Bliži
se proleće, pa mu u susret krećemo jednom vedrom, zabavnom knjigom sa više nego
prikladnim koricama. Zbog njihovog dizajna, poželećete da već sutra pošteno grane sunce i „otera” vas u prirodu.
Mnoge možda podseti na dane detinjstva, kada su imali stalno mesto za igru,
negde u zelenilu krošnje iz sopstvenog dvorišta ili obližnjem vrbaku. Nismo li
svi, gledajući američke filmove, poželeli da i sami, barem na jedan dan, steknemo
ono posebno utočište? Taj san je svojim junakinjama ostvarila Bjanka Picorno u romanu „Kućica na drvetu“ (Odiseja, 2018; orig. „La casa sull'
albero“, 1984). Za ilustracije se pobrinula Tijana Knežević, a mene su pomalo podsetile na jednu staru knjižicu
pod nazivom „Dobro drvo“ (Šel Silverstejn), mada su privilegije koje priroda
pruža junacima u ovom slučaju nešto drugačije i istinski uzvraćene.
Uprkos
tome što prvo poglavlje nosi naslov „Skroz
obično drvo“, jasno je kako ovaj hrast, iznikao nasred livade, daleko izmiče
takvoj vrsti opisa. Spolja posmatrano, njegovo stablo zaista deluje poput bilo
kod drugog srodnika iz okoline, sve dok mu ne priđete i bliže se zagledate.
Tek tada, primetićete deo po deo neverovatne raznovrsnosti koju skriva.
Unutrašnja vratanca i spolja improvizovane stepenice vode do dve daščane
platforme. One se, prema potrebi, lako transformišu u muzičku salu, atelje,
kuhinju, staklenu baštu – sa sve pomerivim zidovima, visećim krevetom i
najrazličitijim, naknadno nakalemljenim voćkama. To skriveno mesto, svojevrsni
raj, stvorile su osmogodišnja Aglaja i
odrasla (ali, ne bez mladalačkog duha!) Bjanka,
stalne stanarke. Doduše, ne i
jedine: tu je namćorasti sused, stari Bekaris
Brulo, za koga nije jasno koliko dugo već tu boravi. Vlasnik je kolibe
smeštene na najvišim granama, trostruko zakatančenog i nedvosmisleno
negostoljubivog mesta. Dok se Prunilda,
mačka dveju prijateljica, od početka prilično dobro slaže sa njegovim psom Amadeusom, sustanari svakodnevno
upadaju u međusobne sukobe.
Najčešće
je reč o potpuno nadrealnim situacijama,
sasvim u skladu sa okruženjem koje
dele. Starčev izvor struje je električna jegulja, koju drži u kadi. Zarad
uvođenja sistema tekuće vode, Aglaja i Bjanka će kidnapovati vodoinstalatera.
Prilikom Bekarisovog osvetničkog poduhvata prema rodama, koje su mu se tokom
seobe uneredile na krov, ptice pred sačmom beže na platformu prijateljica. Kako
su pravi zabušanti, ostaviće im na čuvanje četiri neisporučene, izmišljene bebe. Biće tu i pripitomljavanja biljke
mesožderke zvane Nina, hipnotisanja gostiju žurke povodom krštenja prinova
(kako bi lokacija ostala u strogoj tajnosti), kao i još niz bizarnih epizoda.
Prilikom „lomatanja“ s grane na granu, kao u staroj video-igrici „Knjiga o
džungli“, niko ne biva ozbiljno ozleđen, mada su vratolomije često veoma
rizične.
Kućica na drvetu je prostor apsolutne slobode i ravnopravnosti, kojim upravljaju jedino zakoni mašte. Aglaja sme da se pobije sa starim susedom – što nije neposlušnost ili nepoštovanje razlike u godinama, već jedan od pokazatelja izmeštenosti takvog sveta u predeo imaginacije bez granica, uključujući starosne. Zato će između Bjanke i Aglaje često biti nemoguće razlučiti koja je starija i ozbiljnija, s obzirom da obe dobijaju priliku da, u nekom trenutku, pokažu snalažljivost, učeći jedna od druge. I životinje imaju sopstvene karakterne osobine: Amadeus će se, umoran od lošeg tretmana koji dobija kod gazde, u jednom trenutku samo „spakovati“ i preći sprat niže. Mačka je često u ulozi najtrezvenijeg člana njihove čudne skupine, vaspitača, savetodavca ili naprosto neskriveno zabavljenog svedoka ljudskih razmirica.
