gžegoža Kazdepkea, koja je momentalno osvojila srca čitalaca svih
uzrasta u matičnoj zemlji. Sada je u pohodu na našu pažnju i želju za smehom,
koja prevazilazi inicijalno postavljenu starosnu granicu (u vidu naznake „5-7
godina“).
Пријавите се на:
Постови (Atom)