piše: Isidora Đolović
„Neprepoznatljive“ glumice u muzičkim spotovima
Listu glumaca koji su se pojavili u
video-zapisima poznatih pesama, “provukavši” se neopaženo ili “iskačući”
niotkuda, objavila sam PROŠLE GODINE
i, sudeći po reakcijama, zabavila čitaoce otprilike koliko mi je samoj bilo
interesantno dok sam je sastavljala. Na red je stigao nastavak, ovoga puta sa
primerima njihovih koleginica u glavnim ulogama. Zadatak je, moram priznati,
sada bio nešto teži. Čini mi se da je jedan od uzroka mnogo većeg izbora
spotova koji odgovaraju kriterijumu, taj što je ženskim izvođačima trebalo duže
vreme da se odvaže i angažuju pripadnike suprotnog pola kao neku vrstu “mamca”
pri vizuelizaciji svojih pesama. U slučaju muzičara, oduvek se podrazumevalo da
jedan od faktora privlačenja publike predstavljaju atraktivne žene – na kraju
krajeva, šta je umetnik bez svoje Muze? Međutim, kada bi koleginica pokušala da na približan način koristi tuđu
privlačnu pojavnost kao inspiraciju, čak ni danas ne bi bila podjednako “normalno”,
blagonaklono dočekana - ali, to je neka druga tema i pretpostavka. Što se
poznatih lica sa velikog platna ili malog ekrana tiče, rado su viđeni gosti i
uglavnom provereni adut približavanja (budućih) hit melodija širem
auditorijumu. Korist ili šteta od ove vrste saradnje je obostrana. Mnoge
glumice karijere započnu upravo kao modeli, zapažene zahvaljujući angažmanu u nekom spotu; drugima
takav posao posluži kao veliki povratak pred oči javnosti, a neke su isto to
omogućile samim muzičarima. Pojedina pojavljivanja ostala su ikonična i neka vrsta zaštitnog znaka
određenog benda, no, njima se odavno bavio jedan od mojih prvih postova, Video Vixens. Pred vama je ponovo
odabir saradnji koje možda nikad ne biste mogli ni da zamislite, a ipak su se
dogodile.
Napomena: ne računaju se spotovi sa scenama iz filmova, s obzirom da nisu samostalno osmišljeni za potrebe vizuelizacije pesme u pravom smislu, niti bi bilo fer prema numerama koje ne čine “soundtrack”, samim tim ne podrazumevaju obaveznu upotrebu prepoznatljivih kadrova.
* Bonus:
U
ovom slučaju prepuštam reč Brusu Springstinu, koji se svega duhovito priseća u
autobiografiji Born to run („Laguna“, 2017, preveo Dejan Cukić):
„I tako...eto mene na velikom putu,
stojim ispred Džonovog prijatelja, reditelja Brajana de Palme. Režiser
„Nesalomivih“, „Lica sa ožiljkom“ i mnogih drugih velikih filmova tu je da nam
pomogne oko video-spota za „Dancing in the Dark“. Imali smo neuspeo pokušaj dve
nedelje ranije s jednim drugim režiserom, pa je Brajan došao da obezbedi
dostojno predstavljanje pesme koja će postati moj najveći hit. On me upoznaje s
mladom devojkom nalik šumskoj vili zadivljujuće plavih očiju, u potpuno novoj
majici s natpisom „Born in the U.S.A.“, postavlja je ispred scene i kaže: Pred kraj pesme, izvuci je na binu i igraj s
njom. On je režiser. Tako je bebeće detinjasta Kortni Koks sačekala na svoj
znak dok sam ja igrao belački „bugalu“ i nespretno se donjihao do drugog mesta
na listi najprodavanijih singlova po časopisu „Bilbord“. Sve dok mi Brajan
kasnije nije rekao da su je angažovali preko jedne njujorške agencije, bio sam
ubeđen da je Kortni obožavateljka izvučena iz publike! (Zvezda je
rođena...bolje rečeno, dve zvezde!)
Samo nas je Prinsova pesma „When
Doves Cry“ zadržala da se ne popnemo na sam vrh top liste. U budućnosti ćemo
snimiti mnogo video spotova (počeo sam čak da uživam u njima!), ali nijedan od
njih neće izazvati ciku, vrisku, udaranje po kolenima i provale iskrenog smeha
moje dece kao moja varijanta „Džejmsa Brauna iz Nju Džersija“, prikazana u
„Dancing in the Dark“ (Tata, izgledaš
urnebesno!). (str. 400-401)
Jennifer
Conelly/ Roy Orbison – „I drove all night“
(1992)
Iako
mi ovo nije omiljena među nekoliko verzija iste pesme, moram priznati da ostvaruje najbolju povezanost atmosfere spota i
Orbisonovog glasa, pa samim tim izaziva najupečatljivije osećanje. U originalu
je objavljena još početkom osamdesetih, od strane Sindi Loper (kasnije će svoju
obradu popularizovati i Selin Dion), mada je bila namenjena upravo Roju
Orbisonu. On ju je svejedno snimio 1987, da bi se tek pet godina kasnije
pojavila na njegovom posthumnom albumu „King of Hearts“ (sastavljenom uglavnom od
demo-snimaka). Video je ovekovečio tada mlade glumačke zvezde, Dženifer Koneli
i Džejsona Pristlija (na vrhuncu popularnosti zbog uloge Brendona u seriji
„Beverly Hills 90210“), tipičnom estetikom s početka devedesetih. Američka
lepota i ideal nesputanosti u svom najboljem vidu.
