Sa
dolaskom jeseni, okraćali dani, sve hladnije vreme i blizina (našim prostorima
stranih, ali u širem kulturološkom kontekstu sve prisutnijih) neobičnih
praznika, uteruju blagu jezu u kosti, podstičući popularnom kulturom „kodiranu“
potrebu za malo kvalitetne noćne strave. Slično kao i u slučaju teme seksualnosti,
šezdesetih oslobođene, pa preko svake mere isforsirane i vulgarizovane, žanrovi
misterije i horora odavno su se „izlizali“, potrošeni u različitim klišeima, pa
iako potražnja za njima ne jenjava, sve su ređi zaista interesantni i sveži
primeri ovakvih serija i filmova. Ponekad, ipak, dobro osmišljene ideje
zatalasaju mrtvo more malih ekrana,
pristižući pravo iz tamnih dubina varijacija na dobro poznate teme i smelih
poigravanja ustaljenim viđenjem popularnih priča. Početkom ove godine, publici
širom sveta predstavljena je „Sirena“
(Siren), nepretenciozan i, sudeći po
dogovorenom produžetku u vidu druge sezone, dosta uspešan eksperiment
produkcijske kuće Freeform. Tragom drevnih predanja o smrtonosnim, zavodljivim
bićima koja vekovima odvlače (muške) duše u nepovratnu tamu okeana, zaronićemo
do severnoameričkih obala u naše, naučnim napretkom i industrijalizacijom
ohrabreno doba. Nosi li, u međuvremenu stečena samouverenost, posebnu ranjivost
neverujućima u priče iz davnina?
Fiktivni
gradić Bristol Kouv u državi
Vašington, ponosito samoproglašena „prestonica sirena“ (Mermaid capital of the world), jedinstvena u svetu, mada živi i
prilično profitira od razvijanja folklornih predanja o svojoj prošlosti, danas
poseduje malo iskrene vere u njene pojedinosti. Romantizovanom slikom razvitka
naseobine i njenih početaka, vremenom je potisnuta i (namerno) ulepšana daleko
mračnija strana. U sećanju je, nerado, čuvaju još samo potomci osnivača grada,
porodica Paunal - lokalni moćnici ophrvani ličnim nevoljama i trzavicama. Pored
njih, u vešto potisnute detalje neslavnog istorijata upućena je jedino
sredovečna, usamljena vlasnica antikvarnice, jedna od tihih, blago
ekscentričnih i svima po mudrosti znanih pojava, kakve poznaje većina naselja.
Prošlost
će se iznenadno, na stravičan način, probuditi kada neobičan slučaj zadesi
grupu mladih ribara. Tokom noćnog lova, u mrežu hvataju čudno stvorenje koje im
napada druga. Alarmirana obalska straža netragom uklanja „čudovište“ i tom
prilikom ranjenog Krisa (Chad Rock),
ali se ubrzo u gradu pojavljuje zagonetna devojka Rin (Eline Powell), učestali su neobjašnjivi zločini, dok predanja
polako oživljavaju. Mladi pomorski biolog, Ben
Paunal (Alex Roe), sa svojom devojkom
i saradnicom Medi Bišop (Fola
Evans-Akingbola), pokušava da, uz pomoć Helen Hokins (Rena Owen), meštanke upućene u mitove i (skrivenu)
istoriju mesta, razume istinsku prirodu Rin. Pomažući joj, ujedno traži
iskupljenje za davni porodični zločin, ali i nastoji da preduhitri strašne
posledice suprotstavljenih namera ostalih, manje dobronamernih tragača za
izgubljenom sirenom. Jer, razlog što je Rin uopšte dolutala na nepoznatu
teritoriju čvrstog tla i, iscrpljena, izletela pred Benov auto, nalazi se u
nestanku sestre (Sibongile Miambo), što
će njeno dvoje spasilaca nedugo zatim povezati sa tajanstvenim iščeznućem
jednog od mladih ribolovaca. Sa svojih pozicija i iz ličnih razloga, u akciju
se uključuju Benovi prijatelji, dotični ribari Ksander (Ian Verdun) i
Kalvin (Curtis Lum). Kada se pokrene policijska istraga predvođena Medinim
ocem, šerifom Dejlom Bišopom (Gil
Birmingham), nastanu foto-roboti osumnjičenih
i prava pometnja u malom gradu, biće sve
teže sprečiti eskalaciju sukoba.
