недеља, 9. јул 2017.

Odbrojavanje: “Game of Thrones”, pregled šeste sezone (2)

komentariše: Isidora Đolović

Četvrta po redu, zagonetno naslovljena, “Book of the Stranger” je epizoda koju bih opisala kao (kraći!) red uzbuđenja - red scena koje su izazvale reakciju "Šta ja ovo gledam?!" i žal za prvim sezonama...
1) Sever, kao i obično, donosi niz iznenađenja, dinamiku, pokret. Dugo očekivani susret Džona i Sanse  je  lepo, prirodno i emotivno prikazan. Sada imaju samo jedno drugo, oboje su sazreli kroz iskušenja i spremni da se ujedine oko zajedničkog cilja. Prijatno podsećanje na korene, porodicu i čast. Reakcija Tormunda na Brijen je bila urnebesna, najpre  kako je gledao prilikom ulaska u dvorište, zatim za ručkom. Sansa je prelepa – naročito njena  kosa i ten.  Konačno vidimo dosta karaktera i to ubedljivog, nije sad neko nerealno i naglo buđenje, pre očekivani gnev jedne toliko puta povređene devojke, koja je naučila šta su prave vrednosti u životu. Svidelo mi se što bodri Džona koji je, opet, razumljivo, razočaran i umoran od svega.

Džonova nova frizurica je, pa, neobična! Razgovor Davosa i Melisandre intrigira. Samo zahvaljujući Brijen, izvuče se Mel (vidno pokunjena!) od daljih objašnjenja Širinine sudbine...za sada! Kada je rekla da je Džon obećani princ, bila sam uverena da će Davos pitati "Ali, kako kada nije od (čiste) plemićke krvi?", no, dobro, trčim pred rudu, još ćemo se načekati do saznanja  "šta je u kuli". I, naravno, stiže "roze pismo", odavno anticipirano i sadržinom brutalnije nego u knjizi.
I dok jedni većaju...
...drugi spokojno ljušte jabuke!
2) Remzi i Oša: Fenomenalna, ali, stvarno FENOMENALNA scena! Ivan je briljantan - must admire young Bolton , ako ništa, barem zbog one face i hladnokrvnosti. Znala sam da će Oša pokušati da ga obmane na staru foru, kao i da se neće izvući sa tim, ali, bilo je baš iznenada!
3) Moj pozitivni utisak nedelje, ubedljivo su susreti braće i sestara: Sansa i Džon; Mardžeri i Loras; Jara i Teon. Dobra gluma u sva tri slučaja i emotivne scene, na različite načine - posustala braća plus jake, ubedljive sestre. Natali me, ne znam zašto, ovoga puta podsetila na Lagertu iz "Vikinga".
Kad je ćerka tatin sin!
Tu i tamo/osrednje:
Deneris! Pre svega, razgovor Darija i Džore je veoma glupav i banalan. Tačnije, Dariove replike. Frodo i Sem bili su moja prva asocijacija, dok junoše leže iza one stene i posmatraju Vaes Dothrak u daljini. Onda, čitava scena u kojoj jedan DŽORA MORMONT, vitez (pa iako je bolestan), nije u stanju da savlada nenaoružanog Dotrakija, nego mu je najveći odbrambeni štos - prašina u oči. I još mu Dario spasio život!
Pa zatim, Deni i mlada bivša kalisi, sa fangirl izjavama: "Wow, imaš zmajeve! A jel' stvarno bljuju vatru?" Kao da su "Moćni rendžeri u svemiru" ili tako nešto, čitav deo epizode mi je bio nekako klinački i jeftin. 
Dopala mi se inicijativa i odlučnost kod Deneris, to što nije "gospa u nevolji" koja pušta da je ova dvojica izbavljaju, nego je preuzela odgovornost. Ali, dajte, ona SAMA obori par baklji, preplaši na desetine korpulentnih muškaraca, surovih i divljih ratnika (znam da se Dotraci plaše vode, ali ne sećam se da isto važi za vatru, ispravite me ako grešim? Ili mi je nešto promaklo...). Tačno sam pretpostavila šta sledi i na koju će kartu iznova pridobiti narod za sebe.
Momenat kada Neizgorela ponovo izlazi pred Dotrake bio je potpuni deža vu, samo masovnija scena, bez zmajeva....i ne onako moćna kao na kraju prve sezone. Uz to, prenaglašeno dramatična muzika odmah me podsetila na "Dies irae" i scenu kada u "Bordžijama" Savonarola hoda kroz vatru.

