komentariše:
Isidora Đolović
Nije
mi poznato da li se neko naročito zaludan ikada pozabavio utvrđivanjem
najzastupljenije teme u pisanoj i filmskoj umetnosti, ali ne moramo biti ni posebno
pronicljivi da ih sami uočimo. Ako stvaralaštvo zaista odražava naše
postojanje, čista je logika oko čega se „vrte“ i na čemu završavaju sva
pitanja. To su ljubav i smrt, sa svime što obuhvataju, svakim
činiocem njihove komplikovanosti, tajanstva i privlačne snage. Sa tih polazišta,
dalje se prostire onoliko mogućnosti koliko je pojedinačnih sudbina. Bezbroj je
varijacija na, u samoj suštini, istovetne sižee. Drugačiji pristupi čine ih
uvek interesantnim i provokativnim, mada su stari koliko čovečanstvo, a isto
toliko dugo prisutni. I kad je već susret
Erosa i Tanatosa neizbežan, uz svaku strast dolazi blizina opasnosti, a
prevelika privlačnost dalje budi želju za posedovanjem, kontrolom, naposletku
ne prezajući ni od zločina.