Christina
Applegate/ Electric Angels – „Rattlesnake kisses“
(1990)
„Electric
Angels“ je jedan od onih bendova koji su imali sve predispozicije za veliki
uspeh, ali su, nažalost, nakon samo dva snimljena albuma nestali sa scene (doduše,
zajedno sa čitavim podžanrom kome su pripadali). Predstavnici losanđeleskog
hard rock/glam zvuka, predvođeni atraktivnim pevačem Šejnom, prvu ploču su
snimili u saradnji sa čuvenim producentom Tonijem Viskontijem. Pesma
„Rattlesnake kisses“ objavljena je kao singl koji se dosta često „vrteo“ na
MTV-ju. U spotu se pojavljuje glumica Kristina Eplgejt, tada izuzetno popularna
Keli Bandi iz sitkoma „Married...With Children“. Ni njeno „rokersko
iskustvo“ nije bilo zanemarljivo: u samoj seriji, Keli je zaigrala uz bend
„Gutter cats“, a privatno se Eplgejtova upravo počela zabavljati sa Nunom Betekurtom, gitaristom grupe
„Extreme“.
Scarlet
Johanson/ Justin Timberlake – „What goes around...Comes around“ (2006)
Verujem
da ovu pesmu i prateći mini-film svi znaju. Za režiju je zaslužan Semjuel Bajer, čija je lista
video-ostvarenja na kojima je radio više nego impresivna (od Smells like Teen Spirit, preko Zombie i Boulevard of broken dreams, do meni najdraže „laganice“ još dražih
„Mejdena“, Wasting love), tako da ni u ovom slučaju nije moglo biti greške,
naročito kada je kao Džastinova partnerka odabrana Skarlet Johanson. Njena
svevremena lepota, koja se savršeno uklapa u neo-noir i glamurozne evokacije kabaretskog ili šmeka starog
Holivuda, obasjava svaki kadar. Naravno, sama priča o izneverenom poverenju i
poslovično nemilosrdnoj karmi,
dovoljno je upečatljiva da vam spot dugo ostane u sećanju. Inače, od ovog
albuma sam počela ozbiljno da shvatam i cenim Timberlejkov rad (što ne čudi,
ako se ima u vidu da je u vreme mog odrastanja bio pretežno poznat po jednom
njanjavom „dečačkom bendu“ i romansi sa Britni Spirs, pa teško da je i sam
mogao da zamisli u kakvu će se ozbiljnu zvezdu razviti).
Angelina
Jolie/ Rolling Stones – „Anybody seen my baby“
(1997)
Isti
čovek koji je osmislio upravo spomenuti muzički
filmić, autor je spota za veliki povratnički hit “Rolingstonsa”, upamćenog,
između ostalog, po Anđelini u cvetu mladosti i lepote. Odlično se sećam
trenutka kada sam kao devojčica prvi put čula ovu začudno “proganjajuću” pesmu
i videla očaravajuću, tada još divlju i potpuno otkačenu Endži. Postala je jedna
od heroina ranog tinejdžerskog doba u koje sam ubrzo uplovila. Držala sam njene
postere i sličice na ormaru, oduševljavala se ovekovečenjem Lare Kroft, a neki
naročito subjektivni i slabovidi ljudi iz okruženja su me čak ubeđivali da,
kao, podsećam na nju (u svojim mlađim danima, pre nego što smo obe drastično
smršale, bila sam okata, sličnog
“okruglijeg” oblika lica, duge crne kose i napućenih usana, ali budimo realni…!).
Uglavnom, iako poslednjih godina nije više pametno spomenuti u Srbiji, pre
svega zbog onog bezveznog filma, nisam prestala da je volim. Kao ni pesmu o
lutanju njujorškom “džunglom”, prateći trag jedne, po svoj prilici, utvare
mašte.