Loše/dosadno:

1) Erinov Dol - Pojava Bejliša jeste osveženje, s obzirom da ga dugo nije bilo i da je pravi lisac, kao i uvek, ali....kao prvo, njegove telepatske i teleporterske moći su providne (lik je svuda i sve zna, putuje brže od svetlosti, a i informacije do njega isto tako). Drugo, ono iždžigljalo derište, Džofri II, samo još veći ludak; treće - zna da je Sansa pobegla, verovatno jer joj je bilo toliko "lepo" sa mužem koga joj je Bejliš lično našao,  jedva će dočekati da opet vidi "ujka Pitera" i da joj on pritekne u pomoć sa vojskom. Niđe veze, ni logike!  Kao vrhunac, jednog moćnog lorda kao što je Rojs, k'o od šale manipulišu pubertetlija i Maloprstić, sa dve-tri reči.
2) Kraljeva Luka: Žao mi je, ali, Lanisteri su ove sezone, barem za sada, totalni promašaj. High Sparrow kao pokvarena ploča, ugnjavio verglajući jednu te istu pesmu. Blizance neću ni da komentarišem, smešni su, posebno Džejmi. Uspeli su čak i Olenu da učine dosadnom i bespotrebnom. Tomen previše ciči, a fura friz kao mama - pa mi valjda zato liče. Sve se nešto plašim da je Sersei ozbiljno mislila ono "Volela je ja ili ne, Mardžeri je ipak kraljica" i da joj hita u pomoć, makar i protiv svima iritantnih Vrabaca! Mobilisanje Tajrelove i Kevanove vojske u najavi verovatno je izgovor za preuzimanje kontrole i duplu osvetu pride.
3) Mirin: Tirion se trudi, ali ni on više ne može da izvuče ovu, posle Dorne (pu, pu, pu, da ih ne prizovem!) najdosadniju priču. Više nije zanimljiv, ma, nimalo! Jeftine fore i isforsiran humor. Beše mi nelagodno koliko i njemu. Sivi Crv sa terminatorskim naglaskom, Misandeine suviše moderne karirane pantalone, smaračko-pregovaračke tirade o pitanju robova i nepotrebno duge scene. Posebno je trenutak kada Misandei citira Tiriona ("Jednom je jedan mudrac rekao"....bla-bla-bla) kliše iz američkih drama. Dakle, još uvek Sever predstavlja svetlu tačku. 

Nisam sigurna šta da mislim o petoj epizodi, “The Door”. Da li je u pitanju korak napred ili nazad? Znam samo da sam uspela da "istreniram" sebe na strogo odvajanje serije od knjiga, pa ipak ne mogu da se ne nadam iz sve snage kako će Martin neka rešenja mnogo bolje osmisliti i predstaviti...Takođe, sve više mi se čini da i za "GoT" važi pravilo tri sezone kao nekakvog optimalnog vrhunca, nakon čega je sve razvlačenje sa povremenim uzletima. I, da, očigledno bi i samo zadržavanjem priče na Severu, eventualno Deneris i Grejdžojima, ostalo jednako smisleno, drugo uglavnom postaje višak, što se potvrdilo i ovoga puta.

Sever: Dopao mi se Sansin susret sa Bejlišem, dobra gluma, dobar dijalog, ubedljiva scena. Potresno svedočanstvo o preživljenoj torturi. Na momente mi ovakva, "nova" Sansa deluje malo nerealno, prenagljeno, a onda se setim kako je to devojka koja je sazrela, ne želi više da ponavlja greške i bude žrtva. Ona je bila tiha, smerna, pokorna, ali u potaji trpela, učila, kretala se od zla na gore i već u petoj sezoni videli smo da joj je svaki odgovor na pitanja npr. Boltonovih bio gorak, skoro grub, da je i te kako naučila da "ujede", ali znajući kako i koliko, a da ne dovede sebe u još veću nepriliku. Sada je to godinama nagomilavano iskustvo izbilo na površinu i nije nerealno što je odlučnija, glasnija, što npr. ume da odbrusi Davosu. Možda je njena inicijativa prebrza, ali nije nimalo slučajna, a svakako je pokretačka snaga! Divan znak vuka na haljini. Divno oslovljavanje, prihvatanje Džona kao brata. Brijena i Tormund, naravno, ponovo su hit epizode. Njena nepoverljivost prema Davosu i Mel obećava sigurni sukob, kad-tad, dok Davosova razboritost oduševljava. 
Brinden je živ, sjajno, ostaje da se vidi kako će se dalje odvijati situacija u Brzorečju s jedne, a sa Džonovom i Sansinom "turnejom" po severnjačkim kućama sa druge strane. Razumem zašto je prećutala susret sa Bejlišem, jer mu ne veruje, ali nije naodmet znati da je pojačanje iz Erinovog dola takođe na raspolaganju. Sve ovo, uz Brenovu priču, čini Sever epicentrom zbivanja i ove sezone. Da još dodam, Edovo navikavanje na status Lorda zapovednika je veoma simpatično! Da li je još nekome interesantno zazvučala Džonova (šaljiva) opaska Edu da "ne sruši Zid dok odsustvuju"?  

