среда, 30. јануар 2019.

Rekvijem za jedno carstvo: 130 godina misterije Majerlinga

piše: Isidora Đolović
Dvorac Majerling u Donjoj Austriji, jugozapadno od Beča, na današnji dan 1889. godine postao je pozornica jedne od najzagonetnijih stvarnosnih drama u istoriji. Prestolonaslednik Austrougarske i baronesa Marija Večera pronađeni su mrtvi. Javnosti je sve objašnjeno kao zločin u kome je Rudolf, sin cara Franca Jozefa, usled nervnog rastrojstva ubio svoju maloletnu ljubavnicu, a zatim izvršio samoubistvo. Istina je da slučaj nikada nije do kraja rasvetljen, pa i dan-danas predstavlja veliku tajnu, ali i inspiraciju za mnoštvo romantizovanih legendi. Obdukcija izvršena 1992. na posmrtnim ostacima Marije (koju je, prema službenom izveštaju, Rudolf usmrtio hicem iz pištolja), dokazala je namerno zataškane neistine i previde prvobitnih rezultata istrage. U maniru najboljih zapleta krimi-romana Agate Kristi, počelo se odmotavati klupko neobičnih tragedija koje su kulminirale izbijanjem Velikog rata…

U nedelju sam, pišući o filmu „Iluzionista“, ostala dužna za priču o posrednom istorijskom izvoru za važan deo njegove izrazito fikcionalizovane varijante. Otprilike tih dana mi je, pravo iz Engleske (hvaljen bio Book Depository!) stigao novi prevod jedne od najboljih nemačkih studija na ovu temu, „Rudolf. Crown Prince and Rebel“ autorke Brigit Haman. Neverovatno srećna okolnost htela je da knjiga bude na prazničnom popustu od nadrealnih 75 %, tako da je ostatak mog decembarskog honorara „ispario“ u velikom stilu!
Kao i uvek praćen originalnim obeleživačem, naslov je odmah udobno smešten na policu od milošte zvanu habzburško ćoše, a ja sam dobila pojačano nadahnuće da sa čitaocima podelim svoj tekst na ovu temu. Objavljen je pre nešto manje od četiri godine, u dvobroju „Revije Istorija“ i predstavlja autorski novinski tekst kojim se, bez lažne skromnosti, najviše ponosim. Uživala sam istražujući i pišući, ali, pošto je previše dug da bi bio postavljen na blog, prenosim ga u skeniranom obliku (klikom ćete uvećati svaku od slika), sa nadom da će vam biti interesantan, informativan i ne preterano naporan za čitanje. Na samom dnu ovog posta, pronaći ćete link za „skidanje“ kompletnog broja časopisa u kome je članak izašao (na stranama 28-33). Sa „Istorijom“ sam ostvarila divnu saradnju i kroz naredna dva broja, objavivši još dva teksta na nešto drugačije teme. Nažalost, zbog finansijskih teškoća, ovaj zanimljivi list je u jesen iste godine (2015) ugašen, kao i većina vrednih stvari na medijskom nebu naše države bez kompasa....Kako god bilo, verujem da borba za ozbiljno, posvećeno i temeljno pristupanje pisanju uvek nađe način da plasira svoje rezultate. Prepuštam se vašem sudu!