4. Lokacije snimanja, predeli u Kanadi.
U
mitologiji, mermaid („devojka iz
mora“) i siren zapravo nisu sinonimi:
dok prva označava ženu-ribu, drugi naziv se odnosi na stvorenje koje je pola
žena-pola ptica, poznato iz grčke antike i „Odiseje“. U oba slučaja, međutim, pesma
je ono što hipnotiše mornare, odvodeći ih u smrt. Meluzina, Lorelaj,
Andersenova „Mala sirena“ kasnije transformisana u Arijel...zaboravite sve na
šta ste navikli! Mada je za distribuciju serije zadužen Disney/ABC Domestic, nova heroina nema mnogo toga zajedničkog sa
crvenokosom ljubimicom generacija dece, uključujući i potpisnika ovih redova. Autori
Erik Vold i Din Vajt imali su za cilj da istaknu njenu tamnu stranu i
preteću prirodu. Jeziva atmosfera znatno
mračnije priče razvijena je kroz deset
epizoda, obnovljenih za II sezonu (očekuje se u januaru 2019).
Sirene
su sada kadre da menjaju oblik, barem na određeni vremenski period, postajući
zanosne devojke dugih kosa, neprirodno svetlih očiju, isprva nestabilne na
vitkim nogama, zapanjujuće snažne, proždrljive i brze. Ne žive u svakodnevnoj
igri i zabavi sa veselim krabama ispod talasa,
ali su privržene plemenu i poštuju hijerarhiju. Opasne su, “sevaju” pogledom i
ispuštaju zvuke nalik režanju kada osete pretnju. Fizičke reakcije na odsustvo
(morske) vode ispoljavaju im se najpre putem kože. Potpuno su nesvesne pojmova
golotinje, seksualnosti ili stida zbog svoje pojave, samim tim i načina na koji
utiču na posmatrače. Njihov svet je ljudima nepoznat, pogotovo neslućena sila
sa kojom se brane, po cenu istrebljenja onoga ko ih ugrožava.
Ben
i Medi istinu o Rininom identitetu skrivaju čak i od najbližih, kako bi je
zaštitili, svesni težine i dalekosežnosti posledica koju svest o njenom
prisustvu i postojanju mogu izazvati. Helen, isprva njihov jedini poverenik,
ipak ne otkriva sve što zna (i što jeste). Strpljiva je, oprezna, neobično
upućena u „zabranjenu istoriju“, najmanje od svih začuđena pred pojavom dve
tumarajuće devojke, koje kradu garderobu sa žica za sušenje veša i deluju
potpuno dezorijentisano, pa ih meštani smatraju narkomanima, krivcima zbog
serije propratnih incidenata.
Po
mnogo čemu, Rin je poput deteta. Sve bolje upoznajući ljude, postepeno stiče predstavu
o poverenju, naklonosti, oplakivanju, solidarisanju, opasnostima; igra pikado,
pripitomljava tuljana, oblači se. Mnoge, u hodu usvajane „lekcije“ proishode u
reakcijama od komičnih do dirljivih. Jedna od kontroverznijih za gledaoce bio
je poljubac u usta bez razlikovanja muškog ili ženskog kome ga upućuje, što
ukazuje na diskutabilnost sirenine predstave o seksualnosti. Za nju su svi
prijatelji, bez izuzetka, imenovani i prepoznati kao ljubav. S druge strane, efekat koji sirene vrše na druge je
opčinjavajuć, čudan, zahvata oba pola, ali jedino muškarci mogu da čuju
njihovu, do suicida opsedajuću pesmu, po
Benovim rečima svojevrsnu drogu“ u
glavi.
Nasuprot
ostatku porodice, Ben radi ono što voli i u šta veruje, zadržao je vezu sa
humanošću i prirodom, što će u startu onemogućitii Medi i njega da Rin
posmatraju kao puko sredstvo interesa i, u suštini, životinju. Direktni je potomak
kapetana Čarlsa Paunala, koji je osnovao grad 150 godina ranije i za koga se
vezuju ludilo, izgubljena ljubav (navodno se oženio sirenom) i osveta koja je usledila
u vidu pokolja čitave “pobeguljine” vrste.