Arja: Bez obzira na novi zadatak i povratak vida, meni je ovaj deo i dalje dozlaboga dosadan. Jedino me pojavljivanje Džakena zabavlja, npr. ovoga puta je bio interesantan istorijat Ljudi bez lica koji joj je ispripovedao. Mislim da podzaplet sa glumicom ima za cilj da Arju stavi na probu, najpre podsećanjem na veliku traumu (gubitak oca) i ljude sa njene "liste za odstrel", pa time proveravanjem da li je zaista uspela da raskrsti sa svojim identitetom. Sama lakrdijaška predstava izvršila je zadatak svojom odvratnošću, baš kao i celokupna scena, posebno bespotrebni krupni kadar penisa.  
Gvozdena ostrva: ODLIČNO! Zakraljenje je bilo manje-više suštinski isto kao u knjigama. Teon uredan, skoro pa onaj stari, podržava Jaru - a sa njim i ja počinjem da je gotivim. Ubedljiva je, pridobija narod. Iznenadna pojava Jurona, kao i način na koji ih je sve obrlatio nisu me začudili, koliko otvoreno priznanje da je ubio Belona, o čemu se kod Martina tek nagađa. Zanimljivo, oboje kandidata obećavaju "pisanje nove istorije" na neki način - Jara kao prva kraljica, Juron ženidbu sa Deneris i vezivanje Gvozdenrođenih direktno za Gvozdeni presto (čak se i prikladno zovu!), za promenu....jer su do sada uvek bili negde po strani. Odlično je prikazan obred proglašenja kralja. Šta li nameravaju Jara i Teon sada, pošto su ih onako lepo izradili i umakli sa flotom? Juronova zapovest zvuči pretenciozno i nerealno (hiljadu brodova za koliko, sedam dana?!?), ali, sve ukupno su SVI  (uključujući i strica Erona, sveštenika) bili ubedljivi i delovali moćno, te nemam zamerki.
Ujče, bre?!
Mirin: Konačno malo promena za Varisa i Tiriona, barem preko interesantnijeg sagovornika. Nova Crvena sveštenica (Kinvara ili kako već) deluje sigurnije nego Mel, zalažući se za Deneris, sjajno se noseći sa Varisovim oštroumnim problematizovanjem varljivih vizija i kolebljivosti fanatika, podsećajući ga na prošlost i tajanstveni glas iz vatre. Liči na Rejčel Vajs, zar ne?  Ipak, jedna je Mel, u najnovijoj epizodi neobično tiha.
Moram da priznam, dirnuo me susret Deni i Džore. Žao mi ga je bilo dok joj je izjavio ljubav, onako smušeno, a ona najpre ništa...pa "naređenje" da pronađe lek, pošto želi da bude uz njega kad krene na Vesteros. Znam, kliše je i sentimentalno i nerealno, al me zapekle oči.  Kako majstorski NEIZGOVOREN oproštaj!
Bren: Nema šta, centralna figura prve polovine sezone. Samo, Sever i Gvozdena ostrva su ipak najbolji delovi epizode, mada je Brenova priča svakako sadržala najviše napetosti i neočekivanih otkrića.  Pre svega, kako su nastali White Walker-i iliti kako se Deci šume sopstvena tvorevina obila o glavu - moram da priznam, meni dosta iznenađujuće, iako ne baš neočekivano. Bliski susret sa Night King-om je FANTASTIČAN; kratak fleš na lorda Rikarda Starka ; zamena/variranje-varGiranje, stvarnost-vizija, sadašnjost-prošlost, sve same odlične simultane scene: napad, Bloodraven-ovo prenošenje "nasledstva" na Brena (iako nisam sigurna da je ZAISTA spreman), žrtve za njihov spas...Dirljivo, tužno, ali ovo sa Hodorom (kako je postao takav), meni barem, nekako neubedljivo...imam osećaj da bi Martin svakako smislio nešto daleko inteligentnije (makar bilo i jednostavnije) od "Hold the door!" Nekako, kao da su sklepali rešenje...Ali, to što se žrtvovao za Brena i Miru, zaista potresna scena; još jedan jezovuk ubijen, definitivno mi se čini da će na kraju ostati samo Duh, jer on ipak nije ni bio deo čopora u pravom smislu...I gde li će sad Bren i Mira? Ona jeste hrabra i dobro se bori, ali je ipak devojka, pa ne verujem da može doveka vući/gurati Brena, nema Hodorovu snagu. Ovako u mećavi, sami, umorni, prilično su laka meta.
