Pčele:
sićušna, često neprimetna, a tako važna bića. Mnoštvo afirmativnih poređenja
skovali smo inspirisani njima, pa se kaže da je neko vredan ili pametan kao
pčelica, tu je i poznata crtana junakinja - vesela Maja.
Čak i ubod im opraštamo pre nego osi ili stršljenu, jer su dobroćudnije, bliže, sve pohvalno…ali, koliko smo
(kolektivno) svesni da su pčele zapravo i - životvorne?
Ajnštajn je svojevremeno zaključio da će, nestanu li pčele sa lica Zemlje,
čovečanstvu preostati svega četiri godine postojanja. Ukoliko bi neko samo
pomislio da je genije možda preterivao, setimo se kako Albertu nije manjkalo
smisla za humor, ali, u ovom slučaju očigledno nije imao za cilj da se našali.
Uzbuna
u vezi sa budućnošću naše planete odavno je podignuta i tinja, ali, kako se čini,
nedovoljno u prvom planu, previše kratko zadržavana u fokusu, nikad onoliko
bučna koliko je nephodno. Kao da, uprkos dokazima koji nam se iz godine u
godinu sve bliže i drastičnije ukazuju, nikako ne shvatamo sasvim ozbiljno
mogućnost da bi nas priroda (kojom smo oduvek okruženi pa je, shodno tome,
uzimamo poprilično zdravo za gotovo i
bez mere eksploatišemo) jednoga dana
mogla nemilosrdno odbaciti. Poslednjih meseci su svet iznova uzdrmale polemike,
posredstvom oglašavanja devojčice Grete Tunberg, aktivistkinje iz Švedske čiji
su govori isprovocirali Donalda Trampa. Nažalost, upitno je koliko će i sa
kakvim odjekom aktuelnost teme potrajati ovoga puta, međutim, jedno je sigurno:
svi smo ugroženi i ne postoji izgovor za ignorisanje činjenica. Ovim se
očigledno rukovodila norveška književnica Maja
Lunde, kada je započela svoj Klimatski
kvartet. Prva knjiga, „Istorija
pčela“ (Odiseja, 2019; orig.
„Bienes histories“, 2015), oduševila je, ali i ozbiljno potresla veliki deo
publike.