Gotovo pola veka, Bjanka Picorno je među najvećim zvezdama italijanske književnosti za mlade. Nema važnijeg priznanja koje joj do sada nije dodeljeno za neumorni rad. Dugo je uređivala kulturni i dečji program na italijanskoj državnoj televiziji RAI. Pored pisanja knjiga, autor je velikog broja scenarija i songova za predstave, feministkinja, kritičar potrošačkog društva i zagovornik poštovanja svake osobe, bez obzira na uzrast i pol, kao dostojanstvenog, pametnog, osećajnog bića. U skladu sa tim, njena živahna, razigrana proza tretira decu ravnopravno odraslima, izražavajući veru u njihovu sposobnost da instinktivno iskreno i uspešno reaguju na pojave oko sebe. Svet koji prikazuje udaljen je od tehnološkog, urbanog otuđenja: Aglaja i Bjanka se sele u prirodu, bežeći od stega modernosti u neograničeno, ničim sputano ni zavaravano, prostosrdačno zajedništvo sa ostalim živim svetom. Jedini izvor nečeg nalik struji je spomenuta električna jegulja i mada mrgodni sused (zahvaljujući njoj) povremeno gleda televiziju i sluša radio, uticaji sveta „napolju“ nisu presudni, niti (još) ugrožavaju uspostavljenu bezbrižnost. Uostalom, uzgajanje svih mogućih vrsta voća i povrća predstavlja način da se izbegne odlazak u kupovinu, zahvaljujući samosnabdevanju.
Kućica na drvetu je prostor apsolutne slobode i ravnopravnosti, kojim upravljaju jedino zakoni mašte. Aglaja sme da se pobije sa starim susedom – što nije neposlušnost ili nepoštovanje razlike u godinama, već jedan od pokazatelja izmeštenosti takvog sveta u predeo imaginacije bez granica, uključujući starosne. Zato će između Bjanke i Aglaje često biti nemoguće razlučiti koja je starija i ozbiljnija, s obzirom da obe dobijaju priliku da, u nekom trenutku, pokažu snalažljivost, učeći jedna od druge. I životinje imaju sopstvene karakterne osobine: Amadeus će se, umoran od lošeg tretmana koji dobija kod gazde, u jednom trenutku samo „spakovati“ i preći sprat niže. Mačka je često u ulozi najtrezvenijeg člana njihove čudne skupine, vaspitača, savetodavca ili naprosto neskriveno zabavljenog svedoka ljudskih razmirica.
Humor se
često zasniva na parodiranju, npr. bajke o Trnoružici (kletva nepozvanog suseda
tiče se uboda usvojenika na zihernadlu
i dočekana je s odobravanjem, jer bi se, u tom slučaju, domaćice bar malo
naspavale!) ili legende o Romulu i Remu (s tim što ovde ulogu „hraniteljke“ ima
bernardinac Dorotea). Usled dugog
boravka na drvetu, isti taj pas će početi da poprima osobine ptice, nosi jaja
(za kajganu!), nevešto pravi gnezdo, a naposletku mu izrasta perje. Doći će do
prave vavilonske zbrke kada mačka progovori visoko književnim jezikom, a deca
počnu da mjauču i cvrkuću! Ipak, nije
sve ni u domenu isključivo fantastičnog i irealnog, pošto svima predstoji stvarni
obračun sa ozbiljnim neprijateljima šume i njihovog utočišta. Razume se da ono
mora biti sačuvano, kao jedinstvena teritorija na kojoj je baš sve moguće, pa i
to da pas – poleti.
