недеља, 24. фебруар 2019.

3-u-1: Prevara sa predumišljajem

komentariše: Isidora Đolović

Nije mi poznato da li se neko naročito zaludan ikada pozabavio utvrđivanjem najzastupljenije teme u pisanoj i filmskoj umetnosti, ali ne moramo biti ni posebno pronicljivi da ih sami uočimo. Ako stvaralaštvo zaista odražava naše postojanje, čista je logika oko čega se „vrte“ i na čemu završavaju sva pitanja. To su ljubav i smrt, sa svime što obuhvataju, svakim činiocem njihove komplikovanosti, tajanstva i privlačne snage. Sa tih polazišta, dalje se prostire onoliko mogućnosti koliko je pojedinačnih sudbina. Bezbroj je varijacija na, u samoj suštini, istovetne sižee. Drugačiji pristupi čine ih uvek interesantnim i provokativnim, mada su stari koliko čovečanstvo, a isto toliko dugo prisutni. I kad je već susret Erosa i Tanatosa neizbežan, uz svaku strast dolazi blizina opasnosti, a prevelika privlačnost dalje budi želju za posedovanjem, kontrolom, naposletku ne prezajući ni od zločina. 

субота, 23. фебруар 2019.

Subota sa knjigom: Kobni magični predmeti kao književna tema

piše: Isidora Đolović

Beskrajna ljudska želja da se preduprede nesreće, ulepša život, dosegne ono što važi za najvrednije, inspirisala je nastajanje tvorevina različite vrste i prirode, od naučnih otkrića do umetničkih dela. Čežnja za apsolutnim, bezvremenim, beskrajnim, kada nije mogla biti utoljena religijskim iskustvom ili nekim drugim načinom, tragala je za drugim sredstvima i putevima ispoljavanja i zadovoljenja. O večitoj potrebi i potrazi čovečanstva za srećom, pri čemu se naša nesavršenost uzda u pomoć natprirodnih sila, postoje brojna svedočanstva, čiji koreni sežu duboko u prošlost. Kamen mudrosti, eliksiri, amajlije i čuda, samo su neka od najčuvenijih sredstava za kojima se opsesivno tragalo, u nastojanju da se cilj postigne, ali još više da se skine koprena sa privlačne tajne. Njihove posledice, međutim, nisu uvek bile pozitivne, baš kao ni pobude, namere i dela onih koji su ih upotrebljavali.

недеља, 17. фебруар 2019.

„Taboo“ (2017)

komentariše: Isidora Đolović

U svetu koji se diči slobodama svake vrste, u današnjici koja je odavno, ako ne obesmislila, a ono barem relativizovala svaki tabu, nije više lako šokirati sa poentom. Kao da su se načini, sredstva i uloge preokrenuli, donedavno „normalne“ i „dosadne“ stvari polako postaju veći izvori zaprepašćenosti nego transparentno drugačije, ekscesne. Za publiku, odavno naviknutu na iščeznuće svih bitnijih pravila u sferi televizijskog ili filmskog uobličavanja vizija, ponekad razvijamo uverenje da više nije dovoljno potegnuti sva raspoloživa sredstva kako bi joj privukli pažnju. Pogrešno, jer bez dobre ideje, kvalitetne priče i njenog iole zanimljivog nosioca, svi efekti, budžetska razbacivanja i ostali trikovi u cilju podizanja gledanosti padaju u vodu. Nasuprot tome, kada imate jasnu predstavu onoga što želite da (po)kažete i do čega vam je veoma stalo, učinak neće proći nezapaženo. Tako najiskrenije veruje Tom Hardi, upuštajući se sa odabranim timom bliskih saradnika u kreiranje najiščekivanije prošlogodišnje serije. U produkciji mreže BBC 1, iz autorskog udruživanja Stivena Najta, Čipsa Hardija i njegovog sina, spomenutog afirmisanog glumca, a pod „protektoratom“ izvršnog producenta Ridlija Skota, nastao je „Tabu“. Ima osam epizoda, još dve sezone u najavi i mada se prilično pouzdano mogu slediti tragovi inspiracije, istovremeno nije ni nalik bilo čemu do sada viđenom.

субота, 16. фебруар 2019.