Neki
od glavnih aspekata priče su: priroda
sirena (prvenstveno njihova prilagodljivost na kopno, komunikaciju, reagovanja);
sukob nauke i humanosti; fenomen ljudskih osećanja, posmatranih i tumačenih sa
strane. Industrijski interesi postavljeni su nasuprot naučničkoj znatiželji, plemenitost čuvara morskog sveta
prkosi okrutnom pragmatizmu onih koji vode društvo, a različita iskustva sa
ljudima čine da sirene drugačije reaguju pri susretanju sa njima. Čovek namerno
narušava ekosistem, primoravajući neobičnu, do tada samo u bajkama spominjanu
vrstu, da se opasno približi površini radi preživljavanja (nalaženja hrane),
što i jedne i druge znatno ugrožava. Kontrastirani su eksperimenti i obostrana
upoznavanja (čovek – sirena), te skriveni interesi vlade/vojske i trgovaca na
veliko (Paunalovi vode gigantsko preduzeće koje se bavi preradom i izvozom
morske hrane).
Najvažnija,
možda pomalo neočekivana tema je ljubav:
porodična, partnerska, prisutna i prepoznatljiva čak i kod pripadnika druge
vrste. Koliko god bili disfunkcionalni i otuđeni između sebe, Paunalovi vole
svoje sinove i stalo im je do njihove sreće. Medi i očuh, bolje reći – otac
(jer, tako ga oslovljava, s obzirom da je samostalno odgajao otkako ih je njena
majka, nestabilna zavisnica, godinama ranije napustila) imaju odnos obeležen
apsolutnim poverenjem i iskrenom roditeljskom toplinom. Kalvin i njegova
devojka Džanin, Ksander i rodielji, sva tri mladića-ribara, dobar su primer
jakih prijateljstava i povezanosti koje, za promenu, ne narušavaju tek tako
razna (besmislena) rivalstva, spletkarenja i lažni potezi. Bilo kakva
očekivana, stereotipna „varnica“ između mladog spasioca i žrtve, već na početku
je onemogućena jasnom činjenicom da su Ben i Medi zaljubljeni par, čiju vezu
odlikuju snažne emocije, podrška i nežnost. Izvestan pozitivni, prisni, topli
ton solidarnosti zajednice predstavlja osveženje, što Rin i sama vrlo brzo
„upija“ – jer, na kraju krajeva, naša „sirenica“ duboko voli sopstveni rod.
Međutim,
upravo će u njoj probuđena ljudskost biti izvor raskola između
sestara. Dona se oseća izneverenom i
odbačenom, uvidevši da Rin „bira“ i, još gore, „voli ljude“ – doduše, samo one
dobre, odbijajući apsolutnu osvetu. Koliko god, naime, ova bića pokazivala
sposobnosti da neverovatnom brzinom
usvajaju znanja i veštine, super inteligentno se integrišući, one su
istovremeno zveri, krvoločni predatori, pogotovo kada se nađu u svojoj
prirodnoj sredini. Dugo izbivanje iz vode učinilo je Rin podatljivijom
uticajima, tolerantnijom i empatičnijom na instinktivnom nivou, ali, Dona
ostaje osvetoljubiva grabljivica, isuviše istraumirana mučenjem pretrpljenim u eksperimentalnom centru. Dona
je pre svega lovac, sa duboko ukorenjenim nepoverenjem progonjene zveri. Rin
je, naprotiv, radoznala i brzo uči, što je čini zanimljivom, ali nikako
bespomoćnom varijantom Diznijeve Arijel, povlačeći sa sobom rizik izopštavanja
iz primarne zajednice.
Uporedo
sa zapletom o natprirodnom, pratimo porodične odnose (npr. odbijanje, pa
popuštanje Ilejn da se zbliži sa devojkom svoga sina), uz podzaplet oko
invaliditeta gospođe Paunal (lek za paralizu, izdvojen iz DNK morskog
stvorenja). Sve navedeno je, ipak, povezano u celinu i važno za razvijanje
priče uopšte.