Gotovo pola veka, Bjanka Picorno je među najvećim zvezdama italijanske književnosti za mlade. Nema važnijeg priznanja koje joj do sada nije dodeljeno za neumorni rad. Dugo je uređivala kulturni i dečji program na italijanskoj državnoj televiziji RAI. Pored pisanja knjiga, autor je velikog broja scenarija i songova za predstave, feministkinja, kritičar potrošačkog društva i zagovornik poštovanja svake osobe, bez obzira na uzrast i pol, kao dostojanstvenog, pametnog, osećajnog bića. U skladu sa tim, njena živahna, razigrana proza tretira decu ravnopravno odraslima, izražavajući veru u njihovu sposobnost da instinktivno iskreno i uspešno reaguju na pojave oko sebe. Svet koji prikazuje udaljen je od tehnološkog, urbanog otuđenja: Aglaja i Bjanka se sele u prirodu, bežeći od stega modernosti u neograničeno, ničim sputano ni zavaravano, prostosrdačno zajedništvo sa ostalim živim svetom. Jedini izvor nečeg nalik struji je spomenuta električna jegulja i mada mrgodni sused (zahvaljujući njoj) povremeno gleda televiziju i sluša radio, uticaji sveta „napolju“ nisu presudni, niti (još) ugrožavaju uspostavljenu bezbrižnost. Uostalom, uzgajanje svih mogućih vrsta voća i povrća predstavlja način da se izbegne odlazak u kupovinu, zahvaljujući samosnabdevanju.
Ipak,
„Kućica na drvetu“ ne nudi nekakvu utopijsku, alegoričnu sliku radikalnog
prkošenja savremenom poretku, iako jasno ukazuje na njegove mane i neophodnost
povremenog distanciranja. Ovo je, pre svega, roman za decu (ukljućujući i one
koji su to još „samo“ u duši), veoma
zabavan, otkačen i obeležen plemenitošću ideje da svako od nas zaslužuje
priliku za, makar isključivo imaginativno, bekstvo u zonu neopterećenosti,
podmlađenosti i čiste vedrine.
* Svoj primerak knjige dobila sam
od izdavačke kuće „Odiseja“, u zamenu za OBJEKTIVNU recenziju. Samim tim,
naglašavam kako ukazano poverenje i prilika za saradnju ni na koji način nisu
oblikovali moje utiske o prikazanom romanu.
* Ukoliko vas je tekst
zainteresovao, više o knjizi pogledajte na njihovoj zvaničnoj stranici.
Od svih ovih dečijih knjiga koje si predstavljala ova mi deluje najzabavnije i najmaštovitije. Bukvalno moram da je pročitam. Baš mi se sviđa ta električna jegulja u kadi hoću i ja jednu . :')
ОдговориИзбришиTakav sam utisak i sama stekla pre čitanja, zbog Sandrinih preporuka i ovih vedrih korica, a nisam se prevarila, stvarno je otkačena i mnogo zabavna!:) Doduše, aprilska recenzija "Odisejine" knjige biće u vezi sa naslovom koji je još blesaviji, o tom-potom.
ИзбришиMnogo hvala, drago mi je što ti se svidelo.:)
Od Bjanke sam pre ,,Kućice" čitala samo ,,Francusku dadilju" koja je potpuno drugačija (i dosta ozbiljnija), ali mi se mnogo dopada taj suptilni feminizam u njenoj književnosti za decu, to što uvek piše o samostalnim i sposobnim ženskim figurama i to tako da to ne deluje nametljivo. Treba to znati, zaista. Mene ,,Kućica" nije toliko oduševila, humor koji je evidentno prisutan kao da malo maši (moj utisak je da je do prevoda, ali ne čitam italijanski pa ne mogu da tvrdim). Ali ima par odličnih momenata, kao npr. epizoda sa pretnjama o stogodišnjem snu koju si i sama pomenula ili one blesave neobaveštene rode. :)
ОдговориИзбришиSuper post, kao i uvek! :)
"Francuska dadilja" mi je baš privukla pažnju na Sajmu (čini mi se da je Slavka uzela i rekla da jedva čeka da pročita), a zanimljivo deluje i ona "Polisena i njeno prase", barem je naslov lud.:)
ИзбришиGledaj, nije ni mene sad nešto oborila s nogu, ali te lude epizode, npr. komšija sa sačmarom, rode, leteći pas, bile su mi baš urnebesne i nekako, valjda jer nisam navikla na slično, noviteti.
Mnogo hvala, na čitanju, a pre svega što mi otkrivaš sve ove knjige!To te čini praktično koautorom.:)
Da, Bjanki stvarno ne manjka originalnih ideja, a čak i kada uzme već poznatu priču (kao u ,,Dadilji") ili žanr (kao u ,,Poliseni"), učini to tako da im da sasvim novu dimenziju. Evidentno postoji razlog što klinci čekaju u redovima u Italiji kad god objavi novu knjigu. :)
ИзбришиMoram uskoro da pročitam ,,Slušaj kako mi lupa srce", to joj je verovatno najpoznatija knjiga i čula sam samo reči hvale za nju.