Subota sa knjigom: Laza Lazarević i „verterizam“

piše: Isidora Đolović

Epoha realizma, uprkos svim naizgled nepremostivim razlikama, mnogo duguje prethodećem romantizmu, posebno na planu književnih junaka. Tek romantičarska poetika istinski skreće pažnju na indviduu kao predmet literature i mada će junaci proze realizma biti prvenstveno tipski, predstavnici svog šireg društvenog sloja, osobenost i reprezentativnost naslediće iz tradicije, nekad je afirmišući, a nekad karikirajući. Srpska književnost dovodi književno-umetničke stilove u specifičan, paralelni odnos i u trenutku kada je romantizam na ovim prostorima još uvek na snazi, prvi realistički opredeljeni pripovedači se oglašavaju svojim delima. Među njima je i Laza K. Lazarević. Izuzetnim i jedinstvenim darom pronicanja u tanana i suptilna udubljenja duše svojih fiktivnih likova, započeće tradiciju koju nastavljaju moderni pripovedači: bavljenje ličnošću mladog intelektualca u društvu na prelazu iz patrijarhalnog u moderni poredak, te vidovima njegovog (ne)snalaženja. U svom po obimu nevelikom, ali kvalitetom nesporno značajnom proznom opusu, Lazarević je predstavio nekoliko reprezentativnih figura školovanog, između krajnosti rastrzanog mladića svog doba, ujedno zauzevši stav prema izvesnim aktuelnim pojavama.

среда, 6. фебруар 2019.

Najbolje „Bond“ numere

preporučuje: Isidora Đolović

Najpoznatiji je tajni agent na svetu, aktivan pod brojem 007, privilegovan služenjem Njenog kraljevskog visočanstva i famoznom dozvolom za ubijanje. Kada je napisao prvu knjigu u kojoj kao glavni junak istupa Džejms Bond, njegov tvorac Ijan Fleming teško da je mogao slutiti KOLIKO će zapravo biti uticajan. Britanac sa pištoljem i smokingom, uvek uz dobar automobil, čašu martinija i barem jednu lepoticu „o ruci“, osmišljen je po uzoru na srpskog dvostrukog obaveštajca, Dušana Popova. Ime mu je, s druge strane, Fleming odabrao nasumično, skinuvši sa police delo ornitologa Dž. Bonda. Istinsku besmrtnost, ovaj lik dostiže pošto je šezdesetih „lansirana“ filmska franšiza. Nakon 24 igrana ostvarenja (do sada), šest glumaca u naslovnoj ulozi, mnogo priznanja i raznovrsnih reakcija, „Bond“ mašinerija odoleva ponekom zastoju, neumorno grabeći u budućnost. Sinonimi za centralnu figuru odavno su postali (bukvalno) ubojiti šarm, elegancija, držanje koraka sa najnovijim gedžetima i buran život (kao kompenzacija za to što ga, svakodnevno, stavlja na kocku). Sa svakom pojavom legendarne siluete na velikom platnu, unapred znate da sledi obilje akcije, napetih scena, prebacivanje iz kockarnica do tropskih plaža, pa očas posla u planinske visine; od aviona do podmornica, iz metropola u pustare. Sve to, naravno, prati adekvatna muzička podloga, bez koje doživljaj ne bi bio potpun. Antologijskom statusu filmova, gotovo koliko i kasting, oduvek je doprinosila vodeća muzička tema

субота, 2. фебруар 2019.

Subota sa knjigom: „Doktor Proktor i velika krađa zlata“

piše: Isidora Đolović

Norvežanin Ju Nesbe proslavio se žanrom trilera. Njegovi romani, pogotovo oni iz svojevrsnog korpusa o Hariju Huleu, značajno su doprineli rastućoj popularnosti skandinavskih „krimića“ kod čitalaca širom sveta. Prepoznatljivo mračnoj estetici, junacima koje više opisuje predznak anti i neumivenoj, direktnoj slici društva pokretanog perverznim pobudama, Nesbe ostaje veran i kada se bavi npr. reinterpretiranjem klasične drame („Magbet“, u okviru projekta Hogart Šekspir). Može li se sve to uopšte povezati sa pisanjem knjiga za decu, pa još podjednako omiljenih, ekranizovanih i prilično zabavnih? Bićete iznenađeni izvodljivošću datog poduhvata, o kojoj svedoči ubedljiv primer zvani „Doktor Proktor i velika krađa zlata“ (Odiseja, 2018; orig. „Doktor Proktor og det store gullrøveriet”, 2012).