Primetno
je uklapanje u tipske obrasce pri
osmišljavanju likova. Medi je „zlatno srce“, dobra i plemenita “devojka iz
komšiluka“, posvećena radu i najbližima; Ben pomalo „na svoju ruku“, ali
odlučan i odan; Ilejn (Sarah-Jane
Redmond) hladna dama iz visokog društva i zahtevna majka, u jednom trenutku
čak oslovljena sa „bitch on wheels“, a njen suprug Ted (David Cubbit) preduzetnik koji je pomalo zaboravio sopstvene
početke „od nule“. Stariji sin Paunalovih, Dag (Andrew Jenkins), primer je „ispravnog“ deteta, uštogljenog i
ukalupljenog u očekivanja drugih. Vojni
doktor Aldon Deker (Ron Yuan) predstavlja izmanipulisanog stručnjaka, koga
su opile ambicije i Donina nesvakidašnja pojava, dok je Dejl Bišop pošteni čuvar
reda i zakona. Svejedno uglavnom svi oni uspevaju da se odupru iskušenju, pa
čak i koriguju mane pred opasnoću koja se bliži – jer, nije pojedinac taj koji
preti i narušava bezbednost, već čitav sistem. To se naročito jasno vidi kroz
pokušaje vojske da zataška, potom i zloupotrebi otkriće, što se, logično, otima
kontroli i okreće protiv podstrekača nemira.
Zanimljivost
predstavlja rešenje da pripadnici plemena sirena većinom budu tamnoputi. Time
je, zapravo, implicirana priča o netrpeljivosti prema različitom, kao rezultatu
straha, uz preskupo plaćenu lekciju u vidu potisnutog sećanja na istrebljenje
starosedelačke populacije. Zato je vrlo značajno i Medino poreklo od Haide,
starog indijanskog naroda iz okoline kanadskog arhipelaga i Aljaske.
Najbolje od serije:
1. Savršeno odabrana glavna glumica.
Mlada Belgijanka, Elin Pauel, ima izgled „lutke“, sitne i lomljive devojčice, a
svetla kontaktna sočiva, kretanje, stav, u potpunosti doprinose dočaravanju
neljudskog, istovremeno lepog i strašnog bića. Ona je, inače, imala epizodnu
ulogu u petoj sezoni “Igre prestola”, kao Bjanka iliti “Sansa” iz putujućeg
pozorišta. U ulozi Rin, snašla se prirodno, kao
sirena u vodi.
2.
Odlične scene pretvaranja sirena,
odnosno, njihovog vraćanja u pravi oblik. Možda bi vredelo primetiti još nešto:
kako ova bića sama po sebi nemaju lična imena, svaka od devojaka na kopnu uzima
neko nasumično, u procesu savladavanja ljudskog govora. Dona je tako prisvojila
ime bolničarke, ubijene prilikom napada na vojnu bazu, dok je Rin (Ryn) preuzeto iz jednog dečjeg programa.
Ali, na nivou izgovora reči “saj-rin”,
mogla bi biti i simpatična skraćenica koja aludira na njenu tajnu prirodu?
3.
Naravno, sasvim adekvatno obrađen fenomen očaravajuće pesme sirena. Muziku je
komponovao Majkl A. Levin.
4. Lokacije snimanja, predeli u Kanadi.
5.
Dopadljivi junaci, mešavina akcije, misterije, detektivskog zapleta i starinski
dobre serije za mlade. Radnja ne „leti“, ponekad se može čak učiniti suviše
ponovljivom (po epizodama), ali joj to uglavnom nije mana.
Mada
“Sirena” kao ostvarenje ne predstavlja ništa spektakularno ili nadprosečno,
sasvim je zadovoljavajuće i solidno na svakom bitnijem nivou. Pod time su podrazumevani:
produkcija, lepota kadrova, dijalozi, nepretrpanost
(jasno podeljen delokrug likova, njihove relacije i funkcije), uglavnom dosledno
visoka uverljivost. Ona će vas zabaviti, sasvim malo uplašiti, možda u nekoliko
navrata ozbiljno oduševiti, a u pozadini zagonetke podstaći na razmišljanje o
otvorenosti našeg uma za suočavanje sa nepoznatim – bila to nepodnošljiva
težina (odbačenog) nasleđa, ili novi-stari izazovi pred kojima uobičajene
metode prestaju da funkcionišu. Uigrana stvaralačka ekipa dokazala je da ima
dovoljno veštine, talenta i kreativnosti za nastavak.
Vrednosna ocena: 8,70