Eto i meni ideja za sledeća "Odisejina" izdanja!:)
ИзбришиMada, Italija mi je na posebnom mestu u srcu i uvek sam rada da podržim sve što iz nje stiže, od knjiga do serija.
Trenutno mi je život najdalje od neke dečje proze, ali je uvek dobro čuti za neke autore i njihova dela. Doći će vreme i za to. 😇 Ono što mi je značajno u ovom momentu je to da postoje i takvi autori, svesni da imaju veliku ulogu u društvu, a koju su sami sebi odredili i savesno je obavljaju. Jako mi je drago što si nas upoznala s njom jer onaj za koga važi "Pored pisanja knjiga, autor je velikog broja scenarija i songova za predstave, feministkinja, kritičar potrošačkog društva i zagovornik poštovanja svake osobe, bez obzira na uzrast i pol, kao dostojanstvenog, pametnog, osećajnog bića.", zaslužuje moje puno poštovanje!
ОдговориИзбриши❤️
A meni je još draže što sam prenela pozitivnu energiju, poruke i šarm ove knjige putem svog skromnog prikaza.:) Zapravo, sve zasluge idu Sandri i "Odiseji", što imamo priliku da se upoznamo sa piscima i delima koji su u svojim zemljama već uveliko poznati i značajni. Lepa najava Osmog marta i proleća, zar ne?:*
ИзбришиKoličina skromnosti je uveliko premašila granicu koja se smatra netoksičnom za ljude.
ИзбришиRevidirati stavove, pod hitno!
I neću da te pozdravljam i ništa drugo neću isto, eto baš... 😔
Sad si me podsetila moje drage profesorke Brane, koja mi je jednom prilikom dobronamerno rekla:"Isidora, vaša samokritičnost preti da postane nenormalna!" Često sam nesvesna, ali, evo, obećavam, neću više :* (teško je protiv sopstvene prirode). Međutim, zaista, da nije Sandre koja mi je uopšte otkrila ove knjige, a "Odisejci" poklonili, ne bih mogla ni ja dalje proslediti sve ove lepe uvide.
ИзбришиOvde si zaista navela par istina. Prvo, shvatam da je Sandra zaslužna što si i ti stupila u kontakt s "Odisejom". (Mislim da ne postoji niko ko tvoje radove čita, a da to ne zna!) Ako misliš da je to glavni benefit koji ti je od nje došao, varaš se! Najveći dobitak bi ti bio da skontaš kako se Sandra odnosi prema svom angažmanu u "Odiseji". Pa nije se ni ona tamo rodila, i nju je neko ubacio, preporučio. 💜
ИзбришиDrugo, kad ti kažeš da ti je prikaz "skroman", nekoga bi možda i nasmejalo, ja sam malo šiznula...
Treće, zaista je teško protiv svoje prirode (ili trenutnog stanja našeg svesnog i nesvesnog). Ali, ovde nema opravdanja za odustajanje... rad na sebi nema ni alternativu ni cenu. To je temelj našeg temelja. Ako smo nesvesni toga, sve ostalo je čardak ni na nebu, ni na zemlji...
PS. Jako me raduje da pominješ neke profesore svoje koji su isto prepoznali u tebi, kao i ja...
Ajd sad, ljubim te ja, znaš ti to... čak i kad lažem da neću 💕
Daleko od toga da mislim kako je to glavni benefit"koji mi je došao od Sandre...naprotiv!:(
ИзбришиSamo sam istakla da sam joj zahvalna što mi je ukazala poverenje i uključila me u celu priču. Kao osobu koja je nezaposlena i godinama uzaludno kuca na mnoga vrata (slala sam CV svim mogućim izdavačkim kućama i najbolje što su mogli da mi ponude bilo je da u "Laguni" radim kao prodavac, a i to nakon silnog testiranja i nadobudnog oduševljavanja nadređenih mojim obrazovanjem i stručnim radovima, pošto oni, kažu, "pored Filološkog nisu ni prošli"), za mene je to ogromna stvar i ja sam neizrecivo zahvalna. Pored ostalog.:) Prijateljstvo i podrška su bili i ostali pre i posle toga, naravno.:)
A to skroman je u smislu dužine i doprinosa. Ne umem, ne mogu i ne želim da se "razbacujem" svojim postupcima. Možda sam previše navikla na "hvala", "izvini" i "neka drugi sude o meni, ja nisam objektivna". Svesna sam da to ljude uglavnom ume da iritira, ali stvarno nije namerno.