Moram da kažem da me u prvom trenutku iznervirala Sansa, da odnos sa Džonom deluje nategnuto, da je Bejliš definitivno ubacio "bubicu" i podstakao tulijevsku gordost, ali, onda sam pomislila kako možda preoštro sudim. Teško je proceniti, kad već D&D rade odvojeno od Martina i neke interpretacije likova počinju da se ozbiljno razilaze od onih na koje smo navikli kroz knjigu, pa više ne znam šta je razvoj karaktera, a šta dopisivanje i slobodna mašta scenarista. Seriju sam počela da gledam sa ogromnom rezervom. Sem prve i dela druge sezone, vernost knjigama odavno nije primarna. Trudim se da ih razdvojene i posmatram, pa mi sama serija ne smeta, volim da je pratim, mada ima svojih manjkavosti, ali manje nego mnoge druge. Knjigama je posle trećeg dela lagano krenuo da pada nivo, zbog čega mi je mnogo žao, ali, valjda je to danak plaćen megapopularnosti. 
Scena sa Deneris i Džorom mi nije bila patetična, samo me iznervirao njen odgovor, a opet, pokušala sam da ga objasnim sebi kao neki čudni, uvijeni oproštaj, mada na sve strane vidim kako scenaristima odrešene ruke previše "šaraju". Predstava je bila vulgarna. Objašnjenje Hodorovog govora ispod nivoa koji sam očekivala, scena bekstva zaista dosta zbrzana i naivna, ali šokantni efekat sa Letovim, Hodorovim i Brindenovim žrtvovanje je to potisnuo, nadomestio. Dvoumim se oko percipiranja nove Sanse kao preterano drske i naglo osione, gladne osvete - i devojke u kojoj je razumljivo došlo do erupcije dugo potiskivanog gneva i bola. Vreme će pokazati. Juronovi darovi i celokupno obraćanje kandidata je zbrzano u odnosu na knjigu, gde su Grejdžoji i njihovo malo kraljevstvo zaista predstavljeni vrlo živopisno i pažljivo, ali sam čin zakraljenja je bio odličan i, ako ništa, KONAČNO zavoleh serijsku Jaru. 
Kada pogledam drugi put, zaista sve odaje prilično obeshrabrujuću sliku o Sansi, ali, nadam se da je ipak u pitanju samo nezgrapno i brzo preusmeravanje lika, jer Sansa posle svega što je preživela deluje kao neko kome je svega dosta. E, sad, problem je što mi se čini da prilično "srlja" na svoju ruku i to bi joj moglo napraviti (novi) problem. Tulijevski sindrom, kao kod Ketlin i Roba. Imala je ona ovakve trenutke drskosti još u petoj sezoni, sa Boltonovima, samo što nije smela mnogo da "laje" jer bi je Remzi dodatno mlatio. Uzgred, ona jeste ledi Bolton i glupo je praviti se kao da Severnjaci već ne znaju da se SVOJEVOLJNO udala. Ne mogu, doduše da negiram da je Džonov izraz lica bio mešavina iznenađenja i potištenosti...nadam se da ga ne vuče sa sobom samo kao pratnju/telohranitelja ledi Stark.
Iako stoji da je hrana na Zidu daleko od dobre, materijal za odeću nije toliko teško nabaviti, a njenu rečenicu sam protumačila kao traume od fizičkog zlostavljanja - jer je bila nevina devojka, a tretirana kao bordelska roba, ipak  od kraja pete sezone tipujem na  Sansinu trudnoću, ne zbog određenih "naznaka" (koje realno to i nisu) uočenih od strane paranoičnih komentatora po društvenim mrežama, već zbog različitih i čestih isticanja kako je neophodno dobiti naslednika za Boltonove, da je Remzi svake noći "posećuje", pa onda nekih sitnih detaljčića u montiranju epizoda posle venčanja, te Ivanovog intervjua pre početka šeste sezone, gde se malo istrčao:"...Roose's wife is pregnant as well", kao i još nekoliko argumenata u prilog tome da bi tako nešto em dodatno zakomplikovalo sve, em bi joj - ako se ide na Sansa kraljica/regent na Severu scenario (sa sve Rikonovom pogibijom), to začinilo položaj u svakom smislu. Što se tiče pobačaja nakon skokova, smrzavanja, itd – realno, posle leta sa bedema, trebalo je da Teon i ona završe na Urgentnom zbog višestrukih preloma, a ne da još trče i u vodu 'ladnu zagaze , ali, to je naš "GoT". Ko gleda "Vikinge", zna da žene tamo vuku drakare i učestvuju u borbi, pa trudnoću iznesu do kraja, npr. Torun. Doduše, posle ih depresija natera da zbrišu!
Nova Sansa bi realnije delovala suočena sa takvim izazovom, nego da postane Arja/Jara/Mira Rid preko noći. Ona je kao Ketlin, majčinska figura, gospa, ako se već mora transformisati u badass, onda nek to bude u Katarina Mediči stilu. Mislim da bi joj to moglo dati novu dimenziju i adut u rukama - apsolutno pravo na Sever. 