Lista:
5)
Juliette Lewis/ HIM – „Burried alive by love“ (2003)
Bilo
je to zanimljivo vreme dominacije skandinavskih bendova „tvrđeg zvuka“. Početak
i gotovo čitavu prvu deceniju ovog veka, obeležilo je koketiranje sa gothic rock ili metal stilom, a klinkama
koje su se tek upoznavale sa alternativnijom muzikom snove je krao zgodni Vile
Valo, pevač grupe „HIM“. E, sad, delili smo se u dva tabora: prvi su činili verni
fanovi njihovog „love metala“ (poput moje najbolje prijateljice, kojoj posvećujem
ovaj tekst), a nasuprot njima bili su oni što ih ismevaju kao „nedovoljno PRAVE“,
previše komercijalne i patetične. Otprilike kao što smo, manje-više svi
počinjali ili sa „Metallicom“ ili „Iron Maiden“ (u oba slučaja, pripadala sam
drugoj kategoriji). Mada smo imale običaj da zadirkujemo Anu zbog ljubavi prema
suicidalno-mračnim pesmama koje je Valo izvodio (namerno) vampirski zavodljivo i nešto „ispod glasa“, moram priznati da mi,
kako vreme prolazi, (možda baš iz nostalgije za tim danima) mnogo prija da ponovo čujem neke od tih ludo
melodičnih i zaraznih refrena. Koliko god možda smešno i stereotipno delovale,
ne mogu reći da su pesme loše, posebno planetarno čuveni, kontroverzni hit
„Join me in death“ (khm, pada li nekome na pamet Majerling?!). Ali, da ne dužim: upravo mi je Anči skrenula pažnju
na ovaj video, u kome se pojavljuje jedna od najgotivnijih glumica, Džulijet
Luis, kao Vileov predmet interesovanja. Bez imalo dvoumljenja, možemo zaključiti
da je izbor bio pun pogodak - oboje izgledaju toliko ležerno i kulerski.
4)
Nina Janković/ Regina – „Kad poludimo“
(2012)
Razmišljala
sam nedavno o siromašnom izboru kada je reč o našim glumicama mlađe (i, kako to
lepo zvuči kad može da se kaže, MOJE!) generacije. Nina mi je omiljena među
njima, od samog početka kada me oduševila ulogom provokativne i progresivne
Valerije u “Montevideu”. Sem nje, možda samo još Tamara Aleksić poseduje spoj
zanimljive ličnosti, odsečnog stava i jedinstvene, prirodne lepote. Istina,
Jankovićevu su jedno vreme stavljali isključivo u određeni kalup uloga (buntovnih bogatih devojaka iz
međuratnog doba), ali mora se priznati da joj odlično pristaju. Iako se, pored
ovog, pojavila i u spotu “Ime moje” Jelene Tomašević, “Reginina” pesma mi je draža, a žanr koji izvode znatno
bliži. Sama vizuelizacija, mada nisam u potpunosti sigurna zašto, asocira na
slike naivaca ili one starinske
svadbene portrete (što je, s obzirom na tematiku spota, verovatno i bila
namera). U svedenim uslovima, oslanjajući se na par “scenskih rekvizita” i
izraze lica, gestikulaciju, interakciju, Nina i Aca nam predočavaju istoriju jednog odnosa u malom, zaista stvarajući
utisak duodrame. Sam tekst sadrži, u
refrenu, više nego očigledno dvosmisleni stih, ali ni to previše ne kvari
celokupni doživljaj.
3)
Demi Moore/ Europe – „Cherokee“ (1987)
Jedan
od primera kada je baš potrebno sa napregnutom pažnjom i uz višestruko
pauziranje snimka „uloviti“ Demi Mur, o čijem učešću u snimanju nisam uspela da
pronađem više podataka. Sam video je nastao u Španiji, nedaleko od mesta na
kome je ranije bio set Istvudovog vestern klasika „Za šaku dolara“. Poznata je
anegdota sa jedva izbegnutim opasnim završetkom, a glasi da je u jednom
trenutku izbio (slučajno izazvan) požar, koji su članovi benda i ostatak
ekipe morali brzinski da smiruju i spreče širenje vatre kopanjem rova. Druga
zanimljivost, ovoga puta u vezi sa poznatom glumicom, tiče se porekla koje vodi
upravo od Čiroki Indijanaca.
2)
Shannen Doherty/ Slaughter – „Real love“ (1992)
Sa
radošću podsećam na jedan od meni omiljenih i najdražih spotova. Nema u njemu
ničeg “spektakularnog”, ali su pesma (tekst, melodija, način interpretacije),
radnja, decenija (sam početak devedesetih) i glavni protagonisti ono što osvaja.
Taj gitarski rif na početku, uz refren, naprosto “slama srce”. Postoje dve
verzije priče o nastanku snimka, od kojih prva kaže da je Mark Sloter (pevač
benda) zapazio Šenon Doerti u legendarnoj ulozi Brende Volš iz tada aktuelne
serije „Beverli Hils“, a prema drugoj, već mu je bila devojka kada je angažovao.
U svakom slučaju, šta god bila istina, ovekovečena je na divan način, kroz
zanimljivu priču o modelu u usponu, toliko zauzetom da „ne stiže“ ni da
odgovori dečku, muzičaru koji se „ubi“ okrećući broj telefona u pauzama probe
svog benda. U jednom trenutku vam stvarno dođe da povičete:“Javi mu se već
jednom!“, naročito videvši Marka onako snuždenog, dok sedi na pojačalu...
1) Sonja Savić/ Srđan Jul – „Koketa“ (1985); Miroslav Ilić – „Devojka iz grada“ (1987)
Duže
od pola života bila sam ubeđena da ovu pesmu izvodi Oliver Mandić, a još više
mi je trebalo da otkrijem spot i u njemu – Sonju Savić! Ovo, zapravo, uopšte ne
čudi, jer je naša najautentičnija glumica tih godina bila oličenje
novotalasnog, urbanog duha i svojom neobičnom, krhkom lepotom mogla se
transformisati na million načina.