Ja znam da je to zbog tvoje velike vere i ljubavi, pa mogu reći da si i do sada učinila mnogo, jer (da kucnem u drvo) od početka godine sam započela mnogo ranije prekinutog, aktivirala se, pa mi uvek svako skretanje pažnje na svesne ili nesvesne, makar i jednom rečju "procurele" pokazatelje pogrešnog, stvarno pomaže.:*
Moram da se ubacim, kad je već o meni reč :)
ИзбришиSandru niko nije ,,ubacio" nigde, čak ni preporučio. Jedina ,,preporuka" koju sam imala bili su postovi na blogu. Isti slučaj je i sa Isidorom, bar kad sam ja u pitanju. I zato, Isidora, pobogu, prestani sa hvalospevima upućenim mojoj malenkosti, dosta je, stvarno. :D
Pa, kad ti je neprijatno, neću više, ali znaš sve :*, a znam i ja da si prošla isti put, preporučena isključivo radom i objavama na blogu, to je jasno kao dan.:)
ИзбришиU svakom slučaju, lanac saradnje funkcioniše na sveopšte zadovoljstvo i to je ono jedino bitno!:)
good post 😊 would you like to follow each other? if the answer is yes, please follow me on my blog & i'll follow you back. https://camdandusler.blogspot.com
ОдговориИзбришиHi and welcome!:) Thank you for support and kind words! I will gladly follow your blog (although I barely understand a word - thankfully, there is the translation option!), it seems quite interesting.:)
ИзбришиKanim Isidora polako pohvataću se sa tvojim psotovima! Kada sam pročitala naslov i videla sliku mislila sam da je striktno dečija literatura i da nema tu šta da me interesuje ali deluje krajnje originalno i interesantno i zainteresovala si me da je pročitam!
ОдговориИзбришиSjajan post!
Nipošto, nema ovde kašnjenja, svi ste dobrodošli, u svako doba!:) Baš sam se pitala gde si.:)
ИзбришиI ja sam imala sličan prvi utisak, ali je knjiga baš zabavna i podtekst joj je snažan, pre svega feministički (kao što je Sandra pomenula u komentaru), tako da je svako može razumeti na svoj način.
Hvala!:)
Iz tvog opisa, reklo bi se da je knjiga urnebesna i strasno zanimljiva, tako da se pridruzujem grupi zainteresovanih nakon tvog prikaza. :) Svakako je stavljam na spisak. :) Pozdrav!
ОдговориИзбришиMnogo je simpatična, slatka i nekako "prolećna"!:) Uz to, ima izvesnu jaku feminističku crtu, pošto je glavni lik devojčica koja se ne plaši niti ustručava bilo čega, a ima i tog "antiejdžizma", jer je autorka sebe ubacila kao jednog od likova, videćeš već kako. Pritom, knjiga je objavljena dosta davno, još osamdesetih, tako da verujem da je za svoje vreme bila još progresivnija - sada se nekako odlično razume, podtekst je aktuelan.
ИзбришиHvala ti mnogo na čitanju i komentaru!:)
Zdravo, hvala za lepe komentare o koricama i ilustracijama! Recenzija je super,i mene je zbunio ovakav ‘nagli’ kraj, ali sam pomislila da je mozda tako ‘nezapakovana’ prica da bi deca mogla da nastave dalje, da je domastaju.
ОдговориИзбришиu svakom slucaju, bilo je zabavno ilustrovati sve te vratolomije, drago mi je kada procitam i cujem da se i drugima dopada! Pozdrav! Tijana Knezevic :)
Draga Tijana,
Избришиmnogo hvala na divnom komentaru! Čast mi je i zadovoljstvo što ti se tekst svideo, koliko i meni tvoje ilustracije! I svakako se nadam da će ih biti još mnogo, odlično su se uklopile i dočarale priču.:)