Naslov šeste epizode, "Blood of my blood", ponajmanje me asocirao na ono najočiglednije, završnicu sa Deni i Dotracima. Svaki segment je sadržao, sa drugačijim ishodima, susret onih koji bi se istim ovim rečima mogli jedni drugima zaklinjati, pa makar i ne bili (a uglavnom jesu) "krv moje krvi". Ne bih verovala da mi je neko govorio kako će mi epizoda bez Severa, a sa Semom, Gili i ovogodišnjom Kraljevom lukom biti zanimljiva. Ali, bila je. Valjda jer se konačno nešto pomerilo unapred, čak i kod Arje. 

1. Mira i Bren: Veoma dobro. Isprva me nerviralo što Bren ne prestaje da varguje, zaboga, a ova sirotica ga vuče, dušu da ispusti.  Mada, kovitlac vizija, preplet fleševa, bio je zaista interesantan. Privuklo mi je pažnju učestalo pojavljivanje Ludog Kralja Erisa, pa i Deni, koji su, je li, Targovi i samim tim "odskaču" od ostalih slika koje preovlađuju - a tiču se Brenove porodice i samog Severa. Možda tu snažan udeo ima činjenica da je Three-eyed-raven bio (polu)Targ, a Bren kao njegov duhovni naslednik, dakle, primio njegovo znanje....I zanimljivo je što "Burn them all" ide simultano sa prizorom armije White Walker-a, kao da donekle potvrđuje spekulacije koje kruže Internetom, kako je možda Bren bio "king's whisperer", iako ja lično u to ne verujem. Eris je naprosto postao paranoik, a Varis se negde u to vreme pojavio na dvoru, "lord šaptalica" lično. Pojava strica Bendžena, dugo očekivanog, ubedljivi je utisak epizode. Možda i sezone! Odmah ga prepoznah, po očima, dok još nije skinuo kapuljaču. Ima bolji buzdovan nego Marko Kraljević! I kakva neverovatna snaga, jednom rukom podiže bratanca na konja! Srećom, objašnjenje njegovog odsustva zadovoljava. Nije prešao na "ledenu stranu", a Deca šume očito nisu odsvirala svoje, čarolija ima i svoje poništenje. Biće veselo. 
2. Sem i Gili: Moram priznati da mi je ova meet the parents pričica, zapravo, veoma dobro i ubedljivo predočena u svojoj konvencionalnosti i očekivanosti. Zamak lep, majka i sestra divne, čuveni lord Rendil faca (novi Ruz?), Dikon - zgodniša. Uzgred, u međuvremenu je izvršen novi kasting za ovu ulogu, pa ćemo od sedme sezone kao Semovog brata gledati Toma Hopera, ljubiteljima serije “Black sails” poznatog po ulozi Bilija, a oni koji su pratili “Merlina” pamte ga kao Persivala, jednog od kraljevih vitezova. Razgovor za večerom, očeva surovost, podeljene uloge u porodici, Divljanka u haljini (Gili je kao Diznijeva Mala sirena na suvom, pomislih da će se možda i očešljati viljuškom!), legendarni mač Vadisrce (tako glasi knjiški prevod, pa navikoh)… Iznenadio me, mada ne i začudio, Semov odgovor na ultimatum. Hrabro je što se odvažoo da stane uz Gili i sinčića, simpatična je krađa tatinog ponosa (a nije Dikon!), ali, šta to zapravo znači? Odlučivši se za ženu, dete i mač, Sem kao da odustaje od Citadele i uloge meštra, pošto ovi simboli unapred to isključuju. Hoće li ostati odan Džonu, hoće li Vadisrce (kao mač od valirijskog čelika) biti delotvorniji i korisniji dar za borbu protiv WW-a, ili će priča krenuti sasvim neočekivanim tokom? Iskreno, volela bih da Sem ipak dešifruje spise koje je Emon tako uporno pominjao.
3. Kraljeva luka: Kada su u pitanju Highsparrow-Mardžeri-Tomen, ne zna se ko je tu koga izmanipulisao, ko je iskren, ko folira. Jedno je sigurno, lepo su ostavili alijansu-po-nuždi (Džejmi i Mejs) zabezeknutom. Lukav potez, dosta mudar. Sersei može da se teši koliko želi, međutim, ovoga puta su popili šamar. Kada je rekao da je "Mardžeri iskajala grehe privevši još jednog veri Sedmorice", očekivala sam da se pojavi Loras kao Vrabac.  Smatram da Mardžeri, realno, nije zaslužila pokoru, ni izbliza nije grešila koliko Sersei. Ironija sa kojom se Džejmi obratio Tomenu me nasmejala. Između njega i Sersei, posle dužeg vremena, vidimo izliv strasti. Prvi put ga čujemo da o Tomenu govori kao "our son". I priča se, napokon, spaja sa radnjom knjige. Svi putevi vode u Brzorečje. U tom smislu, Frejevi i ucenjivanje Brindena Edmurovim životom, jesu ono što čitaoci dobro znaju. I očekujem da bude zanimljivo, meni je bilo i u knjizi. Ne mogu da ne primetim, Valder Frej je u sličnoj poziciji kao lord Bolton, po pitanju (ne)lojalnosti suseda.
Pravo je vreme za pretpostavku kako bi konce mogla da pomrsi i:

4. Arja! Konačno zanimljivija, konačno se NEŠTO dešava, a da nije besomučno makljanje i tapkanje u mestu. Igrokaz je ovoga puta imao više mere i čak bio duhovitiji. Sviđa mi se lejdi Krejn, glumica, kao i njen dijalog sa Arjom (naročito ono:"Voliš li da se pretvaraš kako si neko drugi?"). Prvo, devojčica je osuđenicu poštedela, mada sam to i očekivala prema reakcijama na predstavu i pogledima na onu "Sansu" (dobro je istaknuto rivalstvo, kao indirektni podsticaj). Drugo, vraća Iglu. I treće, pada Džakenova presuda, a scena je zatvorena na sjajan način, napeto.
5. Deneris: Jeste da se ponavlja i da je ovaj govor, baš kao i prethodni završetak epizode, ogroman déjà vu, ali bilo je moćno. Ako ništa, barem zbog povratka Drogona i konačnog nagoveštaja marša na Vesteros, dakle, pokretanja radnje unapred. Zanimljivo, Deni pominje kako joj "nisu potrebna tri jahača"! Ali, JESTE joj neophodno "hiljadu brodova", koje će volšebnim načinom stvoriti i dopremiti, pretpostavimo, prosac Juron! Naposletku, zvuči nekako hitlerovski mahnito, pa nije uzalud onaj prizor Erisa s početka epizode…

(Sledećeg vikenda: u subotu, pregled epizoda 7-9, u nedelju - finale)